Linkovi
Promina.blog
Visovac
Radio Drniš
Miljevci-ŠRD "Miljevci"
Pakovo selo
dernis.info

Agroturizam-Kristijan

TUU Korijeni

Ante Skelin-klapa Čikola i prijatelji

VAŽNIJI TEL. BROJEVI


Župni ured Miljevci
022-882 055

Ambulanta ,Drinovci
022-882 355

Osnovna škola,Drinovci
022-882 157

Pošta,Drinovci
022-882 019

Samostan, Visovac
022 775 416

Drago Bačić,KUU-Miljevci
022-882 160

Marija Kulušić,Crkveni zbor
022-882 048

Miljevački sabor
o22-882 094
"KUTAK ZA MILJEVAČKU PISMU"
Što ti je

Zaboravljaš misto svoje
Lozu našu roda svoga,
Škrtu zemlju miljevačku
I ponosne njene ljude.

Ona ti je život dala
Tu te majka odgojila,
Koštela ti kuća bila
U kolibi kad si spava.

U Čikolu hladnu rijeku
Kupati se tad smo išli
Kao pravi prijatelji
Nikad se nismo mimoišli.

Uz komaštre kraj komina
Do jutra smo znali biti,
Vino pili i pivali
Miljevčani moji mili.

Di si sada prijatelju?
Zaboravljaš lozu svoju
Hladnu sobu di si rođen
I avliju porušenu.

Branko Šarac

Didovino, ja te nedam!

Svoju zemlju neću dati,
Neka na njoj smrika raste.
Kad bi i to učinija
Onda ne bi to ja bija.

Na njoj ja sam žito čupa,
Gona konje, pluge drža.
Ona mi je kao mate,
Šta bi bez nje ja bi umra.

Kada dođem ja do krča,
Moj želudac sav proključa.
Od radosti i veselja
Uvati me radit želja.

U njoj vidim mate svoju,
Brata, sestru i svog ćaću.
Kad san bija dite malo
Sidili smo tu u ladu.

Sićam se i dida moga,
Sa ćaćom je ziđa laze,
Stavljali su na zid drače
Ovce po njoj da ne gaze.

I bajama bilo'j puno,
Čobani ih mlatit znali.
Pitali bi ćaću moga: "Možemo li?"
- Ko' van brani!

I na kraju dođu kupci,
Oće uzet zemlje moje.
Daju kuna kolko oćeš,
Oće mene da pokore.

Pravit će se tu tereni,
Od tenisa i od golfa,
Briga te je – moć ćeš radit,
Bit će plaća za te dobra!

Neću prodat didovinu,
Proklet će me mrtvi moji.
S mukom su je kupovali,
Neka ona tamo stoji!

Niko neće uživati
Trude mojih pradidova,
U Amerike di su išli,
Di se novac zarađiva.

Miljevčani moji dragi,
Zemlju uvik možeš radit,
Uskopat je i posadit.
Ako prodaš nije tvoje,
Doć će drugi – GOTOVO JE!

Sitite se škrte zemlje,
Roda svoga Miljevačkog
I ponosnih njenih ljudi
Šta opstaše na ljutu kamenu,
Koji gori na vrilom zvizdanu.

Raja svoga Krke lijepe,
I Čikole prelijepe,
Visovca i franjevaca,
Dičnih naših Miljevaca!

Šta bi mi bez zemlje svoje,
Ako prodaš nije tvoje!
Tilo imaš, dušu nemaš,
Iz njedara izvađenu..

Branko Šarac

Miljevci o Božiću

Zimska noć selo grli.
U Zagrljaju sedam sela,
od Krke do Čikole
jer povijest je tako htjela.

Zvonika dva prekrasna.
Ponosno se k nebu diže
sv.Petar i Pavao,
a Ime Isusovo malo niže.

Davno prije mnogo zima
pjevali su naši stari.
Miljevci su sretni bili
i sada su procvjetali.

Radosni su uvijek bili,
Snagu im je Isus dao.
Svoju vjeru i dobrotu
Svak' od njih je čuvat znao.

U vremena prošla,crna
svima nam je tako bilo.
Netko nam je mir krao,
al' se ipak dobro zbilo.

Ispred crkve glasno se govorilo:
"Božić je dragi prijatelju moj.
Svrati,kume,u naš skromni dom,
rodio se Isus i moj i tvoj."

Miljevčani moji dragi,
sjetite se stare slave!
Napunite sela svoja,
obradujte naše stare!

Ljiljana Galić

Zaustavi se u tišini

Zaustavi se,čovječe,
u tišini…
srca svoga.
S usnama punih ljubavi
vječnog Boga
osluškuj i razmisli
poruku dragu:
Kud god pođeš
ostavi radost
na svom tragu.

Ljiljana Galić

Vratit ću se

Vratit ću se tu di sam ponika,
Tu na kamen što ga skriva smrika.
Na ta polja škrta i malena
U ravnicu kakve niko nema.

Vratit ću se u one krajeve
I prostrane obići gajeve.
Poći onim drugim putevima,
Pašnjacima i vinogradima.

Pogledat ću lokve i bunare,
Ki nekad posjetit pazare.
Čarape ću obuti vunene,
Na čarape opanke gumene.

I u pratnji moje drage Mice,
Priko klanca ravno do mlinice.
Pogledat dal još iko melje,
Jeli isto ki prije veselje?

Vratit ću se i obići sela,
Koja nekad bijahu vesela.
I u njima crkve obadvije,
Di sam Bogu molija se prije.

S kojih su se do svakoga sela,
Jasno čula zvona s kampanela.
I ne smijem još zaboraviti,
Visovačku Gospu pozdraviti.

I sve druge pozdravit ću svece,
Kad u rodne navratim Miljevce.
I neću se pomirit s time,
Da ne odem malo do Promine.

I navratim do sela Lukara,
Do Gospina u crkvi oltara.
I poklonim Gospi se tamošnjoj,
Ki i onoj doli Visovačkoj.
Jer ode sam prije dolazija,
Sa momcima,dok sam mladi bija.
Osmog rujna Gospa mi je mala,
U sjećanju duboko ostala.

I tako ću doli niz proplanke,
Legendarne obići Donjake.
Iz tog sela bila je Marica,
Legendarna vridna čobanica.

A zatim ću kroz šume hrastove,
Posjetiti Tošića torove.
U njima je usred ovih šuma,
Boravila čobanica Đuma.

I tako je moja zemlja draga,
Svud na mene ostavila traga.
I na kraju malo više plodnom,
I na kršu malo neprohodnom.

Otići ću i do spomenika,
Poginulih hrvatskih vojnika.
Duboko se njima pokloniti,
I za njih se Bogu pomoliti.

Poljubit ću bistu Tuđmanovu,
I za dušu se moliti njegovu,
I tako ću odati priznanje,
Zaslugama našeg vridnog Franje,
Za njegova djela i vrline,
Klanjat ću se ocu domovine.

-Mirče

Zbirka pjesama "Na mrtvoj straži"
by Ante Skelin

Tuga

Potkopaj tijelo,uništi dušu
za prijatelja,zauvijek
skromno i savršeno
ponašaj se i ti
U povorci ljudi budi
u mislima s njim
Kad pomogneš svima
sve će ti Bog zamijeniti
zajedno s njim oživjeti.

Prolazno i potrošno
kao i sve ostalo
samo je čovjek u sebi
čovjek ostao.

Lako je vjerovati

Dosadno veče ,heroja više nema
ustajali zrak pred kišu drijema
dosadni ljudi samo svoje želje hoće
ne misle na nas druge,a i što će.

Promijeniti svijet nije teško
učiniti ga lošijim i to greškom
lakše je nego prepoznati mrava
dok se pretvara da je krava.

Straha vrijedi ova stvar,neka samo
svladaj osjećaje svoje ne gledaj tamo.
Straha vrijedi jer ipak su heroji
ljudski bogovi nestali u Troji.

Lako je vjerovati u nešto
tome se klanjati još lakše
al' teško je stići do vječnosti
idući pognute glave natraške.

Tajna pustara

Naša je ulica ostala sama
samo je nebo još uvijek isto
i sunce što na njemu sja.

Nisam se usudio da krenem dalje
stao sam u pola dvanaest,minut više
nisam mogao dalje od korova i kiše.

Naša je ulica i dalje prazna
stara izbrazdana lica,pustari
i mi,mi ih nismo vrijedni.

Promijenili su ime naše ulice
a ona i dalje stoji sama
čuva veličanstvena tajnu pustara.

Sjene

Sjene neznanih igraju kraj mene
ležim i molim;bar sunca trag
potražite mi i prijatelje moje
i sad dok ležim međ sjenama nag.

Prozirne blijede,maske im na licu
prljav izraz neprimjetan
I dalje igraju,povlačim se
ne želim njih,noćas sam sretan.

Imam ih,čuješ!Miris normi
oko nas nepoznate situacije
naše vrijeme je s njima prošlo
u očima drugih prema nama devijacije.

Život

Danas nemam nikoga kraj sebe
danas prolazi kraj mene i biva danas
Zar me nitko nije pitao za juče?
Samo danas prolazi kraj nas.

Živimo samo za jedan dan.
Danas,danas i sada,sada kada prođe
ostaje nam samo da živimo sada
da krademo uzorno vrijeme rada.

Klaun

Što skrivaš ispod maske ljepotice
udijeli siromahu željnom znanja?
Što noću krasi tvoje lice
koliko ti se bezbožnih klanja?

Što tajiš od ostalog svijeta
A možda ni ti sama ne znaš
u gluposti gost si čest
da bijedna ne znaš za svoju nesvijest.

Riječi koje nisu moje

Riječi koje nisu moje
misli što se užurbano roje
mjesta koja nisam dosad vidio
osjećaj koji nisam doživio.

Jesenja suša usred gejzira,
Pavaroti pjeva Mozart svira
moje misli i suviše su brze,
na Parnasu pjevaju muze.

Svi pokušavaju biti nešto treće,
a ja bih kad bih imaao sreće
pokušao biti kao i vi
pa briga me što ljudi mislili.

Nisu ljudi,nisu riječi moje
to sudbinu moju drugi kroje.


Dok razmišljam o tebi

Dok razmišljam o tebi
I smišljam neki početak za nas
Znam trebao bih reći nešto lijepo
Nešto što će ti oduzeti dah
Al' se bojim previše nježnosti ako dam
Možda nećeš shvatiti o čemu razmišljam
Dok razmišljam o tebi

I ako ponekad ispadnem tvrdoglav i glup
Ne onakav kakvog bi me voljela
Molim te ne optužuj me kao da sam kakva izdajica
Jer ja nisam kao drugi,nebo je moja livada
Pjesme moje ljubavnice što me čine Bogom
Da uzimam i dajem kad nema se što
Mrzim i opraštam,igram se dobrom i zlom

Znam zvjerka sam čudnih vrlina
I dušu svoju ko kurva prodajem
Nikad,baš nikad ne pitam za cijenu igrajući na
pobjedu
I ne pitaj zašto,ja stvarno ne znam biti drukčiji;
ni bolji,ni lošiji
U meni samo jedno srce kuca što istinski pozna tugu i
daljine
I kad bih mu znao putove i htijenja
Možda te nikad i ne bih zamolio da mi budeš zvijezda
vodilja

Dok razmišljam o tebi
Neki čudni hvata me strah
U svakoj tvojoj riječi naslućujem kraj
I dok ljubomora na licu mi oluje sprema
Shvaćam duboko u meni skitnica i boem drijema
I svaku neočekivanu sreću kroz tugu vidim
I kad jesam,i kad nisam živim na rubu

E,kad bi znala najdraža
O čemu sada razmišljam
Da mi kroz vene stihovi teku
Stihovi o snu što nudim ga tebi
Nemirnu dušu,radost i bol
I maleni dio vječnosti
Koliko traje život moj.

Dok razmišljam o tebi…

by Ante Skelin

izašlo u "Mladom građevinaru" 19.11.1999. GF-Split


Tamo gdje stanujem ja

Na rubu svijeta,na ivici dna,
u sumornim danima između dva sna,
pustim oazama među nomadima,
provlači se snena,moja bijedna sjena.

Kao oštrica mača provlačim se tako,
pustim poljima kroz stada polako,
negdje u kutu moje male sobe,
sve uspomene skrivene moje.

Jer tamo ipak stanujem ja,
veliki sanjar i lutalica,
sve u mom životu je istina il' laž,
toliko imaš ,koliko daš.

Borim se uvijek,redovito gubim,
daleko od kuće i premlad da sudim,
najljepše se boriti i ljubav voditi,
tamo blizu groba gdje stanuje duša moja.

Subota/nedjelja

Subota navečer uz šank i boeme
Subota kao i obično pijem,sanjam
Nedjelja da negdje pobjegnem
Subota sve u svoje vrijeme
Nedjelja je tako daleka

Po prašini dimu tražim cigaretu
Subota nije draga prema meni
Prolaze neki novi samo subotom
A šankeri se klanjaju, puze
Nedjelja ako ikad pobjegnem

Po blatu rujem ,kopam sam
da pobjegnem što mi vrijedi
Mliječna staza je tako daleka
Subota je ,lopovi ne rade
Sanjam,ako ikad bude nedjelja.


MySpace Layouts







miljevci

26.03.2008., srijeda

Ima jedno misto malo

Na Roškom slapu ,na rijeci Krki,gdje sam provodio dane i dane pecajući s mojim najboljim prijateljem Matom

Ima jedno misto malo
Kud kod krenem svud me prati
Pod gurlama,u oblaku
Povjetarcu,travke vlati.

S njime sam se pobratio
Zavit dao što davaše preci
Dok god bude krv tekla živa
Slavit će se naši sveci.

Ima jedno misto malo
Di mi mladost osta
Sakrilo se usrid srca
U zjenici moga oka.

Ima jedna kuća stara
Prid vratima mate,ćaća
Kad zaboli,kad zaledi
Njoj se duša uvik vraća.

Još me bole one riči
Svome ćali šta san reka
Mladost luda,ne zamiri
Sve san isto i sam dočeka.


Još me više bole one
Usrid grla šta su stale
Da ti rečem puno fala
Stino moja,zvizdo sjajna.

by Ante Skelin

P.S.Profesor je reka da ga ova pisma dira,a ja ne znam šta bi doda ,osim kad je sviram i pivam da mi trnci prolaze tilom.

Bit će uskoro na stranici.....

Živili!

- 00:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.03.2008., subota

Sretan Uskrs


Svima želim da osjete i pronađu nadu i ljubav koju On donosi....


- 22:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.03.2008., nedjelja

Neka traje loza naša!

Evo danas na Cvjetnicu pohodili smo Visovac,uživali u miru i svetosti tog izuzetnog mjesta.Malo smo ugodno popričali i s gvardijanom Fra.Žarkom Maretićem i fra.Šimom Samcom inače i predsjednikom Miljevačkog sabora,a koji je i napisao prelijepi (ja bih rekao i pjesnički-valjalo bi ga uglazbiti) i životni (posebno u ovim vremenima) tekst pod nazivom "Neka traje loza naša".

A pošto je ponavljanje majka znanja,odlučio sam ga ponovno objaviti,jer nekih stvari nije nikad dosta;

NEKA TRAJE LOZA NAŠA!

Ovo je naše vrijeme.Oni prije nas tkali su u onom vremenu svoje ljudstvo nitima vjere i domoljublja i tako nam utrli put i ostavili zavjet da tako činimo kako bi opstala loza naša.
I zato, slobodno uskliknimo: Neka traje loza naša!

Neka traje sve dobro u zavičaju našem,a posebno ti i tvoje potomstvo jer je to najveći blagoslov kući didovoj.A iz kuće didove,ako dobro osluškuješ,još se uvijek čuje molitva,razgovor ugodni,ljudikanje i pjesma.I zato nam valja navraćati na ognjišta naša,osluškivati i ispunjavati želje miljevačke crvenice koja čezne za našim nogama i burom koja žudi da se poigra s kosom našom i kosom djece naše.

Kad umorimo se od ove maglovite civilizacije duša će nam jedino moći naći sklonište uz ognjišta naša i na obalama rijeka naših.Zato ,ne pijmo iz čaša nove civilizacije koja je nalik sprovodnoj povorci,nego crpimo vodu iz bunara naših premazujući zidove njihovih spremnika kvasinom domaćom kako se u njima ne bi nastanili nepoćudni stanari.

Ovdje,na Miljevcima,gdje su svitanja drugačija,dođimo i zapalimo svijeće na grobove pradjedova i prabaka naših,nazdravimo svojim najdražim i podijelimo radost sa svima.

MILJEVAČKI SABOR



- 20:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.03.2008., četvrtak

Blago njenim roditeljima (a sidila je s menom u klupi)


Nešto me bole pluća,već godinu dana mučim brigu s ovim bakterijama,već sam popija šest vrsta likova, evo ove zadnje "napamet"su bile protiv Q groznice(lipo mi je rerkla doktorica popij,"možda" ozdraviš ,a sigurno se nećeš još više razbolit.A štću kad mi je draga,pa sam je posluša.Nisam ozdravija ,al nisam se ni izličija)

Sve dok nisam gleda,danas na televizoji da je prof.Radman i neka Ana Babić za doktorat dokazala neku tezu da se ili kako se(to nisam skužija ali da jesam onda bi ja objavija ja a ne ona) bakterije seksaju..

I onda mi sine ,šta god ja ubijem ,one (bakterije )ostave dicu,negdi ih biće sakriju....pa kako ćeš se borit...


Šalim se nije to ta priča...Priča je da je Ana sidila sa mnom u klupi u trogirskoj gimnazija,i kad sam to reka onako uzgred materi pogledala me,i onako prikorno kako samo ona zna,....uzdahnula i rekla..; "Vidiš sine.....a mislila je i nije rekla "blago njenim roditeljima...."

Nije lako kad moja mater uzdiše,al prođe nju to,,,,,.....

Bravo Ana!

- 22:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Nema pavde Skelinu,"ali"...


„Nema pravde Skelinu“,reka bi moj prijatelj Crni .
A štaš znam to i sam..

Al svejedno kad čovik to doživi ,iznova u meni prokuva;koja nervoza ,gnjev,a u najgorem slučaju nemoć da ne možeš ništa učinit….

Al da malo pojasnim moju novonastalu situaciju.

Kaže meni moj dobar poznanik lipo ti prijavi pismu na neki festival,ja ću ti malo pomoći,nazvat ću čovika,iz iste smo branše,a ti samo napravi šta ti kažem..

I bi tako (ne bi o imenima,al ovaj prvi je sve učinija kako triba i kako je raka,i zato hvala –ako se pripozna).

Pošaljem ja lipo pismu i sve što se tražilo u natječaju,i ne bi dugo dotični direktor se javi..

Sve pet,kaže ;lipo što sam posla pismu ( i to moju najbolju ljubavnu „Anđele“ ,ako nijedna druga ne valja mislim barem bi za ovu da ruku ),i onda ono legendarno : „Ali…..“

„Ali šta“…..Odma mi je srce pristalo kucat…Di god kreneš uvik neko „ali“….

„Želim li se ja bavit amaterski ili živit od pisme ka provesionalno? Mislim u sebi šta mi ovo triba ,“ali“mater me učila da budem pristojan,barem se čovik javija,nazva,a danas je to ritkost,ni žena me više ne zove….a štaš…

Kaže on lipo meni da to nije profesionalni snimak,da je njihov festival ugledan(ja potvrdim),da malo i slabo pivam-distoniram(ja potvrdim=),da mi pisma ima slabe bek vokale (ja potvrdim,a mislim najbolje da sam uzeja crkveni zbor),da ritam sekcija nije dobra (ja potvrdim ),al da se pismo more poslušat,tak-tako-kaže on kod nas u „Zagori more proć“(ja pomislim biće oni damo doli se drukčije vole,u nas su još hetero na snazi.)

Ali kaže on meni imam ja za tebe dvi tri vrhunske pisme,i aranžmane koje bi ti moga otpivat (nije mi jasno kako ako „slabo pivam i distoniram“,ali valjda mogu),da će od mene napravit pivača,“pomoć će mi“ , samo kaže,to će me „malo“ koštat.(biće nije čita ove stranice di molim za sponzoree)….

A ja njemu lipo zahvalim na tim savjetima i pomoći,lipo mu kažem da“ja znam da ne znam“ (to mi je reka još davno u Gimnaziji moj Sokrat),ali da mi je lipo vako u mom naznanju pisat svoje loše pisme,a njegove nek piva ko već zna…..

I da ne duljim lipo mu se zahvalim na pozivu (narAVno pun srdžbe,i nafilan adrenalina),i malo iz radoznalosti pogledam web stranice dotičnog festvala,i imam šta vidit:pobjednička pjesma )potpisana od strane gospodina ,kao i desetak drugih,na miješanom hrvatsko –ki9neskom i naslovom u stilu „Živjela Croatia i China“,a pjeva je na tečnom hrvatskom neki Kinez…

Pobjednička pjesma uglednog festivala…..

I onda se sjetim ,to se biće neko šalio sa mnom,ili ja sam sa sobom…..

„Nema pravde“-koga briga…..

P:S.hvala mojoj sestri Nedi na promociji-samo tako nastavi

- 21:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.03.2008., utorak

Priča o Podrum bandu-part II

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)


Eto, onda je došao rat. Većina opreme koju smo imali nestala je u ratnom vihoru. Hvala Bogu, svi smo preživjeli. Toni, Zvone i ja završili smo škole, zaposlili se, oženili, „pravili dicu“. Nakon rata, Toni se vratio u Prominu (Suknovce), radi u Kninu u srednjoj školi kao profesor tjelesnog odgoja. Oženjen je i ima šestero djece. Zvone je otišao u Austriju, pa Njemačku. Oženio se ima četvero djece. Moća se oženio i ima troje djece, živi i radi u Puli. Sanja i Dado su u Oklaju i nakon dvadesetak godina dobili još jednog sina (još prije rata su imali blizance). Sanimir je također u Oklaju, oženio se ima troje djece. Krešimir i ja radimo u Zagrebu. Ja sam se oženio 1994. i imam troje djece, a Krešimir nam se ženi ove godine u svibnju i bit ću mu kum.

Eto, tako smo mi iz Podrum banda za sada napravili 22, što mala i velika Hrvatića, a tu nije kraj... Bit će ih još ako Bog da.

Onda nakon tog velikog posla i nekih 12 godina sjetili smo se tih vremena i uvatila nas silna nostalgija. Tako smo se ponovno 2002. godine skupili i počeli svirati. Nabavljali smo opremu, skoro svaki mjesec smo Krešimir i ja išli iz Zageba na svirku u Oklaj. Bilo je to ponovno rađanje Podrum banda. Vrlo brzo smo imali nešto repertoara i uspješne svirke u Drnišu (u Kavani i Woodstocku). Nastupili smo 2005. godine na gitarijadi u Vodicama koja se održavala u sklopu motorijade. Osvojili smo 3. mjesto i zaradili ručak u Vodicama. Eto, od 2002. godine ponovo smo na okupu i sviramo za svoj gušt. Kad se zaželimo, jednom do dvaput godišnje napravimo svirku u Drnišu ili Oklaju. Ove se godine pripremamo proslaviti 20 godina našeg zajedničkog druženja. Do tada ćemo vrijedno pripremati dobru svirku, a vama želim svakog dobra i vidimo se....

P.S,oliti dodatak urednika.
Moram priznati da su oni u to vrijeme bili moji glazbeni uzori,a poslije i
učitelji gitare,prvo Dražan,a zatim i Krešo;s tim da je moju prvu gitaru kupio upravo Dražan i donio mi je iz Zagreba (marke Muzička naklada).

Hvala dečki,i nemojte nikad stati svirati i slijediti svoje snove...

- 18:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.03.2008., ponedjeljak

Priča o Podrum bandu-part I

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)


Počeci Podrum banda sežu u 1981/82. godinu kad je u Oklaj došao jedan inženjer rudarstva, kojemu se, na žalost, više ne sjećam imena, a koji je radio u Geotehnici. Geotehnika je tvrtka koja je 70-ih i 80-ih godina vršila bušenja po Promini tražeći boksit. „Inžinjer“ (tako smo ga zvali) je dobro svirao gitaru, što smo saznali ja (Dražan Dizdar) i Toni (Toni Cota). Ubrzo smo u Kninu kupili akustične gitare i počeli odlaziti kod „Inžinjera“ na poduku. Vrijedno smo vježbali ritmove i akorde, slušali ploče na gramofonu Tosca 22 i skidali stvari.

Toni je u srednjoj školi u Drnišu upoznao Zokija (Zoran Puljić, danas Šime Puljić) i Zvonu (Zvone Puljić) iz Miljevaca. Zoki je bio pravi roker koji je imao hrpu dobrih rock ploča. Njegova kolekcija je brojila nekoliko stotina, a i Toni je već tad imao pozamašan broj dobrih naslova. Tako sam i ja preko Tonoga ušao u svijet rock glazbe i počeo kupovati ploče. Toni i ja smo postali dobri frendovi, često smo se nalazili ili kod mene ili kod njega, slušali ploče, svirali i maštali o tome kako ćemo napraviti rock band.

U Promini tada nitko osim nas nije ništa svirao, pa smo se bacili u potragu za ostatkom benda. Toni i ja smo svirali gitare i slabo pjevali pa su nam trebali bubnjar i netko tko zna pjevati. Dogodilo se da je Zvone dobro pjevao, a Zoki se prihvatio bubnjeva. Naš prvi javni nastup dogodio se 1984/85. u Oklaju u Sali (tako smo zvali naš Dom kulture). Naime, 70-ih i 80-ih Oklaj je bio vrlo privlačno mjesto za svirku (za praznike 1.5. i 29. 11.). U Oklaju su tih godina svirali gotovo svi poznati i manje poznati estradnjaci (Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, Josipa Lisac, Indeksi, Dražen Žanko, grupa More i Doris Dragović - bubnjeve je svirao Jasmin Stavros, Zorica Kondža s grupom Stijene itd.). U posebno dobrom sjećanju mi je ostao koncert grupe Stijene u kojoj je tada pjevala Zorica Kondža. Bili su izvrsni. Svirali su pretežno rock i po koju hard rock stvar. Sjećam se da su svirali Smoke on the water (Deep Purple). Toni i ja smo pali u totalni trans... ludilo... To su bili naši prvi koncerti na kojima smo prvi put u živo vidjeli električne gitare, bubnjeve...


Tih godina (mislim da je bila 1985.) u Oklaju je 29.11. (za mlađe koji ne znaju, to je bio Dan Republike) pjevao Mišo Kovač. U jednoj pauzi odemo mi (Toni, Zoki, Zvone i ja) pitati Mišu možemo li mi zasvirati par stvari. Mišo, legenda, svaka mu čast, kaže da nema problema, može. Sala je bila puna (800-900 ljudi). Toni i ja u životu nismo uzeli u ruke električne gitare. Zoki nikad nije udario niti jedan bubanj. Zvone nikad nije u ruci držao mikrofon. Zoki je uzeo palice, nije ni sjeo, svirao je stojeći. Toni je uzeo bas gitaru, a ja gitaru. Zvone uzeo mikrofon i reče: „Dobra večer“, da provjeri čuje li se preko razglasa. U Sali nastala totalna zbunjenost. Svi su ostali zabezeknuti i u čudu gledali u nas. Što mi to radimo na bini...Toni krenuo nešto „češat“ po basu, a ja po gitari. Zvone upita što ćemo? Predložih Balkan od Azre, Toni privatio na basu, Zoki po dobošu, a Zvone zapjevao... nakon toga... Užas je naša furka... na kraju krenuo Toni s Hey Joe J. Hendrixa. Zvone nije znao ni jedne riječi teksta. Otprašili smo mi to, naravno - nije imalo veze s pravom svirkom. Ekipa iz pratećeg Mišinog banda bila je jako korektna, pomagali su kad su vidjeli da nemamo blage veze. Sve u svemu, publika je toliko bila šokirana da nisu ni shvatili koliko smo loše svirali... zapravo smo ispali heroji, veće face od Miše... Mišo, legendo, još jednom ti velika hvala!

Nakon toga smo bili potpuno uvjereni da smo band.

Toni je zatim otišao u vojsku, ja u Zadar u 3. i 4. razred srednje škole. U Zadru kupih prvu električnu gitaru. Kako sam nosio stare i prilično otrcane levisice, mama mi dala 150 dolara, što su mi ujaci Stanko i Đido poslali iz Amerike, da kupim nove levisice i tenisice. Baš se tih dana dogodilo da je jedan moj frend iz Stankovaca u domu (đački dom u kojem smo stanovali) prodavao električnu gitaru Solist i pojačalo Uragan. Nisam mogao odoljeti tom izazovu, kupio ja to za 120 dolara, iako sam sumnjao da je on to maznuo iz Doma kulture u Stankovcima. Pokazalo se točnim jer je policija nakon par godina došla to tražiti. Uragan je bio u dijelovima, a Solist na sigurnom u Zagrebu. Nisu pravili frku. Ovaj je priznao krađu rekavši i da je prodao meni.

Imao sam gitaru i pojačalo, ali nisam imao zvučnike. Uspio sam od mame užicati nešto love za zvučnik. Mama je bila naša najveća potpora. Kupio sam zvučnik u Kninu u robnoj kući. Bio je to Ei Niš cca 100 W. Srići nigdje kraja. Nakon neopisive sreće, uslijedio je šok. Čim sam upalio Uragana, crknuo je. Bio sam očajan. Brat je bio u Zagrebu na studiju i morao je hitno doći u Oklaj po Uragana. Popravio on Uragana u Zagrebu. Donio ga u Oklaj nakon otprilike mjesec dana. Uštekam ga u struju, spojim zvučnik, uštekam Solista i.... katastrofa... opet crče. To nisam uspio muški izdržati. Plakao sam kao kišna godina. Mama se prepala da ću dobiti slom živaca pa je bratu dala lovu za popravak. Meštar je u Zagrebu zaključio da su izlazni tranzistori preslabi pa je stavio jače. Trebalo je to dočekati, prošao je još jedan mjesec i evo brata s Uraganom. Uštekam sam sve što treba. Skupili se svi u kući. Neizvjesnost. Srce lupa 300 na sat. Što ako opet crkne? Mama ga poprska svetom vodom. Tko će to opet preživjeti, ako crkne? Upalih, ništa se ne čuje, ništa se ne dimi, kresnem po gitari.... svira...nastade opće oduševljenje, olakšanje....
Bilo je s tim još drama. Nakon par dana crknuo je srednjotonac u zvučnoj kutiji...


Toni je po povratku iz vojske otišao kod svog starog u Njemačku i vratio se s električnom gitarom (zvala se Winner ili tako nekako) i pojačalom (20 Wati, zvali smo ga Jazo). Pojačalo sa zvučnikom i jednim ulazom. To nas nije spriječilo da obje gitare uštekamo u taj jedan ulaz i pojačamo do daske jer se samo tako mogla dobiti distorzija...

Onda su Toni, Zoki i Zvone otišli u Zagreb. Toni je upisao DIF, a Zvone geodeziju. Zoki se zaposlio, a ja otišao u vojsku.

Tih godina i dva su klinca krenula u Drniš u glazbenu školu. Krešo (Krešimir Petrović) i Sanimir (Sanimir Sarić). Krešo je učio svirati gitaru, a Sanimir harmoniku. Krešo je bio vrlo talentiran, za 3 godine završio je 6 razreda osnovne glazbene škole, a ni Sanimiru nije loše išlo.

Kad bi Toni dolazio iz Zagreba i svirao u svojoj sobi, Krešo bi to čuo i s velikim poštovanjem dolazio ga malo vidjeti i čuti. Toni, Krešo i Sanimir bili su susjedi.

Zoki je radio i imao nešto love. Toni je također nešto zaradio preko student servisa. Valjalo je to uložiti u opremu, pa je Zoki kupio bubnjeve. Polovne. Amati. Toni je kupio Marshalla, lampaša. Ja sam kupio bas gitaru Action Bass. Brane je kupio bas pojačalo. Brane Puljić je također iz Miljevaca. On je radio, pa iako nije ništa svirao, bio je član banda. Počeli smo ozbiljnije svirati. Zokiju nije baš najbolje išlo na bubnjevima, pa je Toni uskočio. Zvone je svirao gitaru, a ja bas. To je zbilja bilo čudo. Toni je prvi put sjeo za bubnjeve i odmah svirao, ritam, prelaze, činele, sve. Ostali smo zaprepašteni. Čovjek je zbilja čudo. Skine gitaru, sjede za bubnjeve i svira...

Zoki se potpuno povukao iz benda, a Toni, Zvone i ja nastavili svirati i pripremati prvi repertoar. U toj postavi smo svirali jedan doček nove godine u čitaonici u Oklaju.

Onda neke 1989. godine Krešimir i Sanimir završiše glazbenu školu. Otprilike su išli u 7. ili 8. razred. Sanja (Sanja Mlinar) je dobro pjevala i izrazila želju da nam se pridruži. Moća (Marinko Moćan) je u vojnoj školi naučio svirati bubnjeve i došao raditi u Šibenik. Sve se posložilo.

Sjećam se da smo svirali kod mene u sviraoni, kako ju je moja mama zvala (jedna prostorija od 20-ak kvadrata), kad su nam prvi put došli Sanja, Moća i Dado (Dado je Sanjin muž). Uspjeli smo pronaći jednu stvar koju bismo svi mogli odsvirati. Bila je to Black Magic Woman od Santane. Sanja je pjevala fantastično. Krešo je odsvirao solo u originalu. Sanimir je na klavijaturi Fujitone A3 (više igračka, nego klavijatura) odsvirao svoju dionicu. Ja na basu. Toni na drugoj gitari. Moća bubnjeve. Sve je zvučalo kako treba i eto... rodio se Podrum band. Oduševljenje je bilo veliko, ostvario nam se san. Imali smo pravi band, koji je na svim pozicijama dobro pokriven. Moća je odlično svirao bubnjeve. Toni se vratio gitari, a ako Moća ne bi mogao svirati zbog posla, Toni bi uskočio na bubnjeve, a Zvone na ritam gitaru. Zvone je pjevao domaće stvari (Azru, Film, Prljavce...), a Sanja strane stvari. Krešimir je, iako klinac, skidao stvari u originalu. Sanimir je dobro svirao klavijaturu, iako je u glazbenoj svirao harminiku. Ja sam punio na basu i sve je bilo kako treba.

Jedino s čim nikad nismo bili zadovoljni bila je oprema. Ubrzo je Moća kupio nove bubnjeve (Amati ili Takton). Toni je promijenio nekoliko gitara i pojačala (Fendera, Ibaneza). Krešimir je kupio Ibaneza. Sanimir je nabavio bolju klavijaturu (Yamaha). Nabavili smo mikrofone, miksetu, slave, zvučnike (pravi razglas). Moća je jedini radio i najviše je u to vrijeme investirao u opremu. Imali smo nekoliko dobrih svirki u Oklaju u čitaonici. Jedna od njih je i svirka s drniškom grupom Alfa, u kojoj su svirali Pekas (Hrvoje Pekas), Tomić, Grgo, Samac i Pončo.

U ljeto 1989. godine imali smo najjaču svirku do tada u Roškom slapu. Svirku je organizirao Braco iz Suknovaca koji je radio u Zagrebu. Bio je to kao izbor Miss Dalmacije.
Program je vodila Ana Brbora Hum, tada vrlo poznata voditeljica, a glavna zvijezda večeri bila je Severina. Severina je tada bila na početku karijere. Izdala je prvi album i nastupila na, čini mi se, Splitskom festivalu. A mi smo bili zapravo glavni band, Seve nije imala svoj. Otpjevala je svoj repertoar uz matricu, a mi smo glumili da sviramo. Nitko nije primijetio. Nakon toga smo s njom odsvirali nekoliko stvari koje smo i mi i ona znali. Najveći dio smo mi svirali. Pjevali su Zvone i Sanja. Moća nije mogao zbog posla pa je Toni svirao bubnjeve, ja bas, Krešo gitaru i Sanimir klavijaturu. Dobro smo mi to odradili. Bio je to prvi komercijani nastup Podrum banda. Sjećam se da je Ana Brbora Hum dobila 1000 maraka, Severina 700 maraka, a mi 500. Nešto je ostalo i menadžeru, a i razglas nije bio samo naš. Jedan dio je bio naš, a drugi od Kontića iz Drniša iz grupe Sklavinija. Imali su vrhunsku opremu i bili odlični glazbenici. Organizirali su nekoliko godina Prvi glas Drniša. Te godine su nastupili na Prvom glasu Sanja (bila je pobjednica) i Zvone (bio je 3.). Sjećam se da smo na Poljani povodom Prvog glasa Drniša sljedeće godine svirali kao gosti. Tad smo prvi put odsvirali Shine On You Crazy Diamond od Pink Floyda. Zvučalo je jako dobro i dobili smo dosta pohvala za tu svirku....

TO BE CONTINUED.......


- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

Tko te ulari,taj te i samari...!?

bolje je nekad biti Bilo je to onih ratnih 90-ti kad je sad pokojni Vuk kako smo ga od milja zvali dok su dica iz Medena trčali za njim ,a on nam pokazivaao svoje kartonske komade na kojim je pisao svoja razmišljanja koja onda nisam puno analizirao,ali bi ih uporno pokaziva (i sve to bez riječi) dok god ne bismo to pročitali,a onda bi se nasmijao i otrčao dalje.

Sad mi je žao što ih nisam nigdje zapisao,ali u pamćenju su mi ostali par ,a pogotovo ovaj izraz:

"Tko te ulari ,taj te i samari!"

Mislim da je svaki komentar suvišan,ja samo vidim da nas je puno magarca,a malo ovi drugih...

Aj živili

- 23:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.03.2008., srijeda

Priča o gradu


Još onih godina,a mislim na 91.-u kad sam čuo na Hrvatskom radiju glas Siniše Glavaševića,za mene je on bio heroj,jer onda u svem tom beznađu očaju,u toj besmislenoj tiraniji ljudske nesvijesti ,on je smogaao snage prijeći preko toga i dati nam nadu,ili bar nagovijestiti....
Nikad to neću zaboraviti taj vrisak razuma,krik u bezdan bez mogućnosti da mu netko odgovori...

Ali vjerujem da ljudi žive sve dok netko na njih misli,dok ih nosimo u srcima;i zato on i slični njemu (neću se prevariti ako ih nazovem sanjarima),živjet će zauvijek....


"PRIČA O GRADU"


Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević

P.S.Hvala ti u ime svih petnaestgodišnjaka te 1991. i svih 32.-šnjaka ove 2008.-hvala na ljudskosti.


- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2008., nedjelja

I MI IMAMO SVOJ LURD

Kapelica posvećena Gospi Lurdskoj u Karalićima snimljena noću
Naše pripreme obilježavanja 150 godišnjice lurdskog ukazanja počele su daleko prije službenog datuma. Htjeli smo i mi Karalićani imati Gospu lurdsku među nama, u šali rečeno svoj Lurd, a vjerovali vi ili ne, Božjom pomoći želja nam se ostvarila.

Malo svetište Gospe Lurdske ponos je našeg sela. U našem Karaliću ništa više nije isto kao prije. Dolaze nam vjernici, zastaju pred kapelom, razgovaraju s Gospom, traže utjehu, dijele s njom radost i tugu, pronalaze mir za svoju dušu.
Ne osjećamo se usamljeni ni zaboravljeni, jer jednostavno mi imamo svoju Gospu. Kad tuga obuzme naše srce, kad teret postane pretežak, mi kleknemo pred našu Majčicu i podijelimo to s njom, jer svako je dijete najsigurnije uz svoju majku. Majka Kristova s nama dijeli sve naše boli i bez prestanka nam od svoga sina posreduje milost.

Znamo mi Karalićani kako se štuje, slavi i poštuje. Znamo mi kako se voli i ljubi i s velikom radošću, zahvalnošću i poniznošću uzvraćamo ljubav koju nam Ti pružaš Sveta Majko. Ti si naša majka i nebeska zaštitnica. Odredili smo Tebi u čast slaviti obljetnicu Tvog prisustva među nama.

Ove godine dva su razloga za veliko slavlje : slavit ćemo prvu obljetnicu posvećenja prostora u našim Karalićima u kojem obitavaš i kao što sam gore spomenuo 150. godišnjicu Lurdskog ukazanja. Slavlje će uveličati naši cijenjeni: župnik fra. Nediljko Jukić, visovački gvardijan fra. Žarko Maretić i vama već poznati velikogorički velečasni msgr. Josip Frkin.

Dragi Miljevčani pozivam vas da se i ove godine okupimo u našem malom svetištu, zadnje subote u mjesecu kolovozu i sudjelujemo u misnom slavlju u čast naše Majke u 17 sati.

Čuda se događaju onima koji u njih vjeruju. Neka vas Gospa Lurdska čuva i štiti od svakog zla i nevolje.



Vaš:
Šime Vatavuk - Trupkov


- 22:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (10)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (18)
Siječanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije.

youtube video Zagoro moja
Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin

MP3 -pjesme by Ante Skelin

Album "Terra Croatica"

Novo!
Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore
Žena iz sna
Hrvati


Album "Miljevačka priča"

Vratit ću se
Sjećanja
Miljevačka priča
Guvno moje uzorano
Zapamti sine
Zagoro moja
Anđele
Na kamenu kamen
Ne zaboravi


Misto malo

Ima jedno misto malo
Kud god krenem svud me prati
Pod gurlama,u oblaku
Povjetarcu,travke vlati.

S njime sam se pobratio
Zavit dao što davaše preci
Dok god bude krv tekla živa
Slavit će se naši sveci.

Ima jedno misto malo
Di mi mladost osta
Sakrilo se usrid srca
U zjenici moga oka.

Ima jedna kuća stara
Prid vratima mate,ćaća
Kad zaboli,kad zaledi
Njoj se duša uvik vraća.

Još me bole one riči
Svome ćali šta san reka
Mladost luda,ne zamiri
Sve san isto i sam dočeka.

Još me više bole one
Usrid grla šta su stale
Da ti rečem puno fala
Stino moja,zvizdo sjajna.


Miljevačka priča

Usrid krša i kamena,
tvrde vire i poštenja,
nareslo je sedam braće,
prave dice pravog ćaće.

Bila im je kuća mala,
i kužina,i soba,i jara.
Iz jednog se lonca ilo,
kad je išta isti bilo.

Al' ko uvik,
kad se skupe isprid praga,
nigdi nema tog veselja,
kad zapivaju momci s miljevačkih sela;

Ovo su ti s Miljevaca lole,
što se krste i Bogu se mole.
Ovo su ti s Miljevaca dica,
pomogla ih Marija Divica.

Suve smokve,komad zemlje slatke,
jedne gaće i stare opanke.
"Idi sine,srićo moja svaka,
čuvala te Gospa Visovačka.

Budi čovik, ki šta ti i sliči,
poštuj tuđe,a svojim se diči.
Nemoj roda zaboravit svoga,
majke,oca,ni kamenog dvora."

by Ante Skelin


Guvno moje uzorano

Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo,
umićalo,breštimalo,šijalo i treslo.
Vikalo se jopet kad se došlo do stožine,
rzali su vranci noću i igrale vile.

Guvno moje uzorano,di su oni dani
kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno.
Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići
zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli.

Pržilo je sunce zemlju i letila pliva,
cvrčija je drlidžija,vodnila žutina.
Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci,
plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci.


Zapamti sine

Na Gradini staroj svaki kamen priča,
radosti i tuge, moga Drniša.
Tili su mnogi da nas zatru,slome
al' smo ostali,svoji na svome.

Sad na tebi ostaje,mali moj sine,
da braniš i čuvaš to sveto ime.
Nemoj da zalud su ginuli preci,
zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci.

Zapamti sine,što ti ćaća kaže
što s Promine vidiš,sve je naše;
svaka suva drača,lokva i polje,
svaki kamen se Hrvatska zove

Naši su stari,časni križ nam dali,
čuvali za nas što su mogli i znali,
puno je proteklo Čikole vode
dok su sanjali ,žedni slobode.

Sad na tebi ostaje…


Zagoro moja

Rič ti dajem zemljo moja
rič seljačku i svog roda
ognjište didovo i starina
bit će misto dičjeg smija

kad zapuše s Promine bura
mišat će se,na kominu pura
uz susak vina i divane znane
ojkat će se,ko u zemane

Volim te Zagoro,volim do bola
smriku,doce,škrta polja
u tebi restem,pupam i cvitam
lipše su zime,lipša lita
eeeee Zagoro moja

volim te Zagoro,tako mi Boga
kolivko ćaće i dida moga
jarugo bistra majčina mlika
moj si ponos,moja dika
eeeee Zagoro moja


MOJ RODNI KRAJ

…Tko mari više za obećanja
davne želje premošćene snom
i istinu što tako lijepo krasi
tvoje lice u trenutku strasti


…Da li smo pronašli što smo tražili
zapisano je , al' nitko neće saznati
i suza će kapnuti
i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću


…Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam ruševine svog djetinjstva
vidio sam ubojice kraj svježih grobova
vidio sam oduzetu nevinost djevojčica


...Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam heroje što gubili su ratove
vidio sam boju novca u voljenim očima
vidio sam budućnost , al' bez svoga imena
jer danas sam vidio , danas sam …


…U osami , u krajnosti , u gorčini
zastarjeli razlozi bivaju laži
o nama sude , istinu nam nude
slijepci što vide tek u mraku


…A kilometri patnje za njenu slavu
smrt kao bohem i drag drug
kao Tin u odrazu vječne mladosti
kao povečerje…moj rodni kraj


NE ZABORAVI

Proklete duge noći ,
u našim srcima nije bilo zla ,
u njihovim nije ničega .

Kilometrima samo polja straha ,
beskrajna mogućnost ludila ,
i želja da se vratim doma .

Zar smo krivi mi , što smo sanjali ,
moje su gazili , moje su palili .

i ne zaboravi, ne zaboravi
i ne zaboravi, ne zaboravi

Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti ,
sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti ,
sjeti se lica dragih kojih više nema
pa svijeću zapali nek plamti sve do neba

i ne zaboravi, ne zaboravi
moje su gazili , moje su palili


Na kamenu kamen

Kamen, kamen,na kamenu kamen.
Kamen, kamen ,na kamenu kamen.
U kamenu srce gori,
propinje se ,pa mi zbori;
"Tu ostani di su tvoji"!

Tu ostani di su tvoji
gnizdo svili pradidovi.
Ne daj nikom da te slomi
raseli te i pokori,
tu ostani di su tvoji.

Tu ostani di su tvoji
za dom mrili sokolovi.
Suzu pusti kad zaori,
Hrvatska se srcem voli,
Hrvatska se navik voli.


by aS

Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama
"Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I

Za tebe

Mračno doba,o kako bi volio
miris dima,prazne flaše
Niz leđa kapljice znoja,jeza
hladna noć,samo miris breza
hladna voda,pokraj šuti ratnik
mrtva straža,na njoj patnik

Glas čaglja,o kako bi volio
šaputanje njeno,njene prste,draži
Moje lice u trenutku tišine
napetost u meni,zov domovine
i ponovno opasnost,budi se u meni
anđeo smrti,zvijer

Život il' smrt neprijatelju moj
život il' smrt ne biraj,nemoj
zvijer ti je na putu
providan je tvoj put ,bježi
jer dolazi zvijer,skrivena
u ljudskoj svijesti

Za tebe,samo za te
o Gospode i kad mrzim(valjda znam)
štedim ušljive živote
Noću kad dan prelazi u bunilo
kad se budim
nisam ratnik,niti zvijer

20.VIII 1992.

Tko ostane živ

Odlazim,mrklu noć ostavljam
ipak njeno lice ne zaboravljam
prijatelju moj,budi frend
makar još ovu noć
sutra moram poć

Dočekala me hladna rupa
nigdje moga broja
prijatelju moj, budi drug
potegni još jednu
put je naš i suviše dug

Tko ostane živ pričat će
o životu bez imalo žara
tko ostane živ reći će
drugi nisu imali dara
prijatelju moj

Puno ih je tamo bilo
sve prijatelji moji
ovo je njima u slavu
oni su za Hrvatsku
dali svoju glavu

15.IX 1992.

Balada o životu

Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati
o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati
teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći
teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti
a najteže,najteže je bilo pobjeći
od granate,od metka,od crne rupe
ona ima oči,proguta te,a da ne znaš
je li to zbilja ili dio sna
kad se probudiš vidiš da si po do dna

Moj prijatelju lako je bilo pobjeći
lako je hodati i život na leđima nositi
al kako se vratiti,tko će mi puta kazati
tko doma u obraze suzne poljubiti
i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke
da nas barem one sačuvaju od kiše
olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše
i sam sam pusti me da plačem za svim
što sam imao;za igračkom,za kamenom
ne za majkom ,nju sam davno zaboravio

Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima
ono što sam prerastao bacio jer više ne štima
nemam igračku,što će mi mladost
nemam kuće,što će mi radost
poklonite mi ljubav,promijenite svijet
na svježe grobove stavite cvijet

Kad bi barem usne njene zaborav sledile
ne bacile jer na to nemam pravo
kad bi barem usne njene zaustavile sat
da ne čujem u ušima čizama bat
Posudite mi igračku suze da osjetim
dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim
na rukam djedovim dok visim
kad mi kaže čovik didov ti si
Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta
al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta
lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju
al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu
a svuda okolo mene su rupe bez dna
njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu
kida mi zadnje niti što je ljubav vezala
tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore
otac viče zdrav si sine moglo je i gore

Prošao sam pola puta ostalo sam skrio
proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio
pjevajte mi nešto da prespavam
polja svoja budan dočekam
dajte mi golubicu da je bacim u visine
da donese granu masline
Nek voda oteče nek se ne vrati
kao Noa da mogu na zemlju svoju stati
što će mi pokloni
što će mi novci
Ljubav mi dajte osjećaj sna
promijenite svijet,smognite snage
dignite ruku u znak pravde
za prijatelja prijatelju moj
za prijatelja ću dati život svoj

A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš
još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš
Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati
boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave
sažalijevam te jer si isti kao oni
kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane

Prijatelju moj to što plačem nije od boli
nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli
plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju
a ja moju danima tražim i naći je ne mogu
Kad bih moga okrenuti leđa i otići
u neki novi svijet bez grijeha stići
Kad bih moga promijeniti svijet.

28.09 1994.

Samoća

Skriveni obrazi,razbludna tijela
Ma što da želim u svojoj glavi
Ljepotice odlaze i dolaze
govorim;uzmi il' ostavi.

Sve je ko u snu ,mome
A moje veličanstvo i dalje samo
Napustili me vjernici
kao auto istrošeno dinamo.

Samoćo ,odlazi s moga lica
Njeni kraci,moja slabost
Ritam opojan bez žena i poznanika
život bez užitka,obična post.

Napustila me ona moja
obavljajući dnevne stvari
nisam znao da ne mari
koliko joj dajem darova i love
već da traži pravog tipa
koji može bez po muke
da iskleše živog kipa
Darovala mi samoću u moj dom
a bila je mala draga srcu mom.

09.09.19992.

UTAH 1886

Kud vode te tračnice?
Daleko od ove stanice
Daleko od zagrobnog života
Daleko od mojih nota.

Putnici u njemu stoje
Kao žene bez muževa.
Slomljeni, ne žele mijenjati,
Ne žele više stajati,
Ne žele kroz prozore gledati
livade od krava ogoljene
šume od šumara zaboravljene
Žele samo kao i ja otići
daleko od prošlosti negdje stići.

Budućnost je naša karta
kroz budućnost bez drotova
Vidio sam njeno lice
nigdje naše stanice
Udri luđače svoj kamen
robija je naša karta
robija i njeno dvorište
naše vječno počivalište.

Kako je ime vašem grobu?
Meni su rekli UTAH;godina?
Pitanje je koje nisu čuli
Vjerovah 1886,briga me
Ja i dalje sviram ,ne bojim se.

19.08.1992

Utopija

Život čovjeka, zvijezde
nemogućnost da pričam pri svakom koraku
o davnim mislima moja glava razmišlja
pijetlima bez glava,anđelu u mraku.

Život čovjeka, zvijezde
bezlični koraci,oko mene ljudi
samo tišina,bez bonusa svi šute
kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi.

Više nikoga,ničega nema
samo tuga bez kaputa
samo gola utopija,utopija
život bijednika.

18.08.1992.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se