< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Kokoš i orao

Na današnji post nadahnuo me moj dragi prijatelj, bloger, koji je u komentaru mog posljednjeg posta napisao kako se cjelokupna ljudska populacija može svrstati u tri skupine:
vukove - bankare,tajkune i njihove sluge političare,
ljude - tj. one koji to pokušavaju biti i
ovce - 90 % ljudske populacije
Svoj komentar je na kraju začinio mudrim zaključkom kako sami biramo što ćemo od toga biti.
Zanimljivo opažanje koje me potaknulo na razmišljanje! Međutim, nešto kao da je još nedostajalo. I onda se sjetih jedne divne, stare priče u kojoj se upravo skrivao odgovor o karici koja nedostaje. A evo, kako ide ta priča!
Neki čovjek pronađe orlovo jaje i stavi ga u kokošje gnijezdo. Orlić se izleže i odraste zajedno s pilićima. Cijelog svog života činio je isto što i druge kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Čeprkao je po zemlji u potrazi za crvićima i kukcima, kokodakao je i kvocao. A kad bi raširio krila, poletio bi samo nekoliko centimetara u zrak i pao na zemlju. Godine su prolazile, a orao je ostario. Jednog dana na nebu ugleda veličanstvenu pticu. Moćno je jedrila po zraku jedva pomičući svoja velika snažna krila. Stari orao gledao je u nebo sa strahopoštovanjem. "Tko je to?", upita. "To je orao, kralj svih ptica. On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji jer mi, mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer to je i mislio da jest.
Da, karika koja nedostaje u gornjoj podjeli upravo su orlovi. To su ljudi koji se usude, individualci, pioniri, "neposlušni", "divlji", "slobodni", "nedokučivi".... Ljudi kojima se divimo, kojima zavidimo i koje promatramo sa strahopoštovanjem. Negdje duboko u sebi znamo da bismo i mi mogli biti kao oni i s njima dijeliti komadić neba, samo... Samo kad bismo povjerovali da nismo rođeni kao kokoši, nego kao orlovi. I da su nam krila dovoljno snažna da nas ponesu tamo gore, visoko u nebo.

Mnogi tajni izvori tvrde kako ni u jednoj znanstvenoj oblasti istraživanja nisu tako dinamična kao na polju parapsihologije (psihotronike). To nimalo ne čudi. Jer prosječni ljudski mozak funkcionira samo s 5-6% svog ukupnog kapaciteta, a oni koji otkriju tajne moći ljudskog uma (duha), zasigurno će zavladati ovom planetom.


27.01.2009. u 21:06 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kradljivci energije

Jeste li se ikada, nakon razgovora s nekom osobom, osjetili jadno, uplašeno, krivo, ili... iscrpljeno, gotovo tako, kao da je život istekao iz vas? tuzan Vjerujem da jeste i to ne samo jedanput u životu! To, međutim, nije ništa neobično, ni strašno, jednostavno ste postali žrtvom tzv. energetskog vampira naughty
Tko su energetski vampiri? To su ljudi kojima iz određenih razloga nedostaje vlastite energije pa je podsvjesno moraju "isisati" ili krasti od drugih kako bi mogli funkcionirati. Zanimljivo je, međutim, da “energetski vampiri“ nisu samo ljudi. To mogu biti i ustanove u kojima radimo, škole, bolnice, mediji i dr. A energiju nam mogu krasti i ljudi iz našeg najbližeg okruženja: roditelji, partneri, djeca, susjedi, prijatelji....
U životu je, naravno, najvažnije na vrijeme prepoznati "vampire", što baš i nije tako jednostavno. Simptome "istjecanja energije" je, doduše, lako prepoznati, međutim, ako se osjetite “isisani“ i zatrovani“, umorni, uplašeni, krivi, nepodobni..., tada je već kasno za bilo koju strategiju obrane jer ste već postali nečijom "hranom" no.
Vaše emotivno i fizičko stanje ovisit će o vrsti “vampira“ na kojeg ste naletjeli (ili kojeg ste privukli). Vašom energijom se uglavnom hrane ljudi koji nisu naučili kako ispuniti sebe i koji ne znaju kako razviti svoje osobne potencijale za ljubav i zadovoljstvo, ali zato raspolažu s raličitim (vrlo perfidnim) oblicima manipulacije kroz koje pokušavaju steći samopoštovanje i psihološki balans, i to uglavnom na račun svojih žrtava.
Najugroženije žrtve vampira su ljudi koji o njima na neki način ovise, primjerice, djeca, partneri, podređeni na poslu... Potencijalne žrtve su i svi oni koji svojim crtama ličnosti nesvjesno "privlače" kradljivce energije. To su, primjerice, ljudi koji imaju naglašenu sklonost ka samookrivljavanju ili, pak, oni kojima kronično nedostaje samopoštovanja. Kradljivci energije će ih brzo nanjušiti i odmah nemilosrdno napasti na slabe točke žrtve, na rupe u njezinom obrambenom sustavu. Da biste se obranili, potrebno je na vrijeme razotkriti “vampira“ i shvatiti njegove prave motive i način na koji manipulira svojim žrtvama kako biste se mogli zaštiti i prestali se “pecati“. Često je najbolje rješenje fizički se odvojiti od njih, naravno ako je to moguće.
Tko su tipični kradljivci energije? To su sveznalice, zanovijetala, jadnici, agresivci, daveži...
Sveznalice se stalno hvale svojim znanjem i sposobnostima blabla. Dok ih slušate, stječete dojam da vi zapravo ništa ne znate.
Zanovijetala su često namčori koji ratuju s cijelim svijetom namcor. Nikada im ništa nije po volji. Uvijek traže dlaku u jajetu i nikada nisu zadovoljni. Najbolje bi bilo izbjeći ih pod svaku cijenu, a ako je to nemoguće, zanemarite sve što od njih čujete.
Jadnici su dežurne žrtve cry. U drugima bude suosjećanje i stvaraju zaštitnički poriv. Velikodušno ćete im podastrijeti svoju dušu. Poslužit ćete kao rame za plakanje. Htjet ćete pomoći, no jadnici će vaše savjete slušati, ali ih neće čuti. Dolazit će po novu dozu vašeg suosjećanja i utjehe, sve dok ne odlučite biti nedostupni.
Daveži ubijaju svojom pričom zijev Kad vas jednom “ščepaju“ neće vas pustiti dok vam ne ispričaju sve što su naumili. Izbjegavajte ih koliko god je to moguće, a ako vas ipak “zaskoče“, ljubazno ih prekinite, i pođite dalje svojim putem.
Agresivci su vampiri koji vas nastoje zaplašiti svojom verbalnom agresijom, bukom koju stvaraju i, najčešće, energičnom gestikulacijom mad. Na vaše argumente, reagiraju burno i žestoko, i rijetko vam ostavljaju manevarskog prostora za bilo kakvu razumnu komunikaciju. Oni se hrane na vašem strahu i osjećaju nesigurnosti kojeg u vama izazivaju. Oni ovise o vašem osjećaju nesposobnosti, jada, ili krivnje. Obvezno ih zaobilazite u širokom luku!
Jeste li ikada, dragi prijatelji, na ovaj način razmišljali o ljudima? Vjerujete li u teoriju o "energetskim vampirima" i koje su vaše taktike obrane kad naiđete na neke od njih? Osobno sam najlakša žrtva vampira -jadnika i vampira agresivaca. Prvi me iscijede kao spužvu, dok me drugi frustriraju i "bacaju u stres". Srećom, kako vrijeme prolazi, a ja postajem sve zrelija i svjesnija, sve češće mi uspijeva na vrijeme "nanjušiti" vampire. Tada im ne preostaje drugo, nego da se okrenu i oko sebe potraže nove potencijalne žrtve.


24.01.2009. u 01:17 sati | 28 Komentara | Print | Link | Na vrh

Osječke nebuloze

Zbivanja na dnevnoj političkoj sceni me samo u rijetkim trenutcima mogu motivirati na pisanje. Možda i zato što sam već odavno digla ruke od političara i njihovih smješkom podvučenih laži. No, danas nisam izdržala! Trebao mi je ventil. O čemu se radi, pitate se? Pa, riječ je o pretencioznom projektu naše dogradonačelnice temeljem kojega je osječkim petašićima podijeljeno 1226 laptopa. Lijepo. Da, ali samo na prvi pogled. Jer ideja o masovnoj informatizaciji lokalnih klinaca je bila idealno zamišljena samo na papiru. Naime, pri osmišljavanju i realizaciji projekta nisu se predvidjeli mehanizmi kojima bi se zabranilo prodavanje darivanih laptopa (u čiju kupnju je Grad investirao 3,6 milijuna kuna). Već sutradan je na internetskim stranicama osvanulo malo more oglasa kojima se u bescjenje prodaje poklonjeno. Ne okrivljujem ljude! Za mnoge od njih iskušenje je bilo preveliko. Osobito jer život na rubu egzistencije ionako ne ostavlja puno manevarskog prostora. I dok se Grad snebiva i čudom se čudi nemoralnosti svjetine, ja se pitam gdje je opet bila pamet onih koji nas "vode". Tko će odgovorati za skupe propuste u projektu zbog kojih će dobar dio gradskog novca odlepršati u vjetar. Zašto laptopi nisu poklonjeni školama kako bi ih mogle koristiti i buduće generacije djece koje će se u njima školovati? Sjećate se besplatnih školskih udžbenika? Roditelji su svojim potpisima jamčili za njihov eventualni nestanak ili oštećenja, a djeca su po završetku školske godine bila dužna vratiti ih natrag u svoje škole. Na žalost, toga se u projektu podjele besplatnih laptopa nitko nije mogao sjetiti! I nikome ništa! Štoviše, na godinu, se smijemo nadati novim budalaštinama i nebulozama naših političkih "uzdanika". A zašto i ne, kad u našem društvu nedostaje još jedan mehanizam, a to je mehanizam osobne odgovornosti. Da nije tragično, bilo bi smiješno!
A za kraj još jedna epizoda iz osječke svakodnevnice! Prije neki dan vozač tramavaja ostavio je pred vratima svog vozila cijelu skupinu promrzilih i, vjerojatno, zbunjenih, francuskih navijača. Putnici su kasnije ispričali novinarima kako je vozač hladnim i službenim tonom objasnio navijačima da u tramvaju ne mogu kupiti kartu, nego da to moraju učiniti na kiosku gdje ih čeka tzv. butra, fantastični, novi izum osječkog GPP-a koji košta 40 kuna. (Al' dobro je da se s njom možeš voziti dok ne potrošiš cjelokupnu kilometražu. Mo'š mislit', a što je s onima koji se inače ne voze i trebaju se odvesti samo 5-6 stanica dalje?) Sve u svemu, naši gosti iz Francuske mogli su još samo pogledom ispratiti tramvaj čija vrata im je vozač pred nosom zatvorio. Ljudi moji, je li to moguće? Gdje nam je pamet? Nismo li mogli unaprijed predvidjeti da će se navijači htjeti koristiti javnim prijevozom i za njih uvesti druga, jednostavnija pravila? A, ako već i nismo, nije li vozač tramvaja mogao pustiti navijače (od kojih nitko nije bio prijan) da se besplatno povezu do željenog mjesta? Neće li Grad dovoljno zaraditi na njima da im se može pružiti (čak i) besplatna uslugu prijevoza? I zašto se uvijek kad ne treba pravimo da ne smijemo odstupati od propisanih pravila? Kamo sreće da je dotični tamvajac u svemu toliko dosljedan i moralan kao u poštivanju, u ovom slučaju potpuno nelogičnih, GPP-ovih pravila vožnje?


19.01.2009. u 09:59 sati | 27 Komentara | Print | Link | Na vrh

Izumitelj

Nekoć davno neki čovjek otkrije umijeće paljenja vatre. Uze svoje oruđe te krene po svijetu kako bi i druge ljude poučio svom umijeću. Ubrzo stigne do plemena koje je živjelo u snijegom pokrivenim sjeverozapadnim krajevima. Čim ih pouči paljenju vatre, odmah krene dalje za svojim nesebičnim srcem koje ga je tjeralo s drugima dijeliti svoje znanje. Bio je, naime, jedno od rijetkih ljudskih bića obdarenih skromnošću i poniznošću pa nije želio da ga se sjećaju ili da ga štuju; bio je naprosto zadovoljan spoznajom da njegovo otkriće unosi svjetlo u živote drugih ljudi.
Kad je, međutim, stigao do drugog plemena, mjesni svećenici, ljubomorni zbog strančeva utjecaja, dadoše ga ubiti. Da bi otklonili svaku sumnju na zločin, nacrtali su Izumiteljev lik na glavni žrtveni oltar u hramu. Potom su smislili obred kojim će se štovati Njegovo ime i čuvati spomen na Njegova djela. Pomno su pazili da niti jedan detalj obreda ne bude promijenjen ili zaboravljen. Oruđe kojim je pravio vatru pohranili su u škrinju i spremili na skrovito mjesto. Potom Veliki svećenik odluči napisati priče o životu Svetog Izumitelja. Postade to ubrzo Sveta knjiga u kojoj je veličina Izumiteljeve ljubavi i duha služila kao primjer za nasljedovanje i kojom su se veličala Njegova slavna djela. Tako Njegova nadnaravna priroda postade člankom vjere. Autoratitavnim tumačenjem značenja Njegovih riječi i važnosti Njegova sveta života i smrti, svećenici su se pobrinuli da Knjigu baštine i buduća pokoljenja. Pri tome su bez imalo milosti okrutno kažnjavali sve one koji bi se usudili zastraniti od njihova nauka.
I tako su ljudi posve zaokupljeni svojim vjerskim zadaćama i naučenim ritaulima potpuno zaboravili kako se pravi vatra...


14.01.2009. u 18:55 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kad je noć najcrnja, znači da je zora blizu

Vjerojatno niste znali (čuli, zapamtili...) da se prije otprilike godinu dana, australski premijer, Kevin Rudd, javno ispričao Aboridžinima za sva zla koja su im nanijeli bijeli doseljenici čime je napravio povijesni iskorak za iskupljenje velikih nepravdi iz prošlosti.
Svoje riječi ispirke osobito je uputio tzv. »ukradenoj generaciji«, odnosno naraštaju Aboridžina koji su bili žrtve sulude politike australske vlade u razdoblju između1910. i 1970. godine kada je, prema nekim procjenama, čak 100.000 aboridžinske djece na silu odvedeno od svojih roditelja.
Taj čin svetogrđa javno su opravdali i blagosiljali tadašnji zakoni prema kojima su Aboridžini bili primitivan narod i da je čin odvajanja djece od njihovih roditelja zapravo bio čin humanosti i milosrđa.
Ta okrutnua praksa "spašavanja" domorodačkog stanovništva, elegantno nazvana asimilacija, ukinuta je tek 1970. godine. Danas je u Australiji preostalo još samo oko 460.000 Aboridžina koji čine tek nešto oko dva posto stanovništva zemlje.
Međutim, i veliki dio povijesti u posljednjih 5-6 stoljeća obilježili su upravo otimački pohodi i prisilno civiliziranje naše "necivilizirane" braće koje je bijeli čovjek provodio zahvaljujući superiornosti svoje tehnologije i oružja. Pod krinkom humanosti i duhovnog prosvjetljenja, događale su se besramne pljačke, duhovna i materijalna silovanja, pustošenja i zatiranja svih "primitivnih" civilizacije od čijih bogatstava bi moćnicima potekla slina na usta. Danas su preživjeli samo oni najsiromašniji i najbezopasniji, raštrkani po plemenima amazonskih prašuma, Papue i Nove Gvineje, Polinezije, Indonezije, te dijelova Afrike.
Da, povijest su u posljednih nekoliko stoljeća obilježila nemilosrdna osvajanja, ubijanja, devastiranja, pljačkanja, ratovanja... Bilo je, dakako, i bljesaka svjetlosti u tim crnim mrljama povijesne kronologije! No, ti blejskovi su se uglavnom sveli na velika znanstvena i tehnološka (čitaj mentalna) dostignuća, a manje na duhovnu nadogradnju koja bi čovjeka, kao biološku vrstu, učinila boljim, odgovornijim, i etičnijim.
Na žalost, posljedice višestoljetnog bahatog i gramzivog čovjekovog ponašanja vidljive su danas na svakom koraku: istrijebljene biljne i životinjske vrste, poremećeni eko-sustavi, klimatske promjene, ozonske rupe, kisele kiše, milijarde tona otpada koje će još stoljećima ispuštati svoje otrove u okoliš, monstruozna oružja koja mogu dovesti do uništenja života na Zemlji, nedostatak voda, hrana zatrovana aditivima i kemikalijama, topljenje leda na polovima, itd, itd. Sve to je izravna posljedica patološke gramzivosti čovjeka i otimačkom sindromu koji se tijekom stoljeća gotovo uprogramirao u njegove gene.
I što sad? Kako prevladati taj pogubni genetski kod čovječanstva koji nas je dogurao do samog ruba ponora? Kako se ophrvati nasljednim civilizacijskim prioritetima i iskrivljenim socio-ekononomskim konceptima.
Odgovor je: znanjem! Znanjem, koje nam je danas postalo dostupno na svakom koraku. Naime, upravo je znanje jedini učinkoviti lijek protiv straha i jedini katalizator za duhovnu evoluciju. Ne Revoluciju, nego Evoluciju! Evolucija je, za razliku od revolucije, proces i to takav koji donosi trajne i kvalitativne promjene.
Dakle, naoružajmo se znanjem, a ne oružjem, i otvorimo napokon oči za činjencu da smo odgovorni dati svoj osobni doprinos toj evoluciji. Treba ostati budan i ne dopustiti masama da nas povuku na dno gluposti i predrasuda. Kamo su nas dovele greške iz prošlosti? Razmišljajmo pozitivno - možda do točke kad smo spremni prerasti ih i iskoristiti ih kao odskočnu dasku u neka nova, humanija vremena.
I mislim si kako i naši blogovi mogu biti rasadnik znanja i dobrih vibracija. Uostalom, nitko od nas nije ovdje slučajno! thumbup:


14.01.2009. u 18:14 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Lav i gazela

Danas sam listajući neke svoje stare bilježnice nabasala na predivnu misao koja potječe od nekog neznanog afričkog plemena. A glasi ovako:
U Africi se svako jutro probudi lav.
Zna da mora trčati brže od gazele da bi je ulovio ili
će uginuti od gladi.
U Africi se svako jutro probudi gazela. Zna da mora trčati brže
od lava ili će izgubiti život.
Svakog jutra kad se probudiš ne pitaj se jesi li lav ili gazela,
nego počni trčati.
Waaa! Kako su lijepe, kako iskonski mudre ove riječi! Osjetila sam ih negdje iznutra! Osjetila sam kako su potekle ka mojoj duši, onako prirodno i bez napora kao što i rijeka teče ka moru! Okrijepile me energijom zemlje, sunca, kiše i vjetra. Mirisom Afrike. Dalekim zvukovima bubnjeva i sjetnim pojanjem. Pticama koje se raduju prvim zrakama sunca...
Ova misao govori tisuću rijeci! A meni je rekla: Ne boj se! Život nije ni nepravedan, ni pravedan, nego je takav kakav jest. I nije važno jesi Ii lav ili gazela, važno je da se svako jutro probudiš i daš sve od sebe. Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami...
Ne znam, ova izreka kao da me zdrmala iz korijena, ali i umirila. Osjećam se divno. A vi, dragi moji, kako ste shvatili ovu izreku, kako ste je osjetili, je li i vama "legla", što je vama šapnula? Jedva čekam da vas čujem...


10.01.2009. u 22:12 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Koliko košta dostojanstvo?

Uvijek mi je gušt pogledati kviz Trenutak istine! Zanimljiva je i upravo nevjerojatna ta, naoko bezazlena, spremnost natjecatelja da iznesu svoj prljavi veš pred televizijskim kamerama (i auditorijem od tko zna koliko desetaka tisuća ljudi)
Svi, naravno, imamo svoje tajne, iskustva i priče koje bi smo najradije zaboravili ili porekli, stvari kojih se stidimo, samo što nekima, očigledno, nije problem iznijeti ih na svjetlo dana. Javno priznati da su preljubnici, homoseksualci, ovisnici, lažovi, kradljivci, nasilnici, kockari, .... Da im je netko još jučer rekao da uzmu megafon, dođu u po' bijela dana na glavni gradski trg i javno ispovijede svoje najcrnje tajne i svoju najdublju intimu, vjerojatno bi vas samo blijedo pogledali lud. U čemu je onda kvaka? Kvaka je, naravno, u motivu. U mogućnosti da se zaradi brzo i "lagano". Međutim, rizik je zapravo jako velik: možda priznati puno (previše) toga, a ne zaraditi ništa, i otići razgolićen.
Jeste li gledali fantastični film "Nemoralna ponuda"? Sjećate se R.Redforda, zaigranog milijunaša, koji mladom bračnom paru ponudi 1 000 000 dolara za samo jednu noć s gospođom, lijepom D.Moore? Uglavnom kako bi dokazao kako svatko ima svoju cijenu. greedy
Ne želim moralizirati. Nemam pravo nikoga osuđivati niti prozivati. Samo glasno razmišljam i pitam se koliko košta ljudsko dostojanstvo. Imaju li doista svi ljudi svoju cijenu, kritičnu točku na kojoj dolazi do unutarnjeg sloma. Nakon čega pristajemo poniziti se ili učiniti nešto, što u normalnim okolnostima ne bi nikada učinili. Evo primjera! Što da vam netko ponudi 10 000 dolara da prošetate goli gradom? Odbijete ga bez razmišljanja. namcor Ponuda raste na 50 000. I dalje ste čvrsti poput stijene, ali iznutra se, možda, već naslućuju kobne pukotine. 100 000 dolara. Počinje preznojavanje. Odvagivanje. Bude se apetiti. Iznutra se javlja vražićkov glas...
Osjetljiva tema, ali, mislim, vrlo aktualna! Stvarno, koliko u Hrvatskoj danas vrijedi ljudsko dostojanstvo? Je li ono relativizirano? O čemu ono ovisi? Kakvi su moralni kriteriji prosječnog Hrvata? Tko su nam uzori? Što nam je najvažnije? Baš me zanima...


06.01.2009. u 22:35 sati | 27 Komentara | Print | Link | Na vrh

Bozanić o najvećem problemu u Hrvatskoj

Čitam u jučerašnjim novinama kako je kardinal Bozanić čestitajući Novu godinu vjernicima poručio da se navjeće siromaštvo Hrvatske očituje u sve manjem broju rođenih i kako je demografski deficit najteži i najveći problem Hrvatske. A meni nekako odmah zavrnulo u želucu! Nije mi bilo jasno kome je to kardinal uputio kritiku zbog zabrinjavajuće niskog nataliteta?Jesu li tome krivi vjernici ove države? Pravi Hrvati? Krojači državne politike? Žene? Svi mi? Je li tom izjavom, možda, htio podsjetiti vjernike da im je sveta dužnost ostaviti iza sebe što brojnije potomstvo? Ili je htio aludirati na to da se pravo domoljublje očituje (i) u spremnosti da se rađanjem većeg broja djece spasi već umiruća nam nacija?
A gdje su u toj priči oni koji su odlučili zadržati to pravo i slobodu da odluku o planiranju obitelji donose u intimi vlastitog doma? Je li (još uvijek) grijeh planirati obitelj? Ne željeti djece koliko ih Bog da? Bojim se da kardinal svojim riječima zapravo proziva žene koje već neko vrijeme nisu na visini zadatka. Koje odbijaju jednostavno biti kod kuće i rađati. Žene se uzjogunile (i sad nam zbog toga kola krenula niz brdo!) i žele pravo da rađaju onoliko puta koliko to žele, i onoliko puta koliko im to dopuštaju njihovi socio-ekonomski, zdravstveni i drugi uvjeti.
S druge strane, djeca rođena van braka nisu poželjna! (U fantastičnom postu Zlatne djeve pročitajte istinitu priču o sudbini mlade, neudane djevojke pred porodom. Kad ju je Zlatna djeva odvela svom župniku, ovaj joj je spremno savjetovao da se uda. Potom joj je, valjda u duhu one: "Ne živi se samo o kruhu...", velikodušno ponudio i duhovnu okrijepu i potporu! Možda će joj to nekim Božjim čudom biti dovoljno da nahrani i obuče sebe i bebu!)
Ni umjetno začeta djeca nisu poželjna! Međutim, i tu vjera zakazuje! Jer ljudi će radije riskirati neposluh i ostvariti svoj san da dobiju dijete, nego se lišiti te mogućnosti i poslušati glas s propovjedaonice.
Nisam protivnik obitelji s puno djece! Zašto ne - dokle god roditelji (oba)žele rađati djecu i dokle god im to uvjeti i životne okolnosti dopuštaju! No, rađanje djece ne smije biti imperativ! Čin rađanja je, doduše i nacionalni, i crkveni interes, ali ako nije i osobni, što je onda? Dijete prije svega treba biti plod ljubavi dvoje ljudi. Interesi, strah, nasilje, neodgovornost, sebičnost, ili bilo koja druga emocije do ljubavi i želje prema djetetu opasno ugrožavaju svetost roditeljstva.
Vjerujem da je roditeljska zadaća jedna od najsvetijih, najodgovornijih i najtežih od svih životnih zadaća. Zato bi buduća majka i otac tu zadaću trebali prihvatiti spremno te s ljubavlju, predanošću i odgovornošću. Samo tako možemo imati sretne i zdrave obitelji. Samo tako možemo imati zdrave i napredne nacije. Pa makar one brojale i manje članova nego bismo to htjeli!


03.01.2009. u 17:11 sati | 24 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.