24

utorak

travanj

2018

On mi je rekao (Cinkcrvenoj)


On mi je rekao – Ti si moja i to je dovoljno za sreću.
Završit ćemo škole, ja ću biti znanstvenik, ti ćeš pisati priče.
Imat ćemo kuću na obroncima. Fontane i srne. Roditi djecu.
Voziti volvo i sagraditi ljetnikovac na otoku.
Rekao je – Ti si moja i tako će biti zauvijek.
Riječi su zvučale čvrsto kao stijene, ali nisu mirisale na slobodu.
Za nama nije ostalo tragova.
Bili smo djeca i u mojoj prirodi nije bilo da budem nečija.


On mi je rekao – Ti izabireš najbolje knjige u knjižnici i tvoja je koža tako meka i glatka.
Rekao je – Nikad nisi presolila juhu i nikad ti nije zagorio kolač. Naša posteljina je uvijek svježa i mirisna, rodila si mi djecu i ja imam sve što je potrebno za sreću.
Onda je rekao – Godinama liježemo i budimo se zajedno, al ja nikad nisam dopro do tebe. Kraj tebe sam prazan i sam. Ti nisi tu. Stalno odlaziš i uvijek se vraćaš. U najgore vrijeme. Baš onda kad pomislim da bez tebe može biti dobro.
Za nama je ostalo puno gorčine. Bili smo još uvijek mladi i u mojoj prirodi nije bilo da umrem pod nečijim bijesnim šakama.


On je rekao – Ja nisam taj. Ti nisi ta. Ništa bitno. Natoči votku i zarolaj još jednog. Ležat ćemo malo jedno kraj drugog, samo neka prođe zima, dvije.
Za nama su ostale rođendanske čestitke. Sretan Božić, stari. Kako djeca? I moja su dobro.
Bili smo smlavljeni svak svojom prošlošću, a u mojoj prirodi nije bilo da ostanem takva.


On mi je rekao – Ne boj se, mi smo iz istog svijeta. Volim tvoju blizinu. Žudim i čeznem. Nitko nikada nije bio toliko moj broj. Volim biti kraj tebe, dirati te. Tako je lijepo ljubiti te. Stavi ruku ovdje, osjeti koliko te želim.
Onda je rekao – Nije istina. Ništa od toga nije istina. Tvoj um je monstruozan, bojim se tvoje pronicljivosti i grozim se tvoje verbalne nadmoći. Ne želim te više nikad vidjeti. Više nikad čuti za tebe.
Za kraj je rekao – Tebe nema. Ti nikad nisi bila. Ti nikad nisi bila stvarna.
Iza nas su ostale riječi. Gomila njih. Nedovršenih siročića.
Bili smo zapetljani jedan u drugoga, ali u mojoj prirodi nije bilo da budem jedna od.


On mi je rekao – Daj mi ruku, povest ću te kući.
I onda čekao da počnem govoriti.
U mojoj prirodi nikad nije bilo da šutim.





04

ponedjeljak

prosinac

2017

Hold On, We're Going Home

(Čini mi se da sam skoro falila)






Pa sam tada, a sve dok su mi se kosti lomile oko toga, rekla ovako.

Snovi su oduvijek bili nešto što sam od tebe brižno i sistematski skrivala. Nisam ti nikad pokazala kako sanjati, sva u strahu kuda bi te to moglo odvesti. Sva u strahu da snovi ne vode nikuda. A onda me prevarilo.

Nisam te pripremila na svoju lomljivost. Ostala si zapanjena mojim urušavanjem. Da sam tada mogla jasno vidjeti, vidjela bi da navlačiš maslinasti nemir na svoje tamnoputo dječje lice. Da sam te mogla jasno opipati, opipala bi da nestaje baršuna i da postaješ oštrija i grublja prema svijetu. Uvijek ću se pitati koliko je ta moja oduzetost tebe koštala. Ne znam zasigurno, ali mora da se tih dana dogodilo da je iskliznula iz mojih ruku mjera koraka kojima marširaš u odraslost. Ispustila sam te prerano i nespretno i bez da sam te prije, bijednica, naučila kako se na noge dočekati.

Može li se takva stvar oprostiti? Znam da si se bojala. Zavlačila bi se noću u moj krevet, pokušavajući zagrijati santu koja sam bila. I kad me ništa nije moglo natjerati na riječi, znajući da ću se tome bar pokušati nasmijati, rekla bi mi: „Pričaj mi još jednom kako si me rođavala.“

Pa sam tada, a sve savijajući se od bolnog osjećaja neuspjeha, rekla ovako.

Pričat ću ti još puno puta tu priču i, čim me vrijeme složi natrag u cjelinu, pokazat ću ti kako se sanja. Bez obzira koliko me to koštalo.


Danas se ništa ne lomi i ne savija. Nas smo dvije sazdane od malo čvršćeg materijala. I iako sam mislila da sam ja ta koja te treba naučiti sreći, pokazalo se da si ti sreća sama. Velika, čista, beskrajna. I da su sve istine o sreći u tebe utkane od samog začetka.






Oznake: Sv. Barbara

09

srijeda

kolovoz

2017

Moje sunce

Oznake: Ljeto 2017

02

srijeda

kolovoz

2017

Koja visoka burleska

Za popišat se od smijeha...

26

srijeda

srpanj

2017

DUCK FACE




Lice djeteta zasjenjeno sukladno odredbama članka 7. i 16. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13)


<< Arhiva >>