miljevci
28.02.2007., srijeda
Svaka čast Ripe-dvostruko!
|
Ante Kulušić-Ripe debitirao je u majici NK Šibenik protiv Rijeke,i odigrao maestralnu partiju.Nagrađen je za sav svoj trud dok je strpljivo trenirao i čekao svoju šansu da pokaže sav svoj talent.Nadamo se da je to tek početak jedne uspješne i vrhunske sportske karijere.Bravo! I nije to glavna vijest! Glavna vijest za miljevci.blog je ta da je u Sportskim novostima naglasio da je on s Miljevaca. A što bi to značilo nego da se ponosi svojim porijeklom i mjestom gdje je odrastao,jer tko ne zna odakle je ,ne zna ni kamo ide. A koliko je samo uglednih ljudi,obrazovanih,bogatih koji svoje korijene vuku s Miljevaca,ili su se čak rodili u njima a da se svog kraja ne sjete ni jednom riječju,a kamoli djelom. Pa smo zato tu di smo.A to je lipo ispiva Branko Šarac u pismi "Šta ti je?" P.S. Znači li to Ripe da ove godine nećeš igrat za Kaočine,pa će napokon Karalići biti prvi HA-ha? |
- 22:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #
24.02.2007., subota
Miljevci na vitrometini
|
Evo jednog lipog članka ,iako po meni ima i dobrih i ne tako dobrih stvari,ali uglavnom dobrih. "…Koliko dugo ćemo svi skupa vozit u leru? Koliko dugo čekati da nam neko drugi pomogne?Oćemo li se sami uvatiti u koštac sa bliskom budućnošću?Moj bi odgovor bija:Pokrenimo se! Kamen temeljac za budućnost Miljevaca moramo sami ugraditi.Kako? Najprije,svako selo mora izabrati lokalnu vlast (mjesni odbor).Bez lokalne vlasti,zajednica je mrtva.Od 7 predsjednika mjesnih odbora izabire se jedan (najbolji od najboljih) koji će biti povjerenik u poglavarstvu grada Drniša.On će zastupat interese Miljevaca. Potrebe,prijedloge,samu viziju Miljevaca i dr.Ako se dotični povjerenik pokaže pošten i radin,može ostat neograničeno na funkciji.Predsjednici MO svih 7 sela sastajat će se svakih misec dana (po potrebi i češće). Zatim biti usko povezani s Miljevačkim saborom (predsjedništvo).Samo tako možemo se pomaknuti sa mrtve točke i izbjeći bankrot…" Ilija Galić Evo ja sam pojačao svojih par favorita,dočim mi se ovi kosi čine više kao sanjaranje (možda da nakon njegove smrti prenesemo vlast na sina-ha-ha šalim se). Uglavnom super! |
- 01:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Početci turizma u Drnišu vezani za Miljevce i Roški slap
|
31. ožujka 1912. godine Ivan Đovanin Skelin pustio je u rijeku Krku kod Roškog Slapa prvi turistički brod. Brod je mogao primiti tridesetak putnika i trebao je turiste prevoziti Krkom od Roškog Slapa do Skradinskog buka. Već prigodom porinuća broda, bilo je izletnika koji su se prevezli do pitoresknog otoka Visovac na kome je smješten franjevacki samostan. Franjevci su se zajedno sa izletnicima prevezli brodom do Roškog slapa, i opet Skelinovim automobilom do krčme u Roškom Slapu. Tom prilikom neki od franjevaca su prvi put vidjeli automobil. Roški Slap je tako postao jedan od najatraktivnijih dalmatinskih izletišta, gdje su dolazili i najugledniji gosti. Tako npr. Dalmatinski namjesnik grof Atems, je u Roškom Slapu bio vec 23. svibnja 1912., namjesnik Tršćanski grof Hohenloh 8. ozujka 1913., a sam nadvojvoda Fridrih posjetio je Roški Slap 19. svibnja 1914. godine. Porodica Skelin negdje tijekom prve polovine XIX vijeka prešla u Drniš iz susjednog sela Miljevci, da bi se već tijekom druge polovine XIX vijeka podigla do najbogatije familije drniškog kraja. Posjedi Skelina prostirali su se po cijelom Petrovom polju, u Drnišu je sagrađen čitav blok zgrada, sa ogromnim skladištima, vinskim podrumima, stambenim zgradama, a kako vidimo. početkom XX vijeka Skelin počinje i razvoj turizma u Drniškom kraju. Na svom posjedu u Roškom Slapu Skelin je već 1906. godine sagradio manji hotel, a između ostalog u svom voznom parku Skelin je imao automobil i kamion. Nažalost,u dodatku ovog teksta,donosimo i vijest da nas je 02.XI 2006.g. zauvijek napustila "gospodarica roških gudura" teta Jasna Skelin de Grisogono,koja je svoj Slap volila više od svega i komu se uvijek vraćala. |
- 00:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.02.2007., četvrtak
Izjava o statusu Miljevaca-osamostaljenje ili ne?
|
Potaknuti nezadovoljstvom dosadašnjim statusom,neadekvatnom brigom i umanjenim razvojnim prilikama koje iz toga proizlaze,Miljevački sabor prihvaća Izjavu o statusu Miljevaca koju dostavlja poglavarstvu i gradskom vijeću grada Drniša kojem Miljevci pripadaju te nadležnim županijskim i državnim tijelima. Od gradske uprave grada Drniša,kojem pripadamo sa svojih 1200 stanovnika u miljevačkim selima i nekoliko tisuća raseljenih koji su upravo zbog tretmana Miljevaca u prošlosti morali napustiti ovaj kraj u potrazi za životom u drugim sredinama Hrvatske i svijeta,sa preko 100 kvadratnih kilometara prostora koji je znatnim dijelom unutar granica Nacionalnog parka Krka,zahtijevamo sljedeće: -Tražimo da nas se tretira na način da se u infrastrukturnom i razvojnom pogledu primjenjuju isti parametri kao što imaju druga središta bivše općine Drniš,prije svega Promina s Oklajom i Zagora s Unešićem,s kojim su se Miljevci uvijek mogli mjeriti i uspoređivati. -Polazeći od gornjeg stava tražimo da grad Drniš poduzme sve potrebne korake kako bi Miljevci dobili sadržaje koje imaju Promina i Zagora.U tom smislu od poglavarstva grada Drniša zahtijevamo da se naprave planovi i oformi ekološka proizvodna zona na Miljevcima,prostor na kojem bi se razvijala ekološka proizvodnja prije svega autohtonih miljevačkih i dalmatinskih proizvoda.Tražimo da se proizvodna zona što hitnije infrastrukturno opremi. -Kako je turizam okosnica budućeg razvoja našeg kraja,te kako su Miljevci zbog prirodnih bogatstava kao što su kanjon Krke,Visovac,Roški slap,ušće Čikole,starih utvrda ( Ključica i Kamičak),u turističkom smislu razvojna prilika cijelog grada Drniša,tražimo da se sjedište ispostave NP Krka smjesti na Miljevcima za što Miljevački sabor nudi prostor u zgradi područne škole u Širitovcima .Osnivanje ispostave u Širitovcima,na Miljevcima,prilog je i proklamiranoj politici na državnom i regionalnom planu,politici decentralizacije i ravnomjernom razvoja. -Od sadržaja neophodnih za život mjesta,a koje imaju sredine s kojim se uspoređujemo,tražimo da se donese odluka da se i na Miljevcima izgradi prostor za odjeljenje dječjeg vrtića te za matični ured koji bi imao određene dane rada u tjednu. Ukoliko gradske vlasti grada Drniša pozitivno ne odgovore na životne zahtjeve Miljevčana koje kroz ovu izjavu izražavamo,Miljevački sabor će pripremiti i organizirati izjašnjavanje Miljevčana o poželjnom okviru buduće samouprave na ovom prostoru. MILJEVAČKI SABOR Visovac, 12. kolovoza 2006. |
- 21:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #
20.02.2007., utorak
Traže se "kumovi"!
|
Jučer je Ante Skelin gostujući na radio Drniš-u predstavio svoj promo CD s četiri pjesme,i to: Zagoro moja,Na kamenu kamen,Ne zaboravi,i Anđele. U pripremi su i tri nove pjeme; Guvno moje uzorano,Miljevačka priča,Zapamti sine, i nakon toga bi se krenulo u izdanje prvog miljevačkog CD-a. Ali kao i uvijek problem su financije,tako da se pozivaju svi oni koji su zainteresirani za "kumstvo" za pojedine pjesme da se jave i tako pomognu da za sljedeću ili sljedeće proslave oslobođenja Miljevaca,te Malu i Veliku Gospu, Miljevcima odjekuje naše pjesme. Zainteresirani mogu kontaktirati na broj: 091-514 6591,urednik |
- 20:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
Uređujte i vi Miljevci.blog
|
"Ne posustaj. Čita se to, neka prođe malo vrimena pa će se i drugi uključivat. Puno je miljevčana i prijatelja koji o nama i našem kraju imaju što napisat. (Bogetić 18.02.2007)" Evo,ovo je jedan od rijetkih komentara ostavljen na ovoj stranici,a koji u biti kaže ono što mi je u stvari i bila namjera,to jest da ja sad ne pišem toliko i dajem svoja viđenje,nego da zajedno pokušamo približiti ovo naše lipo selo drugim ljudima ,a i sebi samima,da podijelimo korisne informacije ako ih ima,da napravimo nešto ako se napravit dade. Zato bi mi bilo izrazito drago ,ako budete slali svoje komentare,neka oni ne budu samo reakcija na taj post (što ne znači da ne treba komentirati i raspravljati),nego da slobodno otvarate nove teme,političke,kulturne,društvene,šaljite svoje pjesme,a ja ću najzanimljivije postaviti kao glavni post ili u susjedne boxove. Mogu to biti i novoformirane stranice,na koje ćemo staviti linkove i prečace. Pišiti Miljevčani ,prijatelji Miljevčana,u domovini ,na selu,gradu ,u tuđini. Pišite i pokažite koliko volite svoje Miljevce,neka svit vidi,ili što bi se reklo ;nek vidi jarčevo selo. |
- 22:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Koju ćemo prvu ?
|
Imamo malu anketu za Miljevčane;ne znamo koju ćemo pjesmu prvu snimiti i obraditi? Dvojbe su između : 1. "Guvno moje uzorano" -čije riječi su na blogu i možete ih pročitati 2. "Zapamti sine"-jedna prekrasna pjesma posvećena Drnišu i ponosu našeg čovika,te vjeri u budućnost 3. "Miljevačka priča"-e ovo je zanimljivo,spoj ojaklice u rock obradi,alaj će grmit Moram vas nečim malo potaknut da sudjelujete! Za koju se odlučite snimit ćemo prvu. |
- 00:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #
16.02.2007., petak
Kulturno–umjetnička udruga "Miljevci"
|
"Dragi Miljevčani, nakon više desetljeća potpune obamrlosti kulturne i tradicijske baštine Miljevaca (stari narodni običaji,pučke pjeme,plesovi,kola,diplenje,itd.),osjetili smo da je prijeko potrebno učiniti nešto u smislu oživljavanja i otrgnuća od zaborava starih miljevačkih narodnih običaja. Svjedoci smo posvemašnje globalizacije i tehnološke revolucije u svim segmentima ljudskog društva,koje u svojoj bezobzirnoj utrci za materijalnim bogatstvima i profitom prijeti da zatre ono tradicijsko,duhovno,ono naše iskonsko-ono miljevačko. Danas se sa sjetom prisjećamo kako je nekada miljevački čovjek sa pjesmom na usnama obrađivao svoja polja,sijao žito,orao vinograde,na guvnima vršaj i vijanje žita,a kad se radovi završe ,nakon dobre i obilne užine sastali bi se u konobi pa uz dobru kapljicu vina opet zapjevali. Upravo stoga kod nekolicine entuzijasta sazrjela je ideja da se na Miljevcima osnuje KUU koja bi imala zadaću očuvanja starih miljevačkih običaja.Ideja osnivanja KUU pretvorena je u djelo dana 13.ožujka 2004. te je održana Osnivačka skupština Udruge.Udruga nosi naziv MILJEVCI,a to je slavom ovjenčano ime na koje smo posebno ponosni i koje su pronijeli diljem svijeta naši Miljevčani. Kroz udrugu djeluju tri sekcije i to:folklorna,pjevačka i dramsko-recitatorska,i broji 40 članova svih uzrasta sa tendencijom porasta broja članova." Drago Bačić,predsjednik KUU "Miljevci" Ovo je bio samo odlomak iz lista Miljevci kojim je objelodanjen osnutak KUU Miljevci. Treba napomenuti da je u ovih par godina djelovanja KUU Miljevci imala pregršt zapaženih nastupa kako na Miljevcima tako i na raznim gostovanjima. Udruga se financira donacijama,a osoba za kontakt je Drago Bačić na tel.022/887-102,od kojeg možete doznati više,kao i brojeve žiro računa na koje možete uplatiti svoje donacije. Samo naprid! |
- 18:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.02.2007., četvrtak
Hvala na potpori!
|
"Živija"!-kažem ja "I s tobom zajno" –opet ja sam sebi. Tako mi se čini i ovaj moj uradak. Ja sam pišem, sam čitam i uskoro ću i sam sebi davat komentare.Nema šta ,pravi sam univerzalac.A štaš. Ma se meni čini : 1. il' da ovo ne valja 2. il' da Miljevčani nemaju kompjutore 3. il' imaju a ne znaju na njima radit 4. il' nikoga ništa ne zanima 5. il sve ovo prethodno i ko zna šta još Šta se mene tiče ja bih barem popio pola litre crnjaka ka šta ću i učinit,a Miljevci nek čekaju ka šta su i dosad čekali. Toliko o perspektivi. Živili! |
- 23:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Jare,guvna,mlinice,opančari,kovačnice,vlačare,tare-vrijeme je na vašoj strani!
|
Evo sam pronašao nešto korisno na www.mmtpr.hr .Objavljen je javni natječaj za dodjelu državne potpore ( bespovratne ) temeljem "Programa poticanja,obnove i uključivanja u turizam baštine u turističkim ne razvijenim područjima". Uglavnom radi se o dodjeli državne, namjenske potpore radi sufinanciranja radova i aktivnosti koji su u funkciji među ostalima i razvoja nerazvijenih ruralnih područja i područja od posebne državne skrbi koje imaju turističke potencijale u tradicijskoj i prirodnoj baštini. Dakle ne čekajte,nego se požurite i predajte svoje programe. Slični su i natječaji "Program poticanja izrade suvenira" te "Program razvoja tematskih turističkih puteva u RH". O svemu ovome više na www.mmtpr.hr Ako što treba,može se i pitati. |
- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.02.2007., nedjelja
I ja sam divljak!
|
Mislio sam napisati par riječi o famoznim miljevačkim golf terenima,ali sam se sjetio ove prekrasne poruke jednog neukog ( moš mislit ) indijanskog poglavice,pa ću priču ostavit za drugi put. Moja baba bi rekla:"Čovik se rodi s fakultetom,škole su za one šta ne znaju šta će od sebe." PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE BIJELOM ČOVJEKU ŠKODITI ZEMLJI JEST PREZIRATI NJENOG STVORITELJA Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nama je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjeka - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeka su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje isti mu je kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenoga čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se zbilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na u zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje. |
- 00:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Neka traje loza naša!
|
Ovo je naše vrijeme.Oni prije nas tkali su u onom vremenu svoje ljudstvo nitima vjere i domoljublja i tako nam utrli put i ostavili zavjet da tako činimo kako bi opstala loza naša. I zato, slobodno uskliknimo: Neka traje loza naša! Neka traje sve dobro u zavičaju našem,a posebno ti i tvoje potomstvo jer je to najveći blagoslov kući didovoj.A iz kuće didove,ako dobro osluškuješ,još se uvijek čuje molitva,razgovor ugodni,ljudikanje i pjesma.I zato nam valja navraćati na ognjišta naša,osluškivati i ispunjavati želje miljevačke crvenice koja čezne za našim nogama i burom koja žudi da se poigra s kosom našom i kosom djece naše. Kad umorimo se od ove maglovite civilizacije duša će nam jedino moći naći sklonište uz ognjišta naša i na obalama rijeka naših.Zato ,ne pijmo iz čaša nove civilizacije koja je nalik sprovodnoj povorci,nego crpimo vodu iz bunara naših premazujući zidove njihovih spremnika kvasinom domaćom kako se u njima ne bi nastanili nepoćudni stanari. Ovdje,na Miljevcima,gdje su svitanja drugačija,dođimo i zapalimo svijeće na grobove pradjedova i prabaka naših,nazdravimo svojim najdražim i podijelimo radost sa svima. MILJEVAČKI SABOR |
- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.02.2007., petak
In memoriam:Stipe Skelin Radnić
|
Stipe Skelin Radnić (1911-2006) Donosim samo jedan ulomak o životu Stipe Skelin Radnića objavljenog u listu Miljevci br.33 "…Stipe je od svoje rane mladosti sve do svoje visoke starosti putovao i selio po bijelome svijetu.Pretrpio je logore,gorčinu tuđine,ali kao vrlo inteligentan i navikao borbi za život,bio je prilično uspješan u životu.Kroz sve te godine rada i traženja,uspjeha i neuspjeha,u srcu je nosio svoju domovinu Hrvatsku u koju se nije smio vratiti sve do 1991.Na poseban način u njegovu srcu i duši nosio je svoj zavičaj,Miljevce. Njegovo djetinjstvo i mladost proživljeno u Ključu na Miljevcima bili su predmet njegovih snova i nadanja,plača i pjesama. Volio je crkvu Imena Isusova,volio je rijeke Krku i Čikolu,svoje njive i ledine.Volio je svoje ljude i običaje. Svojim Miljevcima je posvetio dvije knjige koje je napisao iskreno,iz duše.Jedna se zove "Priče u pjesmama"(350 str.),a druga "Hrvatske narodne pjesme s Miljevaca"(90 str.)…." POVRATIH SE Povratih se na Miljevce, Nitko više ne zna za me. Težakinje sad su dame, Ni govorit' neće sa mnom, Izgleda mi da se srame. Kad pogledam na sve strane Vinogradi zapušteni. Plodne njive neorane. Kudgod okom prostim sežeš, Pustoš vidiš,pamet stane. Nekad sela k'o ulišta Puna djece i mladosti. Svakud dječja skrika bila, A stasita mladost naša Naokolo kolo vila, Pjesmom,smijehom ga pratila. Bijelih stada više nema, Nestali su voli gojni, Iščeznuli konji vrani. Niti bleke,niti kmeke, Niti rike,niti buke, Nit' vihora,nit' rzanje, Niti bronze,nit' praporca. Dječje skrike,niti vike Nigdje čuti više nije. Niti kola,niti pjesme, Ne čuje se nigdje više ni da diše. Ne pjeva nam vitka mladost Nit' se smije. Vedrog glasa nigdje čuti nije . Rijetko dijete da zaplače, Ali staro svakud kašlje. Uz ognjište broji dane Čekajući na povratak svojih Iz tuđine da se vrate. Vraćajte se, Miljevčani, Vraćajte se domu svome I ognjištu djedovskom. Čekaju vas polja pusta, Zapušteni vinogradi. Bit će blaga božjega, Samo dođi i obradi. Pa će opet biti priče, Orit će se pjesma živa. U klisure opet naše Vratit' će se svaka vila. VI , MILJEVCI Vi ,Miljevci,sela krševita Iz šale vas zovu republika. Neka zovu ,vi ste moja dika, U jednom od njih ja sam nika. Krka modra podnožje vam kupa, S Velebita hladan vjetar lupa. Jugo s južne strane pothlađuje, Maještral vas s mora osvižuje. Momci su vam plemenita soja. Cure vam ko vile vitke, Jedna od njih biše draga moja. U mladosti zatajih joj ljubav, Plašio se da uzvratit neće. Ljubav moja ostala je tajna Za obadvoj ne bijaše sreće. Sela naša,dvi vas rike miju Vitrovi vas sa svih strana biju. |
- 23:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
07.02.2007., srijeda
Čija smo mi dica?
|
Jesmo li mi pali s grane,donila nas roda ili smo možda klonovi iz ratova zvijezda. Puno sam godina išao u školu ,ali za neke sam stvari stvarno glup. Eto ja ne mogu nikako shvatit odnos neke ili puno te neke dice prema svojim roditeljima. Kao da ti isti roditelji koji su ih prvotno stvorili,othranili ih,odgojili,žrtvovali se za njih u svakom smislu-ustvari nisu njihovi roditelji. A kako drugo objasniti puste primjere koji se dešavaju oko nas gdje ta ista djeca,koju su opet roditelji odgojili,na te iste roditelje u potpunosti zaboravljaju,ili ako hoćete –ne mare vidit. Neki opet potpišu doživotno uzdržavanje,a da njima kao ostane sva imovina,pa ih tek onda izbace iz vlastite kuće ili stana,drugi ih smjeste u staračke domove jer kao smetaju njihovoj intimi i zato što su počeli senilit,trećih jednostavno nije briga pa ih ne posjećuju i ne zovu. Ma znam ja da svatko ima nekih problema,sukoba generacija,nekima roditelji i nisu bili baš najbolji roditelji,al zar smo baš mi takvi "anđeli" prema njima! Reka bi Balašević:"Netko to od gore vidi sve"! Sve se vraća,sve se plaća! I drago mi je šta sam glup za takve stvari,ne triba sve ni znat,a još bolje ni vidit. I na kraju proučite ove divane; Tko štuje oca,okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju,sabire blago. Tko štuje oca,radovat će se sa svoje djece, i bit će uslišan u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg,dugo će živjeti; I sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti, i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone,budi blag s njime i ne grdi ga ti,koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha. Sir 3, 2-6 12-14 |
- 01:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Osmijeh
|
Osmijeh je sitnica,ali premnogo znači. Obogaćuje one koji ga primaju, A ne osirumašuje onih koji ga daju; Traje samo trenutak, Ali mu je uspomena katkad vječna. Nitko nije tako bogat,a da bi mogao bez njega biti; Nitko previše siromah,da ga ne bi zaslužio. On stvara sreću u obitelji,u poslu je snaga I osjetan znak prijateljstva. Osmijeh pruža odmor umornom biću, Malodušnom povraća hrabrost, Tješi u žalosti, Naravni je lijek za sve muke, A ipak se ne može kupiti,ni posuditi, ni ukrasti, Jer poprima tek onda svoju vrijednost kad se daje. Sretneš li i ti jednom nekoga, A on ti ne pokloni osmijeh koji zaslužuješ, Budi plemenit,svoj mu pokloni, Jer nikom nije tako potreban osmijeh Kao onome koji ga ne može drugima dati. S franc. preveo: O. Anđeo Cvitanović Koliko je samo mudrosti u ovo malo riječi,i koliko istine,dobrote. Čini mi se kao jedan veliki vrisak na cijeli svijet,vapaj u pomoć jer smo se izgleda u svoj toj novoj i novoj civilizaciji izgubili,zaboravili svoj smisao postojanja.Izgleda da smo previše smo evoluirali. I zaboravili se smijati. Pa se danas smijat znamo jedino kad se drugi za nas smiju u glupim TV-e serijama,ili kad želimo ostaviti utisak na nekog pa se smijemo po američki. Jer nije se važno smijati licem ,treba se znati nasmijati srcem ,dušom. Savjet: Pročitajte pjesmu svaki put kad niste dobre volje,kad ste tužni,malodušni,razočarani,nesretni,ali i kad ste sretni i zadovoljni jer od viška glava ne boli. |
- 00:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.02.2007., subota
Na kamenu kamen
|
Kamen, kamen,na kamenu kamen. Kamen, kamen ,na kamenu kamen. U kamenu srce gori, propinje se ,pa mi zbori; "Tu ostani di su tvoji"! Tu ostani di su tvoji gnizdo svili pradidovi. Ne daj nikom da te slomi raseli te i pokori, tu ostani di su tvoji. Tu ostani di su tvoji za dom mrili sokolovi. Suzu pusti kad zaori, Hrvatska se srcem voli, Hrvatska se navik voli. by aS |
- 22:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Rudnik mrkog ugljena u Miljevcima
|
Na području Miljevaca ,selo Širitovci, 1931.g. otvoren je rudnik mrkog ugljena. Radio je kao pogon rudnika u Siveriću,a gospodar mu je bio talijanski kapitalist Vonco.Sastojao se od tri jame;glavne koja je imala dubinu od 300 m i dvije sporedne u neposrednoj blizini. Ruda se pojavljuje na 150 m dubinskog kopa.Kopanje se vršilo po hodnicima širine 3 m, a visine 2 m ,a njihova dužina iznosila je 100 do 300 m, ovisno o tome dokle rude ima. Radovi su se odvijali u tri smjene po 8 sati.Svaka smjena brojila je oko 20 radnika,koji su svi skupa dnevno iskopali do 170 tona rude.Ruda se izvozila u vagonetima,u koje može stati do 750 kg crne rudače,a 1000 kg crvene,koja je teža po svome sastavu.Ruda je odvožena u Siverić u kamionima,gdje je bio glavni pogon. Dnevnica mladog radnika u prvim godinama iznosila je 21 dinar,trpačima u vagonete 18 din.,a radnicima koji su radili na kopanju-bušenju rude 24 dinara.Rudari su jednom štrajkovali puna dva mjeseca. U rudniku je izgubilo živote šest radnika: Ivan (Iće) Lovrić iz Širitovaca,Marko Vukušić ,Gule Duvančić iz Razvođa,Ivan Samac iz Brištana,Petar Vlaić iz Kaočina i Frane Vatavuk iz Širitovaca. Rudnik je prvi put zatvoren nakon pet godina poslovanja (1936.).Ponovno se otvara 1947.g. da bi se konačno zatvorio 1967. Uzrok zatvaranja je nestanak rude u centralnom rudniku u Siveriću, te rudnik u Širitovcima nije mogao uzdržavati višak radne snage koji se pojavio u centrali,iako je on do tada rentabilno poslovao.Iskorišteno je oko 35 % cjelokupnog kapaciteta rudnika. Radnici koji su imali 15 god. jamskog rada i pet god. vanjskog ,otišli su u mirovinu,a ostatak radnika prebačen je u druge radne organizacije. Ivan Tetlo |
- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.02.2007., četvrtak
Miljevačka himna
|
Sedam sela miljevačkih prostrlo se na ravnici, korijen dubok uhvatilo u kamenu i litici. Drevni pređi uvijek bjehu ponos rodu hrvatskomu, u Imenu Isusovu vjerni Bogu velikomu. A i danas ljudi čili kao što su uvijek bili: bistri,umni i junaci poštenjem se proslavili. Miljevčanac gdje se nađe kamen s krša rodnog kraja u svom srcu uvijek nosi kao zalog pravog raja. Zagovorom Pavla svetog, dobri Bože nas obdari: zdravljem,mirom,srećom pravom i od svakog zla nas brani! B.Rišić I.Glibotić |
- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veljača 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Veljača 2011 (5) Siječanj 2011 (1) Svibanj 2009 (2) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (7) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Ožujak 2008 (10) Veljača 2008 (7) Siječanj 2008 (5) Prosinac 2007 (3) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (8) Ožujak 2007 (8) Veljača 2007 (18) Siječanj 2007 (18) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije. youtube video Zagoro moja Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin MP3 -pjesme by Ante Skelin Album "Terra Croatica" Novo! Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore Žena iz sna Hrvati Album "Miljevačka priča" Vratit ću se Sjećanja Miljevačka priča Guvno moje uzorano Zapamti sine Zagoro moja Anđele Na kamenu kamen Ne zaboravi Misto malo Ima jedno misto malo Kud god krenem svud me prati Pod gurlama,u oblaku Povjetarcu,travke vlati. S njime sam se pobratio Zavit dao što davaše preci Dok god bude krv tekla živa Slavit će se naši sveci. Ima jedno misto malo Di mi mladost osta Sakrilo se usrid srca U zjenici moga oka. Ima jedna kuća stara Prid vratima mate,ćaća Kad zaboli,kad zaledi Njoj se duša uvik vraća. Još me bole one riči Svome ćali šta san reka Mladost luda,ne zamiri Sve san isto i sam dočeka. Još me više bole one Usrid grla šta su stale Da ti rečem puno fala Stino moja,zvizdo sjajna. Miljevačka priča Usrid krša i kamena, tvrde vire i poštenja, nareslo je sedam braće, prave dice pravog ćaće. Bila im je kuća mala, i kužina,i soba,i jara. Iz jednog se lonca ilo, kad je išta isti bilo. Al' ko uvik, kad se skupe isprid praga, nigdi nema tog veselja, kad zapivaju momci s miljevačkih sela; Ovo su ti s Miljevaca lole, što se krste i Bogu se mole. Ovo su ti s Miljevaca dica, pomogla ih Marija Divica. Suve smokve,komad zemlje slatke, jedne gaće i stare opanke. "Idi sine,srićo moja svaka, čuvala te Gospa Visovačka. Budi čovik, ki šta ti i sliči, poštuj tuđe,a svojim se diči. Nemoj roda zaboravit svoga, majke,oca,ni kamenog dvora." by Ante Skelin Guvno moje uzorano Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo, umićalo,breštimalo,šijalo i treslo. Vikalo se jopet kad se došlo do stožine, rzali su vranci noću i igrale vile. Guvno moje uzorano,di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno. Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli. Pržilo je sunce zemlju i letila pliva, cvrčija je drlidžija,vodnila žutina. Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci, plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci. Zapamti sine Na Gradini staroj svaki kamen priča, radosti i tuge, moga Drniša. Tili su mnogi da nas zatru,slome al' smo ostali,svoji na svome. Sad na tebi ostaje,mali moj sine, da braniš i čuvaš to sveto ime. Nemoj da zalud su ginuli preci, zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci. Zapamti sine,što ti ćaća kaže što s Promine vidiš,sve je naše; svaka suva drača,lokva i polje, svaki kamen se Hrvatska zove Naši su stari,časni križ nam dali, čuvali za nas što su mogli i znali, puno je proteklo Čikole vode dok su sanjali ,žedni slobode. Sad na tebi ostaje… Zagoro moja Rič ti dajem zemljo moja rič seljačku i svog roda ognjište didovo i starina bit će misto dičjeg smija kad zapuše s Promine bura mišat će se,na kominu pura uz susak vina i divane znane ojkat će se,ko u zemane Volim te Zagoro,volim do bola smriku,doce,škrta polja u tebi restem,pupam i cvitam lipše su zime,lipša lita eeeee Zagoro moja volim te Zagoro,tako mi Boga kolivko ćaće i dida moga jarugo bistra majčina mlika moj si ponos,moja dika eeeee Zagoro moja MOJ RODNI KRAJ …Tko mari više za obećanja davne želje premošćene snom i istinu što tako lijepo krasi tvoje lice u trenutku strasti …Da li smo pronašli što smo tražili zapisano je , al' nitko neće saznati i suza će kapnuti i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću …Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam ruševine svog djetinjstva vidio sam ubojice kraj svježih grobova vidio sam oduzetu nevinost djevojčica ...Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam heroje što gubili su ratove vidio sam boju novca u voljenim očima vidio sam budućnost , al' bez svoga imena jer danas sam vidio , danas sam … …U osami , u krajnosti , u gorčini zastarjeli razlozi bivaju laži o nama sude , istinu nam nude slijepci što vide tek u mraku …A kilometri patnje za njenu slavu smrt kao bohem i drag drug kao Tin u odrazu vječne mladosti kao povečerje…moj rodni kraj NE ZABORAVI Proklete duge noći , u našim srcima nije bilo zla , u njihovim nije ničega . Kilometrima samo polja straha , beskrajna mogućnost ludila , i želja da se vratim doma . Zar smo krivi mi , što smo sanjali , moje su gazili , moje su palili . i ne zaboravi, ne zaboravi i ne zaboravi, ne zaboravi Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti , sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti , sjeti se lica dragih kojih više nema pa svijeću zapali nek plamti sve do neba i ne zaboravi, ne zaboravi moje su gazili , moje su palili Na kamenu kamen Kamen, kamen,na kamenu kamen. Kamen, kamen ,na kamenu kamen. U kamenu srce gori, propinje se ,pa mi zbori; "Tu ostani di su tvoji"! Tu ostani di su tvoji gnizdo svili pradidovi. Ne daj nikom da te slomi raseli te i pokori, tu ostani di su tvoji. Tu ostani di su tvoji za dom mrili sokolovi. Suzu pusti kad zaori, Hrvatska se srcem voli, Hrvatska se navik voli. by aS Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama "Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I Za tebe Mračno doba,o kako bi volio miris dima,prazne flaše Niz leđa kapljice znoja,jeza hladna noć,samo miris breza hladna voda,pokraj šuti ratnik mrtva straža,na njoj patnik Glas čaglja,o kako bi volio šaputanje njeno,njene prste,draži Moje lice u trenutku tišine napetost u meni,zov domovine i ponovno opasnost,budi se u meni anđeo smrti,zvijer Život il' smrt neprijatelju moj život il' smrt ne biraj,nemoj zvijer ti je na putu providan je tvoj put ,bježi jer dolazi zvijer,skrivena u ljudskoj svijesti Za tebe,samo za te o Gospode i kad mrzim(valjda znam) štedim ušljive živote Noću kad dan prelazi u bunilo kad se budim nisam ratnik,niti zvijer 20.VIII 1992. Tko ostane živ Odlazim,mrklu noć ostavljam ipak njeno lice ne zaboravljam prijatelju moj,budi frend makar još ovu noć sutra moram poć Dočekala me hladna rupa nigdje moga broja prijatelju moj, budi drug potegni još jednu put je naš i suviše dug Tko ostane živ pričat će o životu bez imalo žara tko ostane živ reći će drugi nisu imali dara prijatelju moj Puno ih je tamo bilo sve prijatelji moji ovo je njima u slavu oni su za Hrvatsku dali svoju glavu 15.IX 1992. Balada o životu Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti a najteže,najteže je bilo pobjeći od granate,od metka,od crne rupe ona ima oči,proguta te,a da ne znaš je li to zbilja ili dio sna kad se probudiš vidiš da si po do dna Moj prijatelju lako je bilo pobjeći lako je hodati i život na leđima nositi al kako se vratiti,tko će mi puta kazati tko doma u obraze suzne poljubiti i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke da nas barem one sačuvaju od kiše olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše i sam sam pusti me da plačem za svim što sam imao;za igračkom,za kamenom ne za majkom ,nju sam davno zaboravio Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima ono što sam prerastao bacio jer više ne štima nemam igračku,što će mi mladost nemam kuće,što će mi radost poklonite mi ljubav,promijenite svijet na svježe grobove stavite cvijet Kad bi barem usne njene zaborav sledile ne bacile jer na to nemam pravo kad bi barem usne njene zaustavile sat da ne čujem u ušima čizama bat Posudite mi igračku suze da osjetim dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim na rukam djedovim dok visim kad mi kaže čovik didov ti si Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu a svuda okolo mene su rupe bez dna njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu kida mi zadnje niti što je ljubav vezala tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore otac viče zdrav si sine moglo je i gore Prošao sam pola puta ostalo sam skrio proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio pjevajte mi nešto da prespavam polja svoja budan dočekam dajte mi golubicu da je bacim u visine da donese granu masline Nek voda oteče nek se ne vrati kao Noa da mogu na zemlju svoju stati što će mi pokloni što će mi novci Ljubav mi dajte osjećaj sna promijenite svijet,smognite snage dignite ruku u znak pravde za prijatelja prijatelju moj za prijatelja ću dati život svoj A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave sažalijevam te jer si isti kao oni kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane Prijatelju moj to što plačem nije od boli nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju a ja moju danima tražim i naći je ne mogu Kad bih moga okrenuti leđa i otići u neki novi svijet bez grijeha stići Kad bih moga promijeniti svijet. 28.09 1994. Samoća Skriveni obrazi,razbludna tijela Ma što da želim u svojoj glavi Ljepotice odlaze i dolaze govorim;uzmi il' ostavi. Sve je ko u snu ,mome A moje veličanstvo i dalje samo Napustili me vjernici kao auto istrošeno dinamo. Samoćo ,odlazi s moga lica Njeni kraci,moja slabost Ritam opojan bez žena i poznanika život bez užitka,obična post. Napustila me ona moja obavljajući dnevne stvari nisam znao da ne mari koliko joj dajem darova i love već da traži pravog tipa koji može bez po muke da iskleše živog kipa Darovala mi samoću u moj dom a bila je mala draga srcu mom. 09.09.19992. UTAH 1886 Kud vode te tračnice? Daleko od ove stanice Daleko od zagrobnog života Daleko od mojih nota. Putnici u njemu stoje Kao žene bez muževa. Slomljeni, ne žele mijenjati, Ne žele više stajati, Ne žele kroz prozore gledati livade od krava ogoljene šume od šumara zaboravljene Žele samo kao i ja otići daleko od prošlosti negdje stići. Budućnost je naša karta kroz budućnost bez drotova Vidio sam njeno lice nigdje naše stanice Udri luđače svoj kamen robija je naša karta robija i njeno dvorište naše vječno počivalište. Kako je ime vašem grobu? Meni su rekli UTAH;godina? Pitanje je koje nisu čuli Vjerovah 1886,briga me Ja i dalje sviram ,ne bojim se. 19.08.1992 Utopija Život čovjeka, zvijezde nemogućnost da pričam pri svakom koraku o davnim mislima moja glava razmišlja pijetlima bez glava,anđelu u mraku. Život čovjeka, zvijezde bezlični koraci,oko mene ljudi samo tišina,bez bonusa svi šute kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi. Više nikoga,ničega nema samo tuga bez kaputa samo gola utopija,utopija život bijednika. 18.08.1992. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||