Ne pamtim kada je na televiziji bilo toliko hrane, a u ovoj zemlji toliko je gladi. Dobro je prije nekoliko tjedana konstatirao Bare kada je izjavio da više ne razumije što se to u ovoj zemlji dešava, zar su našim političarima frižideri toliko puni?
Došlo i meni danas da se igram masterchefa, ali me račun od nekih 1000,00 kuna pomalo zamislio. I nisam baš kupovala kavijar i tartufe, bilo je tu i toaletnog papira, otčepljivača odvoda, ubrusa, spužvica, a svidjela mi se i jedna košarica za kruh. Zapravo, račun je bio korektan, nema veze što ta ista Vegeta, proizvedena u lijepoj našoj, u Italiji košta manje od eura. Kao što naši političari nemaju pojma koliko košta mlijeko, tako vjerovatno nemaju pojma da su naši proizvodi u susjednim zemljama upola jeftiniji. Možda ne znaju, ondje mozarella košta pola eura, a kod nas mozarella neke robne marke košta oko 7 kuna.
Ali, ni to me ne ljuti. Poludila sam kada sam shvatila da u državni proračun otišlo ravno 230,00 kuna, jer toliko iznosi PDV. Kao, nije dovoljno što su cijene kao usred neke galopirajuće inflacije, nego me još i država lupi po džepu neporavdano visokom stopom poreza. A jučer kažu na televiziji da je ručak u saborskoj menzi poskupio za 4 kune... A jadni, šta, srnetina više nije po 8? Nadam se da će ostati Kajinu za novine.

Eto. Sve se raspalo. Prekinuli ste. Nije važno tko je šta rekao, tko je šta napravio, tko je pokazao svoje pravo lice, sve to uopće više nije važno. Vi više niste zajedno. Svi ti veliki snovi, sva ta velika očekivanja ispadaju tvoja bujna mašta i projekcija u glavi.

1. POŠTUJ SEBE. Ovo vrijedi za sve segmente života, ali najvažnije, u cijeloj priči jest poštovati sebe. Nikad samu sebe nisi shvaćala ozbiljno i zapravo se nikad nisi poštovala? Sad je pravi trenutak da kreneš tom stazom. Naravno, to je kao i kad pokušaš napraviti 10 sklekova- ne ide iz prve. Ništa, zapravo, ne uspije iz prvog pokušaja. Ali, budi uporna. Imaš vremena.
Možda si ti uprskala vašu vezu, možda si ti nagora u cijeloj toj drami, ali nema veze, nije bitno- poštuj sebe. Tada, sa spoznajama koje si imala, činila si najbolje što si znala. Za sve loše što se dogodi potreban je barem još jedan čovjek.

2. DRŽI DO SEBE. Ne trebaš ići na redukcijsku dijetu, ne trebaš stilista za odjeću i ne treba ti profesionalni fotograf napraviti fotku za facebook. Valjda je bilo dosta nadmudrivanja, prenemaganja i preseravanja, sad okrećeš novi list i postaješ prizemljenija osoba. Svi oni koji usred čitanja nisu osjetili ovu potrebu, neka smjesta napuste ovaj blog :-), nismo na istoj frekvenciji.
Pod DRŽI DO SEBE podrazumijevam stav u kojem otkrivaš sebe. Novu sebe. Prestaješ kupovati Story i čitati tračeve. Prestaješ odlaziti na pet kava dnevno s prijateljicama koje ti drže leđa kao Kosmodisk- plastično i kupljeno. Takvu vrstu potpore ionako kupuješ kavama, svojim vremenom i brojnim uslugama.
Prestaješ gledati televiziju, ili smanjuješ gledanje iste. Shvaćaš kako je tišina super. Šetnja po parku je super. Trčanje je super. Yoga uopće nije loša. Ima toliko toga osim gubljenja vremena po špici, kafićima, fejsu...

3. DELETE YOURSELF. Svi imamo obrasce ponašanja. Jesi li previše zaokupljena sama sa sobom? Jesi li previše zaokupljena nevažnim kategorijama? Ponekad se čudno ponašaš, želiš prestati, ispraviti to, ali ne možeš si pomoći? Vidiš sad već uvjerljivo bivšeg i počneš se hihotati i prenemagati kako bi on uvidio što je propustio? Igraš li rolu za koju si uvjerena da ti pristaje? Život nije fitting, život nije makeover, ali određeni rezovi koji evidentno ne funkcioniraju itekako su dobrodošli. Da, možeš promijeniti boju kose. Možeš kupiti gomilu nove odjeće i prodavati sliku o sebi. Možeš skinuti onoh pet kila i učvrstiti dupe. Ali, zaboga, zašto neka nevažna ženska osoba sa ogromnim dupetom i celulitom ima ono što tebi uporno izmiče? Zato jer je ona autentična, a ti si fake. I sve što učiniš reproducira se kao fail.

4. BUDI AUTENTIČNA. Želiš partijati i biti sa tri tipa dnevno? Želiš se udati, imati troje djece i psa? Ti i muškarci ste završili i više nikad, ali nikad nećeš biti s nekim? Bitno je da ti u svojoj glavi znaš kako stvari stoje i da si pomirena sama sa sobom i sada, poslije svega, bacaš kalupe u koje su te stavljali, tražiš svoju autetičnost. Brišeš se da bi nastala. Moraš, napokon, znati tko si.

5. TU JE NETKO. NE ZAMARAM SE JE LI TO ONAJ PRAVI. Kako god bilo, partijaš li od jutra do mraka ili u zamračenoj sobi od jutra do mraka gledaš Tajnu i prizivaš onog pravog, netko na kraju ipak uđe u tvoj život. Možda je to onaj pravi, možda nije, zar je to bitno? Gdje je garancija? Gdje je išta uopće zapisano?
Istina, kao, svi su se već skrasili i bla-bla-bla, ali nitko od nas nije muha na zidu i nitko ne zna kako taj netko živi. Da, možda su imali svatove za 500 ljudi i sve je izgledalo kao u bajci, ali nakon vremena provedenog sama sa sobom, poslije yoge, parka, autentičnosti uviđaš da nema roka. Nema garancije. Kako je to jedna moja prijateljica lijepo rekla- Što je, uopće, taj brak? Šta nije to zapravo, kad se sve otkloni, ugovor koji se može razvrgnuti?

6. O BIVŠIMA SAMO LIJEPO. Nema garancije, pa se, čini se, opet sve raspalo. O bivšima samo lijepo jer, ako blatiš njega, blatiš sebe, jer nakon druženja same sa sobom, poštovanja same sebe čini se da je ostala jedna stara navika- loša procjena. A to se dešava jer živiš život. Živa si i to je najbolja moguća povlastica, to je dar.

7. Kad znaš što hoćeš, kada znaš na što pristaješ, tada je sve lakše. Budi zahvalna na onome što imaš, budi spremna na ono što dolazi. Uvijek, na kraju, sve ispaden dobro.

Sjećam se tako jedne epizode od prije par godina kada sam čuvala klinca jedne moje prijateljice. Istina, malac je u gostima uvijek bio nemiran, po gradu i u dućanima redovito se u žaru protesta bacao po podu, ali nije joj imao tko pričuvati malog pa... Što se može, s knedlom u grlu morala sam pomoći.
Ipak, ne kaže se uzalud daj ljubav i dobiti ćeš ljubav- išli smo do parkića gdje se poigrao s vršnjacima, u lokalni pet shop gdje je gledao ribice, papigice, hrčke, bijele miševe i zmije, gledali smo crtani, čitala sam mu, jeli smo, zakunjali i prošao je cijeli dan, došla je mama, moja prijateljica i čak mi je bilo žao što klinac ide. Taj me osjećaj pomalo iznenadio, ali ništa me nije pripremilo na reakciju malog kada je ugledao mamu- bacio se na pod, postao je nemiran, histeričan, ona je počela vikati na njega, čak je i dobio jednu po guzi u svom tom natezanju jer je odlučila ostati i popiti kavu, a mali je, kao pomahnitao, postao nemoguć. Pokušala sam joj objasniti kako smo se mali i ja fenomenalno proveli, kako mi je desetak sati proletilo kao desetak minuta, kako je prepametan i sve informacije upija kao spužva, ali poput malog psa, voli da mu se stvari tumače mirno i staloženo, bez naglih pokreta. Uz to, mali ima 4 godine i još uvijek nosi pelene, a vjerujem da mu se može objasniti pi-pi i ka-ka, jer klinac stvarno kopča. - Nisi majka i ništa ne razumiješ. Lako je biti majka kad nemaš svoje dijete- odbrusila je i dodala ono što slušam zadnjih tridesetak godina, samo u raznim drugim ambalažama- JA ZNAM što je najbolje za moje dijete!!
Zanima me, kako možeš znati što je dobro za nekog, pogotovo za svoje dijete? Znaš li uopće što je dobro za tebe? Za sebe, da se preciznije izrazim?
Bila sam i sama dijete kada sam se spletom okolnosti našla u društvu moje odavno odrasle sestrične (tada je imala 34 godine i za mene, tada, bila je to duboka starost nakon koje, vjerovatno, čovjek umre), valjda me nije imao tko čuvati pa su me moji utrpali njoj, a kod nje su došle neke prijateljice koje dugo nije vidjela. Čudno je kako ponekad nešto čuješ sasvim slučajno, a onda to bez ikakvog napora pamtiš cijeli život, a rekla je - Kamo sreće da nikad nisam bila poslušna i da nikad nisam bila petorkašica sa pohvalnicama. Kamo sreće da nikad nisam završila gimnaziju i upisala pravo. Kamo sreće da ujak nikad nije potegnuo onu vezu pa da položim Rimsko pravo. Kamo sreće da tata nikad nije potegnuo vezu i da me nikad nisu primili da radim na sudu. Kamo sreće da me stric nikad nije upoznao sa sucem. Kamo sreće da mi baš taj sudac nije postao mužem jer sad se bih bila usred razvoda sa dvoje slijepe djece jer naše krvi su toliko specifične i mi možemo imati samo slijepu djecu. Svi su mislili da rade najbolje za mene, a kamo sreće da sam bila frizerka. I kao mala, samo sam željela biti frizerka, a ne pravnica sa mužem sucem. Obiteljski ponos.
Nedavno sam listala stari album već zaboravljene svadbe i ima jedna fotografija na kojoj se ona iskrivljeno smije, to je više neka grimasa, mladoženja je promatra kao boginju, ali njezin pogleda negdje je daleko, daleko, jako, jako daleko, kao da vidi budućnost i ne može objasniti kako ili zašto, ali ta budućnost neće biti najblistavija.
Vjerujem u intuiciju i da je ona u svima nama. Svaki problem ili dilemu da staviš na papir, uglavnom dođeš do tri moguća, logična rješenja. Zaista je jednostavno, ali drugi, oni smatraju da znaju više, bolje, plemenitije od nas samih i polažu pravo na naš život i njihove dobre namjere uvode nas u budućnost. U početku, mama zna najbolje, onda u kritičnim godinama tata zna najbolje ili netko s većim autoritetom ako otac nije prisutan, zatim mišljenjima i savjetima razbacuju se svi koji se osjećaju pozvanima da sudjeluju. Probleme dijeliš sa dečkom, partnerom, mužem, njegovom obitelji i svi rijetko kada imaju tvoje rješenje. A ti si zapravo, tvoja nutrina, jedini prorok vlastite ceste. Ta cesta je tvoja i Božja. Nitko, nikada, ne može znati što je najbolje za tebe.

Majčinstvo je postalo izvrstan način promoviranja same sebe. Subotom ujutro, dok sjedim i pijem kavu usred zadarske špice, ne mogu a da ne primijetim da su klasične špicerice zasjenile špicerice "Majke". To nisu tipične mame sa podočnjacima i mrljama bebine sline na naopako obučenoj vesti, izabranoj slučajnim odabirom, ne, nikako! "Majka" sa velikim "M" nije plaha izdeprimirana žena sa flekom od mlijeka jer joj ono nespretno i nekontrolirano curi, već energična kučka koja, ako se na uskom pločniku na vrijeme ne skloniš, pregazit' će te kolicima... MacLaren, Quinny, Chicco i skužila sam neka kolica bez vidljivog loga, ali tkanina na istima je minimalistička i najozbiljnije najkvalitetnija, pa brijem da se ta kolica otplaćuju, a bebač krenuo u nakakav razvikani, popularni, privatni vrtić s listom čekanja kao kad mi tu koji živimo na selu čekamo da čelni ljudi naše male općine provedu više tu javnu rasvjetu.
Majka je žena koja nakon poroda ima tijelo top modela, i ne libi se to pokazati svijetu, onom malom segmentu svijeta kojeg sretne a poznaju se iz srednje škole ili faksa, a diplomirala nije nikad jer- valjda je važnije i bitnije bilo- postati Majka. To je ono najvažnije i najbitnije, nekad si takvu vrstu trofeja nosila u novčaniku, sad je tu fejs i ako nemaš barem 875 albuma slika od previjanja do mliječnog zuba- nisi postignula ništa.
Imala sam nekoliko zbilja kvalitetnih prijateljica i onda se dogodio ponor bez mosta- postale su mame, kasnije su shvatile moć i utjecaj cijele te priče pa su se pretvorile u Majke. Ne, nisu postale rospije, nisu pričale o djetetu od 0-24, nisu mi sa žaljenjem zabrinuto šapnule - A kad ćeš ti? Vrijeme ti je..., ali sve se promijenilo. Nismo više mogle samo otići na kavu. Naravno, razumijem, imaš dijete i to je naravno prioritet. Nekako sam je uspjela nagovoriti da odemo malo na more, barem na par sati i ona, bivša ovisnica o solariju, na plažu dođe s klincem. Mislim, jesam li ja loša osoba jer sam željela da ona ostavi malog doma, recimo mužu koji je pratio odlučujuću utakmicu radi važnog uloga u lokalnoj kaldionici od ono, 10 kuna, pa da nas dvije u miru gledamo u more i ližemo sladoled? Zašto netko tko ti je do jučer čitao misli nakon poroda više nema za tebe strpljenja? Zašto tom nekom neka bezvezna mama iz jaslica nekog bezveznog klinca postaje tvoja zamjena? I onda razvežem na nedjeljnom ručku o nekom tipu kojeg sam upoznala tijekom vikenda, dala sam mu svoj broj telefona i želim da me svi uvjere kako će me doista i nazvati, a njezina me svekrva, koja se tri puta udavala, prozove promiskuitetnom? A njezin muž, do jučer normalni super dečko za kojeg sam navijala da se pomire nakon jednog velikog nesporazuma nakon čega je uslijedio prekid, a danas lijena buba koja iz toaleta viče da je ostao bez wc papira, kao slučajno ispod stola dira mi koljeno?
Čini se, nisam se dobro predstavila, nikome više nije jasno tko sam ja i kako je naše prijateljstvo opstalo cijelo to vrijeme? Kao, trebala sam roditi i zapustiti se i tako bih se promovirala, kroz majčinstvo i ostale popratne sadržaje, i tada bi sve bilo ok među nama. Naše prijateljstvo bilo bi trajno. "Obećaješ da ćemo se družiti i kao babe" i ostale besmislice.
Danas, par godina poslije, čujem da se rastala. Još nije službeno razvedena, mirenje, alimentacija, odvjetnici, podjela imovine i tako to. Ona je mama, a na scenu su stupile "Majke" u top formi, zetegnute, preplanule, svježe kože, ispeglane kose. Moja prijateljica od 30 godina, kao majka dvoje djece, obilježena je kao "stara". Rado bi išla u solarij, na kavu, čini joj se da priča samo s odvjetnicom, njene prijateljice prekrižile su je s liste prijatelja jer "njezine priče i trenutno iskustvo unose nemir kada se vide", za svekrvu kaže da je stara kurvetina i babuskara koja joj se u sve miješala i grozno je kako nam je uništila prijateljstvo. Ne, kažem, grozno je kako si ti dopustila da nam to učini, poslije svega što smo prošle zajedno.
Ja je više ne želim u svojem životu. Zašto bih? Izopćila me iz naših druženja, razgovora, izbrisala me jer tada i tada nisam bila "uklopljiva" u njezin album dječjih rođendanskih proslava. I čak i sada, ta trabunjanja o tome kako bi sve ponovila, kako se ne kaje radi ničeg, kako ima dvoje prekrasne djece, te priče fakat ja ne mogu gutati. Da, baš je super što ćeš biti razvedena žena s dvoje djece i nemaš pojma što sutra donosi? I svatko će reći, jebote, nisam trebao uzeti benzinca, ful puno troši, ova boja marelice na zidu je prestrašna, ovo moram prebojati, nikad više neću raditi kolač s jogurtom jer mi apsolutno nikad ne uspije, ali nitko neće reći- Sjebala sam se jer sam se udala za tog kretena i kamo sreće da smo prvo pokušali udomiti dva psa iz azila, a onda stvorili dvoje djece!
Ne. To neće reći niti mama, niti Majka. Ali mene, bez prstena, kolica i torbe s pelenama gledati će u čudu sa svojih 25 godina. Kao da se ne stignem udati, roditi, biti nesretna u braku te razvesti i u četrdesetoj. Ne?