| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Muke po susjedima (ili kako ne biti kao oni!)
Već danima moj muž i ja uzalud pokušavamo uhvatiti nekoliko minuta za popodnevni drijemež. Naime, upravo iza 4 popodne, jedan od naših susjeda počinje s renoviranjem stana. Ne traje dugo, taman toliko da čovjek odustane od pokušaja da nakon posla malo odmori dušu i tijelo. Najkasnije iza 6 sve utihne. Možda čovjek prati Najslabiju kariku ili ima neka druga pametnija posla.
Anyway, tako je bilo i u subotu! Točno u 4.10. počelo je s čukanjem. Nedugo zatim zvuk nekakve bušilice počeo se moćno probijati kroz zidove. Potom red struganja, red čekićanja. U međuvremnu je netko pozvonio na vrata. I tri puta se oglasio telefon. Iz stana iznad nas galopiranje razigrane djece... Naposljetku smo odustali od ideje da odrijemamo te smo se umorniji nego kad smo legli, ustali iz kreveta.
Nije to, naravno, sve. Svoju sudbinu života u zajedničkoj zgradi dijelimo s ljudima koji otkinu bravu na ulaznim vratima kad nemaju ključ. Drugi, pak, svojom kramom (starim namještajem, građevinskim otpadom, sanitarijama) uredno i sistematično zatrpavaju podrum i zajedničke prostorije. Bože moj, pa tko će drlog teglit do prvog kontejnera ili plaćat kome prijevoz do deponije smeća? Treći u hladna zimska jutra običavaju ostaviti upaljene automobile pod prozorima svojih susjeda dok oni doma ne završe s doručkom. Kad se nakon petnaestak minuta vrate, eto čuda, auto topao k'o duša, a naša spavaća soba (stan nam je na prvom katu) ugodno ispunjena ispušnim plinovima.
Imali smo susjeda pekara. Tjednima je uzalud u 3.30 ujutro pokušavao upaliti svoj dotrajali auto. Turiranje, štekanje ključem, grcanje motora znalo se katkada odužiti i na 10-15 minuta. K'o za vraga uvijek je na kraju uspijevao upaliti auto, što mu je davalo nade da će mu to i sutradan poći za rukom. Neki naši susjedi svojim opušcima cigareta redovito ukrašavaju naše zajedničko stubište, drugi reklamne letke iz svojih sandučića hladnokrvno iskipaju na pod sigurni da će netko počistiti iza njih (premda ispod sandučića stoji kutija za papir)...
Ma, ima toga još koliko hoćete, ali dosada ste vjerujem već stekli predodžbu o tome što želim reći, zar ne?
Želim reći da smo okruženi mnogim samoživim, sebičnim, nekulturnim ljudima. Ali želim reći i to da nas takvi naši bližnji, unatoč tome što su asocijalni i primitivni, ipak imaju čemu naučiti. Naime, čovjek nije uvijek siguran što želi biti, ali najčešće zna što ne želi biti. Ja, primjerice, ne želim biti kao oni! Ne želim igrati njihovu igru. Između ostalog i zato što to od mene očekuju. Da im zvonim na vrata i s njima zapodijenem svađu. Samo me čekaju...
Jednom su nekog grčkog filozofa pitali: "Zašto uvijek pozdravljaš svog susjeda? Ne vidiš li da ti ne želi odzdraviti?". Na to im je filozof odgovorio: "Ako se on nedolično ponaša, to mi ne daje pravo da se i ja tako ponašam."
Ta je izreka s godinama postala i moj životni moto, tako da više ne dopuštam da tuđa nepristojnost i nekultura bude alibi i opravdanje za moju nepristojnost. Jer za nečije tuđe ponašanje ne mogu odgovarati, ali za svoje... to svakako moram i želim!
22.02.2009. u 19:55 sati | 43 Komentara | Print | Link | Na vrh
