Boga nitko nije vidio. Slažem se. Ali isto tako mnogi nisu vidjeli G- točku, pa vjeruju u nju. Božju milost svakako smo svi mi, ne samo jednom, itekako osjetili, i premda to iskustvo ne može biti dio našeg tijela, znamo da je moguća. Ne možemo je opipati, ne možemo je možda čuti, ali kroz iskustvo opažamo da ništa nije nemoguće.

Mi vjernici postajemo diskriminirana vrsta poput gay ekipe. Kako stvari stoje, na kraju ćemo morati izaći na ulice i boriti se za svoja prava, uvjerenja, stil života, rukopise, molitve, simbole. Zapravo, kad Papa dođe u lijepu našu, izazove jednaku pomutnju kao najava Gay Pride-a.
Ne znam tko točno financira Gay Pride, ali mislim da je država? Da, Crkva bi trebala snositi trošak Papinog dolaska, slažem se, jedino kad američki predsjednik, ili tako neka veličina dođe u Zagreb, pita li mene netko da li me zaboli za to? Ah, da, to su državne stvari, a mi svi takoreći osjećamo kako je Hrvatska... Ma eto, mala Amerika.

Zatim sva ta natezanja preko fejsa oko vjere, sav taj negativan naboj... Sramota. Pitam se jesu li doista nevjernici ti koji kritiziraju i napadaju? Jesu li doista vjernici oni koji brane? U oba slučaja, po meni, radi se o pet minuta pozornosti, već kad nisi primijetio da je vani prekrasan dan i da je život lijep.
Ne sudjelujem u raspravama o vjeri na fejsu, ispod mi je ispod svakog kriterija, u rangu da se nekome koga ne poznajem zaklinjem kako nikad nisam prevarila muža. Ono, misli što god hoćeš.

Mene bi iskreno radovalo, kad ljudi koji ne samo što ne vjeruju u Boga, ne vjeruju u Crkvu, smatraju da su svećenici gori od njihovih prvih susjeda ili uže i šire rodbine, ili pak veće smeće od njih samih, već Boga i sve u vezi njega omalovažavaju, što mi je u rangu primitivizma kao da ja kritiziram Alaha ili Krishnnu, uglavnom radovalo bi me da se uvede zakon o poništavanju krštenja. Dakle, osobe koje smatraju da su bile prevarene uslijed tog čina, te naravno bebe koje nisu mogle protestirati, a sada su samostalni ljudi, trebaju imati mogućnost poništenja krštenja. Dakle, neka se razduže od svih sakramenata, time naravno više ne bi mogli biti u mogućnosti prisustvovati kumstvima, te naravno i sami više ne bi mogli biti kumovi na vjenčanjima, krstitkama, svetoj pričesti i krizmi. U skladu s time, ne bi morali osjećati potrebu za kićenjem bora na Badnju večer, ili bojanje jaja, te naravno izlišno je da dobiju božićnicu, ili slobodan dan na neki sveti datum. U to vrijeme, država bi trebala organizirati da te osobe čiste groblja, peru spomenike, održavaju parkove, rade na cestama- za njih bi to bio normalni radni dan za koji bi bili bogato nagrađeni. Predlažem gotovinu na licu mjesta, uz običan potpis, a sat rada recimo da bude bogato izračunat. To vrijedi za one koji su se odrekli sakramenata, razdužili su se i posve vjeruju da ne vjeruju. Zvuči jednostavno.
Naravno, oni više ne bi imali imendan, jer vjeruješ u imendan, a ne vjeruješ u sveca, ili vjeruješ u sveca radi imendana, a ne vjeruješ u Boga? Odjebi.
Također, njihova djeca, koja bi o krštenju sama odlučila nakon punoljetnosti, ne bi bila krštena, dakle, za tu djecu nema Svetog Nikole, a niti Djeda Božićnjaka. Neka djeca žive u realnosti, nemam ništa protiv.

Mnogi kažu kako se Crkva u sve miješa. Da.... Kao i susjed ili član obitelji, pa?
Crkva je protiv masturbacije iiiiiiii?? Izjave i stavovi crkve ukinut će masturbaciju, netko će mi zabraniti da doma bacim drkicu? Eh, ako će nam je ZABRANITI, onda imamo problem. Seks prije braka. I? Svi smo se jebavali prije braka. To mi je kao kad pušačima nastoje zagorčati život sa pušenjem. Koliko su ti pušači diskriminirani, na koji je iznos došla kutija cigareta... Svi i dalje puše. Osoba kao individualac od svega će uzeti ono što joj se sviđa i u čemu se može pronaći. Ono što osjeća da joj je potrebno.
Kondomi. Toliko priče oko kondoma, imam dojam da nema tipa koji ga ne navuče. Bit će zato krcata rodilišta! Dajte malo, na prste jedne ruke mogu nabrojati kondome u svojem životu i znam da nisam jedina.
Crkva i homoseksualnost. Identično kao država i onemogućavanje uporabe duhanskih proizvoda. Ono, nemojte me nasmijavati. Točno znam kako se osjeća homoseksualac. Bio je mali, i tada je shvatio. Ili, bio je u vezi i tada je shvatio. Jednostavno, to je bilo u njemu. Tako je i meni s vjerom- ne mogu protiv nje, ne mogu protiv sebe. U meni je. Homoseksualac ne može biti sa ženom. Lezbijka ne može biti s muškarcem. Ni ja ne mogu drugačije, nego biti s Bogom, voljeti ga i štovati.

Vjerujem u anđele, u višu silu, u Bibliju, boga, Isusa.... To je nešto loše? Ne smetaju me ljudi koji ne vjeruju, dapače, smeta me samo što kao što ima lažnih vjernika, ima itekako i lažnih nevjernika, a to je svakako ljigava skupina. Kad te netko zaustavi na cesti i poželi ti sretan Božić, ti produži. Kad te netko pozove na krštenje, nemoj otići. Primjera je zbilja mnogo. Ideš na polnoćku u neku katedralu jer je ondje "tko je tko" scena... Zašto ideš?
Ne, nije mi sporno bezgrešno začeće, jer što mi se sve dosad izdešavalo u životu, bezgrešno začeće zvuči prilično logično i razumno. Bezgrešno začeće ima više smisla od nekih mojih situacija u koje me život uvalio.
Krist je uskrsnuo. Moguće je. Ljudi se bude iz kome, budu proglašeni mrtvima, a onda kucaju iz groba tijekom pogreba.

Umjetnost je oduvijek koketirala sa vjerom. Vjera je zapravo itekako seksi.
Vjerujem da bi bilo puno manje nesporazuma, kad bi svećenici imali nekog ozbiljnog glasnogovornika, možda da svaka župa ima PR tim. Jer budale postaju zahtjevna ekipa.