I dalje top tema među svima nama: engleski naših političara.
Ok, ekipa ne zna engleski i blamira se po svijetu, ali to je zato jer nam je promaknuo engleski Berlusconija ili Sarkozyja. Želim reći, sve ovo niknulo je nakon čeličnog komunizma i ponekad zaboravljamo kako je bilo. Učili smo ćirilicu, a ne primjerice glagoljicu. Mislim, o čemu mi pričamo? Vojna lica zabranjivala su svojoj djeci kupovinu Brava i slušanje strane glazbe koja je stidljivo prodirala među naše male dječje razgovore.
Sjećam se kako sam čitala Štulićevu biografiju, u kojoj piše kako je maštao o inozemnoj karijeri, zato su i nastale obrade Baby baby, We will be strong, Twist & Shout, I saw her standing there, Where have all the good things gone i Pretty Woman. Možda sam koju propustila nabrojati, naime ja ih imam na Zadovoljštini. Želim reći, toliko volim Štulića da sam neko vrijeme imala njegovu sliku pored kreveta, ali Kosorica ga je prejebala u izgovoru... Zbilja treba poslušati kako jedan kralj pjeva na engleskom i postaje sprdnja.
Poanta: pustimo političare da nam nabijaju poreze, cijene, da osjetimo to ozračje feudalizma upakirano u EU pvc celofan.
Ne moraju svi znati engleski, odjebite.