| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Živi imaju pravo
Ne mogu vjerovati da ljudi koji su se borili za ovu državu mogu u ovoj situaciji toliko mahnito insitirati na tim formalnim cirkusarijama koje se zovu odavanje zadnje vojne počasti! Kao da će išta znati kad jednom umru, i kao da će time još nešto dokazati. Možda misle: "Za ovu državu žrtvovao sam svoj život i zdravlje, pa, valjda zaslužujem da mi država oda tu zadnju počast.!" Meni bi, međutim, bilo logičnije da kažu: "Poštujte me sada dok živim jer kad jednom umrem ne trebaju mi nikakva naknadna odlikovanja, počasti i priznanja. Tada na mene više ne trebate trošiti fraze zahvalnosti i veličanja ili novac kojim biste mogli pomoći živima...
Kako se uopće moglo dogoditi da jedna predsjednikova izjava da treba štedjeti (i) na sahranama izazove toliku buru negodovanja?! U javnosti su objelodanjeni ukupni troškovi počasnih ceremonija (navadno, neselektivno) za sve branitelje. Zanimljiva je i dnevnica vojnika zaduženih za ispaljivanje plotuna koja, čini mi se, iznosi 300-ak kuna, osobito kad se usporedbi s onom koju dobiva većina ostalih hrvatskih građana). Zanimljivo je i da se sve to događa u situaciji kad se živima prijeti s poštenim "stezanjem remena", a umirovljenicima novim "pogodnostima" zdravstvene reforme.
Ova država, dakle, javno objavljuje da više nema novaca za povišice plaća za javne djelatnike, za besplatne udžbenike, obustavljaju građevinske javne radove, ukidaju božićne domjenke, možda i umirovljeničke božičnice... Eto, čak su se i saborski zastupnici žrtvovali i odrekli besplatnih parkirnih mjesta! I premda se štedi u svim sektorima i u svim segmentima života, branitelji domovine osjećaju kako je ponižavajuće i sramotno uopće i pomisliti da bi se mrtvi mogli odreći svojih prava na počasti. Sazivaju se prosvjedni skupovi, skupljaju potpisi na peticijama, poziva se na jedinstvo svih braniteljskih udruga... Koliko se samo ljudi diglo na noge i prosvjedovalo! Dakle, spremni smo busati se u prsa i izboriti se za pravo na počasti i priznanja, ali nismo spremni izboriti se za pravo na posao, plaću i zdravlje. Malo čudno, zar ne?.
28.11.2008. u 13:58 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
