Minimum dodira

nedjelja, 24.10.2004.

Takva sam

Zasto sad ovo?

Nervozna sam, nemam apetita. Pocecu da jedem ko zmija...danima nista i onda jedne veceri oko dva ujutru, kilogram makarona sa sirom i paradajzom preko. Kugla u stomaku..pa dok potraje. Ne, nisam neko ko ume da se brine o sebi. Ne ovih dana.

Sto sam starija sve manje mi se cini da cu biti mlada majka. Jedna od onih zgodnih, mladih maama za kojima se okrecete kad prodju sa kolicima u parku. Kilo makarona usred noci i beba...ne, to jos nije proslo.

Slusam smoothjazz i pijem kafu. Svako ko slusa (smooth!!!)jazz u cetiri popodne, leskari i cita zensko pismo ima ozbiljnih problema sa emocijama. Tj. ima ih previse. A premalo osoba oko sebe na koje moze da ih prospe. Pa da neko jos reaguje na to, i vrati istom merom.

Minam, sanjas.

A kad to prodje...

Nepogresivo znam da sam sad usred neke faze kojoj cu se cuditi za koji dan. Kad budem sa nekom prijateljicom sedela u kafeu, sa DVD kaminom na zidu i kuvanim vinom ispred sebe koje mirise na zacine.

Vrtecu u ruci stapice vanile umacuci ih u vino i bicu totalno zenstvena i raspricana.

I dok se budem topila i brckala u lepoti socijalnih kontakata bicu srecna sto je faza prosla. Osecacu se shvaceno, primeceno, NEusamljeno.


Sta je zapravo rec suprotna od reci SAM?

zaJedno..

Jaka kafa tesko pada na zeludac iako je razblazena mlekom. 2:1. Ne pomaze.

Nista ne moze da zameni pomisao na dogovor za izlazak to vece. Kakav god. Samo jedan dogovor za nesto tamo posle osam navece promeni tok citavog dana.

Onda sam motivisanija, znam da kad zavrsim sa opste korisnim stvarima prelazim na nesto korisno za mene druzenje. Znam da ne propustam dan, jer je za mene dan bez kontakta sa ljudima nista manje nego propusten. Iako sam procitala desetine knjiga koje su me poducavale kako covek mora biti uvek u stanju da se sam oseca sasvim potpun i ispunjen.

Ja to ne mogu. Nisam takva. Ja sam drustvena osoba.



- 16:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #