petak, 22.10.2010.
Historia ante portas
Miris mučene zemlje i dašak bliske bune stalno su u mom uhu i u nozdrvama. Kakva god dođe, promjena donese staro na staro, ozljedu na ranu, odgodu na prigodu...
Uhvatit će me još na vratima, još dok se s vama nadvikujem...
Takav sam: državu božim, zakone baš ne; narod veličam, susjeda pak ne; gusare slavim, pravdom se razmećem; bez djela množim, bez para nadmećem, prav rječnik ravnam da je razlikovni... širinom roboslobodara...
Inatom gradim, inat potpisujem, lak i za preko vode. Od ropstva do slobode, sve igre polusvijeta meni su pune šanse: red, rad i učenje ostavljam za te drukere, šljakere, štrebere, likove bez lajfa i bez kamere, gnjavne... dno dna...
Gnjevan sam kreativac, urbani propulzivac, brijem da voda vri. Znanstveno širim da borbom mirim, tautomeriju tla: psujem, ulizujem, psujem, ulizujem... i bojim se za sebra, i slijedim usud pauka, i stišćem šaku srebra… pljujem i putujem...
Iz magle puka i na me puknu vike i rušenja: "neka uđu glumci!"... i padnu. To viče tko od vike živi, i rušit hoće tko ne pozna gradnju. Svijetla budućnost je kad sile padnu, a kruh ne poskupi, naš polubijeli... sedam kuna cijeli...
Konačno, predah, povijest na vratima, odlučno krenu kiše i vlakovi... negdje na sporednom kolosijeku...
Takav mi je život!
"Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?" (B. Miljković)
- 11:22 -
Komentar
(7) -
Print
-
#