Linkovi
Promina.blog
Visovac
Radio Drniš
Miljevci-ŠRD "Miljevci"
Pakovo selo
dernis.info

Agroturizam-Kristijan

TUU Korijeni

Ante Skelin-klapa Čikola i prijatelji

VAŽNIJI TEL. BROJEVI


Župni ured Miljevci
022-882 055

Ambulanta ,Drinovci
022-882 355

Osnovna škola,Drinovci
022-882 157

Pošta,Drinovci
022-882 019

Samostan, Visovac
022 775 416

Drago Bačić,KUU-Miljevci
022-882 160

Marija Kulušić,Crkveni zbor
022-882 048

Miljevački sabor
o22-882 094
"KUTAK ZA MILJEVAČKU PISMU"
Što ti je

Zaboravljaš misto svoje
Lozu našu roda svoga,
Škrtu zemlju miljevačku
I ponosne njene ljude.

Ona ti je život dala
Tu te majka odgojila,
Koštela ti kuća bila
U kolibi kad si spava.

U Čikolu hladnu rijeku
Kupati se tad smo išli
Kao pravi prijatelji
Nikad se nismo mimoišli.

Uz komaštre kraj komina
Do jutra smo znali biti,
Vino pili i pivali
Miljevčani moji mili.

Di si sada prijatelju?
Zaboravljaš lozu svoju
Hladnu sobu di si rođen
I avliju porušenu.

Branko Šarac

Didovino, ja te nedam!

Svoju zemlju neću dati,
Neka na njoj smrika raste.
Kad bi i to učinija
Onda ne bi to ja bija.

Na njoj ja sam žito čupa,
Gona konje, pluge drža.
Ona mi je kao mate,
Šta bi bez nje ja bi umra.

Kada dođem ja do krča,
Moj želudac sav proključa.
Od radosti i veselja
Uvati me radit želja.

U njoj vidim mate svoju,
Brata, sestru i svog ćaću.
Kad san bija dite malo
Sidili smo tu u ladu.

Sićam se i dida moga,
Sa ćaćom je ziđa laze,
Stavljali su na zid drače
Ovce po njoj da ne gaze.

I bajama bilo'j puno,
Čobani ih mlatit znali.
Pitali bi ćaću moga: "Možemo li?"
- Ko' van brani!

I na kraju dođu kupci,
Oće uzet zemlje moje.
Daju kuna kolko oćeš,
Oće mene da pokore.

Pravit će se tu tereni,
Od tenisa i od golfa,
Briga te je – moć ćeš radit,
Bit će plaća za te dobra!

Neću prodat didovinu,
Proklet će me mrtvi moji.
S mukom su je kupovali,
Neka ona tamo stoji!

Niko neće uživati
Trude mojih pradidova,
U Amerike di su išli,
Di se novac zarađiva.

Miljevčani moji dragi,
Zemlju uvik možeš radit,
Uskopat je i posadit.
Ako prodaš nije tvoje,
Doć će drugi – GOTOVO JE!

Sitite se škrte zemlje,
Roda svoga Miljevačkog
I ponosnih njenih ljudi
Šta opstaše na ljutu kamenu,
Koji gori na vrilom zvizdanu.

Raja svoga Krke lijepe,
I Čikole prelijepe,
Visovca i franjevaca,
Dičnih naših Miljevaca!

Šta bi mi bez zemlje svoje,
Ako prodaš nije tvoje!
Tilo imaš, dušu nemaš,
Iz njedara izvađenu..

Branko Šarac

Miljevci o Božiću

Zimska noć selo grli.
U Zagrljaju sedam sela,
od Krke do Čikole
jer povijest je tako htjela.

Zvonika dva prekrasna.
Ponosno se k nebu diže
sv.Petar i Pavao,
a Ime Isusovo malo niže.

Davno prije mnogo zima
pjevali su naši stari.
Miljevci su sretni bili
i sada su procvjetali.

Radosni su uvijek bili,
Snagu im je Isus dao.
Svoju vjeru i dobrotu
Svak' od njih je čuvat znao.

U vremena prošla,crna
svima nam je tako bilo.
Netko nam je mir krao,
al' se ipak dobro zbilo.

Ispred crkve glasno se govorilo:
"Božić je dragi prijatelju moj.
Svrati,kume,u naš skromni dom,
rodio se Isus i moj i tvoj."

Miljevčani moji dragi,
sjetite se stare slave!
Napunite sela svoja,
obradujte naše stare!

Ljiljana Galić

Zaustavi se u tišini

Zaustavi se,čovječe,
u tišini…
srca svoga.
S usnama punih ljubavi
vječnog Boga
osluškuj i razmisli
poruku dragu:
Kud god pođeš
ostavi radost
na svom tragu.

Ljiljana Galić

Vratit ću se

Vratit ću se tu di sam ponika,
Tu na kamen što ga skriva smrika.
Na ta polja škrta i malena
U ravnicu kakve niko nema.

Vratit ću se u one krajeve
I prostrane obići gajeve.
Poći onim drugim putevima,
Pašnjacima i vinogradima.

Pogledat ću lokve i bunare,
Ki nekad posjetit pazare.
Čarape ću obuti vunene,
Na čarape opanke gumene.

I u pratnji moje drage Mice,
Priko klanca ravno do mlinice.
Pogledat dal još iko melje,
Jeli isto ki prije veselje?

Vratit ću se i obići sela,
Koja nekad bijahu vesela.
I u njima crkve obadvije,
Di sam Bogu molija se prije.

S kojih su se do svakoga sela,
Jasno čula zvona s kampanela.
I ne smijem još zaboraviti,
Visovačku Gospu pozdraviti.

I sve druge pozdravit ću svece,
Kad u rodne navratim Miljevce.
I neću se pomirit s time,
Da ne odem malo do Promine.

I navratim do sela Lukara,
Do Gospina u crkvi oltara.
I poklonim Gospi se tamošnjoj,
Ki i onoj doli Visovačkoj.
Jer ode sam prije dolazija,
Sa momcima,dok sam mladi bija.
Osmog rujna Gospa mi je mala,
U sjećanju duboko ostala.

I tako ću doli niz proplanke,
Legendarne obići Donjake.
Iz tog sela bila je Marica,
Legendarna vridna čobanica.

A zatim ću kroz šume hrastove,
Posjetiti Tošića torove.
U njima je usred ovih šuma,
Boravila čobanica Đuma.

I tako je moja zemlja draga,
Svud na mene ostavila traga.
I na kraju malo više plodnom,
I na kršu malo neprohodnom.

Otići ću i do spomenika,
Poginulih hrvatskih vojnika.
Duboko se njima pokloniti,
I za njih se Bogu pomoliti.

Poljubit ću bistu Tuđmanovu,
I za dušu se moliti njegovu,
I tako ću odati priznanje,
Zaslugama našeg vridnog Franje,
Za njegova djela i vrline,
Klanjat ću se ocu domovine.

-Mirče

Zbirka pjesama "Na mrtvoj straži"
by Ante Skelin

Tuga

Potkopaj tijelo,uništi dušu
za prijatelja,zauvijek
skromno i savršeno
ponašaj se i ti
U povorci ljudi budi
u mislima s njim
Kad pomogneš svima
sve će ti Bog zamijeniti
zajedno s njim oživjeti.

Prolazno i potrošno
kao i sve ostalo
samo je čovjek u sebi
čovjek ostao.

Lako je vjerovati

Dosadno veče ,heroja više nema
ustajali zrak pred kišu drijema
dosadni ljudi samo svoje želje hoće
ne misle na nas druge,a i što će.

Promijeniti svijet nije teško
učiniti ga lošijim i to greškom
lakše je nego prepoznati mrava
dok se pretvara da je krava.

Straha vrijedi ova stvar,neka samo
svladaj osjećaje svoje ne gledaj tamo.
Straha vrijedi jer ipak su heroji
ljudski bogovi nestali u Troji.

Lako je vjerovati u nešto
tome se klanjati još lakše
al' teško je stići do vječnosti
idući pognute glave natraške.

Tajna pustara

Naša je ulica ostala sama
samo je nebo još uvijek isto
i sunce što na njemu sja.

Nisam se usudio da krenem dalje
stao sam u pola dvanaest,minut više
nisam mogao dalje od korova i kiše.

Naša je ulica i dalje prazna
stara izbrazdana lica,pustari
i mi,mi ih nismo vrijedni.

Promijenili su ime naše ulice
a ona i dalje stoji sama
čuva veličanstvena tajnu pustara.

Sjene

Sjene neznanih igraju kraj mene
ležim i molim;bar sunca trag
potražite mi i prijatelje moje
i sad dok ležim međ sjenama nag.

Prozirne blijede,maske im na licu
prljav izraz neprimjetan
I dalje igraju,povlačim se
ne želim njih,noćas sam sretan.

Imam ih,čuješ!Miris normi
oko nas nepoznate situacije
naše vrijeme je s njima prošlo
u očima drugih prema nama devijacije.

Život

Danas nemam nikoga kraj sebe
danas prolazi kraj mene i biva danas
Zar me nitko nije pitao za juče?
Samo danas prolazi kraj nas.

Živimo samo za jedan dan.
Danas,danas i sada,sada kada prođe
ostaje nam samo da živimo sada
da krademo uzorno vrijeme rada.

Klaun

Što skrivaš ispod maske ljepotice
udijeli siromahu željnom znanja?
Što noću krasi tvoje lice
koliko ti se bezbožnih klanja?

Što tajiš od ostalog svijeta
A možda ni ti sama ne znaš
u gluposti gost si čest
da bijedna ne znaš za svoju nesvijest.

Riječi koje nisu moje

Riječi koje nisu moje
misli što se užurbano roje
mjesta koja nisam dosad vidio
osjećaj koji nisam doživio.

Jesenja suša usred gejzira,
Pavaroti pjeva Mozart svira
moje misli i suviše su brze,
na Parnasu pjevaju muze.

Svi pokušavaju biti nešto treće,
a ja bih kad bih imaao sreće
pokušao biti kao i vi
pa briga me što ljudi mislili.

Nisu ljudi,nisu riječi moje
to sudbinu moju drugi kroje.


Dok razmišljam o tebi

Dok razmišljam o tebi
I smišljam neki početak za nas
Znam trebao bih reći nešto lijepo
Nešto što će ti oduzeti dah
Al' se bojim previše nježnosti ako dam
Možda nećeš shvatiti o čemu razmišljam
Dok razmišljam o tebi

I ako ponekad ispadnem tvrdoglav i glup
Ne onakav kakvog bi me voljela
Molim te ne optužuj me kao da sam kakva izdajica
Jer ja nisam kao drugi,nebo je moja livada
Pjesme moje ljubavnice što me čine Bogom
Da uzimam i dajem kad nema se što
Mrzim i opraštam,igram se dobrom i zlom

Znam zvjerka sam čudnih vrlina
I dušu svoju ko kurva prodajem
Nikad,baš nikad ne pitam za cijenu igrajući na
pobjedu
I ne pitaj zašto,ja stvarno ne znam biti drukčiji;
ni bolji,ni lošiji
U meni samo jedno srce kuca što istinski pozna tugu i
daljine
I kad bih mu znao putove i htijenja
Možda te nikad i ne bih zamolio da mi budeš zvijezda
vodilja

Dok razmišljam o tebi
Neki čudni hvata me strah
U svakoj tvojoj riječi naslućujem kraj
I dok ljubomora na licu mi oluje sprema
Shvaćam duboko u meni skitnica i boem drijema
I svaku neočekivanu sreću kroz tugu vidim
I kad jesam,i kad nisam živim na rubu

E,kad bi znala najdraža
O čemu sada razmišljam
Da mi kroz vene stihovi teku
Stihovi o snu što nudim ga tebi
Nemirnu dušu,radost i bol
I maleni dio vječnosti
Koliko traje život moj.

Dok razmišljam o tebi…

by Ante Skelin

izašlo u "Mladom građevinaru" 19.11.1999. GF-Split


Tamo gdje stanujem ja

Na rubu svijeta,na ivici dna,
u sumornim danima između dva sna,
pustim oazama među nomadima,
provlači se snena,moja bijedna sjena.

Kao oštrica mača provlačim se tako,
pustim poljima kroz stada polako,
negdje u kutu moje male sobe,
sve uspomene skrivene moje.

Jer tamo ipak stanujem ja,
veliki sanjar i lutalica,
sve u mom životu je istina il' laž,
toliko imaš ,koliko daš.

Borim se uvijek,redovito gubim,
daleko od kuće i premlad da sudim,
najljepše se boriti i ljubav voditi,
tamo blizu groba gdje stanuje duša moja.

Subota/nedjelja

Subota navečer uz šank i boeme
Subota kao i obično pijem,sanjam
Nedjelja da negdje pobjegnem
Subota sve u svoje vrijeme
Nedjelja je tako daleka

Po prašini dimu tražim cigaretu
Subota nije draga prema meni
Prolaze neki novi samo subotom
A šankeri se klanjaju, puze
Nedjelja ako ikad pobjegnem

Po blatu rujem ,kopam sam
da pobjegnem što mi vrijedi
Mliječna staza je tako daleka
Subota je ,lopovi ne rade
Sanjam,ako ikad bude nedjelja.


MySpace Layouts







miljevci

28.11.2008., petak

Kreće vlak iz Zagore;naredba glasi:Zagreb mora pasti

Vlak iz Zagore za Zagreb
Spremaju se dumejane,iz zaliha se vade pršuti trogodišnjaci,pancete,matere mažu cipele najboljom patinom,kupuju se nove čarape i bile košulje,jer.....

....jerbo se iđe u Zagreb,i to ne samo nako.......iđe se na megdan svih megdana,iđe junak na junaka.....Zagora na Zagrebčane..

A kako ić?

E pa lipo,organizira se vlak,pa da moremo svi zajno,pivat,pit i veselit.

10.12.2008. Zagreb će na dan pristat bit Zagreb i postat će Zagora.

Pa se zato moramo lipo sredit,okupat,obut nove čarape,mate će nas poljubit,ćaća pogledat sa strane (i bit ljubomoran šta on ne iđe),a did će dat malo popudbine (meni je ža šta ga ja nemam)....


I sad za stvarno....Vlak kreće,i to kakvi,ne bi mu bija ravan ni onaj legendarni Ćiro šta je putova tri dana do Slavonije.

Bit će deset vagona za ljude ,od toga u svakom drugom iđu gitara i harmonika,dvi cistrene će bit samo za vino(jedna crna ,jedna bilo)-to financira Dalmacija vino,naručen je vol iz Slavonije (Kutina) 600 kg pečenog,a bit će i tamburaši (to plaća Maminjo),pa ko voli nek izvoli.Ukupno cca 500-600 persona

Dinamo mora pasti

Naprid Zagoro!



- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2008., utorak

oooooooooooooooooosssssnovana Tradicijsko umjetnička udruga "KORIJENI"


Eto napokon smo se okupili i osnovali udrugu koju sam puno najavljivao ,a koja je svjetlo dana ugledala danas na dan pada Vukovara (i današnji dan nas je još više motivirao).

pjeva.......Ima jedan grad svima nama drag,ima jedan div hrvatski,....Vukovar,Vukovar....hrvatska

I kao što smo nabrojili u statutu pokušat ćemo sačuvati bar donekle što su nam naši stari dali u naslijeđe i time nas zadužili,pa da i mi moremo svoju dicu.

pjeva....vratit ću se di sam nika....

TUU "KORIJENI"


- 23:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.11.2008., četvrtak

Zagora :Dinamo-spektakl za pokoljenja

Zagora slavi svoje junake,da se igralo poluvrijeme pa bi i Real Madrid
Sve riječi, slike,i pusta video jednostavno ne mogu dočarat događaj i ugođaj koji se dogodio u Unešiću.
I mada je po nekima Zagora "izgubila " od Dinama,ja se ne mogu otet dojmu koliko su ljudi slijepi pa nisu vidjeli koliko su u biti "dobili" i pokazali.

A pokazali su i prikoviše;od organizacije i niza ljudi koji su to odradili (uz nadljudske snage,Ćek ,Ivanišević,Mladen ,Max,do niza drugih koje osobno ne poznajem),do onog ljudskog.

Jer Zagora je jučer bila središte svita,malo je bilo i pomodnosti ali više one naše iskrenosti,snage...

Jer kako objasniti da bi Zdravko Mamić ušeta među navijače Zagore,Pašajice,poljubi dres Zagore i onda doživi ovacije prisutnih..

Njemu svaka čast,mislim da je kod većine zaslužio simpatije,ali postavimo pitanje bi li to mogao neko od nas da je došao u Zagreb kao navijač Hajduka!?

E a to su Zagorani,jaki kad triba,srca velika,ali i ponašanja,kulture....

Pod šatorom su okupljene prije i poslije utakmice zabavljao izvrstan band iz Slavonskog Broda "Širok šor"koji su prašili tamburicama slavonske ali i dalmatinske hitove,a poslile se fešta preselila Kod Špace.Pivo je teklo u potocima,mada bi meni bilo draže da se promoviralo naše crno vino i gemišt.

Donosim i neke linkove gdje možete pogledati slike i detaljni opis utakmice i događanja:

www.slobodnadalmacija.hr/

Cvrkut.javno.info

Živili i veselili se,i dogodine



- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2008., petak

Roški slap-važan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije

Kum Ive Čarin uvatija zmiju za rep,a poslije je pustio u Krku "Da bi mogao ići i gledati prema naprid ,triba znat šta je bilo prije",eto tako bi otprilike glasila jedna uzrečica,a pošto smo se ja ,Čaruga i Stipe Prpa zakačili oko vrimena nastanka mosta u Roškom slapu,onda sam ja malo probrmbao i našao članak (doduše nepotpisan),ali naoko pun informacija(još ako su točne).

Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije
--------------------------------------------------------------------------------
Vazan prijelaz priko Krke za vrijeme rimske dominacije bio je naravno i kod Roskog Slapa. Bio je to prijelaz koji je koristio put zabelježen kod Anonima Ravenjanina kao veza Promone i Arberije (Varvarije). Putopisac G. Concina, obilazeći Dalmaciju na samom početku 19. vjeka, pominje dva rimska nadgrobna natpisa uklesana u živu stijenu na Roskom Slapu. Iste natpise opisuje i pionir dalmatinske arheologije, direktor Arheoloskog muzeja u Splitu F. Lanza 1848. godine. Natpisi su i danas na istom mjestu, jedan lijevo drugi desno uz samo slapiste. Natpis na lijevoj obali uklesan je u stijenu koja se prije nekoliko stotina godina obrusila sa obliznjih visokih litica, tako da danas natpis stoji naopako, a od asfalnog puta, bas kod skretanja, dolje za mlinice, nije daleko 15 metara. Natpis ima 8 redova i slova su dosta ostecena ali srećom natpis je već ranije prepisan, jedino je nejasan posljednji osmi red u natpisnom polju.
T Cillius / T f(filius) Fab(ia Tribu) Domo Lara / nda Vet(eranorum) / Leg (io) XI ann(orum) LXX / Stipendioru (m) / XXXIIX / ......E....
Ime Cillius osim ovog slucaja nije poznat na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Bio je porijeklom istočnjak iz Larande u Likaoniji. Umro je sa 70 godina starosti, a u legiji je službovao 38 godina. Legija u njegovo vrijeme nije nosila počasni naslov Claudia pia fidelis koji je zaslužila 42. godine sto znaci da je veteran Cillius službovao i umro prije te godine.
Nadgrobni natpis uz desnu obalu slapista Roški Slap također je veteranski, ali ovdje se radi o centurionu IIII legije Makedonske. Natpis je uklesan u jednu izdvojenu stijenu visine 1,50 cm. Stijena se nalazi usred pitoreskne livade iz trasu antickog puta koji je od Roskog slapa vodio na zapad.Danas negdje izmedju puta uz kanjon i elektrane. Natpisno polje je 2 cm udubljeno u kamen s profilacijom u obliku obrnutog slova S. Natpisno polje ima 10 redova, a sam natpis je izradjen lijepim klasicnim slovima, s ligaturom AV u trecem redu, u rijeci Faventia, i VA, umesto VE, u rijeci Veteranorum:
Appinius / Pol(ia) Faven / tia Quadr / atus (centurio) Vete / eranorum / leg(io) IIII Mac(edonica) / an(n)os na(tus) XL / bis huc pietas / ossa....bene...
Appinius je kao i Cillius jedini s tim imenom na podrucju provincije Dalmacija. Porijeklom je bio iz Italije. Iz natpisa se cita da je sluzbovao u IIII makedonskoj legiji, ali i da je bio centurion veteranske jedinice, koja je vjerovatno bila stacionirana tu, gdje je i sproveo svoje penzionerske dane, i gdje je umro, dakle na Roskom Slapu.
Treci nadgrobni natpis jednog rimskog veterana s Roskog slapa pronadjen je 1886. godine. Zabiljezen je u literaturi kod, F. Bulić, Varvaria, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 9, 1896, 177, ali mu se danas ne moze uci u trag. To je nesto duzi natpis sa 7 redova u natpisnom polju:
M Fraxanius Sex f(ilius) / Pol(ia) Domo Regio Lepido / veteranus leg XI eques / annorum XLIIII stipendiorum XXV donatus / phaleris torquibus / armillis h(ic) s(itus) e(st) / prim(us) l(ibertus) pro meritis
Fraxanius je takodjer, kao i prijethodna dvojica veterana, jedini s tim imenom u provinciji Dalmaciji. Bio je konjanik XI legije prije nego je ona dobila naziv Claudia pia fidelis, dakle prije 42. godine. Kao i Appinius bio je porijeklom iz Italije. Odlikovanja za hrabrost, phalerae - toke na prsima, torques - ogrlica, i armilla - narukvica, upucuje na borbe u kojima je Fraxanius ucestvovao. Možemo sasvim slobodno pretpostaviti da su to bile borbe s Delmatima u toku ustanka 6 do 9. godine.
Posljednji vojnicki natpis s Roskog Slapa je posveta liburnskoj bozici Latri, od strane vojnog sluzbenika Gaj Turaniusa Severusa, Evokatusa Augustovog. Turaniji su zabiljezeni u Saloni, i na podrucju sjeverne Dalmacije: Scardoni, Nedinumu i Corinumu, dakle gotovo u neposrednoj blizini Roskog Slapa, a kako kaže J. J. Wilkes bili su vodeca familija u rimskoj Skardoni. Natpis je dio veceg zrtvenika koji je sekundarno upotrebljen kao gradjevinski kamen, i bio uzidan iznad ulaza u Marasovicevu vodenicu u Roskom slapu. Natpis je kasnije prenesen u Muzej Drniske Krajine. Natpis ima 5 redova i gotovo je potpuno izbljedio:
C(ai) Turranius / C(ai) f(ilius) Severus / evoc(atus) aug(usti) / Latrae aram / p(osuit)
Evocatusi su bili oficiri u rangu nizem od centuriona, a izgleda da su uglavnom bili veterani, jer npr. Vellei kaze "revocati undique et omnes veterani". U neposrednoj blizini Roskog slapa, na vrhu kanjona s lijeve strane rijeke, u selu Bristani, pronadjen je jos jedan posvetni natpis ciji dedikant nosi naslov Evokatus, ali Evokatusa nalazimo i u nesto udaljenijem selu Ostrovica, na desnoj obali, 18 km od rijeke Krke..
Natpis iz Bristana je posveta bogu Martu. Pronadjen je 1896. godine, a nalaz je zajedno sa tragovima arhitekture, medju kojima je bilo i nekoliko manjih stubova prijavio posjednik Mazalin: "Uz to se naslo vise komada stupova razne debeline, od neke osobite vrste finog kamena koga se u nasem mjestu ne nalazi, a među svim istice se jedan komad veoma fino isklesan".. Natpis je imao 5 redova:
Marti Aug(usto) / sacr(um) / C(ai) Terentius / Celsus Evoc(atus) / Aug(usti) v(otum) s(olvt) l(ibens) m(erito)
Sva tri natpisa Evokatusa Augustovih pronadjena su nadomak trase komunikacije, Promona - Varvarija - Aserija, i vjerovatno su njihovi dedikanti obavljali nekakvu sluzbu vezanu za odrzavanje ili obezbijedjivanje puteva. Put od Promone prema Roskom Slapu isao je priko samog mjesta Drnis i ravnog krasa Miljevackog platoa, gdje se na nekoliko mesta mogu videti spurile, (kolotecine usijecene u kamen) jedini tragovi nekadašnjeg antickog puta. Spurile nisu sačuvane u kontinuitetu, isprikidane su, i tesko ih je dokumentirati. Od Roskog Slapa na istok prema Varvariji put je isao preko lokaliteta Smrdelji, nekoliko kilometara zapadno od Roskog Slapa, odakle potiču nalazi rimskih cigli sa sacuvanim pecatima IV i VIII legije, i gdje je smatra se bio centar za proizvodnju cigli vojnog logora Burnum. Pronađeni su ostaci triju ciglarskih peci, i odlomak nadgrobnog natpisa sa procelja jednog sarkofaga. Od Smrdelja rimski put se prirodno spustao prema Varvariji, i Skardoni, a mogao je i skretati na sjever prema Burnumu.
Negdje na podrucju Roskog Slapa ili možda sela Bristane pronadjen je jedan, kao i svi do sada pomenuti, izgubljen nadgrobni natpis. Ovaj put radi se o nadgrobnom natpisu civilne osobe, dakle niti veterana niti Evokatusa Augustovog. Natpis je poznat iz ne bas vjestog prijepisa, i iako natpis nije sasvim jasan, prisutni su svi najvazniji elementi natpisa:
D(is) M(anibus) / M Iulio Evcheti / et M Iulio Iuliano / Moschis coniugi et filio
Natpis je stajao sekundarno uzidan negdje na prostoru franjevačkog samostana Visovac, zabelježen je jos 1603. godine od strane Sibencanina Dominica Zavorea i nije poznato odakle je donesen. Bez obzira na nedostatak tog vaznog podatka, za prijetpostaviti je da nije prinesen iz neke vece udaljenosti, i da je to jedan od sigurnih tragova civilnog zivota ne rijeci Krka, iz vremena kada je vojna prisutnost izgubila svoju potrebu.
Već i površna analiza veteranskih natpisa u okolini Roskog Slapa, ukazuje na njihov nastanak u prvoj polovini prvog vieka nakon Krista. Ako tražimo tocno vremensko odredjenje moramo pomisliti na veliki panonsko-delmatski ustanak, koji je od 6 do 9. godine zahvatio citav sjeverozapad balkanskog poluotoka. Veteranski odred u podrucju Roskog Slapa, o kojem natpisi nedvosmisleno govore, bio je pod zapovednistvom Appiniusa centuriona veterana, bivseg pripadnika IIII makedonske legije. U borbama se istakao veteran Fraxanius konjanik XI legije koji je odlikovan trostrukim ordenjem. Srece nije imao A. Sentius (onaj iz Mratova) ubijen na svom malom imanju uz rijeku. Sve nedace je prebrodio T. Cillius dozivivši 70 godina u ljepoti Roskog Slapa. Njegov dug zivotni vijek, pa i vjek njegova sluzbovanja od cak 38 godina, u XI legiji, prije nego je ona dobila počasni naziv Claudia pia fidelis, najbolji je dokaz o ranom prisustvu veterana na Roskom Slapu. Naseljavanje veterana na odredjena podrucja ili u znacajnije gradove bila je uobicajena praksa rimske osvajacke politike. Nakon vojne sluzbe veterani su dobijali otpust u novcu ili vlasnistvo nad imanjima. Poljoprivredne povrsine nadomak Roskom Slapu nisu toliko prostrane ili atraktivne za poljoprivrednu proizvodnju, ali vjerovatno se naslo dovoljno mijesta za formiranje manjih poljoprivrednih dobara i njima pripadajućih rusticnih vila.
Natpisi koji pominju Evokatuse su očito drugačijeg karaktera, i iz drugog vrijemena. Rijec je o posvetnim natpisima, Martu i Latri, i najgrublje ih mozemo datirati u nesto kasnije vrijeme, kada je trebalo odrzavati komunikacije i kad su drzavni sluzbenici sluzbovali na vaznim prometnim tockama kao sto je svakako bio i Roski Slap, ili kao sto je bio most na Roskom Slapu.

- 16:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

„ Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima“-Ankica Čilaš Šimpraga


Vrludajući internetom pronašao sam jedan isvrstan članak o miljevačkim prezimenima kojeg potpisuje Ankica Čilaš Šimpraga a pod nazivom „ Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima“.Cjelokupni materijal možete pogledati pod linkom Razvoj prezimenskog sustava na Miljevcima

Od cjelokupnog materijal ja sam prvo izabrao kad se javljaju prezimena na Miljevcima.

3. Kad se javljaju prezimena na Miljevcima?

Na Miljevcima su najstarija prezimena potvrđena potkraj 17. stoljeća. U
matičnim knjigama rođenih između 1692. i 1696. nalazimo 15 današnjih i četiri
izumrla prezimena te nekoliko antroponima druge kategorije koji su potvrđeni
samo jedanput ili dvaput te se za njih ne može utvrditi jesu li bili nasljedni,
tj. jesu li bili prezimena ili pridjevci. Među sačuvanim su prezimenima Bachich
1693., Deragna 1694., Selailia 1696., Iuich 1692., Lourich 1693., Manenich
1692. (Manenicich 1692., Maneniza 1800., Malenizza 1855.), Perisich
1696., Piglich 1694., Puglich 1693. (Pulich 1737.), Suglich 1696. (> Suglie
1802.), Susich 1693., Visich 1696., Vlaich 1696., Vrangncouich 1696. te Vucorepich
1693. (> Vucoreppa 1800.). Neka od njih tek u 19. stoljeću dobivaju današnji
lik. Godine 1855. Manenich postaje Malenizza, Suglich se 1802. mijenja
u Suglie, Vucorepich godine 1800. postaje Vucoreppa.
Izumrla su prezimena (4): Barcos 1696., Breugl 1693. (Breugli 1696.), Jurich
1693., Omarcen 1693. (Omarceni 1693., Omarcenouich 1694.)
Tijekom 18. stoljeća miljevački se prezimenski fond uvećao za 13 novih do
danas sačuvanih prezimena te još osam koja se nisu sačuvala. Tada se javljaju
prezimena Bascich 1733. (Bassich 1737.), Duilouich 1743. (> Duilo), Galich
1733., Grabich 1733., Jurassinouich 1733. (> Jurasin 1805.), Kissich 1739.,
Lallich 1739., Mazalin 1734., Samodolich 1739. (> Samodol 1801.), Skeglich
1734. (> Scheglio 1800.), Sumka 1741., Sosterich 1734. (> Sostara 1800.) i Vatavuk
1733.
Danas ne postoje prezimena (8): Blaich 1737., Bralich 1741., Maroeuich
1743., Marrevich 1737., Scorich 1737., Simich 1738., Vulaich 1737., 1805.,
Vulinovich 1741.
U 19. stoljeću Duilouich se promijenilo u Duilo, Jurassinouich u Jurašin,
Skeglich u Škeljo te Sosterich u Šostara. Iz tih primjera te iz prije navedenih
(Manenich > Malenizza, Suglich > Suglie, Vucorepich > Vucoreppa) vidljivo
je da je u 19. stoljeću dolazilo do skraćivanja prezimena odbacivanjem sufiksa
-ić i -ović. Desufiksacija prezimena zahvatila je šire dalmatinsko i hercegovačko
područje, no njihova rasprostranjenost još nije posve istražena (Šimunović
2006: 289).
Uz mijenjanje lika dotadašnjih prezimena za 19. je stoljeće karakteristična
i pojava većega broja miljevačkih prezimena, tj. tad se javljaju čak 22 današnja
prezimena.
Tada su potvrđena prezimena: Bencovich 1800., Bubalo 1802., ‡ipcich
1803., ‡olak 1805., Devich 1805., Gverich 1868., Carlo 1844., Cozich 1807.,
Culusich 1800., Mamut 1808., Marsich 1806., Pern 1805., Pleticosa 1804.,
Samaz 1800., Schelin 1801., Saraz 1801., Seper 1860., Stipanch 1809. (> Stipandžija),
Stojanovich 1840., Tetlo 1858., Vukačić 1875., Xivco 1802. (> Xivcovich
1847.).
Tijekom 19. stoljeća više su puta potvrđena, no do danas se nisu sačuvala
sljedeća prezimena: Anich 1807., Bobegl 1841., Bossich 1856. (Božić
1860.), Box(e/o)co8 1841. (Božeka 1877.), Bracich 1847. (Brach 1856., Bra-
8 Zbog izblijedjelih i katkad oštećenih listova papira te nerijetko vrlo teško čitljivih zapisa
neka bi se slova, a time i cijela prezimena mogla različito pročitati.

cić 1860.), ‡avcich 1800., ‡elepirch 1806., Juricich 1802., Medar 1801., Mioűvich
1843., Silov 1870., Šimich 1844. i Zeco 1800."


Eto to je za sada prvi dio.Ako želite komentirajte i nadodajte vlastita saznanja.

Pozdrav




- 15:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.11.2008., utorak

12.11.2008.u Unešiću četvrtfinale ZAGORA:dinamo

Zagora u napadu,12.11.vako će bit i Dinamu
Mali (ali srcem veći od najvećih) klub s Borovišta,NK Zagora prvo je osramotila veliki HNK Osijek (tako da je nažalost nakon toga veliki trener Ilija Lončarević podnio ostavku s mjesta trenera),da bi zatim pobijedio u fanatičnoj borbi lidera druge lige Karlovca (pred više od 5 000 navijača) kojeg vodi proslavljeni Igor Pamić s nekolicinom prvoligaških igrača.

I kao nagrada tom malom velikom gigantu i njegovim vjernim Pašajicama (navijači),na Borovište,u Unešić 12.11.2008. dolazi kao poklon zagrebački ----Diiiinamo.

Već ovu zadnju utakmicu protiv Karlovca na Borovištu je bilo više gledatelja nego na Poljudu i Maksimiru zajedno,a možete li zamisliti šta će sve bit toga 12-tog.

Očekuje se dolazak šibenskih Funcuta,trogirskih Malara,splitske Torcide,zadarskog Tornada,a svih njih udruženih oko jednih i jedinstvenih Pašajica.

Dakle 12.-tog 11. svi u Unešić,a kao i dosad očekuju se i veliki broj navijača s Miljevaca

Bonus:jedan od vjernih navijača nadimkom operativni napravio je jedan slide slika s motivima Zagore,Drniša ,a sve popraćeno pjesmom Zagoro moja


- 19:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Novi projekti Miljevačkog sabora

Prenosim post od Ante Galića u punom obimu:

" U sljedećih par crta ću iznijeti najavljene projekte za čiju incijativu su zaslužni članovi Miljevačkog sabora:

1. Izgradnja istočne tribine na igralištu u Drinovcima te uređenje prostorije vrtića u sklopu škole.

- prilikom otvaranja spomenika Stjepanu Radiću u Drinovcima imao sam priliku razgovarati sa zamjenikom ministra Primorca, o gore navedenoj temi.
Naime, Miljevački sabor je uputio molbu Ministarstvu sporta , znanosti i obrazovanja te uspio na taj način privući 150. 000 kn od kojih 120.000 kn bi se trebalo utrošiti u podizanje tribina , a 30.000 kn na uređenje prostorije vrtića.
Izvođenje radova kao i fiancijska sredstva data su na raspolaganje Osnovnoj školi "Antun Mihanović Petropoljski".

2. Uređenje kružnog toka na raskrižju u Brištanima te podizanje kapele sv. Ane

- još jedan hvale vrijedan projekt Miljevačkog sabora na čelu s našim fra Šimom Samcem kojim će biti riješeno sporno pitanje raskrižja koje je po mom mišljenju , a vjerujem i mišljenju svih miljevčana pogrešno riješeno samim time što je glavnom cesto određen smjer Gornji Brištani- Visovac, a ne G. Brištani - Drinovci. (Miljevci-Miljevački sabor-Šrd Miljevci 28.10.2008. 08:45)"




- 18:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (10)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (18)
Siječanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije.

youtube video Zagoro moja
Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin

MP3 -pjesme by Ante Skelin

Album "Terra Croatica"

Novo!
Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore
Žena iz sna
Hrvati


Album "Miljevačka priča"

Vratit ću se
Sjećanja
Miljevačka priča
Guvno moje uzorano
Zapamti sine
Zagoro moja
Anđele
Na kamenu kamen
Ne zaboravi


Misto malo

Ima jedno misto malo
Kud god krenem svud me prati
Pod gurlama,u oblaku
Povjetarcu,travke vlati.

S njime sam se pobratio
Zavit dao što davaše preci
Dok god bude krv tekla živa
Slavit će se naši sveci.

Ima jedno misto malo
Di mi mladost osta
Sakrilo se usrid srca
U zjenici moga oka.

Ima jedna kuća stara
Prid vratima mate,ćaća
Kad zaboli,kad zaledi
Njoj se duša uvik vraća.

Još me bole one riči
Svome ćali šta san reka
Mladost luda,ne zamiri
Sve san isto i sam dočeka.

Još me više bole one
Usrid grla šta su stale
Da ti rečem puno fala
Stino moja,zvizdo sjajna.


Miljevačka priča

Usrid krša i kamena,
tvrde vire i poštenja,
nareslo je sedam braće,
prave dice pravog ćaće.

Bila im je kuća mala,
i kužina,i soba,i jara.
Iz jednog se lonca ilo,
kad je išta isti bilo.

Al' ko uvik,
kad se skupe isprid praga,
nigdi nema tog veselja,
kad zapivaju momci s miljevačkih sela;

Ovo su ti s Miljevaca lole,
što se krste i Bogu se mole.
Ovo su ti s Miljevaca dica,
pomogla ih Marija Divica.

Suve smokve,komad zemlje slatke,
jedne gaće i stare opanke.
"Idi sine,srićo moja svaka,
čuvala te Gospa Visovačka.

Budi čovik, ki šta ti i sliči,
poštuj tuđe,a svojim se diči.
Nemoj roda zaboravit svoga,
majke,oca,ni kamenog dvora."

by Ante Skelin


Guvno moje uzorano

Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo,
umićalo,breštimalo,šijalo i treslo.
Vikalo se jopet kad se došlo do stožine,
rzali su vranci noću i igrale vile.

Guvno moje uzorano,di su oni dani
kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno.
Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići
zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli.

Pržilo je sunce zemlju i letila pliva,
cvrčija je drlidžija,vodnila žutina.
Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci,
plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci.


Zapamti sine

Na Gradini staroj svaki kamen priča,
radosti i tuge, moga Drniša.
Tili su mnogi da nas zatru,slome
al' smo ostali,svoji na svome.

Sad na tebi ostaje,mali moj sine,
da braniš i čuvaš to sveto ime.
Nemoj da zalud su ginuli preci,
zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci.

Zapamti sine,što ti ćaća kaže
što s Promine vidiš,sve je naše;
svaka suva drača,lokva i polje,
svaki kamen se Hrvatska zove

Naši su stari,časni križ nam dali,
čuvali za nas što su mogli i znali,
puno je proteklo Čikole vode
dok su sanjali ,žedni slobode.

Sad na tebi ostaje…


Zagoro moja

Rič ti dajem zemljo moja
rič seljačku i svog roda
ognjište didovo i starina
bit će misto dičjeg smija

kad zapuše s Promine bura
mišat će se,na kominu pura
uz susak vina i divane znane
ojkat će se,ko u zemane

Volim te Zagoro,volim do bola
smriku,doce,škrta polja
u tebi restem,pupam i cvitam
lipše su zime,lipša lita
eeeee Zagoro moja

volim te Zagoro,tako mi Boga
kolivko ćaće i dida moga
jarugo bistra majčina mlika
moj si ponos,moja dika
eeeee Zagoro moja


MOJ RODNI KRAJ

…Tko mari više za obećanja
davne želje premošćene snom
i istinu što tako lijepo krasi
tvoje lice u trenutku strasti


…Da li smo pronašli što smo tražili
zapisano je , al' nitko neće saznati
i suza će kapnuti
i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću


…Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam ruševine svog djetinjstva
vidio sam ubojice kraj svježih grobova
vidio sam oduzetu nevinost djevojčica


...Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam heroje što gubili su ratove
vidio sam boju novca u voljenim očima
vidio sam budućnost , al' bez svoga imena
jer danas sam vidio , danas sam …


…U osami , u krajnosti , u gorčini
zastarjeli razlozi bivaju laži
o nama sude , istinu nam nude
slijepci što vide tek u mraku


…A kilometri patnje za njenu slavu
smrt kao bohem i drag drug
kao Tin u odrazu vječne mladosti
kao povečerje…moj rodni kraj


NE ZABORAVI

Proklete duge noći ,
u našim srcima nije bilo zla ,
u njihovim nije ničega .

Kilometrima samo polja straha ,
beskrajna mogućnost ludila ,
i želja da se vratim doma .

Zar smo krivi mi , što smo sanjali ,
moje su gazili , moje su palili .

i ne zaboravi, ne zaboravi
i ne zaboravi, ne zaboravi

Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti ,
sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti ,
sjeti se lica dragih kojih više nema
pa svijeću zapali nek plamti sve do neba

i ne zaboravi, ne zaboravi
moje su gazili , moje su palili


Na kamenu kamen

Kamen, kamen,na kamenu kamen.
Kamen, kamen ,na kamenu kamen.
U kamenu srce gori,
propinje se ,pa mi zbori;
"Tu ostani di su tvoji"!

Tu ostani di su tvoji
gnizdo svili pradidovi.
Ne daj nikom da te slomi
raseli te i pokori,
tu ostani di su tvoji.

Tu ostani di su tvoji
za dom mrili sokolovi.
Suzu pusti kad zaori,
Hrvatska se srcem voli,
Hrvatska se navik voli.


by aS

Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama
"Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I

Za tebe

Mračno doba,o kako bi volio
miris dima,prazne flaše
Niz leđa kapljice znoja,jeza
hladna noć,samo miris breza
hladna voda,pokraj šuti ratnik
mrtva straža,na njoj patnik

Glas čaglja,o kako bi volio
šaputanje njeno,njene prste,draži
Moje lice u trenutku tišine
napetost u meni,zov domovine
i ponovno opasnost,budi se u meni
anđeo smrti,zvijer

Život il' smrt neprijatelju moj
život il' smrt ne biraj,nemoj
zvijer ti je na putu
providan je tvoj put ,bježi
jer dolazi zvijer,skrivena
u ljudskoj svijesti

Za tebe,samo za te
o Gospode i kad mrzim(valjda znam)
štedim ušljive živote
Noću kad dan prelazi u bunilo
kad se budim
nisam ratnik,niti zvijer

20.VIII 1992.

Tko ostane živ

Odlazim,mrklu noć ostavljam
ipak njeno lice ne zaboravljam
prijatelju moj,budi frend
makar još ovu noć
sutra moram poć

Dočekala me hladna rupa
nigdje moga broja
prijatelju moj, budi drug
potegni još jednu
put je naš i suviše dug

Tko ostane živ pričat će
o životu bez imalo žara
tko ostane živ reći će
drugi nisu imali dara
prijatelju moj

Puno ih je tamo bilo
sve prijatelji moji
ovo je njima u slavu
oni su za Hrvatsku
dali svoju glavu

15.IX 1992.

Balada o životu

Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati
o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati
teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći
teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti
a najteže,najteže je bilo pobjeći
od granate,od metka,od crne rupe
ona ima oči,proguta te,a da ne znaš
je li to zbilja ili dio sna
kad se probudiš vidiš da si po do dna

Moj prijatelju lako je bilo pobjeći
lako je hodati i život na leđima nositi
al kako se vratiti,tko će mi puta kazati
tko doma u obraze suzne poljubiti
i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke
da nas barem one sačuvaju od kiše
olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše
i sam sam pusti me da plačem za svim
što sam imao;za igračkom,za kamenom
ne za majkom ,nju sam davno zaboravio

Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima
ono što sam prerastao bacio jer više ne štima
nemam igračku,što će mi mladost
nemam kuće,što će mi radost
poklonite mi ljubav,promijenite svijet
na svježe grobove stavite cvijet

Kad bi barem usne njene zaborav sledile
ne bacile jer na to nemam pravo
kad bi barem usne njene zaustavile sat
da ne čujem u ušima čizama bat
Posudite mi igračku suze da osjetim
dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim
na rukam djedovim dok visim
kad mi kaže čovik didov ti si
Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta
al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta
lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju
al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu
a svuda okolo mene su rupe bez dna
njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu
kida mi zadnje niti što je ljubav vezala
tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore
otac viče zdrav si sine moglo je i gore

Prošao sam pola puta ostalo sam skrio
proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio
pjevajte mi nešto da prespavam
polja svoja budan dočekam
dajte mi golubicu da je bacim u visine
da donese granu masline
Nek voda oteče nek se ne vrati
kao Noa da mogu na zemlju svoju stati
što će mi pokloni
što će mi novci
Ljubav mi dajte osjećaj sna
promijenite svijet,smognite snage
dignite ruku u znak pravde
za prijatelja prijatelju moj
za prijatelja ću dati život svoj

A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš
još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš
Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati
boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave
sažalijevam te jer si isti kao oni
kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane

Prijatelju moj to što plačem nije od boli
nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli
plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju
a ja moju danima tražim i naći je ne mogu
Kad bih moga okrenuti leđa i otići
u neki novi svijet bez grijeha stići
Kad bih moga promijeniti svijet.

28.09 1994.

Samoća

Skriveni obrazi,razbludna tijela
Ma što da želim u svojoj glavi
Ljepotice odlaze i dolaze
govorim;uzmi il' ostavi.

Sve je ko u snu ,mome
A moje veličanstvo i dalje samo
Napustili me vjernici
kao auto istrošeno dinamo.

Samoćo ,odlazi s moga lica
Njeni kraci,moja slabost
Ritam opojan bez žena i poznanika
život bez užitka,obična post.

Napustila me ona moja
obavljajući dnevne stvari
nisam znao da ne mari
koliko joj dajem darova i love
već da traži pravog tipa
koji može bez po muke
da iskleše živog kipa
Darovala mi samoću u moj dom
a bila je mala draga srcu mom.

09.09.19992.

UTAH 1886

Kud vode te tračnice?
Daleko od ove stanice
Daleko od zagrobnog života
Daleko od mojih nota.

Putnici u njemu stoje
Kao žene bez muževa.
Slomljeni, ne žele mijenjati,
Ne žele više stajati,
Ne žele kroz prozore gledati
livade od krava ogoljene
šume od šumara zaboravljene
Žele samo kao i ja otići
daleko od prošlosti negdje stići.

Budućnost je naša karta
kroz budućnost bez drotova
Vidio sam njeno lice
nigdje naše stanice
Udri luđače svoj kamen
robija je naša karta
robija i njeno dvorište
naše vječno počivalište.

Kako je ime vašem grobu?
Meni su rekli UTAH;godina?
Pitanje je koje nisu čuli
Vjerovah 1886,briga me
Ja i dalje sviram ,ne bojim se.

19.08.1992

Utopija

Život čovjeka, zvijezde
nemogućnost da pričam pri svakom koraku
o davnim mislima moja glava razmišlja
pijetlima bez glava,anđelu u mraku.

Život čovjeka, zvijezde
bezlični koraci,oko mene ljudi
samo tišina,bez bonusa svi šute
kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi.

Više nikoga,ničega nema
samo tuga bez kaputa
samo gola utopija,utopija
život bijednika.

18.08.1992.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se