Linkovi
Promina.blog
Visovac
Radio Drniš
Miljevci-ŠRD "Miljevci"
Pakovo selo
dernis.info

Agroturizam-Kristijan

TUU Korijeni

Ante Skelin-klapa Čikola i prijatelji

VAŽNIJI TEL. BROJEVI


Župni ured Miljevci
022-882 055

Ambulanta ,Drinovci
022-882 355

Osnovna škola,Drinovci
022-882 157

Pošta,Drinovci
022-882 019

Samostan, Visovac
022 775 416

Drago Bačić,KUU-Miljevci
022-882 160

Marija Kulušić,Crkveni zbor
022-882 048

Miljevački sabor
o22-882 094
"KUTAK ZA MILJEVAČKU PISMU"
Što ti je

Zaboravljaš misto svoje
Lozu našu roda svoga,
Škrtu zemlju miljevačku
I ponosne njene ljude.

Ona ti je život dala
Tu te majka odgojila,
Koštela ti kuća bila
U kolibi kad si spava.

U Čikolu hladnu rijeku
Kupati se tad smo išli
Kao pravi prijatelji
Nikad se nismo mimoišli.

Uz komaštre kraj komina
Do jutra smo znali biti,
Vino pili i pivali
Miljevčani moji mili.

Di si sada prijatelju?
Zaboravljaš lozu svoju
Hladnu sobu di si rođen
I avliju porušenu.

Branko Šarac

Didovino, ja te nedam!

Svoju zemlju neću dati,
Neka na njoj smrika raste.
Kad bi i to učinija
Onda ne bi to ja bija.

Na njoj ja sam žito čupa,
Gona konje, pluge drža.
Ona mi je kao mate,
Šta bi bez nje ja bi umra.

Kada dođem ja do krča,
Moj želudac sav proključa.
Od radosti i veselja
Uvati me radit želja.

U njoj vidim mate svoju,
Brata, sestru i svog ćaću.
Kad san bija dite malo
Sidili smo tu u ladu.

Sićam se i dida moga,
Sa ćaćom je ziđa laze,
Stavljali su na zid drače
Ovce po njoj da ne gaze.

I bajama bilo'j puno,
Čobani ih mlatit znali.
Pitali bi ćaću moga: "Možemo li?"
- Ko' van brani!

I na kraju dođu kupci,
Oće uzet zemlje moje.
Daju kuna kolko oćeš,
Oće mene da pokore.

Pravit će se tu tereni,
Od tenisa i od golfa,
Briga te je – moć ćeš radit,
Bit će plaća za te dobra!

Neću prodat didovinu,
Proklet će me mrtvi moji.
S mukom su je kupovali,
Neka ona tamo stoji!

Niko neće uživati
Trude mojih pradidova,
U Amerike di su išli,
Di se novac zarađiva.

Miljevčani moji dragi,
Zemlju uvik možeš radit,
Uskopat je i posadit.
Ako prodaš nije tvoje,
Doć će drugi – GOTOVO JE!

Sitite se škrte zemlje,
Roda svoga Miljevačkog
I ponosnih njenih ljudi
Šta opstaše na ljutu kamenu,
Koji gori na vrilom zvizdanu.

Raja svoga Krke lijepe,
I Čikole prelijepe,
Visovca i franjevaca,
Dičnih naših Miljevaca!

Šta bi mi bez zemlje svoje,
Ako prodaš nije tvoje!
Tilo imaš, dušu nemaš,
Iz njedara izvađenu..

Branko Šarac

Miljevci o Božiću

Zimska noć selo grli.
U Zagrljaju sedam sela,
od Krke do Čikole
jer povijest je tako htjela.

Zvonika dva prekrasna.
Ponosno se k nebu diže
sv.Petar i Pavao,
a Ime Isusovo malo niže.

Davno prije mnogo zima
pjevali su naši stari.
Miljevci su sretni bili
i sada su procvjetali.

Radosni su uvijek bili,
Snagu im je Isus dao.
Svoju vjeru i dobrotu
Svak' od njih je čuvat znao.

U vremena prošla,crna
svima nam je tako bilo.
Netko nam je mir krao,
al' se ipak dobro zbilo.

Ispred crkve glasno se govorilo:
"Božić je dragi prijatelju moj.
Svrati,kume,u naš skromni dom,
rodio se Isus i moj i tvoj."

Miljevčani moji dragi,
sjetite se stare slave!
Napunite sela svoja,
obradujte naše stare!

Ljiljana Galić

Zaustavi se u tišini

Zaustavi se,čovječe,
u tišini…
srca svoga.
S usnama punih ljubavi
vječnog Boga
osluškuj i razmisli
poruku dragu:
Kud god pođeš
ostavi radost
na svom tragu.

Ljiljana Galić

Vratit ću se

Vratit ću se tu di sam ponika,
Tu na kamen što ga skriva smrika.
Na ta polja škrta i malena
U ravnicu kakve niko nema.

Vratit ću se u one krajeve
I prostrane obići gajeve.
Poći onim drugim putevima,
Pašnjacima i vinogradima.

Pogledat ću lokve i bunare,
Ki nekad posjetit pazare.
Čarape ću obuti vunene,
Na čarape opanke gumene.

I u pratnji moje drage Mice,
Priko klanca ravno do mlinice.
Pogledat dal još iko melje,
Jeli isto ki prije veselje?

Vratit ću se i obići sela,
Koja nekad bijahu vesela.
I u njima crkve obadvije,
Di sam Bogu molija se prije.

S kojih su se do svakoga sela,
Jasno čula zvona s kampanela.
I ne smijem još zaboraviti,
Visovačku Gospu pozdraviti.

I sve druge pozdravit ću svece,
Kad u rodne navratim Miljevce.
I neću se pomirit s time,
Da ne odem malo do Promine.

I navratim do sela Lukara,
Do Gospina u crkvi oltara.
I poklonim Gospi se tamošnjoj,
Ki i onoj doli Visovačkoj.
Jer ode sam prije dolazija,
Sa momcima,dok sam mladi bija.
Osmog rujna Gospa mi je mala,
U sjećanju duboko ostala.

I tako ću doli niz proplanke,
Legendarne obići Donjake.
Iz tog sela bila je Marica,
Legendarna vridna čobanica.

A zatim ću kroz šume hrastove,
Posjetiti Tošića torove.
U njima je usred ovih šuma,
Boravila čobanica Đuma.

I tako je moja zemlja draga,
Svud na mene ostavila traga.
I na kraju malo više plodnom,
I na kršu malo neprohodnom.

Otići ću i do spomenika,
Poginulih hrvatskih vojnika.
Duboko se njima pokloniti,
I za njih se Bogu pomoliti.

Poljubit ću bistu Tuđmanovu,
I za dušu se moliti njegovu,
I tako ću odati priznanje,
Zaslugama našeg vridnog Franje,
Za njegova djela i vrline,
Klanjat ću se ocu domovine.

-Mirče

Zbirka pjesama "Na mrtvoj straži"
by Ante Skelin

Tuga

Potkopaj tijelo,uništi dušu
za prijatelja,zauvijek
skromno i savršeno
ponašaj se i ti
U povorci ljudi budi
u mislima s njim
Kad pomogneš svima
sve će ti Bog zamijeniti
zajedno s njim oživjeti.

Prolazno i potrošno
kao i sve ostalo
samo je čovjek u sebi
čovjek ostao.

Lako je vjerovati

Dosadno veče ,heroja više nema
ustajali zrak pred kišu drijema
dosadni ljudi samo svoje želje hoće
ne misle na nas druge,a i što će.

Promijeniti svijet nije teško
učiniti ga lošijim i to greškom
lakše je nego prepoznati mrava
dok se pretvara da je krava.

Straha vrijedi ova stvar,neka samo
svladaj osjećaje svoje ne gledaj tamo.
Straha vrijedi jer ipak su heroji
ljudski bogovi nestali u Troji.

Lako je vjerovati u nešto
tome se klanjati još lakše
al' teško je stići do vječnosti
idući pognute glave natraške.

Tajna pustara

Naša je ulica ostala sama
samo je nebo još uvijek isto
i sunce što na njemu sja.

Nisam se usudio da krenem dalje
stao sam u pola dvanaest,minut više
nisam mogao dalje od korova i kiše.

Naša je ulica i dalje prazna
stara izbrazdana lica,pustari
i mi,mi ih nismo vrijedni.

Promijenili su ime naše ulice
a ona i dalje stoji sama
čuva veličanstvena tajnu pustara.

Sjene

Sjene neznanih igraju kraj mene
ležim i molim;bar sunca trag
potražite mi i prijatelje moje
i sad dok ležim međ sjenama nag.

Prozirne blijede,maske im na licu
prljav izraz neprimjetan
I dalje igraju,povlačim se
ne želim njih,noćas sam sretan.

Imam ih,čuješ!Miris normi
oko nas nepoznate situacije
naše vrijeme je s njima prošlo
u očima drugih prema nama devijacije.

Život

Danas nemam nikoga kraj sebe
danas prolazi kraj mene i biva danas
Zar me nitko nije pitao za juče?
Samo danas prolazi kraj nas.

Živimo samo za jedan dan.
Danas,danas i sada,sada kada prođe
ostaje nam samo da živimo sada
da krademo uzorno vrijeme rada.

Klaun

Što skrivaš ispod maske ljepotice
udijeli siromahu željnom znanja?
Što noću krasi tvoje lice
koliko ti se bezbožnih klanja?

Što tajiš od ostalog svijeta
A možda ni ti sama ne znaš
u gluposti gost si čest
da bijedna ne znaš za svoju nesvijest.

Riječi koje nisu moje

Riječi koje nisu moje
misli što se užurbano roje
mjesta koja nisam dosad vidio
osjećaj koji nisam doživio.

Jesenja suša usred gejzira,
Pavaroti pjeva Mozart svira
moje misli i suviše su brze,
na Parnasu pjevaju muze.

Svi pokušavaju biti nešto treće,
a ja bih kad bih imaao sreće
pokušao biti kao i vi
pa briga me što ljudi mislili.

Nisu ljudi,nisu riječi moje
to sudbinu moju drugi kroje.


Dok razmišljam o tebi

Dok razmišljam o tebi
I smišljam neki početak za nas
Znam trebao bih reći nešto lijepo
Nešto što će ti oduzeti dah
Al' se bojim previše nježnosti ako dam
Možda nećeš shvatiti o čemu razmišljam
Dok razmišljam o tebi

I ako ponekad ispadnem tvrdoglav i glup
Ne onakav kakvog bi me voljela
Molim te ne optužuj me kao da sam kakva izdajica
Jer ja nisam kao drugi,nebo je moja livada
Pjesme moje ljubavnice što me čine Bogom
Da uzimam i dajem kad nema se što
Mrzim i opraštam,igram se dobrom i zlom

Znam zvjerka sam čudnih vrlina
I dušu svoju ko kurva prodajem
Nikad,baš nikad ne pitam za cijenu igrajući na
pobjedu
I ne pitaj zašto,ja stvarno ne znam biti drukčiji;
ni bolji,ni lošiji
U meni samo jedno srce kuca što istinski pozna tugu i
daljine
I kad bih mu znao putove i htijenja
Možda te nikad i ne bih zamolio da mi budeš zvijezda
vodilja

Dok razmišljam o tebi
Neki čudni hvata me strah
U svakoj tvojoj riječi naslućujem kraj
I dok ljubomora na licu mi oluje sprema
Shvaćam duboko u meni skitnica i boem drijema
I svaku neočekivanu sreću kroz tugu vidim
I kad jesam,i kad nisam živim na rubu

E,kad bi znala najdraža
O čemu sada razmišljam
Da mi kroz vene stihovi teku
Stihovi o snu što nudim ga tebi
Nemirnu dušu,radost i bol
I maleni dio vječnosti
Koliko traje život moj.

Dok razmišljam o tebi…

by Ante Skelin

izašlo u "Mladom građevinaru" 19.11.1999. GF-Split


Tamo gdje stanujem ja

Na rubu svijeta,na ivici dna,
u sumornim danima između dva sna,
pustim oazama među nomadima,
provlači se snena,moja bijedna sjena.

Kao oštrica mača provlačim se tako,
pustim poljima kroz stada polako,
negdje u kutu moje male sobe,
sve uspomene skrivene moje.

Jer tamo ipak stanujem ja,
veliki sanjar i lutalica,
sve u mom životu je istina il' laž,
toliko imaš ,koliko daš.

Borim se uvijek,redovito gubim,
daleko od kuće i premlad da sudim,
najljepše se boriti i ljubav voditi,
tamo blizu groba gdje stanuje duša moja.

Subota/nedjelja

Subota navečer uz šank i boeme
Subota kao i obično pijem,sanjam
Nedjelja da negdje pobjegnem
Subota sve u svoje vrijeme
Nedjelja je tako daleka

Po prašini dimu tražim cigaretu
Subota nije draga prema meni
Prolaze neki novi samo subotom
A šankeri se klanjaju, puze
Nedjelja ako ikad pobjegnem

Po blatu rujem ,kopam sam
da pobjegnem što mi vrijedi
Mliječna staza je tako daleka
Subota je ,lopovi ne rade
Sanjam,ako ikad bude nedjelja.


MySpace Layouts







miljevci

27.01.2008., nedjelja

Rezime 2007.g¸+sponzori di ste?

Jere zajebant DA zbrojim račune šta se tiče pisama,odnosno mala retrospektiva.

Dosada smo snimili 8 pjesama,za koje potpisujem tekst i muziku,dok aranžmane radi g.Davor Jašek iz Knina(osim dijela iz „Anđele“ što je napravio prof. Hrvoje Pekas),a koje su naišle na odličan prijem kod ovdašnjeg stanovništva,jer je sama tematika uglavnom vezana za ovaj naš kraj,tako da su pjesme „Na kamenu kamen“,“Ne zaboravi“,“Anđele“ bile izabrane za hit tjedna Radio Drniša od slušatelja,dok je pjesma „Zagoro moja“ jedna od navijačkih pjesama NK Zagore iz Unešića.
Pjesma „Miljevačka priča“ je naravno omiljena u Miljevcima.Moram spomenuti i meni vrlo dragu „Guvno moje uzorano“,gdje smo upotrijebili tradicionalni instrument diple s mijehom,koje su s izvrsno uklopile u sam aranžman.

U prošloj 2007.godini imali smo par zapaženih nastupa (uz mene nastupali su kao prateći vokali i Katarina Radas,te bojnik Ivica Čupić ),od čega bih izdvojio nastup na Knin Festu
s pjesmom „Zagoro moja“ gdje smo uz g. Milivoja Copića branili boje Drniša,zatim na Veliku Gospu smo imali uz ostale drniške izvođače nastup na Poljani,zatim na trgu u Oklaju, u Kninu gdje smo sudjelovali u MUP-ovoj akciji „Mir i dobro“.

Pjesme se mogu preslušati i na web stranici www.esnips.com/web/AnteSkelin koje je do sada posjetilo oko 1000 gostiju što me izrazito raduje,a ljestvica posjećenosti izgleda ovako:

-Zagoro moja----- ---- 213
-Anđele---------------- 171
-Miljevačka priča------155
-Na kamenu kamen----103
-Ne zaboravi------------- 94
-Guvno moje uzorano---91
-Zapamti sine-------------79
-Sjećanja------------------25

Prve pjesme su postavljene još prije godinu dana ,dok zadnja tek prije 45 dana ,tako da je i razlika u posjećenosti velika.Upravo radimo još dvije pjesme,jednu s g.Jašekom,a drugu s Pekasom,za Knin Fest,odnosno ovu drugu za Marko Polo festival na Korčuli.Obadvije pjesme će biti napravljene u suvremenoj pop klapskoj verziji,i mogu reći da će biti odlične.

Moram se zahvaliti gradu Drnišu koji je financirao troškove snimanja jedne pjesme u iznosu 2000kn,a isti tako i g.Mirku Kulušiću-Ribi koji je sponzorirao troškove snimanja „Miljevačke priče“.Ostale troškove naravno sam sam snosio .Zamolbe za novčanu pomoć poslao sam nedavno ponovno gradu Drnišu,a pošto su financirali nabavu novih instrumenata za drnišku glazbu u iznosu 100.000 kn,(uz ostalo)nadam se da će pomoći i nama.

Ako neki od naših iseljenika i ljubitelja svoga kraja osjeti nostalgiju,a nije mu teško izdvojiti malo šoldi da sponzorira ovu „domaću rič“ u pismi,onda evo jedna pisma koja vapi i vabi da se čuje i snimi:

Vratit ću se

Kad se duša umori i zaželi svoj mir
Vratit ću se kući svojoj,staroj materi.
U lad murve i orasa,i koštele stare
Šta je did je zasadija u čast naše slave.

Budit će me pivci jutrom i mirisi trave
Napit ću se rose rane ka u one dane.
Od sveg blaga i lipote ko iz bajke,
zaspati ću kao dite u naručju majke.

Vratit ću se di sam nika
U raj ljudski šta ga skriva smrika
Vratit ću se da mi lakše bude
Rodnom kraju među svoje ljude.

Poletit ću poput orla niz klisure sure,
Iznad Krke lipotice na krilima bure.
Da još jednom prije no što sklopim oči
Kliknem Gospe budi mome svitu u pomoći.

by Ante Skelin

P.S.Eto.To je to !

Živili,veselili se!

- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2008., petak

Sveti kutak sela Karalići-svetište Gospe Lurdske

Kapelica posvećena Gospi Lurskoj-sagradio Šime Vatavuk Trupkov
Evo upravo sam se čuo s meni izrazito dragim Šimom Trupkovim,koji je napravio pravi mali sveti kutak u našim Karalićima,a za deveti mjesec najavio pečenog vola,dvije tisuće uzvanika,i proslavu prve godišnjice Svetišta Gospe Lurdske u Karalićima,s nakanom da to postane tradicija.
Donosim uvodnu riječ autora Šime objavljenog u župnom listu „Miljevci“:

„ Ljubav prema rodnom kraju učinila je svoje

Dugo već razmišljam ,a u zadnje vrijeme i intenzivnije,s čime i kako bih se zahvalio dragom Bogu i svetoj majci Mariji,za sva dobročinstva učinjena meni i mojoj obitelji.Razloga je za to,hvala dragom Bogu,napretek.Skoro slavljenje 150-e godišnjice lurdskog ukazanja bili su dovoljan razlo i prilika da u svom selu Karalićima,sagradim sveti kutak.

Kapelu sam posvetio u čast Gospi Lurdskoj,a Vama dragi Miljevčani poklonio sam malo svetište,prostor za molitvu i utjehu.

Iznenađen sam i ponosan kako su moji sumještani prihvatili ovakav način iskazivanja ljubavi i poštovanja prema Bogu i dragoj Gospi.Sve me ovo dodatno uvjerilo da smo mi Miljevčani od pamtivijeka pravi katolici.

Eto dragi moji Miljevčani,nisam bio u prilici pokloniti Vam veliku tvornicu,ali Vama skromnim ljudima bit će dovoljna i ova mala kapela koja će neprekidno zračiti:

snagom duha,snagom vjere i snagom milosti.

Kada ste u prilici navratite do kapele gospe Lurdske,pomolite se i podijelite s Gospom svoju radost ili tugu.Svojim posjetom možda ćete doprinijeti da ovaj prostor izraste u veliko svetište Gospe Lurdske,nahraniti i utješit ćete svoju dušu i mene učiniti sretnim i radosnim.

Zauzvrat, dragi moji,želim Vam da uvijek budete vođeni Gospinom nježnom rukom,plemenitim srcem i majčinskom ljubavlju.

Dragi Isus neka bude uvijek uz Vas darujući Vam zdravlje i sreću,kao vjernog prijatelja do kraja života.“

Mr. Šime Vatavuk



- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2008., srijeda

Čarojice na Miljevcima



Prvo da se zahvalim Ani na ovim izuzetno zanimljivim materijalima,mada prvi put čujem sam naziv za maškare(a štaš ,čovik uči je živ),nadam se da će ovakvih članaka biti još više,slobodno pošaljite.

"Vrijeme je maškara. Ili kako se to na Miljevcima u starim vremenima zvalo čarojica. Čarojice se nazivaju zato jer su se po licu čarali ugljenom.
Maskiranje svoje korijene vuče još od predcivilizacijskih i pretkršćanskih ratarsko-stočarskih kultura koje karakteriziraju primitivni oblici religije te magija za plodnost i zaštitu od zlih sila. Običaj maskiranja nije se puno razlikovao ni na Miljevcima. Kao i u ostalim krajevima, svrha čarojica pretežno je bila otjerivanje zla i dozivanje plodonosne godine.
Pripremanje je započinjalo već iza Tri kralja, kada su za čarojice odabirali snažniji, izdržljiviji i otvoreniji ljudi u selu. Ljudi koji su bili spremni na šale, doskočice, ali i koji dišpet. Pripreme, kojima se pristupalo vrlo ozbiljno, znale su trajati i po deset dana.
Svi ljudi bi se sastali u jednoj kući gdje bi se dogovarali.
Čarojice su tradicionalno imale pomno razrađene svoje likove. Najčešće su to bili baba, did, obično jedna ili dvije mlade.
Jedna bi bila malo starija, a u ruci je imala uvijek metlu tako da bi mogla počistitit kuću u koju stignu čarojice. Baba je uvijek sa sobom nosila lug i posula bi se one koji joj se ne bi sviđali. Did je uvijek bio glavni u povorci, on je odlučivao gdje čarojice trebaju ići. Kako je običaj darivati maškare, čarojice su imale i torbonosu zaduženog da nosi torbu u koje bi skupljao darove.
On je najčešće imao sa sobom i sablju, na koju bi zaticao slaninu i mesu koje bi čarojicama darivali domaćini. Prije nego što se darivalo čarojice, one su morale otpjevati jednu od svojih pjesama, ali i isputiti želju domaćinu. Najčešće se pjevalo: Domaćine, kume moj evo neve pred tvoj dom. Želja domaćina najčešće je bila da «did povali babu». Ovaj zanimljivi običaj želio je potaknuti nadolazeću godinu da bude što plodonosnija. Did bi najčešće povalio babu na drvima ili lozi.Obučeni u staru odjeću, zagrnuti u ovčju kožu i okićeni zvonima čarojice su velikom bukom koji su proizvodili zvonima pokušavali protjerati zlo i probuditi proljeće i plodonosnu novu godinu. Na svoj put kretali bi u samu zoru po svim selima Miljevačkog platoa, zatim bi preko Krke stigli do Dubravica i Rupa. Na svom putu čarojice su se osim sa godtoljubivim susretali i s domaćinima koji ih ne bi htjeli primiti u svoj dom. A to bi za čarojice značilo samo jedno; napraviti dišpet. «Istrati» sve ovce iz kokošinjca, pobacati stvari u dvorištu i slično.
Nakon što bi se čarojice vratile s napornog puta, organizirala bi se večera na kojoj bi se pripremili svi darovi koji su se skupili. Običaj je bio da se pozovu svi članovi obitelji onih koji su sudjelovali u čarojicama. Nekih godina, kada je darova bilo bogato u večernjem slavlju sudjelovalo bi i cijelo selo."


- 13:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2008., utorak

Smrikovačom protiv globalizacije!2

"Ponavljanje je majka znanja"

Neke stvari valja više puta ponoviti,čuti,pročitati da bi shvatili bit,a mislim da ova priča ima "priču";stoga molim Vas pročitajte je još jednom i "razmislite"oliti odgonetnite.

Slušaš na radiju pričaju neki naši nazovi stručnjaci jer kao imaju diplomu,pa nabrajaju konstantno neki strane pojmove koji su kao "in",tako da možeš čuti transparentnost,mobing na poslu,likvidnost,insolventnos,vindovsi,blogiranje i još puno toga šta nikad nisam ni čuja,a i ne razumim.
Dobro za ove neke starije nazive koji su iz latinskog i grčkog,i stari su već puno ljeta ,u redu neka stoje,al zar se svaki današnji pojam kojeg uglavnom kreiraju ameri mora od njih preuzeti i kao takvog ga ti "stručnjaci" nama prezentirati.I koje je njihovo objašnjenje;to je preširok pojam da bismo ga preveli jednom rječju ili čak nekim našim izarazom,a i hrvatski jezik je presiromašan, il tako nekako.Moš mislit!Pa nisu ni oni imali,pa su smislili.

Ovo je u biti samo uvod na što želim obratiti pažnju.Dođeš negdi na piće i šta imaš;coca kola,sprite,djus,caffe,konjak,sve nešto strano ,od našeg moš popit samo eventualno lozu,travaricu ili možda onaj šećerni pipi.Ništa za osvježit se a da se ne napiješ.

SMRIKOVAČA! Svijetli u mraku!Kakvo je to samo piće.Pokojna baba Marija je pravila takvu smrikovaču da i danas,iako je to bilo prije 20 godina, još imam sliku u glavi kad bi se ja i Mate ušuljali u Markišinu konobu i napili se iz lončića.Ko more platit taj osjećaj,i to nije reklama ka za onu bambuččču..
Al se je i tribalo pomučit za napravit je.Tribalo je danima trest smričke,skupljat ih ,pa poslin sijat i čistit.A ko je moga dočekat dan da se bačva načme?
Sad vas sigurno i zanima recept? E pa bilo je raznih inačica,ali najbolje bi bilo da upitate svoje starije,babe i didove,oni će znati.Još vam samo ostaje da je napravite,treba samo malo (više)muke,koji savjet,strpljenja i okusit ćete piće čiji se okus ne zaboravlja.
Mala pomoć,sastojci su smričke,malo limuna(a i ne triba),malo ciknute žutine(ako oćeš),voda(e to triba),neki kažu i divlja kruška.Omjer ? Zna baba.

Čemu sva ova priča?
Ne sramimo se svoga (koje je ujedno iljadu puta bolje),jer kad se sramimo svoga sramimo se i sebe,svog susida,rođaka.Veličajmo svoje,hvalimo i kad možda nije tako,nek se pripovida kako bi stari rekli.I da ne duljim-napravite svoju prvu smrikovču,bit će drago i didu i ćaći,a i tebi bome kad je kušaš.

U zdravlje!


- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2008., utorak

Televizija je pojela ljude!2


Prvo malo povijesti.Bio jednom jedan utopist prezimenom Moor koji je živio iza sedam gora,dva tri mora ,uglavnom u Engleskoj i to za vrijeme manufakturalne revolucije ili tako nešto.I on tako mrtav ladan reče."Ovce su pojele ljude."Ko želi da shvati nek pogleda povijest ,uglavnom to je zato što su strojevi zamijenili ljude.
POGLAVLJE 1.
E sad opet malo povijesti:prema statistici 1857 god.na Miljevcima je živjelo 3 073 osoba i vjerovatno niti jedna TV(jednostavno jer nije ni bila izumljen),1948 god. bilo je 2668 osoba i 1 TV,1978 god.bilo je 2200 osoba i 161 televizija.
Danas na Miljevcima živi ili je prijavljeno oko 1000 osoba,i ima isto toliko televizija (više li nego la).
POGLAVLJE 2.
Koliko je prije bilo samo Oštarija,gostionica ,ljudi su se družili,kartali ,balotali ,pili,pa se malo i napili ,a kad bi došli kući onda su se i lakše i brže pravila dica (bez pregovora-danas pregovori traju po godinu dana na kraju se i ne sićaš o čemu si priča,šta si tija,ona priča ,i priča a ti samo klimaš glavom i govoriš dobro,dobro-a u stvari fokusiraš jednu točku i nemaš pojma šta priča,nit je čuješ-takozvana tehnika teleći pogled).
ZAKLJUČAK:
Eto tako ti je rodijače televizija pojila ljude,i danas su ljudi sve manji i manji,i tanji otkad su izmislili ove anoreksične plazma televizore.Danas kad se ljudi i napiju, kad dođu kući prvo upale teletekst i ako su pali na listiću ne valja ni listić,ni žena a ni ona stvar ne valja kad (se) pane-ha-ha.

- 02:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (10)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (18)
Siječanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije.

youtube video Zagoro moja
Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin

MP3 -pjesme by Ante Skelin

Album "Terra Croatica"

Novo!
Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore
Žena iz sna
Hrvati


Album "Miljevačka priča"

Vratit ću se
Sjećanja
Miljevačka priča
Guvno moje uzorano
Zapamti sine
Zagoro moja
Anđele
Na kamenu kamen
Ne zaboravi


Misto malo

Ima jedno misto malo
Kud god krenem svud me prati
Pod gurlama,u oblaku
Povjetarcu,travke vlati.

S njime sam se pobratio
Zavit dao što davaše preci
Dok god bude krv tekla živa
Slavit će se naši sveci.

Ima jedno misto malo
Di mi mladost osta
Sakrilo se usrid srca
U zjenici moga oka.

Ima jedna kuća stara
Prid vratima mate,ćaća
Kad zaboli,kad zaledi
Njoj se duša uvik vraća.

Još me bole one riči
Svome ćali šta san reka
Mladost luda,ne zamiri
Sve san isto i sam dočeka.

Još me više bole one
Usrid grla šta su stale
Da ti rečem puno fala
Stino moja,zvizdo sjajna.


Miljevačka priča

Usrid krša i kamena,
tvrde vire i poštenja,
nareslo je sedam braće,
prave dice pravog ćaće.

Bila im je kuća mala,
i kužina,i soba,i jara.
Iz jednog se lonca ilo,
kad je išta isti bilo.

Al' ko uvik,
kad se skupe isprid praga,
nigdi nema tog veselja,
kad zapivaju momci s miljevačkih sela;

Ovo su ti s Miljevaca lole,
što se krste i Bogu se mole.
Ovo su ti s Miljevaca dica,
pomogla ih Marija Divica.

Suve smokve,komad zemlje slatke,
jedne gaće i stare opanke.
"Idi sine,srićo moja svaka,
čuvala te Gospa Visovačka.

Budi čovik, ki šta ti i sliči,
poštuj tuđe,a svojim se diči.
Nemoj roda zaboravit svoga,
majke,oca,ni kamenog dvora."

by Ante Skelin


Guvno moje uzorano

Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo,
umićalo,breštimalo,šijalo i treslo.
Vikalo se jopet kad se došlo do stožine,
rzali su vranci noću i igrale vile.

Guvno moje uzorano,di su oni dani
kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno.
Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići
zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli.

Pržilo je sunce zemlju i letila pliva,
cvrčija je drlidžija,vodnila žutina.
Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci,
plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci.


Zapamti sine

Na Gradini staroj svaki kamen priča,
radosti i tuge, moga Drniša.
Tili su mnogi da nas zatru,slome
al' smo ostali,svoji na svome.

Sad na tebi ostaje,mali moj sine,
da braniš i čuvaš to sveto ime.
Nemoj da zalud su ginuli preci,
zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci.

Zapamti sine,što ti ćaća kaže
što s Promine vidiš,sve je naše;
svaka suva drača,lokva i polje,
svaki kamen se Hrvatska zove

Naši su stari,časni križ nam dali,
čuvali za nas što su mogli i znali,
puno je proteklo Čikole vode
dok su sanjali ,žedni slobode.

Sad na tebi ostaje…


Zagoro moja

Rič ti dajem zemljo moja
rič seljačku i svog roda
ognjište didovo i starina
bit će misto dičjeg smija

kad zapuše s Promine bura
mišat će se,na kominu pura
uz susak vina i divane znane
ojkat će se,ko u zemane

Volim te Zagoro,volim do bola
smriku,doce,škrta polja
u tebi restem,pupam i cvitam
lipše su zime,lipša lita
eeeee Zagoro moja

volim te Zagoro,tako mi Boga
kolivko ćaće i dida moga
jarugo bistra majčina mlika
moj si ponos,moja dika
eeeee Zagoro moja


MOJ RODNI KRAJ

…Tko mari više za obećanja
davne želje premošćene snom
i istinu što tako lijepo krasi
tvoje lice u trenutku strasti


…Da li smo pronašli što smo tražili
zapisano je , al' nitko neće saznati
i suza će kapnuti
i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću


…Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam ruševine svog djetinjstva
vidio sam ubojice kraj svježih grobova
vidio sam oduzetu nevinost djevojčica


...Danas sam vidio svoj najdraži kraj
vidio sam heroje što gubili su ratove
vidio sam boju novca u voljenim očima
vidio sam budućnost , al' bez svoga imena
jer danas sam vidio , danas sam …


…U osami , u krajnosti , u gorčini
zastarjeli razlozi bivaju laži
o nama sude , istinu nam nude
slijepci što vide tek u mraku


…A kilometri patnje za njenu slavu
smrt kao bohem i drag drug
kao Tin u odrazu vječne mladosti
kao povečerje…moj rodni kraj


NE ZABORAVI

Proklete duge noći ,
u našim srcima nije bilo zla ,
u njihovim nije ničega .

Kilometrima samo polja straha ,
beskrajna mogućnost ludila ,
i želja da se vratim doma .

Zar smo krivi mi , što smo sanjali ,
moje su gazili , moje su palili .

i ne zaboravi, ne zaboravi
i ne zaboravi, ne zaboravi

Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti ,
sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti ,
sjeti se lica dragih kojih više nema
pa svijeću zapali nek plamti sve do neba

i ne zaboravi, ne zaboravi
moje su gazili , moje su palili


Na kamenu kamen

Kamen, kamen,na kamenu kamen.
Kamen, kamen ,na kamenu kamen.
U kamenu srce gori,
propinje se ,pa mi zbori;
"Tu ostani di su tvoji"!

Tu ostani di su tvoji
gnizdo svili pradidovi.
Ne daj nikom da te slomi
raseli te i pokori,
tu ostani di su tvoji.

Tu ostani di su tvoji
za dom mrili sokolovi.
Suzu pusti kad zaori,
Hrvatska se srcem voli,
Hrvatska se navik voli.


by aS

Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama
"Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I

Za tebe

Mračno doba,o kako bi volio
miris dima,prazne flaše
Niz leđa kapljice znoja,jeza
hladna noć,samo miris breza
hladna voda,pokraj šuti ratnik
mrtva straža,na njoj patnik

Glas čaglja,o kako bi volio
šaputanje njeno,njene prste,draži
Moje lice u trenutku tišine
napetost u meni,zov domovine
i ponovno opasnost,budi se u meni
anđeo smrti,zvijer

Život il' smrt neprijatelju moj
život il' smrt ne biraj,nemoj
zvijer ti je na putu
providan je tvoj put ,bježi
jer dolazi zvijer,skrivena
u ljudskoj svijesti

Za tebe,samo za te
o Gospode i kad mrzim(valjda znam)
štedim ušljive živote
Noću kad dan prelazi u bunilo
kad se budim
nisam ratnik,niti zvijer

20.VIII 1992.

Tko ostane živ

Odlazim,mrklu noć ostavljam
ipak njeno lice ne zaboravljam
prijatelju moj,budi frend
makar još ovu noć
sutra moram poć

Dočekala me hladna rupa
nigdje moga broja
prijatelju moj, budi drug
potegni još jednu
put je naš i suviše dug

Tko ostane živ pričat će
o životu bez imalo žara
tko ostane živ reći će
drugi nisu imali dara
prijatelju moj

Puno ih je tamo bilo
sve prijatelji moji
ovo je njima u slavu
oni su za Hrvatsku
dali svoju glavu

15.IX 1992.

Balada o životu

Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati
o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati
teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći
teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti
a najteže,najteže je bilo pobjeći
od granate,od metka,od crne rupe
ona ima oči,proguta te,a da ne znaš
je li to zbilja ili dio sna
kad se probudiš vidiš da si po do dna

Moj prijatelju lako je bilo pobjeći
lako je hodati i život na leđima nositi
al kako se vratiti,tko će mi puta kazati
tko doma u obraze suzne poljubiti
i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke
da nas barem one sačuvaju od kiše
olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše
i sam sam pusti me da plačem za svim
što sam imao;za igračkom,za kamenom
ne za majkom ,nju sam davno zaboravio

Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima
ono što sam prerastao bacio jer više ne štima
nemam igračku,što će mi mladost
nemam kuće,što će mi radost
poklonite mi ljubav,promijenite svijet
na svježe grobove stavite cvijet

Kad bi barem usne njene zaborav sledile
ne bacile jer na to nemam pravo
kad bi barem usne njene zaustavile sat
da ne čujem u ušima čizama bat
Posudite mi igračku suze da osjetim
dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim
na rukam djedovim dok visim
kad mi kaže čovik didov ti si
Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta
al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta
lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju
al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu
a svuda okolo mene su rupe bez dna
njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu
kida mi zadnje niti što je ljubav vezala
tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore
otac viče zdrav si sine moglo je i gore

Prošao sam pola puta ostalo sam skrio
proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio
pjevajte mi nešto da prespavam
polja svoja budan dočekam
dajte mi golubicu da je bacim u visine
da donese granu masline
Nek voda oteče nek se ne vrati
kao Noa da mogu na zemlju svoju stati
što će mi pokloni
što će mi novci
Ljubav mi dajte osjećaj sna
promijenite svijet,smognite snage
dignite ruku u znak pravde
za prijatelja prijatelju moj
za prijatelja ću dati život svoj

A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš
još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš
Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati
boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave
sažalijevam te jer si isti kao oni
kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane

Prijatelju moj to što plačem nije od boli
nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli
plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju
a ja moju danima tražim i naći je ne mogu
Kad bih moga okrenuti leđa i otići
u neki novi svijet bez grijeha stići
Kad bih moga promijeniti svijet.

28.09 1994.

Samoća

Skriveni obrazi,razbludna tijela
Ma što da želim u svojoj glavi
Ljepotice odlaze i dolaze
govorim;uzmi il' ostavi.

Sve je ko u snu ,mome
A moje veličanstvo i dalje samo
Napustili me vjernici
kao auto istrošeno dinamo.

Samoćo ,odlazi s moga lica
Njeni kraci,moja slabost
Ritam opojan bez žena i poznanika
život bez užitka,obična post.

Napustila me ona moja
obavljajući dnevne stvari
nisam znao da ne mari
koliko joj dajem darova i love
već da traži pravog tipa
koji može bez po muke
da iskleše živog kipa
Darovala mi samoću u moj dom
a bila je mala draga srcu mom.

09.09.19992.

UTAH 1886

Kud vode te tračnice?
Daleko od ove stanice
Daleko od zagrobnog života
Daleko od mojih nota.

Putnici u njemu stoje
Kao žene bez muževa.
Slomljeni, ne žele mijenjati,
Ne žele više stajati,
Ne žele kroz prozore gledati
livade od krava ogoljene
šume od šumara zaboravljene
Žele samo kao i ja otići
daleko od prošlosti negdje stići.

Budućnost je naša karta
kroz budućnost bez drotova
Vidio sam njeno lice
nigdje naše stanice
Udri luđače svoj kamen
robija je naša karta
robija i njeno dvorište
naše vječno počivalište.

Kako je ime vašem grobu?
Meni su rekli UTAH;godina?
Pitanje je koje nisu čuli
Vjerovah 1886,briga me
Ja i dalje sviram ,ne bojim se.

19.08.1992

Utopija

Život čovjeka, zvijezde
nemogućnost da pričam pri svakom koraku
o davnim mislima moja glava razmišlja
pijetlima bez glava,anđelu u mraku.

Život čovjeka, zvijezde
bezlični koraci,oko mene ljudi
samo tišina,bez bonusa svi šute
kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi.

Više nikoga,ničega nema
samo tuga bez kaputa
samo gola utopija,utopija
život bijednika.

18.08.1992.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se