| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Od azijskih komaraca do blogera
Ljudi, u Opatiji sam do nedjelje pa vas molim da još malo otrpite komarce na mom blogu! Svima 
Listajući danas u brzini novine krajičkom oka okrznula sam naslov: Osijeku ove godine prijeti opasni azijski tigrati komarac. No, krasno, pomislim i vratim se na stranicu. U članku autor pojašnjava kako je riječ o vrlo agresivnoj vrsti komarca koji svojim ubodom izaziva jake alergijske reakcije i koji je osobito opasan za djecu i starije osobe s oslabljenim imunitetom. Zainteresiralo me pa sam pronjuškala malo i po netu. I tako sam uspjela saznati da je ta vrsta komarca prisutna u našim krajevima već nekoliko godina, premda u normalnim okolnostima obitava u tropskim i suptropskim područjima. Zašto u normalnim? Zato što danas više, na žalost nemamo uobičajene, nego poremećene i ekstremne klimatske cikluse. Uglavnom, zahvaljujući globalnom zatopljenju „tigrić“ se uspješno prilagodio novonastalim klimatskim uvjetima te se proširio na sve kontinente (ma zamisli, zar i na Antarktik?). Međutim, za razliku od naših domaćih, „pitomih“ komaraca, ovaj azijski aktivan je i danju, te osim što je napasnik, može biti i prijenosnik opasnih virusa. Prepoznaje se po karakterističnim bijelim prugama na stražnjim nožicama...
Eto, ti sad na! Nije dosta što u Osijeku moramo trpjeti nesnosne ljetne sparine, nego sad još moramo danju i noću strepjeti i od letećih napasnika. Kažu, ako ugledaš čovjeka koji sumanuto mlatara rukama, možeš biti siguran da je ili lud, ili iz Osijeka. A to je, ljudi moji, živa istina! Osječani zbog života uz rijeku i baranjske močvare uvijek vode rovovski rat protiv komaraca.
No, ta me vijest (opet previše napumpana novinarskim senzacionalizmom, jer tigrasti komarci su naši sužitelji već nekoliko godina!) zapravo potaknula na mozganje o nesagledivim posljedicama klimatskih promjena u svijetu. Doista, možemo li uopće sagledati svu opasnost globalnih klimatskih devijacija koje prijete cjelokupnom ekosistemu Zemlje, pa tako i nama, kao vrsti? Još su davno Indijanci ustvrdili da čovjek ne može jesti novac i da će kad posiječe sve šume i istrijebi sve životinje biti (samo)osuđen na vlastitu propast. No, tada nitko nije mogao razumjeti Indijance i njihove "primitivne" ekološke govore. Nisu ih mogli razumjeti jer su govorili drugim jezikom , odnosno jezikom pohlepe i neutažene žeđi za stjecanjem bogatstva. A ni danas nije drukčije. I zbog toga često s tugom pomislim kako je čovječanstvo postalo najštetniji i najopasniji izdanak prirode. Jahači apokalipse: ratovi, ekonomske krize, glad, nasilje, osvajački pohodi, kriminal... svi izviru iz ljudske pohlepe koja je, kad bolje razmislim, možda samo drugo ime za glupost. Tako je. Negdje putem smo zaboravili da je život puno više od stjecanja. I zato sreću tražimo tamo gdje je nikada nećemo naći. Uskoro više nećemo imati što piti, skrivat ćemo se od sunca po rupama, kupovati umjetni zrak, kao što sada kupujemo umjetnu hranu... Još malo pa ćemo morati hodati s maskama na nosevima i skafanderima koji će nas čuvati od ugriza zujavih „azijskih tigrova“.
Ali onda pomislim kako možda ipak nije sve tako crno! Možda su vremena kakva jesu upravo idealni rasadnici novih evolucijskih (a ne revolucijskih!) ideja. To osjećam svaki put kad vas čitam, dragi moji blogoprijatelji! Obogatili ste moj život novim spoznajama, informacijama, uvidima, pa čak i emocijama. Doživjela sam nešto potpuno neočekivano! Jer kad vas čitam (i kad se s vama družim uz šalicu kave 
), kad sam sa svojim prijateljima i, općenito, s dragim, kvalitetnim ljudima, osjećam da je život zapravo beskrajno bogat. Anđeli su svugdje oko nas; pričaju nam, smiju se s nama, tješe nas, hrabre nas, pišu nam... 
Puno sam toga naučila od vas! I na kraju shvatila da nije moguće da smo se samo slučajno sreli. (Stvarno, kolika je bila vjerojatnost da se u moru beskrajnih kombinacija susreta dogode upravo ovi? Jeste li ikada o tome razmišljali?)
Vaše postove doživljavam kao isprepletene niti znanja, zrelih i naprednih promišljanja, i zdravog, kritičnog razmišljanja. Te niti splele su se u finu, suptilnu mrežu u koju će se hvatati sve više vrckavih, životom i mudrošću ispunjenih ribica! A sličnih mreža pozitivnih utjecaja ima puno, a bit će ih sve više i više...
Pa, eto, dragi prijatelji, ako ste se na početku pitali kakve veze azijski komarac ima s blogerima, onda sada znate – velike, jako velike! 
Sve vas volim 
10.04.2009. u 20:38 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
