Ako u svađi s roditeljima imate potrebu objasniti se, nemojte. Neće vas slušati i neće vas htjeti razumjeti, samo ćete dobiti deračinu na račun vaše bahatosti.

U slučaju agresivno teritorijalnog ponašanja vaših roditelja, sjedite (ili stojite, ovisi o tome što su vam naredili) i šutite dok ne završi. Ne mičite ni jedan mišić, i dišite neprimjetno. A ako baš morate govoriti, samo uzvratite: 'Da, majko/oče, u pravu ste majko/oče." Iako će vas vjerojatno i tada optužiti da ste bezobrazna gamad. A ako vas zatraže za objašnjenje, nemojte ga reći. Dobit ćete šalicom u glavu od strane koja bolje gađa, što bi najčešće bio otac.

Kada vas roditelji napadnu, to nije iz razloga da čuju vaše mišljenje, niti žele vaše objašnjenje. Žele se iskaliti jer nisu dobili kurca/pičke od ljubavnika/ce ili im je žao što je kondom pukao pa vas krive za sve svoje nedaće.

U tim slučajevima, najbolje je ne reagirati, ne pokazati da ste povrijeđeni i najbitnije, ništa ne reći.

Podosta me ne bijaše na blogu.
Više od mjesec dana.
Bilo bi vrijeme da napišem nešto.

Ali nemam nikakve inspiracije.

Iako je polugodište gotovo, mala srednjoškolska mučenja i dalje nisu gotova - pogotovo ne za mene. Naime, ove godine završavam svoje četverogodišnje školovanje. Što bi značilo da, jel, pišem maturu.
Kako mi se ne da učiti. To je grozota.
Mislim, prolistala sam onu povijest filozofije.
Naravno, originalno sam htjela pisati politiku, jedini od ponuđenih predmeta za filozofski koji sam zapravo imala, ali ne. Više ne možeš prijaviti na maturu politiku kao izborni predmet za filozofski fakultet. Odlično.
Zbog čega ću, naravno, morati pisati pet ispita. Hrvatski i engleski viša razina, matematika niža, politika i filozofija. Jer osim što mi je na popisu filozofski, također mi je tu i novinarstvo i hrvatski studiji.
Apsolutna katastrofa. Premirem od straha i knjige mi izgledaju užasno odbojno što više razmišljam o tome. Da ne spomenem kako vjerojatno neću upasti ni na jedan od gore navedenih fakulteta jer nisam prolazila s pet nula, već sa lijepom, solidnom četvorkom.

Oh, da, također nisam spomenula maturalni rad. Moram napisati nešto o laserima. LASERIMA. Što mi je bilo kada sam izabrala tu temu?
Vjerojatno mi je bilo užasno smiješno vidjeti to na popisu, jer su mi u to doba psa maltretirali s laserima, stoga sam iz neke svoje ironije i manjka smisla za humor izabrala lasere.



Sada bih za novu trebala imati nekakav partay! kod sebe doma. Neki movie night, ili tako nešto. S platnom i projektorom. Volim tatin posao, makar ga on prezire.
Problem je, ne mogu prestati misliti o tome kako ću vjerojatno pasti na maturi i propasti u životu. A knjige mi se i dalje čine užasno odbojnima. Bojim se otvoriti ih, u strahu da mi neki odvratni ogromni crni pauk, porod Ungolim, ne skoči na lice i ne razdere mi divnu kožicu s glave, zajedno sa kosom, jezikom i očima (koji prekrasan prizor).

IMAM STRAH OD UČENJA.



Bum. Pukla sam.

Trebala bih se suočiti s tim paukom. Da mi je Frodov svjetleći mač i vjerni Samwisa Gamgee koji bi me spasio od zlih paukova.
On je najbolji lik ikad.

Take your time ;)

. Shvaćaš li bol koju drugima nanosiš, tom svojom nepromišljenošću i lošim humorom? Riječi koje govoriš okrutne su i teške, a ne smiješne. Misliš li zaista da me sve što kažeš ne može povrijediti, da sam ja samo nedodirljiva djevojka bez osjećaja, bez emocija?
. Nikada te nije bilo briga, bez obzira na sve što si mi govorio. Ali ja neću trpjeti tvoje maltretiranje. Ja nisam tvoja igračka. Ja sam osoba, od krvi, od mesa. Imam um i imam misli, imam osjećaje i imam duh. A ti ga samo želiš slomiti.
. Nisi ništa bolji od mojih neprijatelja. Zapravo, čak si i gori, jer od tebe te stvari nisam očekivala. Takvu grubost. Takvu... Mržnju prema meni.
. Radiš li to iz osvete? Ili si zaista toliko glup? Prečesto se te stvari događaju u kratkim razgovorima koje vodimo da bi to bila slučajnost. Ti si vuk u koži ovce. Ti si demon s licem čovjeka.
. Ne znam što sam vidjela u tebi. Je li me privukla tvoja djetinja glupost? Ili je to bila samo tvoja laž? Jesi li me prihvatio takvu kakva jesam zato što si mislio da je sve samo šala, bezvezna furka koju furaju klinci koji žele biti posebni, ili nisi shvaćao stvari koje sam ti govorila, makar si se pravio i nisi htio ispasti glup?
. Ružan si. Ne mislim na fizički izgled, već na ono što je unutar tebe. Ta tvoja sebičnost koja te osljepljuje samo me tjera da se odmaknem od tebe, stvorim zid u koji te nikada neću pustiti.
. I zato ne volim suprotni spol. Jer mislite da smo mi djevojke samo lutke koje valja pokupiti prije no što nas pokupi netko drugi, a onda staviti na policu da izgledamo lijepo i budemo vaši trofeji. Smatraš da samo zato što sam tvojih godina, mislim jednako glupavo kao i sve moje vršnjakinje. Da ću se zaljubiti u tebe čim mi se nasmiješiš i kažeš svoje ime, da ću svoje srce iščupati iz svojih prsa i dati ga tebi, onako krvavog, dok još kuca, dok će u tvojim rukama prestati kucati i istrunuti, jer se više nećeš htjeti o njemu brinuti?
. Moje srce je samo moje. Silom pokušavaš ući u njega. Silom mi ga želiš oduzeti. To je zlo i sebično. To je bolno i tužno. Praktički sam osjećala te tvoje šape kako kopaju po mojim plućima, dok sam se prevrtala i borila protiv tvoje surove snage. Bol, vrisak, miris krvi. To je bilo u našoj vezi. Ne ljubav. Nje nikada nije ni bilo. Njoj tu nije čak ni bilo mjesto.
. Prisilio si me na ovo, kao i svaki tvoj prethodnik. A ja sam mislila da neće biti tako i zato sam ti dala šansu, u želji da se sve razvija polako. Da nešto bude. Da nešto proizađe. Bila sam naivna, ali manje naivna od tebe. Patila sam prije. Sad više neću. Nikada neću dopustiti nekome da me na takav način maltretira i manipulira, neću, jer mi je dosta toga!
. Slušaj, vuče u ovčjoj koži! Odlazi od mene. Odlazi iz mog života! Tjeram te kroz vrijeme i prostor, svemir i dimenzije! Ja nisam budala koju ćeš ti vući za nos, ja nisam obična mala žrtva kojoj treba spasenje! Ja sam samu sebe spasila i neću ti dopustiti da mi to oduzmeš! Jer ti si nesposoban držati konce svog života, a kamoli konce mog! A kamoli mene!
. Ja sam slobodna i imam svoja krila! Imam svoju maštu i svoje prijatelje, i tu leži prava ljubav, ljubav koju tebi nikada neću dati, jer je ne zaslužuješ, a nikada ni nećeš. To je poklon, to je dar koji ti nikada neću dati, jer ona je moja, i ja ću je dati onome kome ja želim, a ne onome za koga se očekuje da ga dam.
. Makni to svoje ružno lice s mog ekrana. Smrad tvoje blizine zamućuje mi vid, a toga mi je dosta! Tvoja mržnja mi ne treba. To je poklon koji mi ne treba, a poklanjaš mi ga napretek. To je poklon koji ja neću primiti. Ne želim.

Očaj me uvlači u tamu sazdanu od katrana svaki put kad vidim da me ne želiš razumjeti.

Wow. Ovo mi je bio najdivlji, najveseliji, najsamostalniji i najbolji tjedan ove godine. Osim što sam sva ispunjena srećom, ponosim se sama sobom jer sam si dokazala koliko sam zapravo samostalna. Osim toga, izdivljala sam se, upoznala nove ljude, kupala, prošetala Šibenikom bez vrućice koja me bacala u nesvijest i odlično se zabavila!

Ovo će biti dug post, stoga ću opisivati po danima.

1. DAN
Suputnica i ja išle smo vlakom u Šibenik, da bismo otkrile da smo dobile rezervirane rezervacije. Uz smije i pokoju šalu na račun HŽ-a, trener koji je rezervirao, a kasnije i otkazao pola rezervacija ponudio nam je kupe do svog. Neki klinci su se raskravili kraj našeg kupea, žaleći se na to kako nema mjesta. Suputnica i ja smo ih pozvali, a zatim vidjevši koliko su bahati i nepristojni, provele većinu puta na hodniku pjevajući sinkronizirane pjesmice iz omiljenih nam crtića.
Čekale smo gotovo dva sata da se kamp otvori, jer smo došli ranije. Uz veliku nervozu i mnogo psovanja dok smo postavljale šator, napokon smo sve obavile - pronašle najbliži Konzum, kupile namirnice i otišle na tri kilometra udaljenu plažu. Trebalo nam je sat i pol jer smo se izgubile, ali smo svu nervozu i ljutnju isprale sa sebe bacivši se u more. MORE! Skoro sam zaboravila koliko je slano, većinom sam ljetovala na planinama i rijekama. Zatim smo otišle u Šibenik i prošetale se kroz centar.
Taj dan smo prehodale oko dvadeset kilometara i bile smo mrtve umorne.
Na povratku s plaže i prije odlaska u Šibenik, na Akustika Stage-u (stage samo za kampere) je bio nastup.

Erna
Njena glazba savršeno je pasala uz iscrpljenost i vruće poslijepodne. Dodala je nekakav volumen cijelom ugođaju, a i njene pjesme bijahu vrlo ugodne i mirne. Ne mislim da ću je nastaviti slušati, ali bilo ju je lijepo čuti.


2. DAN
Sedmog osmog bijaše otvoren Terraneo. Frendica i ja smo shvatile da smo bezveze bacile pare na kartu za festival, jer nitko nije kampere za nju ni pitao. Note to self: If camping, don't buy the festival ticket.
Također, taj dan sam shvatila da nisam ponijela češalj. Dio mene je umro kad sam to shvatila. Obožavam se češljati. I brinulo me to da mi se ne naprave čvorovi (moja kosa ima naviku raditi tako ružne čvorove da se ne daju raščešljati), pa da se ne bih morala šišati. K tome, volim kada mi je kosa svilenkasta i kada uredno pada niz ramena. Ovako sam u panici nosila šilterice i posuđivala češljeve od susjeda.
U glavnom, Terraneo je imao nekoliko stageova - Terra, Aqua i Aero. Kod Aero su bili i neke sitne disco dvorane (Muzika.HangaR i Red Bull Music Academy@MTV hangar), tu je bio i bonbon bar, kao i Akustika Stage, koji je bio samo za kampere.
Okej, sada na bendove.

TERRA STAGE

The Ting Tings
Vrlo energični i veseli, iako sam ih već i prije čula. Ne vjerujem da ću ih nastaviti slušati, ali svejedno sam ih podcrtala na svom Terraneo rasporedu. Da ih ne zaboravim. Nisam se nešto posebno rasplesala, dapače, mislim da smo samo čekali neki drugi bend koji je trebao biti u međuvremenu. Također sam srela svoju profu iz matematike. Imam kul profu iz maetmatike.


Thievery Corporation Live
Njih sam zapravo slušala iz šatora, jer sam bila daleko preumorna od svih ostalih stvari koje su bile taj dan. I nisu loši, jako su mi se svidjeli. Mislim da ću ih nastaviti slušati. I pjevačica je baš predivna.


AQUA STAGE

Kimiko
Bend iz Zagreba. Toliko sam bila razočarana time da nisu Japanci, da mi moj češalj više nije toliko falio. Nisu ni toliko loši, ali su obični, ničime se pretjerano ne ističu. Što i nije tako loše. Svijetu treba i običnih ljudi.


Anna Calvi
Na nju sam išla uglavnom zato da mi mama ne odgrize glavu. Mama je obožava. Ali žena ima glaščinu, što je da je. Da ne spomenem kako je otmjeno izgledala u svojoj krasnoj odjeći.


65daysofstatic
Trebali su promjeniti ime u 65daysofsilence. Kasnili su trideset i pet minuta, da ne spomenem kako su daleko preobični da bi si to dopustili. Svidjeli bi mi se da 45% dojma nije otišlo na to njihovo kašnjenje. Iz inata ih neću nastaviti slušati. Ali ću staviti sliku, jer sam svima stavila sliku. Samo što nisam mogla naći fotku livea. HA! In your face, silence!


AERO STAGE

Goribor
Deprimirajući, psihodelični bend koji iscrpi energiju iz tebe samo bubnjanjem. Ne sviđa mi se glazba zbog koje padaš u bed i koja se poput krpelja hrani tvojom energijom. Sigurna sam da su to demoni iz pakla poslani da iscrpe ljudsku sreću. Nadajmo se da takva glazba ne postane mainstream i da je samo hipsteri nastave voljeti.
Ako sam uvrijedila nekog Goriborovog fana, onda se ne bi trebao uvrijediti. To je samo moje skromno mišljenje :)


3. DAN

Treći dan me susjed pozvao na pivu. Moja suputnica je otišla u dućan, mislim, a njegovi su otišli na plažu, pa smo se nas dvoje družili. Čovjek gleda anime. Anime! Nisam očekivala da ću naić na nekog takvog na Terraneu. Nažalost, nismo razmjenili ništa čime bi ostali u kontaktu. Probat ću ga stalkat preko Terraneove stranice. Mislim da mu je frend bio taggan na neku sliku... :D
Nakon cjelodnevne neaktivnosti, prešli smo na aktivno slušanje bendova koji su nam se nudili :D

TERRA STAGE

Father
Pjevač je furao dimije. DIMIJE! A gitarist je imao ROZU GITARU S CVJETIĆIMA!!! Bila sam toliko oduševljena njihovim izgledom, cerekala sam se cijelo vrijeme. Također, jako mi se svidjela njihova glazba. Nastavit ću ih slušati, definitivno.


The Horrors
Lagani emo bend. Većina publike je bila ženska, a i vidla sam zašto. Iako su mršavi, svaki član benda je bio zgodan, čak i bubnjar. Čak je i meni netko od njih bio zgodan - onaj gitarist s lijepom dugom kosicom. Ironično, metalci me živciraju, a volim ljude s dugom kosom. Nisam normalna xDD
Enivej, možda ih nastavim slušati. Nisu bili loši, ali ni ništa extraordinary.


The Roots
Njih sam isto slušala iz šatora. Bila sam preumorna da bih skakala, kao što to njihova vesela funk glazba nalaže. Zapravo, jako su mi se svidjeli i definitivno ću ih nastaviti slušati.


AQUA STAGE

Mika Male
Mirni, lagani bend, mješavina rocka i Gibonnija. Zapravo, za opuštanje su savršeni, kao i za nabijanje sreće poput droge, jer ispunjavaju tom nekom mirnom, no veselom energijom (zbog toga mješavina Gibonnija).


We Were Promised Jetpacks
Prvo sam roktala od smijeha na ime, a zatim sam počela uživati u predivnoj glazbi koju su prezentirali. Odlični su, i podcrtala sam ih u svom rasporedu. Energični i veseli, čak sam dobila poriv da zaplešem.


AERO STAGE

Dječaci
Urnebesni reperi iz Splita, zapravo su sve što sam očekivala. Ne mislim da ću ih nastaviti slušati, ali lijepo je znati za njih - napokon, većina njihovih pjesama su sprdačine, njihov nastup je bio urnebesan, a fore, iako neukusne, bile su veoma smiješne. Dvije litre vina nekamo su nestale za vrijeme njihova nastupa.


AKUSTIKA STAGE

Vlasta Popić
Punk bend kojem sam se jako veselila. Imaju stvarno divne, a i slatke pjesme. No s obzirom da je ovo akustika stage, nema bubnjeva, pa je bubnjarica svirala harmoniku. Jako mi se svidjela ta akustična verzija njihovog panka, kao i njihov stav prema svemu. LAJKAM i definitivno ih nastavljam slušati.


4. DAN
Od sveopćeg ne rađenja ničega, polako sam počela gubiti živce. Dosada je najgore oruđe, definitivno. U šatoru je bilo vruće i otišla sam u spilju, a suputnica mi je dobacila sarkastični komentar zbog kojeg sam joj htijela zavrnuti vratom i ponijela se ko svinja. U chill zoni, kada sam ohladila glavu i poslušala prezentaciju o divljim biljkama koje mogu poslužiti za hranu, a to se ne bi očekivalo, vratila sam se i onda smo se jedna drugoj ispričale. Zaključile smo da pod hitno trebamo na plažu, da nam treba aktivnost i da se trebamo obje rashladiti, inače ćemo se poklati, krv će u šatoru šikljati i susjedi će biti traumatizirani.
Nakon kupanja, pokupili su nas neki dečki koji su držali štand solarne energije i svirali ukulele. Kad sam ušla u auto, trebalo mi je deset sekundi da skužim da oni iz zajebancije slušaju hare krišnu i da nas ispituju volimo li indijsku glazbu. Cijeli sam dan tome roktala.
Četvrti dan mi je zapravo bio i najbolji dan. Sada ćete vidjeti zašto.

TERRA STAGE

Wild Beasts
Nisu bili nešto posebno. Zapravo sam lunjala od stagea do stagea čekajući Swanse. Ironično, ime im je Wild Beasts, ali glazba im je poprilično mirna. Možda je i njima samima to bilo smiješno.


The xx
Čuli su se do mog šatora, jer nisam imala namjeru ostati na njima i pokvariti si doživljaj. I mogu reći da su bezvezni, kao što sam i očekivala.


AQUA STAGE

The Toronto Drug Bust
Veseli, energični rock bend koji mi se podosta svidio. Iako nemam puno riječi za njih, nastavit ću ih slušati, jer su bi baš bili onako nekako slatki.


Future of The Left
Punk bend iz Londona, uvijek sarkastični i gledaju na sve s laganim podsmijehom. Inače ne volim takve stvari, ali oni to rade sa stilom, pa mi se zato nekako i sviđaju. S druge strane, vrlo su realistični što se nas publike tiče. "Easily impressed Croatians". Mislim da to nikada neću zaboraviti, baš zato što je istinito. No, toliko sam se izdivljala na njima - tako se nisam izdivljala na svom prvom koncertu Brkova, a tada mi se činilo da sam tamo najviše divljala.


The Jon Spencer Blues Explosion
Stari, stari pankeri koji mi zapravo nisu bili ništa posebno. Oni su bend koji bi se vjerojatno svidio mom ocu, ako ih već ne sluša. Nisu bili ni loši, ali zaista nisu bili ništa posebno.


Swans
Woooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooow.
To je bila moja reakcija kada su završili. Oduzeli su mi vokabular i sveli na tri riječi: 'wow', 'ah' i 'jebeno'. Iako sve što su radili jest bila bezosjećajna buka, bacili su me u trans, sljedeći me dan bolio vrat od headbanga. Neću ih nastaviti slušati, ali samo zato što su oni bend za liveove, ne za studije. Buka koju proizvode treba biti bolna, a ne nešto što si iz puke dosade pustim na svoje jadne poluuništene zvučnike.
Wow.


AERO STAGE

Elemental
Nije mi bio prvi put na njihovom koncertu, ali svaki prijašnji put su mi bili bolji nego sada. Ne sviđa mi se njihov novi album, uglavnom je u tome stvar. Ali dobro. Neka. Nebitno. Ionako sam samo bila u prolazu xD


5. DAN

Taj posljednji dan nije bilo ničeg zanimljivo, pa smo si prijateljica i ja taj dan uzele za sebe - šetnja replikom Avenue Malla, McDonalds, plaža, šetnja Šibenikom i njegovom rivom. Sjetila sam se da sam bila tamo u osnovnoj na maturalcu, ali da sam imala vrućicu i gnojnu anginu, zbog čega se ne sjećam baš ničega, osim rive na kojoj sam sjedila i borila se protiv vrtoglavice i nesvjestice.
Također, taj dan smo suputnica i ja razvezale jezike po običaju.
Pri odlasku iz kampa u lov na hranu, svirala je prvo Melita Sabljo, spominjući kako je ljubav torta, a seks šlag. Postala sam gladna. Torte. Ali ne u tom smislu xD
Također, baš kad smo izlazile, svirao je Emil Topfer. Nas dvije gladne, a ovaj pjeva 'Jer kad si gladan i žedan...'
Umrle smo od smijeha na zvuk te pjesme.
Također, mislile smo ići na Cinkuše, ali kasnije smo odustale. Nisu Cinkuši loši, dapače, ali mi smo zapele u Šibeniku na rivi, lajući o glupostima :D

6. DAN

Taj dan smo se spakirale i otišle kampirati na željeznički kolodvor, obje pomalo nervozne zbog vrućine i karata. Još smo u utorak kupile rezervaciju, ali išle smo ICN-om (jer je bio jedini dostupan i jedini je išao tim satom), koji je više kao tramvaj. Također, kada smo došle tamo, neka klinka je rekla da je naše mjesto njihovo i gotovo sam popizdila misleći da su nam opet dali rezervirane rezervacije, ali ispalo je da one nisu kupile rezervaciju za ICN. Također, nismo se naspavale, jer je glupi bonbon bar puštao glazbu toliko glasno da sam imala osjećaj da spavam ispred nekakvog kluba u kartonskoj kutiji. Da ne spomenem kako je neki frajer cijelim putem zurio u mene. Vjerojatno sam mu išla na živce jer sam se non-stop nečemu cerekala, ali on je isto išao na živce meni jer zuri.
Bila je to nevjerojatna sreća kada sam došla kući. Pas je skakao po meni. Mama mi je napravila štrukle i pričala kako se ponosi mnome jer nisam napravila sranje i jer sam bila potpuno samostalna i jer mi je ostalo neš malo para koje mi je dala da zadržim. I napokon, ponovo sam se ujedinila sa svojim češljem. Plakala sam od sreće (i boli) dok sam raščešljavala sve čvorove u svojoj kosi, ali barem je nisam morala šišati.
Bila sam i sretna i tužna kada sam se vratila. Sretna jer sam dobila češalj nazad i mogla normalno sjediti na zahodskoj školjci, a tužna jer je bilo gotovo. Nema više Terranea. Zbogom Šibenik. Zbogom kamp. Zbogom ljudi u koje sam zurila i slušala.
:(

E, da upravo sam našla susjeda koji me častio pivom. JEJ!

Iiiideš. Dugo nisam napisala ovako dugačak post.
Čula sam da na 9GAG-u dijele krumpire uz ispriku za dugačak post. Ja ću biti bolja od njih i dat ću vam pomfri s kečapom :)



Take your time ;)

Ovaj tjedan hvatam vlak za Šibenik. Za Terraneo. Terraneo! Yeah!

.

Povodom ovoljetnog fantastikusa... to jest, 'Fantastic Zagreb Film Festivala' i majčinog neumornog tjeranja da odem u kino, po prvi put sam se prošetala do kina Kaptola i pogledala Hong Kongški najočekivaniji film, Leteći mačevi zmajevih vrata, rađeni mo starijim filmovima sa sličnom/istom radnjom - Dragon Gate Inn i New Dragon Gate Inn.

Glavni lik je, naravno, Jet Li. Malo sam digla obrvu na to, ali on ipak je jedan od njihovih najvećih zvijezda, tako da se nemam pravo ljutiti što ga vidim kao glavnog lika u svakom njihovom filmu s mačevima, letenjem, kung-fuom i zmajevima. Ipak je to samo Jet Li.

Dakle, Jet Li tu glumi Zhou Huai'ana, koji se, zajedno s još nekoliko nevažnih odmetnutih mačevalaca bori protiv nepravednih, korumpiranih (krumpiranih, haha) ljudi na visokim položajima u vladi. Glavnog negativca, zgodnog i moćnog Yu Huatiana (ignorirajte me, imam fetiš na negativne likove s dugom kosom) glumi Chen Kun. Yu Huatian lovi trudnu sluškinju, Jin Xiangyu (Mavis Fan), jer je trudna s nekim od njegovih vojnika, a on ne želi nikakve mrlje u svojoj vojsci (točnije, želi ih sakriti). Jin uhvate i baš kada je idu ubiti, umješa se ratnik (za kojeg je očito da je žena) koji se predstavlja kao Zhou Huai'an. Već sljedeće minute, nakon što je genijalno prebila vojnike i natjerala ih da skoče u vodu, skida masku i otkrivamo njeno ime - Ling Yanqiu (Zhou Xun). Žena je očito zaljubljena u Zhou Huai'ana.

Jin i Ling putuju zajedno do Zmajevih Vrata, da bi prešli granicu, napadaju ih histerične ptice (jer dolazi ogromna pješčana oluja - Zmajeva Vrata su u pustinji) i dolaze do krčme, gdje su nekakvi mongoli, a zatim dolaze i Yu Huatianovi ratnici, sileći naše dvije junjakinje da se sakriju u nekakav tunel.
Mongolska princeza u crvenom (oduševljena sam njome) Zhang Xiao Wen (Kwan Lu-mei) pokrene epik fajt s puno nabacivanja stolova, ali samo za 'testiranje'. Ili takvo nešto.

U međuvremenu Zhou napada Yua na njegovom brodu. Jedan od njih umre. Drugi nestane negdje u daljnjem dijelu filma. Zhou Huai'an odlazi u... Šta je to ono bilo? Ne sjećam se.

U krčmu dolaze još dva lika, Gu Shaotang (Li Yuchun) i Wind Blade (Chen Kun), koji nevjerojatno liči na Yu Huatiana (Chen Kun je odlično odglumio obje ličnosti - Wind Blade mi nije bio ni upola toliko privlačan kao Yu Huatian. Opet - fetiš na negativce!). Wind Blade jedno vrijeme glumi da je Yu Huatian.

U glavnom, da ne duljim - mongloski ratnici, njihova princeza i dva novopridošla lika lovci su na blago koji čekaju oluju koja će podići pijesak s drevnog grada i uzeti što više blaga mogu uzeti. Nekada je to blago tražila i Ling Yanqiu, no detalje nisam shvatila (navodno je spalila nešto da bi se spasila). Ovdje mi je bio odličan citat kada su Ling i Gu razgovarale o ljubavi:
"Odlaziš zbog njega? Možeš ostati s nama i skupiti svo blago koje možeš nositi, obogatiti se preko snova, a ti odlaziš zbog njega?"
"Ima stvari koje ne možeš kupiti novcem. Ne možeš ih ni imati, zato ih je najbolje ostaviti."
"Ako to ne mogu imati ili kupiti, onda to ni ne želim."
Nisu svi pohlepni ljudi takvi, zbog čega sam stvarno zavoljela lik Gu Shaotang.

Oluja se bliži. dolazi Yu Huatian sa svojim vojnicima. Međusobno se zbog odlične dosjetljivosti Wind Bladea pobiju vojnici koji su zapravo na istoj strani. Dolazi oluja. Svi se sklone, osim naravno, Jet Lia koji je nekako postao Jedan Jedini i Chen Kuna, zgodnog zlog moćnika koji zamahom ruke može što god hoće. Nađu se u tornadu i naravno, prežive. Pijesak se digne i opa - palača!

Unutra, opet dolazi do borbe, no sada su u pat poziciji. Yu Huatian, Gu Shaotang i Zhou Huai'an ostanu, pazeći jedan na drugog, dok ostali iznose blago.
BUM - scena koju nisam očekivala. Jin Xiangyu zapravo radi za Yu Huatiana. Koristi niti da pobije ljude. Ne znam koliko zlatne niti mogu biti oštre, jer zlato je mo Mohrovoj skali tvrdoće 3 (dakle, vrlo meko), ali neka im bude.
Svi se međusobno tuku dok se približava oluja koja će pokopati ovaj drevni grad. Yu Huatian i Jing Xiangyu umiru. (ah, Yu Huatian. Kakva šteta). Izgubili su blago, ali su preživjeli. Zhou Huai'an ide pronaći Ling Yanqiu jer je shvatio da je voli, dok je Wind Blade pronašao drugačiji način da postane bogat - da glumi da je on Yu Huatian, a mongolska princeza je pošla za njim.
Na kraju, kada glavna konkubina pokuša natjerati Yu Huatiana/Wind Bladea da je ubije, ovaj ju otruje.

Film. Je. Bio. Odličan. Mislim, kada izbacimo svo ono uobičajeno nemoguće manga letnjave u stilu Tigra i Zmaja i gumene mačeve, i Jet Lia kao (ponovo!) glavnog glumca u HK filmu, sve je bilo apsolutno očito.
Ne moram opisivati koliko sam vriskala na gospodina Yu Huatiana, pogotovo na kraju, kada mu se kosica razvezala i onako duga i krasna pala preko ramena... Šteta što tako zgodni zli likovi na kraju umru.
U mojim maštarijama je i dalje živ, hihihi

Gluma je odlična, iako su efekti slabi, neke stvari jednostavno nemaju smisla i ne sviđa mi se što je film u 3D. 3D je zaista precijenjen. Također, imala sam osjećaj da su neke scene ubačene tek toliko da vidimo kako se Kinezi tuku bolje od Amera i kako 'gravitacija' ne postoji u njihovu rječniku.
No, sve je to popravila divna mongolska princeza ratnica u crvenom kimonu i tetovažama na licu, pogledom u stilu 'silovat ću te' i CHAKRAMOM!!! Chakram nisam vidjela od... ne znam... Sun Shiang Xiang iz Dynasty Warriors?
I da, ima dobro oko za zgodne ljude iako (opet to kažem), gospon Yu Huatian daleko mi je bolji od Wind Bladea, makar ih glumi isti glumac.

Ocjena: 7/10

Istina, inače ne radim reviewe o filmovima (jer ih ionako radim jako loše), ali film me se, iako nije čista desetka, i ima dosta toga što me smeta, jako dojmio.

Imajte trailer.


Take your time ;)

Gotovo cijeli moj život, svi mi govore da sam 'bucmasta', 'debela', da bih trebala 'smršavit, barem zbog svog zdravlja', da bih se trebala 0zdravije hraniti', da bih se trebala 'nečim baviti'. Pa, da mi se to ne tupi dvadeset četiri dana na dan, ne bih pizdila oko toga.

Dakle, nakon što dobijem milijun 'dobronamjernih' uvreda na račun moga 'zdravlja', i kada mi se zbog toga nabiju kompleksi, onda je odmah: ne, ja to nikad nisam rekao/la, samo se moraš baviti nečim da te ne pukne astma, blablabla.

Molim te. Ma, molim te. Ne vjerujem da su ljudi toliko opterećeni izgledom, i još gore, mojim izgledom da meni govore šta da radim sa svojih šest kila viška koji znaju varirati s obzirom na godišnja doba. Još gore, tvrde da je to samo zbog mog zdravlja, da ne bih imala problema kasnije u životu. Kurca. To mi govore da mogu biti lijepa nekom kurvinom sinu dok mu gola pušim kurac. Nije mi žao zbog ovog izražavanja, dapače, nadam se da će to pročitati osoba koju je ide jer me živcira što se stalno obazire na moj jebeni izgled!

Da mi godinama ne tvrdi kako sam debela i da će mi biti teško smršaviti kad budem starija, možda bih i povjerovala da je to zato što se brine za moje zdravlje. Ali boli nju kurac za moje zdravlje. I sama zna da je najgore što mi se može dogoditi jest prehlada, jer nisam ja moj žgoljavi buraz da se raspadnem na svakom manjem vjetru, a niti sam toliko debela da se uspušem nakon dva koraka. Što ona uporno tvrdi.

Sada me baš napala kako sam se uspuhala dok sam spremala suđe iz perilice. Daj molim te, tko se uspuše kada sprema suđe iz perilice? Nisam debeli megdonaltsojed iz jebenih američkih filmova. K tome, bavim se nečim - učim japanski. Nije fizička aktivnost, ali uvijek sam smatrala da je mozak bitniji od savršene tjelesne građe. Einstein nije bio maratonac. Ne govorim da sam ja Einstein, ali definitivno sam tip za razmišljanje i proučavanje, ne za izvršavanje tuđih želja i zapovijedi.

Ne. Zna ona da sam ja pametna. Još samo hoće da budem savršeni mali robot. Spoj Miss Universe i azijske inteligencije. Pa da se može sa mnom hvaliti kolegicama s posla, kao da sam slika, a ne živo biće od krvi i mesa, s vrlinama i manama.

Zbog nje ponekad mislim da imam više mana nego vrlina. Zbog nje mislim da nikad ništa ne napravim dobro, da sam osuđena na vječiti propad i da nikada neću ništa postići u životu jer nemam ono što mediji traže od mene, jer nisam izvanredna, već obična srednjoškolka s običnim brigama, razbuktalom maštom koja si je umislila da ima lijepo razvijeni vokabular pa misli da će biti spisateljica. Zbog nje mislim da sam naivna, glupa, ružna, nedostojna, beskorisna, a njen muž kao da je podupire u svemu. isprva me prevari, kaže mi da sam dobra takva kakva jesam, kaže mi da sam bolja od drugih, kaže mi ono što želim čuti... A onda mi to okrutno oduzme, otkrivši kako me prevario, otkrivši kako sam budalasta i naivna i dokazavši mi da više nikad, nikad ne smijem vjerovati ničijim komplimentima, pogotovo ne njihovim.

Ali kada kažem što mislim, onda ispadnem zla poput demonice. Jer meni se ništa ne smije reći. Jer meni se ne smije ukazati na grešku. Jer sam si umislila da sam bezgrešna.

Ako ste toliko razočarani sa mnom, zašto ste se uopće potrudili stvoriti me?

Trava poput mokre kose
Meka i hladna
Svijet koji u njoj biva
Tako sitan, a tako živ

Čvrsto tlo daruje mi slobodu...
A sloboda lake noge
I dok skačem u poletu
Lice mi se rumeni u sreći

Vjetar mrsi mi kosu
Šapuće divne riječi
A ja još sretnija
Dosežem... nebo