Kad odrastem biti ću... Dadilja!!

25 siječanj 2012

Čovječe, koje vrijeme je došlo, od razvoda, raskida i trudnoća više ne možeš živjeti. Lakše zadržati osobu u nekoj pripizdini, na nekom dislociranom otoku, nego u braku. Pa to je za poludit'.
Evo sad Seal i Heidi. Užas. I kao, prevario je sa dadiljom. Mislim, ja da sam Heidi Klum ili Victoria Beckham ili Sandra Bullock ili Sadie Frost, ja ne znam šta bih. Želiš krasne zube, imaju ih. Želiš lijep osmjeh, tu je (nemojmo sad ulaziti u detalje zna li se Victoria smijati ili ne,ili ne želi). Kosa i frizura: tu su. Želiš da su zgodne, imaju lijepo dupe, nemaju strija i celulita: i to imaju. Pa čemu onda te avanture i to sa dadiljom? Tu se uvijek nekako pogubim jer se obično radi o prsatim debeljucama raspuštene smeđe kose. Osim naravno onog užasa od one majstorice tetovaže s kojom je uteko muž Sandre Bullock, a na to šta reći? Koju posluku porati??
Gledajući materijalnu stranu, imaju kuće, vile, stanove u New Yorku, terence i limuzine, putuju.... I opet ne valja. A muževi i dečki poseksaju dadilju na bračnom krevetu, a ona radi za 50 dolara na sat. Pa gdje je tu logika?
Ja mislim da je problem u ženskim cipelama i što su ti parovi obično vegetarijanci, a sada svi koriste izraz "vegani". To je stvarno sranje, pogotovo ovo prvo. Mislim, ja sam dva para japanki imam ukupno osam pari cipela, i tu ubrajam jedne balerinke i jedne sandale i kad je ona famozna međusezona na sto sam čuda da li obući balerinke ili japanke i to samo zato jer mi ide na živce ako na kraju moram piti urološki čaj. Zamisli sad da imam prostoriju za cipele i da moram tada odlučivati šta i koje i kako i sa čime, mislim da bih zamolila dadilju da da mojem mužu jer ja bih fakat nakon toga bila neupotrebljiva ostatak dana. I još sad sva ta zbrka s torbama jer sad je totalni hit ili imaš 100 pari cipela ili imaš 100 torbi.
Druga stvar, mislim da svaki muškarac ma koliko urban i metro bio, voli pojesti dobar grah s kobasicama. Mislim, jel' muško il' šta? Neovisno o tome uđe li gulaš u kosu i zavjese, dinstanje je korisno za brak i radije ću provesti dva sata uz štednjak nego kupovati glupe cipele. Uostalom, na noge možeš staviti samo jedan par, a na tanjur možeš staviti i pojesti koliko god želiš. Šta ne? Neka mi netko pokaže muškarca koji ne voli prdnuti nakon dobre klope, a podrigivanje se samo po sebi podrazumijeva.
Zatim, to s tim vegetarijanstvom ide stvarno malkice predaleko. Evo sad se nasukali kitovi piloti, njih 48, na obalu Novog Zelanda. Naravno da mi je žao životinja, ali baš gledam jučer na TV-u ovi neki koji su uginuli dobili su crvenu trakicu i to je sve žalosno, a onda vidim već muhe po njima plaze i garant su se već usmrdili.... Pa šta nije bilo pametnije da su ove mrtve odmah transportirali u tvornicu i napravili konzerve ribe i poslali u Afriku? I sad ja vjerovatno ispadam debil, hladnokrvna kučka, ali postoje brodovi (e, to sam gledala nedavno) koji love ribu i direktno je pretvaraju u konzerve ribe ( tzv. brodovi tvornice) i zar se nitko nije mogao sjetiti nahraniti gladne, za ove kitove ionako nema spasa? Šta nije mogla doći ta tvornica brod, mislim riba kad se usmrdi onda je stvarno možeš samo baciti.
To je isto taj jedan od problema ovog društva, a naziva se blagostanje. Blagostanje unosi manjak logike. Briga recimo ekipu s Novog Zelanda što je onom čovjeku tamo kod Šibenika pala grota i uništila mu kuću i krov i sve, a čovjek bi možda sav sretan primio konzerve ribe, jer kako stvari stoje, snjeg će okopniti, a mi ćemo i dalje suosjećati preko TV-a s jadnim barbićem jer se općina ne može dogovoriti. I da su se ti kitovi piloti nasukali tu kod mene na seosku rivu, pogotovo kad mrak padne, stari moj ujutro nema nijednog, rulja bi to sve razgrabila i skuhala.
Naravno da ne možeš dobiti svaku bitku i da ne uspije kolač od jogurta baš svaki put, ali više ništa nema nekog pravog smisla i stalno misliš jedno, a ispadne drugo. Evo primjerice i ja se kreveljim kad pogledam "koju posluku porati", a u biti smiješ se tuđoj muci. Šta je to u redu? Ima li to smisla? To je, kao, u redu, ali nije u redu jesti životinje, iako je takav poredak?
Zatim, imam dvije kuje i da nema hrane podrazumijeva se da bi u gladi prvo nastojale pojesti jedna drugu, a zatim ona koja je opstala usred traume dobila bi bjesnoću i potom bi u ludilu nastojala pojesti mene, takav je sistem, meni je to posve logično jer u prirodi je najvažnije ostati živ.
Ali, šta ja znam, ja imam niti devet pari cipela.




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se