Mnogošto!

23 ožujak 2012

Zdravo ljudi! Evo, napokon sam se natjerala da napišem nešto. Znate, kroz ova tri mjeseca je bilo oblačno. Vrlo oblačno. A kada je oblačno, mene pere depra. A kada sam u depri prelijena sam čak i da budem lijena, a kamoli da napišem post. Pa, evo, sad ga pišem, jer sunce je napokon svanulo, post depresija me prošla i sad sam hiperaktivna ko i inače. Frendica kaže da voli kada sam hiperaktivna. Kaže da sam onda ko na drogama. Na što sam ja rekla da je sunce moja droga. I onda mi je rekla da će mi dat šut. Sunca, ne heroina.

Nisam baš pretjerano drndala po animeu u zadnje vrijeme. Jasno, otkrila sam da mi se yaoi naročito sviđa u zadnje vrijeme, ali još sam uvijek to zadržala na shounen ai. Boku no Pico je ipak previše za mene.

Također sam gotovo ispunila svoju treću bilježnicu s crtežima. Brzo mi ide. S druge strane, ja ne pazim previše na pozadinu/detalje, neg mi je pol papira prazno, nekak je blesavo isjenčano i tu i tamo koji crtež je vrlo loše pofarban. Draže mi je pisanje. Iako i ono zna djelovati kao i moj loš crtež, pogotovo ak pišem prek volje.

Kad smo već kod pisanja... Totalno sam prelijena za ono svoje o vampovima, a i zaključila sam da mi priča totalno ne štima. Kada dovršim 'projekt' koji radim na fejsu, možda (MOŽDA!) ću to početi objavljivati na blogu. Ovom blogu. prelijena sam za otvaranje novog, uređivanje, a i ovaj mi svojevrsno posluži za pokoju pričicu/pjesmicu, zar ne?

Kad smo već kod priča... Imam jednu bajku (koju sam upravo smislila) za vas:

. Jednom davno, u dalekom kraljevstvu, živjela je princeza. Ta je princeza jako voljela slikati. No, kako bi nešto naslikala, tako bi to nestalo iz stvarnosti i pojavilo se u njenoj slici, a njene slike postale bi portal za druge svjetove. Isot se događalo i s osobama - osobe bi bile zarobljene u slici. Kad je njen otac to saznao, zabranio je da se slika diljem kraljevstva. Bojao se kćerine sposobnosti, a previše ju je volio da bi je smaknuo kao što bi to učinili drugi kraljevi.
. Jednog dana, u njen dvor ušuljao se zli čarobnjak i prokleo ju je. Njenu sposobnost da prebacuje stvarnost na papir pretvorio je u njenu sposobnost da isto to učini samo jednim pogledom. Slučajno je tako zarobila svoju majku i shvativši što se dogodilo, prišila si je kapke i natjerala mjesnu vješticu da ih zapečati čarolijom. Zli čarobnjak tada se prerušio i obećao njenom ocu da će je spasiti, ali ako mu da njenu ruku. Kralj pristane, no princeza to nije htijela. Tri dana prije vjenčanja, usred noći, princeza je čula glas: 'Otvori oči, otvori oči.'
"Ja nemam oči. Sijepa sam," rekla je.
'Ali svijet je prelijep da bi hodala zatvorenih očiju.'
"Ja uništavam svijet kada ga gledam!"
'Ne. Ti ga spašavaš.'
"Odlazi, tko god da jesi!" vrisnula je princeza i briznula u plač.
. Sljedeće noći, isti taj glas ju je prenuo iz sna. 'Otvori oči.'
"Odlazi, utvaro." Zatim je osjetila dodir na svome licu, kao kada ju majka miluje. 'Otvori oči,' bodrio ju je glas.
"Ne mogu. Zapečaćene su."
'Onda slomi pečat.' Princeza je poslala po vješticu, no samo da bi saznala da ju je zli čarobnjak ubio. Izgubivši svu nadu, princeza sjedne kraj majčine slike. "Majko, što da radim? Napravila sam nešto grozno..."
'Otvori oči,' začula je princeza poznat glas i ponovo je briznula u plač.
. Noć prije vjenčanja, onaj glas postajao je sve glasniji i glasniji i princeza ga više nije mogla ignorirati. Zgrabila je škare i krenula odrezati kapke, kada ju je netko zgrabio za zapešće. "Nemoj!" Bijaše to glas mladića, mladića kojeg je voljela, mladića kojeg je prvog zarobila u svojim slikama.. "Nemoguće! Kako možeš biti ovdje? Ti si zarobljen u slici!"
"Ti si me spasila, princezo," rekao je mladić. "A sada ću ja spasiti tebe," reče i nježno poljubi oba njena kapka. Čarolija i konac se rasprsnu i princeza napokon otvori oči. "Dva su izbora pred tobom, princezo. Pođi sa mnom u svijet koji si stvorila ili se udaj za onog stvora koji želi uništiti ovaj svijet." Princeza je netremice gledala u mladića, ali odluku koju je donijela, donijela je odmah. "Ako želi uništiti ovaj svijet onda ga moram zaustaviti." Mladić se nasmiješi. "To je ispravan izbor," reče, a zatim, kao kada puca zrcalo, cijela slika se rasprši i nestane, a princeza ostane sama u tami. 'Otvori oči... Otvori oči...' govorio je onaj glas, prateći ritam, bubnjajući poput bila u njenim očima. "Otvaram ih! Otvaram ih!" vrisne princeza i otvori oči.
Mala djevojčica naglo se uspravi u krevetu. Ogleda se i shvati da je u svojoj sobi. Kraj nje, klečala je majka i gledala je u nevjerici. Suze radosnice spustiše joj se niz obraze i ona je zagrli. "Napokon. Otvorila si oči."
"Oh, mama, ne bi vjerovala kakav sam san imala!"


Čiča miča, gotova je priča.

A sad, s obzirom da sam gotova...

Take your time ;)

P.S. E, da, postala sam pravi manijak za Doctor Who-om i svih priča sa strane. Oću pogledat stare sezone! (uzdah)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se