Toliko je čudesna Majka Priroda, da ponekad osjetim kako me peče utroba od tolike ljepote. Onda pregledam portale, pogledam vijesti, u sandučiću zateknem "onu žutu" i osjetim početak karcinoma ili pak, u najmanju ruku, prvi stupanj bjesnoće. Kamo ide ovaj svijet??
Ipak, kad odstranim sve negativne misli, ostaje ljepota Prirode: povjetarac, bura, orkansko jugo koji utječu na more i oblake, gospodare njivama i oranicama, smatrane prokletstvom ili blagoslovom. Roj ptica, svađa galebova, lavež pasa, strah fazana, znatiželja gusaka, nadglasavanje kokoški... Toliko je ljepote! Vrelina Sunca ili odsjaj Mjeseca, kiša ili rosa, duga ili smrknuto nebo- koliko prizora imamo za vidjeti!
Ipak, ne može se reći da nisam osoba koja u životu mrava ne bi zgazila: prije se može reći da ih svakodnevno ubijam i zanima me kada su oni toliko očvrsnuli i ojačali? Mlatnem šlapom guštera i odmah je mrtav. Istina, škorpioni su malo žilavi. Moljci, pauci, septičke mušice, gliste, sve ja to ubijam i odavno su prošla vremena kada bih skakala na stolicu pri susretu s nekim od njih.
Kao malo dijete slabašno bih dodirnula mrava, a on bi se zgužvao i smanjio i bio je to jedan mrav manje među nama. Danas upirem prstom u istoga i doslovno me zaboli rame od naprezanja, a nije baš da sam toliko rasklimana. I kako se oni brzo okupe bilo u vrtu, na pločicama, kamenu ili travi, radilo se o interijeru ili eksterijeru i jednom kada zavladaju teritorijem moraš uzeti dan- dva godišnjeg ili bolovanja kako bi ih iskorijenio, ali opet se stvore niotkuda jer se slože između sebe oko alternativnog puta, pa moraš biti uporniji od njih.
Mrave sam prije doživljavala kao kućne dosadnjakoviće, ali ima ih doista posvuda i stvore se niotkuda i nije mi baš najjasnije kako im to polazi za rukom da ih u par minuta bude na stotine? Mislim, je to normalno ili šta?
Od njih ipak možemo naučiti kako se u prirodi ništa ne ostavlja i sve se mora iskoristiti jer napadaju baš sve: od psećeg dreka do puža u kućici. I idu na sve osim na suhu pseću hranu, što mi je znak za uzbunu i otvara novi post u budućnosti na temu koliko je doista kvalitetna suha hrana naših krznenih ljubimaca, a oni su uistinu sve osjetljiviji i bolesniji??
I tako se zbila mravlja evolucija, odnosno nisu mravi ono što su bili prije dvadeset godina.
Uspjela sam shvatiti i da je pederluk među životinjama uobičajena stvar, gotovo potrebna u svrhu očuvanja vrste. Kornjače čančare, autohtona hrvatska životinja koja bi se mogla savršeno iskomercijalizirati, dvospolne su. Jedan dan primaš, drugi dan daješ, onda primaš i nakon niza takvih radnji polažeš jaja u zemlju. Tako prirodno, tako fascinantno!! I čančaru baš briga šta će joj reći doma, što misli o tome Vatikan, čak je i nama promatračima to toliko normalno da to kulturno nazivamo- dvospolnošću. Mislim, da se ja tako ponašam smatrali bi me lezbačom, biseksualkom, kurvetinom, ali kornjači čančari moramo oprostiti i nju moramo shvatiti: ta ona je dvospolna!
Možda, "Houston, we have a problem!", jer se nešto slično već odavno dešava i s kivijima. Već je isfurana tema kako smo ih u komunizmu brkali s krumpirima, ali više ni oni između sebe ne znaju tko je Elton John, tko je George Michael i gdje je taj pimpek Lady Gage što je zapravo bio samo jedan degutantni PR s početka njezine karijere (i nikad me nije zanimala samo radi te notorne laži, a pitanje je trenutka kada će je mediji koji su je stvorili pokopati), jer bez dvospolnih sorti Boskoop, Jenny ili Weiki kiwi ne može cvjetati i rađati. Kao, sade se ženski-muški-ženski, a raspoznaju se na način da (oh, kako predvidivo!) muški ima šiljasti list, a ženski okrugao, obli. Ipak, izgleda da je kivi ipak manje besraminji od hrvatske čančare i da vodi računa o tome što će mu reći doma, pa zna pritajiti svoju seksualnost i onda nastaju brige uzgajivača ili ljubitelja jer nema cvijeta, nema ploda, nema one radosti koju osjeća uspješan vrtlar. Onda se pored bazne ekipe sadi dvospolac i problem biva riješen.
Nema nekog velikog finala kao završna riječ ovog teksta. Tko sam ja da pametujem o prirodi, kada ona može držati predavanja meni? Zagrlimo različitosti i poštujmo mrave, čančare i kivi- oni su napredovali, a mi seremo kvake, neovisno o tome jesmo li biseksualni, istospolno orijentirani ili heteroseksualni.