Kako do 60 godina braka ako nema 50 nijansi sive

18 rujan 2012

Lajkala ja tako jednoj mojoj prijateljici, onoj iz realne, a ne FB dimenzije, slike s pira, tako mi se barem učinilo. Na kraju kad smo se vidjele ispostavilo se da je to bila proslava 60 godine braka njezine bake i djeda, eto čak su bili i u novinama. Nije nam baš bilo jasno kako je to moguće (ona je solo, a ja niti godinu dana u braku) pa smo optimistično zaključile da je to zato jer je baka imala, ono, 15 godina kad se udala.
Radi se o jednostavnim ljudima i jednostavnom životu, bez preseravanja.

I dalje volim biti u braku, brak bih preporučila svim ljudima na zemlji. Osim onima koji su se već jednom razveli. To se prvenstveno odnosi na muškarce, dok bih ženama sugerirala da se svakako opet udaju ili barem nađu stalnog partnera, jer posljedice nejebice uistinu su otužne i žena je fakat sva nekako rastrojena. A za koga da se uda? Pa, za nekog kome bi to bio prvi brak, a njoj recimo drugi.
Kaže se da žena ima tri dlake, dvije ćeš iščupat, a onu treću nećeš nikad naći. Stoga, ako je muškarac bio u braku, a sve mu je bilo teško i komplicirano, te se nije baš snašao, neka više ni ne pokušava. Možda zvuči malo revolucionarno, ali jebi ga- živimo u svijetu gdje se ženska nevjera tumači različito od one muške, a radi se o posve istoj stvari.

Danas je zbilja puno lakše naći osobu s kojom možeš piti vino, jesti sir i glasno slušati glazbu. A ako to ne možeš, tada je ili vrijeme za dijete ili za razlaz ili za brak. Tada je očito da "nemate vremena za te gluposti". U sva tri slučaja FB može poslužiti kao izvrstan paravan za barenje, čak i kad ondje stavljaš sretne slike, kao dijete mi je prepametno i nije da se kajem, ili veza mi je super, nije da se kajem, ili brak mi je očajan- nadam se da se vidi koliko se kajem!
A ako se u braku i dalje gricka sir, jedu masline i pije vino, tada mogu samo čestitati! Šezdeset godina braka možda ipak nije nemoguće.

Zbilja vjerujem kako je za uspješnu, zdravu vezu bitno da samo jedna osoba ima FB profil. Neke žene prisiljavaju partnera da nosi njihovu sliku u novčaniku, ili da se neki sretni trenutak nalazi na pozadini laptopa ili mobitela, neke se vole iznenada pojaviti na mjestu kako bi zatekle nešto, nekog, neke zabijaju obiteljske fotografije po muževom uredu ( ne stolu, zidovima ureda ), a postoji i nova vrsta žena koja definitivno neće ući u šezdesetu godinu braka, a to su one tete koje svojem partneru lajkaju svaki jebeni post i svaku jebenu fotografiju, pa ako frajer ima stranicu, i ondje se osjećaju pozvane nagonom da zapišaju teritorij. I sad je neka fora da i njezine prijateljice isto na toj, partnerovoj stranici, isto obilježe teritorij, samo nisam uspjela dokučiti zašto? Možda je to neka nova ženska solidarnost? Neko novo davanje potpore? Baš tužno.

Ipak, tko preživi- pričat će, ali do šezdeset godina braka sigurno se neće doći preko fejsa, osim možda u nekim ekstremnim situacijama, da se odmah ogradim jer u budućnosti je sve moguće. Ondje gdje Lajkerice lajkaju Lajkericu, nije ona točka gdje su se dvoje skužili. Jednostavno to ne može biti.

I budimo realni, američka vojska je izmislila mobitel i fejs. Da, izgledali su ponešto drukčije, a za nas široke mase izgledaju tako kako izgledaju, upakirani kako bi nas obuzeli.

Apeliram na zdrav razum.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se