"Nemoj trebati ništa. Uključujući i ljude? Uključujući i ljude. Naročito ljude."

trebam ljude
da ih volim
pazim
usrećujem
gledam kako se smiju
to mi je prirodno
potrebno
da sama budem sretna
valjda sam nenormalna

čini mi se da sam na godišnjem

Još i prije

Sve ću ja to baciti. Još i prije. U isti koš. I one stare ožiljke. I ove što još krvare. I sve krivo adresirane osmjehe. I listiće koji započinju velikim K (samo meni za ljubav). I svaku blagdansku okružnicu. I svaku ikad napisanu vrlo osobnu poruku. I žudnju i čežnju. Nju osobito. I sve one krive i prave. Velike i male ljubavi. I samu sebe prenapučenu. I praznu. I tebe hladnog i bez želja. I ono što ja trebam. Ljubav i obitelj. I ono što ti govoriš da trebaš. Dodire i bezbrižno čavrljanje. Bacit ću sve to. I Katu i Gabrijela. Osobito nju. Sve u isti koš. I svaki predugačak i prečvrst zagrljaj. I onaj koji je to samo pokušao biti. I onaj koji se vješto mimoišao sa nama ostavljajući ruke praznima. Osobito moje ruke. Sve ću ja to baciti u isti koš. Još i prije.

I ono kad ti svoje crno bijelim zoveš. I ono kad ja ne vidim očito. I svaki onaj izmišljeni prijelaz preko jave koji sam izgradila za svoje snove štiteći beštije kao divlje životinje na autoputu. I svaki tvoj prevrtljivi preokret iz ovoga u ono. I istinu koja se koprca od neugode u mom imenu. I tvoje ime koje je donosilo samo nesreću mojim ženama kroz generacije. I sve one strahobrane koje sam gradila između nas. I sve one zidove koje si ti sazidao i omotao bodljikavim ne bi li me zadržao što dalje. Sve ću ja to baciti još i prije. U isti koš. Bez da trepnem.

I ono što želim i hoću i mogu. I ono što si me naučio da ne želim i neću i ne mogu. Osobito ne mogu. I svako moje milo za drago. I svako tvoje milo upućeno meni. I to što ne znam s tobom izaći na kraj. I to ću baciti. I onaj feler kad ja u sebe uporno udomljujem skitnice. I ono kad se divlje ne pripitomljuje. I svaku tišinu za koju sam kriva. I svaki tvoj korak (unatrag). I onaj trenutak kad i ti meni postaješ manje drag. I ono kad ja mislim da je ljubav to što te sanjam. I ono kad ti misliš da je ljubav nešto o čemu se odlučuje. Sve ću baciti u isti koš još i prije.

I vrijeme koje nam curi kroz prste. I sve one besmislene stvari kojima ga bezuspješno pokušavamo ispuniti da možemo reći – Eto, i to smo obavili. Bar jednom. I sve one stvari koje nam se uvijek iznova događaju. I one koje se ne dogode nikada. I svaku šansu koju sam propustila. I svaku onu koju nisam dobila. I svako moje beskrajno strpljenje. I ono kad strpljenju konačno dođe kraj. Sve u isti koš. Još i prije. I svaki onaj put kad sam te lagala prešućujući ljubav. I sve tvoje neizgovorene istine. I one izgovorene. Osobito njih. Sve ću ja to baciti. Da se ne dogodi da baš ti budeš taj kojeg ću zaboravljati dugo. Do kraja vremena i svijeta. Sve ću ja to baciti. U isti koš.

I priče koje smo izmišljali ne bi li bili bar malo voljiviji. I one uljepšane. I one krivo ispričane. I one napola zapamćene. I one prepravljane sto puta. I one prekrižene (zauvijek). I one koje si zaboravio. Sve u isti koš. I temelje na kojima smo se gradili. I one kule u zraku (i od samog zraka) koje smo rušili. I ono kad sam ja ona žena koje nema. I ono kad tebe nema u nama. I ono kad mi ne postojimo. Bacit ću sve, da se ne dogodi da baš ja budem ona koja je uvijek nedovoljno dobra. Do kraja vremena i svijeta. Bacit ću sve u isti koš.

I sve ono što je bilo nedvojbeno. I jednoznačno. I očito. I bitno. I svaki onaj preteški teret iz svojih ruku. Sve u isti koš. I ono vrijeme koje sam nasilno i na uštrb drugih izmišljala za tebe. I sva ona tvoja nemam vremena nevremena. Sve u isti koš. I svaku tvoju izdaju (baš svaku). I svaki put kad sam izdala samu sebe igrajući uloge ne bih li tebe nekako zabavila. Ne bi li nahranila te tvoje crne rupe taštine. I sve tvoje dvoličnosti koje su mi skoro došle glave, ruku, nogu, kostiju, kože. Srca, osobito njega. Sve u isti koš.

I svako ono nisko i plitko gdje sam se našla hodajući uz tebe. I svaku sklisku nizbrdicu na kojoj nisam ostala stajati. I svako tvoje oprosti koje nisam nikada željela čuti. I ono kojim se nikad nisi iskupio za trpanje mene u isti koš sa stotinama drugih. Sve ću baciti. Još i prije nego nas ljeto razdijeli na južno i južnije. Sve u isti koš. Bez treptaja. Bez trzaja. Bez žaljenja. Jer, sve sam ja to platila. Još i prije. Svojim mesom, krvlju, dušom i pameću.


Sve ću ja to baciti. U isti koš.



pjesma