Nobody's Baby Now

Na buvljaku mesa, kao second hand roba, okrenuta bočno, malo muški i prljavo složena (ali ipak najbolje što se dalo), ponuđena za jeftino, kao na blatnom najlonu pod mostom nedjeljama ujutro. Bez velikih rupa, udubina i mrlja, obično korištena, samo malo iskorištena, samo par puta čikom spaljena (slučajno), prije no što treba bačena (vjeruj mi kad ti kažem). Poslužila bi ti još za po doma, za vikend spremanja, za maljanja, za velike gozbe, za mehaničarske crne prste, dobro je upijajuća, izdržljiva, podatna, meka. Sve podnosi, preko svega prelazi, sve oprašta. Ako je malo stisneš tamo gdje treba možda se i otvori, možda ti i zapjeva, nasmije se, zaplače. Jedan se kune da je grublje potaknuta i daddy govorila. Voli se igrati, posebno bojama, ako je u zelenom ovdje je, ako je u žutom, upravo je otišla. Onda samo malo pričekaj, vratit će se, uvijek se vraća. Možeš je zvati kako hoćeš, bezimena, jedna od sto, mila, svejedno je, na sve se odaziva.

Ma, nema ti ta, stari moj, većih grešaka. Samo jednu malu, malešnu, zato i je ovdje. Ponekad progovori. Pa onda gluposti govori... o ljubavi, nekom svom, životu, željama, snovima, praznim kolijevkama, samoćama, poprištima, melodijama koje čuje kad dopusti sebi čuti ono što dolazi iz srca, ali nije to problem, samo je malo nogom trkni i opet će utihnuti.


Kako ti je ime ljepotice?
Neću reći.
Zašto ne?
Ako izgovorim neću moći zaboraviti.