rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Čovjekov život

Čovjeku se lako može dogoditi da protraći svoj život. Život je, naime, vrlo kratkog vijeka, a ljudi toga nisu svjesni. Kad ljude pitate zašto kartaju ili gledaju televiziju, oni odgovaraju "Da bismo ubili vrijeme" Kao da ga imaju na pretek. Kao da ga imaju više nego što je potrebno. Kao da im je obećana cijela vječnost..lud
Međutim, vrijeme je nešto najdragocjenije što imamo. Jer kad jednom prođe, zauvijek je prošlo. Život protječe tako brzo da nam između rođenja i smrti ne ostaje baš puno prostora. Kad, dakle, ljudi kažu da ubijaju vrijeme, oni nisu svjesni da se događa upravo obratno, da vrijeme ubija njih.
Zato ne zaboravite živjeti i udisati život punim plućima. Budite radost i osmijeh. sretan Najviše se potrudite oko sadašnjeg trenutka; ne tugujte za prošlošću (ne možete je promijeniti) i ne brinite zbog budućnosti (za nju se najbolje sada možete pobrinuti). Volite ljude. Opraštajte im. Trudite se biti svjetlo ovog svijeta. Život nije kazna, nego nagrada i poklon. Zato budite zahvalni i radosni. Kad život prigrlite takvog kakav jest, iznenadit će vas njegova ljepota i smislenost. Kad optimizam postane vaša filozofija, život će vam početi otkrivati svoje tajne. thumbupA kad dođete u duboku, blisku vezu sa životom, tada će vam on otkriti svoje srce koje je Istina, Ljubav, Dobrota i Bog. wink


30.09.2008. u 11:14 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Premda sam se prije dva dana vratila u Lijepu našu, još uvijek sam euforična! A kako i ne bi, kad me moj trodnevni put u Beograd naposljetku doveo u čvrst i iskren zagrljaj moje, nekoć najbolje, prijateljice. U zagrljaj primjereno začinjen pokojom suzicom radosnicom!
Nekoć davno moja je najbolja frednica otišla studirati u Beograd, tamo se zaljubila, udala, stekla obitelj, zaposlila... A kad je u međuvremenu u Hrvatskoj zaratilo, i granice postale pretvrde da bi se prelazile, naše dugogodišnje prijateljstvo počelo je polako venuti. Kao cvijet kad ga ostaviš bez vode! No, izgleda da je ovaj cvijet pustio tako duboko korijenje da je uspio preživjeti na rijetkim, ali hranjivim kapima sjećanja i uspomena. I čini se kako su se sada sve te godine razdvojenosti slile u taj jedan jedini trenutak našeg ponovnog susreta.
Sada se, dok još uvijek duboko proživljavam svaku sekundu našeg druženja, pitam koliko vrijede takvi trenutci u životu?Trenutci u kojima čovjek pronađe izgubljeno, u kojima shvati da su iskustva jedino što nam život može zajamčiti, a sudbina ne može oduzeti. Koliko vrijede ljudi koji te vjerno čuvaju u svom srcu, premda te dva desetljeća nisu ni vidjeli, ni čuli, niti za tebe bilo što znali? I što je čovjek koji u svom životu nikada ništa slično nije doživio?


24.09.2008. u 11:47 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

Priča o ljudskim osjećajima

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom mjestu na Zemlji.

Kad je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je predložila:

"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je među osjećajima."

Ludost je prva počela brojati.

Lijenost se samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skroviste, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge, a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti.

Kada je Ludost izbrojala do deset, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Deset", povikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije niti trebalo tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začuo bolan krik.
Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.

Iskusila je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali je oslijepila Ljubav.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti te je
na posljetku odlučila zauvijek ostati uz nju i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.


22.09.2008. u 13:07 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

The Secret

Prije neki dan kolegica s posla me pita jesam li gledala OprahinTHE SECRET jer da je ona namjestila budilicu u gluho doba jutra (3 sata, mislim!:zujo) samo kako bi pogledala baš tu epizodu planetarno poznatog showa. Zaintrigiralo me pa sam odlučila danas malo pročešljati Internet u potrazi za dodatnim informacijama. Trajalo je koliko treptaj oka i već sam se našla na stranici koja nam otkriva tzv. univerzalne zakone, odnosno tajnu o njihovoj neprikosnovenosti. Pa ako za nas tu i nema ništa radikalno novoga, držim da katkada nije na odmet ponoviti gradivo!

Elem, evo nekih univerzalnih istina o kojima možete saznati u The Secret:

1. Slično se sličnom raduje.
Misli privlače slične misli. Duše privlače slične duše. Misli o bolesti privlače bolest. Misli o sreći, privlače sreću. Svi smo mi magneti, privlačimo ono o čemu mislimo najviše vremena.

2. Ono o čemu mislimo i ono u šta vjerujemo je to šta dobijamo u životu, prije ili kasnije. To je suština Zakona Privlačnosti.

3. Ono čemu se opireš, ostaje.
Koncentriši se na ono što želiš, a ne ono što NE želiš. Odvrati pažnju od negativnih misli. Ti si jedini koji možeš kreirati svoju stvarnost.

4. Žanješ kako si posijao.
Zato se potrudi da posiješ dobro sjeme. Mislima, riječima, djelima…

5. Hoćeš li izabrati strah ili nadu? Pogledaj definicije za oba pojma:
Nada je vjerovanje da će se dogoditi ono što ne možeš vidjeti.
Strah je vjerovanje da će se dogoditi ono što ne možeš vidjeti.
Izaberi nadu i vjeru. (Ovo ne kužim?)

6. Šta god ljudska svijest može da zamisli, može i da ostvari.

7. Sve ono što jesmo je rezultat onog što smo mislili.

8.Sva moć dolazi iznutra i zbog toga je pod našom kontrolom.

9. Kako god mislio, da možeš ili da ne možeš, uvijek si u pravu.

10.Ako ne uspijevaš u planiranju, ti planiraš da ne uspiješ.
Postavi svoje ciljeve, vizije i bogatstvo prvo u svojoj svijesti.
Napravi prvi korak i sve što poželiš, univerzum će uzvratiti:
Tvoje želje su za mene zapovijed.
Nikad ništa ne pokušavaj samo, već to uradi.
Ako pokušavaš i univerzum će da pokuša da ti to pruži.

Zakon Privlačnosti , Zakon Zahvalnosti, Zakon Reciprociteta, Zakon Uzroka i Posljedice, … sve tako poznato, a malo tko zna da se u njima krije TAJNA. A još je manje onih koji ih primjenjuju u svojim životima.

Na stranici sam našla i link za film, zajedno s komentarom ŠALJI DALJE, pa si mislim zašto ga ne poslati najprije vama. Attention, film je na engleskom i traje oko 90 min.

Adresa stranice na kojoj se velikodušno nudi link za The Secret je

http://www.zakonprivlacnosti.com/zakon-privlacnosti/sta-je-to-tajna

Tko voli, nek' izvoli!!


20.09.2008. u 23:42 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Dragi prijatelji...

Dragi prijatelji,
naš krug radosti se polako, ali sigurno širi! Nitko sretniji od mene koja sam žudjela za time da sa što više ljudi podijelim svoje blago koje je i predugo ležalo zarobljeno u mojim bilježnicma, ladicama i policama...
Molim vas, komentirajte i dalje (najbolje odmah iza posta, a ne usmeno) jer mi je želja povezati vaše stavove i mišljenja s mojima!
Tomo divan si! Postao si pravi sufi!
Irena, volim te, ti si svjetlo!
Draga Nenice, predivno je biti tvoja prijateljica!
Dubravka, Marija, Valentina, Gogi, Ivek... (nek' mi oproste oni koje sam slučajno izostavila!) najljepše vam hvala na pozitivnim povratnim informacijama i riječima potpore. Nastavite i dalje biti s nama!

Za laku noć besmrtni Coelho....
"Ratnik Svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno, živi dva života.

U jednom je primoran raditi sve ono što ne želi, boriti se za ideje u koje ne vjeruje. No postoji i onaj drugi život, što mu se otkriva u snovima, knjigama, ljudima koji misle kao i on.

Ratnik će dopustiti da se njegova dva života približe jadan drugom. "Postoji most koji povezuje ovo što jesam s onim što bih želio biti", razmišlja. I, uskoro, njegovi će snovi doista ovladati svakodnevnom rutinom, sve dok ne spozna da je spreman za ono čemu je oduvijek težio.

Tu mu je potrebno još zrnce odvažnosti- i dva će se života stopiti u jedan jedini."

P. Coelho


19.09.2008. u 22:42 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

U rukama sudbine

Veliki japanski ratnik Nobunaga odluči napasti neprijatelja premda je od njega bio brojčano puno slabiji. Bio je uvjeren da će njegova vojska pobijediti, ali mu njegovi ljudi nisu vjerovali. Zato se na putu do bojišta zaustavi kod jednog hrama i reče svojim ljudima: "Kad izađem iz hrama, bacit ću novčić. Ako bude glava, pobijedit ćemo; ako bude pismo, izgubit ćemo.
Nobunaga uđe u svetište i pomoli se u tišini. Zatim izađe i baci novčić. Pokaže se glava. Sada su vojnici bili toliko motivirani da su jedva čekali da ogledaju svoje snage s neprijateljem. Nakon nekoliko sati žestoke borbe, izvojevali su nadmoćnu pobjedu.

"Nitko ne može izmijeniti ruku sudbine", reče mu njegov pratilac nakon bitke.

"Doista je tako", reče Nobunaga, pokazujući mu novčić koji je s obje strane imao glavu.

Rođeni smo sa sjajnim mogućnostima, ali to su samo mogućnosti. Možemo umrijeti a da ih ne ostvarimo: možemo promašiti cilj, ako ne krenemo svjesno. Ako se samo pustimo na milost i nemilost vjetru i valovima života, možemo propustiti sve prilike. Zato nas i okružuje toliko jadnih ljudi. Ljudi čiji jad vrlo često nema vanjskog uzroka. On je često ukorijenjen u njihovom kukavičluku, ili, pak, u nedostatku vjere u sebe i svoje mogućnosti. Takvi ljudi vjeruju da je ruka sudbine ta koja upravlja njihovim životima. Svjesni ljudi, pak, unaprijed znaju odgovore. Intuicija je ta koja ih vodi, a njihov novčić se uvijek uvijek okrene na glavu. Uostalom, za njih ni ne postoji druga strana novčića.


18.09.2008. u 12:00 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

Umjesto "Dobro jutro"

Jutros (ne baš tako rano!) posegnula sam za predivnom knjigom Oshove jutarnje kontemplacije kako bi se "nafilala" pozitivnom energijom i lakše plovila valovima današnjih događaja i susreta. Otvorila sam knjigu nasumce i pročitala prvu meditaciju na koju mi je pao pogled. Podijelit ću s vama njezina energiju:

Kad čovjek ne može postati pjesma, život ostaje prazan, beznačajan. A ljudi pokušavaju biti sve, samo ne pjesma. Žele postati bogati, moćni, slavni. U tom bogaćenju i stjecanju političke moći i slave, gube svo veselje i postaju smrtno ozbiljni. Moraju, jer su stvari za kojima teže natjecanje, sve su one ego trip, a ego je vrlo ozbiljna stvar.
Razvedrite se! Veselite se koliko god možete, budite onoliko živi koliko god možete. Biti religiozan znači biti preplavljen životom, tako obilno da ga možete dijeliti s drugima, da možete oživjeti neke mrtve ljude - a mnogi su mrtvi; oni koji su izgubili svu ljubav i oni koji su izgubili sav smijeh.


17.09.2008. u 10:04 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

Je li čaša napola prazna ili napola puna?

Ne tako davno pročitala sam predivnu priču koja me potaknula na razmišljanje o moći naših misli. Evo kako ide:

Neki je hodočasnik hodao puteljkom kroz polja, kadli na samom rubu, u travi, spazi nešto neobična oblika, nalik na kamen.
"To je zmija", pomisli.
Zmija se odmota, skoči i smrtno ga ugrize.
Neki drugi hodočasnik prolazio je istim puteljkom. On također spazi nešto neobična oblika, poput kamena.
"To je ptica", pomisli.
Odjednom ptica zaleprša svojim krilima i poleti u nebo.

Divne li metafore za ono što nam se događa u životu!! Čini se da su oba hodočasnika bila u pravu i da je njihova sudbina bila samo preslik njihovog načina razmišljanja.
Ako, dakle, ne želimo biti marionete sudbine i odbaciti stav da je život nešto što nam se događa, moramo ovladati svojim umom i postati svjesni i odgovorni za svaku svoju misao, riječ i djelo. To je, međutim, puno teže! Lakše je usvojiti mentalitet žrtve i krivnju za sve što nam se događa prebaciti na druge.


16.09.2008. u 09:47 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Jesen stiže...

S prvim jesenskim kišama stigao, eto, i ovaj blog posvećen mudrosti i ljepoti priča, mislima i aforizmima znanih nam i neznanih autora iz različitih kutaka svijeta. Budete li ih čitali otvorena srca i uma, neće vas ostaviti ravnodušnima. Štoviše, donijet će vam, ne samo predah od svagdanjih briga koje nas drže prikovanim za zemlju, nego i izdići vaš duh u neke više, ali jednako stvarne dimenzije. Vjerujem da će jednostavnost, mudrost i jezgrovitost njihovih poruka proklijati u vašim srcima i uroditi životnom radošću, optimizmom i obnovljenom snagom. Nije mi namjera poučavati vas. Ta i sama sam početnik koji tek što je otkrio da je vrhunac jedne planine tek podnožje neke sljedeće! Ne mislim pametovati, ni filozofirati, nego samo prosljeđivati ono što je i do mene došlo nekim tajnovitim putevima sudbine. Želja mi je baciti kamenčić i stvoriti Krug radosti. Bacite i vi kamenčić i proslijedite ove priče dalje!sretan

A sada, eto i priča! O čemu drugome nego o Krugu radosti:
Neki seljak pozvonio na samostanska vrata i vrataru pokazao prekrasan veliki grozd. "Znaš li, brate, kome nosim ovo grižđe?" Vratar odmah pomisli da je namijenjeno opatu ili kojemu bolesnom samostanskom bratu. "Ne, nego tebi!" pročita seljak vratareve misli. "Jer si se prema meni uvijek ophodio s mnogo ljubaznosti i prijateljstva. Ubravši ovaj prekrasan grozd, sjetio sam se tebe i odlučio ti ga odnijeti. Vratar mu zahvali od sveg srca. Neko vrijeme promatrao je sočna, velika zrna, a onda se prisjetio:"Zašto ne bih ovaj grozd odnio opatu da mu u njegovim brigama priuštim malo radosti?" I tako uze grozd i odnese ga opatu. Ovaj se razveseli i zahvali. Uskoro se sjeti da u samostanu, blizu njegove sobe, leži bolestan subrat i pomisli:"Odnijet ću mu grozd, neka si malo ublaži bolove." I tako je grozd dospio u bolesnikovu sobu. Ovaj potom pomisli kako bi njime mogao obradovati brata u kuhinji koji cijele dane provodi znojeći se oko lonaca. Brat kuhar primi dar i preda ga bratu sakristanu, a ovaj ga potom darova najmlađem članu zajednice. Ovaj pomisli kako ne dolikuje da on kao najmlađi uživa ovaj Božji dar pa ga odnese bratu vrataru da mu ublaži dosadu čuvanja samostanskih ulaza. I tako se zatvorio krug. Krug radosti.

Eto, dovoljna je jedna iskra dobrote da se svijet počne mijenjati. Ljubav je jedino blago koje se dijeljenjem ne umanjuje, nego umnožava.

kiss


15.09.2008. u 10:27 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se