VJERUJEM
- da treba se smijati,zubo

- da sami stvaramo svoju realnost,party

- da ne postoji sudbina i ništa nije unaprijed određeno,:dead

- da treba slušati sebe,yes

- da treba riskirati ( uvijek se isplati čak i kad se ne čini tako ).puknucu

- da treba voljeti,kiss

- da je nekome stalo,thumbup

- da sam onakav kakav trebam biti i ništa drugo,lud

- da imam što za reći....belj
DATUMI KOJI SE PAMTE

04.11.1979

31.01.1980

01.07.1983

01.11.1983

26.04.1986

11.08.2000

27.03.2004
VOLIM

Svoje Prijatelje

Pitu Od Krumpira

Ford Mustang Iz 1967

Nasmijavati Ljude

Čokoladu U Svim Oblicima

Biti Zaljubljen

Pisati Knjige I Pjesme

Ljeto

Snijeg Za Božić

Biti U Pravu

Romantične Šetnje

Prirodu

Pjesme Bon Jovia
CHUCK NORRIS ČINJENICE

:) :) :) :) :) :) :) :) :) :) :):)

- Glavni izvoz kompanije Chucka Norrisa je bol.

- Chuck Norris nikad ne spava. On čeka.

- Ako trenutno vidite Chucka Norrisa i on može vidjeti vas.

- Chuck Norris čačka zube staklenom vunom.

Suze Chucka Norrisa lijece rak. Steta sto on nikada nije zaplakao.

Chuck Norris je brojao do bozbroj - dvaput.

Chuck Norris je vec bio na Marsu; zato tamo nema znakova zivota.

Jednom su proizveli Chuck Norris toalet papir, ali papir nije dopustao da itko sere po njemu.

Chuck Norris ima rijec kojom zove osobu koju strpa u komu; ta rijec je 'sretnik'.

Chuck Norris je osvojio tri Grammya za zvuk koji proizvodi njegova noga u kontaktu s necijim licem.

Chuck Norris spava s upaljenim svjetlom. Ne zato sto se boji mraka, vec zato sto se mrak boji njega.

Chuck nema penis poput konja... konji imaju penis poput Chucka Norrisa

Chuck Norris cesto donira krv Crvenom Krizu. Ali nikada svoju.

Ne postoji teorija evolucije, samo lista bica kojima je Chuck Norris dopustio da zive.

Policija oznacava sve koji napadnu Chucka Norrisa sifrom 45-11...samoubojstvo!!

Chuck Norris je jedini covjek koji je pobjedio zid u partiji tenisa!

Kako Chuck Norris pravi maslac?? Polukruzno udari kravu i maslac izlazi ravno van!

Chuck Norris se ne tusira, on se kupa u krvi.

Chuck Norris ne nosi sat. On odlučuje koje je vrijeme.

Chuck Norris je jedini prezivio abortus svoje majke.

Kako je Cak Noris pio vodu sa slavine?? -Na ex!

Chuck Norris zna što je pisac htio reći.

Chuck Norris razumije žene.

- Chuck Norrisu ne mjere alkohol u krvi nego krv u alkoholu.

- Bog stvara... Chuck Norris uništava.

- Chuck Norris je iz jabuke iscijedio sok od naranče.

- Čakovec je dobio ime po Chucku Norrisu - Chuckovec!.

- Chuck Norris moze obrisat Recycle Bin! .

- Prije mnogo godina Superman i Chuck Norris su se tukli za okladu. Tko izgubi mora zauvijek nositi gaće preko hlača.

- Što kondukter radi kad Chuck uđe u tramvaj? Kupuje kartu!.

- Chuck Norris je jedini čovjek koji je našao Sloveniju na karti.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Chuck Norris je porezao nož.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Bruce Lee je na filmu prebio Chucka Norrisa. Bruce Lee je umro misterioznom smrću.

- Kada se Chuck Norris rodio jedino tko je plakao je bio doktor. Nikada nemoj pljusnuti Chucka Norrisa.

- Chuck Norris koristi Domestos kao kapi za oči.

- Chuck Norris može ugušiti bežičnim telefonom.

Chuck je streso struju i ugrizo dim za oči. .

- Chuck Norris može zalupiti okretna vrata!.

- Chuck Norris je umro prije 10 godina, ali Smrt još nije našla hrabrosti da mu to kaže.

- Kad Chuck Norris skoči u vodu, on ne postane mokar, neg voda postane Chuck Norrisava. .

- Chuck Norris je jednom ispod koša zabio tricu.

- Kolko je Chuck Norris napravio sklekova? Sve.

- Zašto Supermen leti? Zato što Chuck Norris hoda.

- Chuck Norris je jedanput došao dvaput!.

- Chuck Norris može jednom pticom ubiti dva kamena!.

- Chuck Norris ne jede med, on žvače pčele!.

Chuck Norris je prvi čovjek koji je ogulio nož jabukom.

. - Chuck Norris se jednom popišao u rezervar kamiona ... Kamion se sada zove Optimus Prime!.

- Chuck Norris može dijeliti s nulom!.

- Chuck Norris ne voli Raymonda.

- Glad nikad ne muči Chuck Norrisa - Chuck Norris muči glad.

- Kad Chuck Norris piša, vjetar mijenja pravac.

- Bog je htio stvarati svijet 10 dana al mu je Chuck Norris dao samo 6.

Dinosauri su jednom krivo pogledali Chucka. samo jednom..

Kad Chuck Norris igra monopol, to se ustvari odrazi na svjetsku ekenomiju.

Kad Chuck Norris radi sklekove, on se ne diže rukama, on gura Zemlju dole.

Kad Chuck Norris popije Sprite, nitko na svijetu više nije žedan

Kad me Chuck ovdje vidi, bolje da me nema..

Chuck Norris utrku 24h Le Mansa odvozi za manje od 20h

Chuck Norris se jednom našao u neugodnoj situaciji - čisto iz znatiželje.

Chuck Norris je stvoren umjetnom oplodnjom-niko nije smio da mu jebe mater.... .

Chuck Norris se ukazao Gospi

Chuck zna zadnju znamenku broja PI.

Chuck Norris je jedini čovjek koji sa Konzumovom karticom kupuje u Kauflandu.

Chuck Norris je preveo "BRE" na engleski.

Chuck Norris je udario Kiklopa izmedu ociju.

Chuck Norris je pobijedio Žaka u klackanju...

Chuck Norris je prodao prase u Teheran.

Chuck norris je odabrao Đelu Hadžiselimovića

Chuck Norris je oteo tramvaj i pobjegao u nepoznatom pravcu.

Chuck Norris je objesio sliku na zvučni zid...

Chuck Norris je u vaterpolu zabio vrataru gol kroz noge.

Chuck Norris posjeduje vrbu na kojoj raste grožđe.

Chuck Norris ima dvije brzine: hodaj i ubij.

Chuck Norris nema kucu, on nasumice udje u tudje kuce a ljudi izadju.

Chuck Norris nikad nije osvojio Academy Award za glumu, Jer Chuck Norris ne glumi.

Chuck Norris ne prati modu, moda prati njega. No, onda se on okrene i opali joj jedan kruzni. Niko ne prati Chucka Norrisa.

zaljubljen u riječi.....

26.01.2011., srijeda

STUDENTICA I STUDENT SERVIS ( stand up )



Oduvijek sam želio pohađati faks – ne zato da bih bio frajer i bario jebeno zgodne djevojke – ma lažem! Baš zbog toga sam to želio! Ali na moju žalost samo sam jednom bio na faksu – pritislo me pa sam morao na WC!

Mislim FAKS! Od same riječi naježim se kao jež! Najbolje djevojke pohađaju faks – dokazano! Kad ih vidim u pripijenim majicama, uskim trapericama, kratkim haljinama – ej, od muke mi dođe da bacim dalekozor i skočim sa krova zgrade! Već je postalo opasno po život špijunirati ih!

Ali nisu samo djevojke razlog zašto je FAKS tako neodoljiv! Ne! Postoji jedna stvar koja je Sveti Gral studentskog života! Znate o čemu pričam jelda?! Ne nije seks! Mislim na IKSICU!

Svaki student koji ju ima zna koliko je sretan! S njom se osjeća kao da se nalazi u saboru – jede puno i dobro a košta ga gotovo ništa! I još je u društvu zgodnih djevojaka u pripijenim majicama, uskim trapericama koje ga ne jebu ni 5%...

Ali samo jedno me zbunjuje! Zašto se taj Sveti Gral zove IKSICA? Tko ju je tako nazvao? Kakve veze ima iks sa hranom? Nije da ćeš množiti jabuke i banane prilikom jela?!

Uostalom, iks predstavlja nepoznanicu, nešto što nije poznato! A na IKSICI se sve zna! Imaš sliku, ime i prezime, rok trajanja! Zašto onda IKSICA?!

Ja bih je radije nazvao STUDENTICA! Nije li to logičnije ime? Ipak ju koriste studenti!? A i bilo bi puno zabavnije pričati o njoj!

Znaš ja imam tu studenticu koju trošim svaki put kad me uhvati želja! Ona je uvijek spremna kad ju trebam, a kad zatreba posudim je i frendovima da se njome malo počaste!

Ali neka bude! Iksica još nekako ali čemu Student Servis?! Koji je to kurac?! Mislim, kad sam prvi put čuo za Student Servis pomislio sam da je to nekakva radionica u kojoj se studenti servisiraju!

Mislim tome servis i služi, zar ne? Automobile vozimo na servis kad se pokvare, televizore, veš mašine, mrtvace, frižidere, jel... Zašto onda ne bi i studenti imali svoj servis!?

Molim lijepo, po čemu bih ja trebao zaključiti da Student Servis zapravo služi da pronađe posao studentima?! Po čemu? Nije da to negdje piše?! I sigurno ne po imenu! Onda bi se i zavod za zapošljavanje trebao zvati Servis Za Građane!

A kad ste novopečeni student na faksu onda vam odmah svi dođu i govore: - Moraš se odmah prijaviti na Student Servis!
Ma nemoj! A zašto? Što meni fali? Dosad sam bio sasvim OK!

Ajde da su rekli da se moram testirati na drogu ili sidu ili neku drugu dječju bolest – ok! To bih shvatio! Ali da moram iči na servis – ne seri!

- 23:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.01.2011., utorak

Otkad si došla u moj život sve se promijenilo
Oživjela si sjaj u oku i srce što je venulo
Još osjećam tvoje usne i poljubac na obrazu mom
Znaš li da nosim te u srcu svom
I da zaspati sad želim u naručju tvom...

Znaš li da tvoj osmijeh nosim na svojem licu sad
Da tvoja slika budi me i usred noći ponekad
Kažu ljudi - slatka patnja ali ja dobro znam
Ljubav je to što ja osjećam
Potvrda da tebi u cijelosti pripadam...

Jer ti svojom ljubavlju hraniš me
Jer ti izvlačiš iz mene sve najbolje
Jer ti si uz mene i tvom srcu sam drag
Tvoj je dodir tako nježan i blag
I u tvome životu želim ostaviti trag....

Konačno sam pronašao sreću i ljubavnik sam njen
Gdje god dođem ljudi se smiju vide da sam zaljubljen
A kad si uz mene srce iz grudi želi izađi van
Smijem se od sreće po cijeli dan
I ne živim više život živim san...

Želio bih da svatko osjeti osjećaj taj
Kada ljubav zaskoči te i primi u zagrljaj
Tebe sada draga svojom ljubavlju nazivam
Zbog tebe više u svakom trenu uživam
Beskrajno te volim i sretan sam...

Jer ti si moja sreća sva
I samo tebi sad moje srce pripada
S tobom dijelim dobre i loše trenutke sve
Poslušaj moje srce čuje se
Kako u ritmu ponavlja VOLIM TE......

- 09:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.01.2011., ponedjeljak

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE

Dragi moji blogeri evo konačno i kraj prve knjige koja vam je predstavljena ekskluzivno kako se i pisala - dakle u realnom vremenu! Sve što sam pisao odmah sam i stavio na svoj blog što znači da ste imali pravu ekskluzivu i da ste uz mene prvi koji su imali priliku pročitati prvu knjigu od njih 4...
Nadam se da vam se svidjela koliko se meni svidjelo pisati je.. i hvala na potpori..
A sad guštajte..





POSLJEDNJE POGLAVLJE KNJIGE


. 13. .

- Što može biti gore od potresa dok se nalaziš pod zemljom?! – javi se Kirsten dok je slaba svjetlost plamena upaljača obasjavala tunel rudnika.
- To i mene zanima! – brzo će Nick
- Biti u rudniku pod zemljom zajedno sa tri nezemaljska stvorenja ili što već jesu koji te pod svaku cijenu žele ubiti! Zadovoljni!? – oštro će Mylo – Mislim da su zatrpali ulaz u rudnik kako nas nitko ne bi mogao tražiti! I naravno da ne pobjegnemo!
Nisu mu ništa rekli već su izmjenili poglede.
- Moramo naći neki izvor svjetla! – reče Mylo – Ne vjerujem da će plamen upaljača biti dovoljan!
- No evo! – uzvikne Nick skidajuči jaknu i vestu da bi potom pruio vestu prema Mylu
- I što bih ja trebao s time?! – Mylo ga tupo pogleda
- Hej ja sam riješio pola problema! – brzo će Nick uzvrativši mu oštrim pogledom – Ti riješi drugu polovicu, ha?
- U pravu si! – složi se Mylo i osvijetli zemlju.
Nije mogao pronači ništa što bi mogli upotrijebiti kao držač da naprave baklju, a onda su začuli tihi zvuk. Isti onaj koji je čuo i Tim Slain kad je ležao napola zatrpan u tunelu rudnika.
- Čujete li i vi ovo? – upita tiho Mylo
- Kao da negdje puše vjetar kroz usku cijev ili rupu! – primjeti Kirsten
- Dolazi odnekud iza nas! – reče ozbiljno Nick
- Čudno! – Kirsten će zamišljeno – Nisam ništa čula kad smo prolazili tuda!
- Zato što nije bilo ničega! – odlučno će Mylo – To su oni! Dolaze! Moramo smjesta dalje!
Odjednom zasvijetle žarulje na stropu pa se ugase. Oni su stajali u iščekivanju i stvarno, žarulje su se upalile i svjetlost je ponovno obasjala tunel.
- To te ja pitam! – veselo će Nick
- To su oni! – smrknuto će Mylo – Njihova energija koju koriste! Ovako će nas brže naći! Moramo napraviti razmak! Idemo!
Potrčali su sljedeći jedno drugog. Mylo naprijed, Kirsten u sredini i Nick na začelju. Na pojedinim mjestima morali su raščišćavati prolaz jer je bio urušen ili si im razna rudarska pomagala blokirala put. Vrlo brzo su bili obliveni znojem i počela ih je mučiti žeđ. Otkako su ušli u rudnik nisu ništa pili a u svoj strci i borbi za život zaboravili su ponjeti vodu i hranu. Nisu bili u nimalo zavidnoj situaciji.
Mylo je znao da sve ovo što rade možda nema smisla i da nije trebao dolaziti u rudnik. Bila je to dobra zamisao da se sakrije duboko pod zemlju gdje ga napadači neće moći pronači ali nije očekivao da će oni tako brzo poći za njima. I sad su sami sebe zarobili pod zemljom. Ali nešto mu je govorilo da je izabrao najbolju soluciju iako on nije vidio kako skrivanje u rudniku sa samo jednim izlazom može biti pravilno i jedino rješenje. Ali odlučio je vjerovati svom instinktu i svojoj intuiciji. Uvijek se pouzdavao u te dvije osobine koje su mu gotovo uvijek pomogle u najtežim situacijama, ali samo onda kad bi ih poslušao.
- Mylo! – vikne Nick – Ima li imalo smisla to što radimo? Zakopavamo se sve dublje pod zemlju! Što misliš da ćeš naći tako duboko? Put u Kinu?
Mylo se osmjehne na zajedljivu primjedbu od strane Nicka. Bio je iznimno sretan što ima prijatelja poput njega.
- Samo imaj povjerenja u mene! – odgovori Mylo – Ne znam hoćemo li naći išta ali moramo pokušati! Možda postoji drugi izlaz!
- Stvarno to misliš!? – brzo će Kirsten
- Nadam se u to! – reče Mylo ne okrečući se kako ne bi vidjela njegovu nesigurnost u očima – I ti bi se trebala nadati da postoji! Hajde samo me prati i nemoj zaostajati! Niti jedno od vas!
Uglavnom su trčali zavojitim hodnicima rudnika ali bilo je i takvih hodnika koji su zahtjevali spori prolazak, na način da su morali puzati na koljenima. Nije bilo naznaka urušavanja, zapravo je hodnik izgledao kao da je još u upotrebi, a ne da je napušten prije četrdeset godina. Činilo im se kao vječnost da trče dugim hodnicima rudnika, osjećajući kako se spuštaju sve dublje u unutrašnjost planine. A onda su dospjeli do kraja hodnika. Pred njima bijaše taman zid.
- Došli smo do kraja tunela! – reče Mylo – Nema prolaza dalje! Moramo se vratiti!
- Da, negdje sigurno postoji još koji prolaz! – javi se Kirsten gledajuči u Nicka dok se Mylo uputio nazad u smjeru iz kojeg su došli.
Nick pogne glavu i uzdahne. On krene nazad za Mylom.
- Nema nikakvog drugog prolaza! – on će poraženo
- Zašto tako govoriš? – obrecne se ona na Nicka – Naravno da ima još prolaza! Mora biti!
- Nema Kirsten! – javi se oštro Mylo – Profesor Sedgwick nam je pričao o tome na drugoj godini, sjećaš se? Rekao je da su svi prolazi osim ovog glavnog zatrpani! Ovaj su ostavili otvorenim kao atrakciju!
Kirsten je tražila znakove na licu Myla koji bi joj rekli da on zbija šalu s njom, no nije našla ništa osim zabrinutosti.
- Onda smo izgubljeni! – ona će beznadno – Ne možemo nazad jer nas tamo očekuju... oni, što god da su! Zašto si nas uopće vodio ovamo ako si znao da je ovo jedini izlaz iz rudnika!? Koji je smisao bio u tome?
- Mislio sam se sakriti u rudniku i da me tu neće moći pronači! – uzdahne Mylo – Nisam računao da me mogu locirati tako brzo! I nisam očekivao da ćete vas dvoje biti ovdje!
Oni su mu uputili osmijehe i klimnuli glavama. Ništa se nije moralo više reći.
- Najbolje da se vratimo do šireg hodnika, sjećate se, tamo gdje se hodnik snizuje na jednom mjestu! Ako nas prate moraju proći tim hodnikom! – predloži Mylo – Ali tim hodnikom moraju proći jedan iza drugog kao što smo to i mi učinili! Ako stanemo na izlaz ili ga zatvorimo neće nas moći napasti!
- Ti misliš da je to rješenje!? – Nick odmahne glavom
- Meni se čini dobrim! – izjasni se Kirsten
- Dobrim!? – ponovi glasno Nick – Jeste li vi skrenuli pameću ili što!? Zar ste zaboravili na zrake koje ta stvorenja ispaljuju iz ruku!? Misliš li da se možeš suprostaviti takvom oružju Mylo? Ha, možeš li?!
- Ne! Ne mogu! To hoćeš čuti! – Mylo se unese Nicku u lice prišavši mu sasvim blizu – Što bi ti htio? Da stojim ovdje i čekam da nas sve srede! To hoćeš? Izvoli onda, učini to! Čekaj svoju smrt ali ne očekuj to isto i od mene!
Nick je otvorio usta da proturječi no njegovu su namjeru omeli zvukovi urušavanja. Napadači su bili blizu. Nisu imali puno vremena.
- Onda što ćemo?! – upita Kirsten nesvjesno postavivši se između Myla i Nicka kao da se boji da ne bi nasrnuli jedno na drugo.
- Pođite za mnom! – odjekne zvonki glas njima iza leđa.
Iznenađeni tajanstvenim glasom oni su skočili u stranu i potražili izvor odakle je dopirao glas. Ugledali su dva plava oka koja su blještila plavom svjetlošću, dok je ostatak tijela praktički bio nevidljiv.
Odmah su pogledima potražili jedno drugo tražeči nekakvo objašnjenje i potvrdu da nisu poludjeli od straha. Mylov je um grozničavo radio. Pitanja su iskakala jedno za drugim. Nije se previše iznenadio pojavom ovog duha ili što već je. Susret sa zrakama njihovih progonitelja priviknuo je njegov um na neobjašnjive pojave, te je na isti način prihvatio i pojavu ovog stvorenja. Ono što je njega najviše zanimalo bilo je da li mogu vjerovati tom stvorenju. Nije bilo vremena za oklijevanje i on je donio odluku.
- Pođimo za njim! – on će brzo pogledavši i Nicka i Kirsten – Kakav uopće imamo izbor!?
On je prvi krenuo za duhom a to je potaknulo i njih dvoje da se pokrenu. Duh ih je doveo do istog zida koji je označavao kraj tunela, samo što je ovaj put zid izgledao drugačije nego prije. Duh je prišao zidu i jednostavno prošao kroz njega kao da ga nema.
- Jeste li to vidjeli!? – Kirsten će uzbuđeno – Kako je to učinio?
Mylo ne reče ništa već priđe zidu i dotakne ga rukom. Istog mu trena ruka nestane u zidu.
- To nije zid! - on će odlučno – Neka vrsta prividnog zida! Nevjerojatno! Hajde, prođimo kroz njega!
Rekavši to on prođe kroz čudan prolaz i nestane im sa vida. S druge strane nalazila se golema prostorija sva popločena zlatnim pločama. Nije mogao odrediti visinu prostorije prvenstveno stoga što nije mogao vidjeti strop. Prostorija je bila široka oko deset metara, a na samom kraju prostorije u krajnjem desnom kutu, nalazilo se veliko ovalno ogledalo, blještave zlatne boje.
- Vau!! Vidi ti ovo! – uzvikne oduševljeno Nick kad su on i Kirsten prošli kroz prolaz u prostoriju.
- Nije mi jasno kako je zid bio ne prolazan kad smo prvi put naišli a sad... – Kirsten pogleda u Myla
- To je on učinio! – Mylo će sa sigurnošću a onda se okrene prema Nicku – Znaš zašto je zatvoren ovaj rudnik prije četrdeset godina?
- Svakako! Kažu da je to zbog toga što rudari nisu htjeli više kopati u rudniku jer je rudnik uklet! – osmjehne se Nick – Iskreno, mislim da je u pitanju ludilo tih jadnika!
- Mislim da su rudari naletjeli na ovaj zid i ovog stvora! – tiho će Mylo – To bi objasnilo zašto su zaustavili kopanje kod ovog zida! Ipak izgleda kao duh što u biti dokazuje da ti „luđaci“ i nisu bili ludi, zar ne?
- Ali tko je i što je taj stvor!? – upita Kirsten
- Ja sam Alikon! – stvor se pojavi uz njih – Vi bi me opisali kao duha ali ja sam puno više od toga!
Rekavši to on odjednom prestane biti proziran i stvori se vidljiv u potpunosti. Izgledao je posve identično kao i bilo koje ljudsko biće, a zatim je ponovno iščeznuo i postao nevidljiv. Samo su njegove plave oči lebdjele u zraku.
- Rado ću vam odgovoriti na vaša pitanja ali ne sada i ne ovdje! Naic će nas brzo otkriti! – Alikonov glas nije pokazivao emocije već je bio jednoličan
- Tko će nas otkriti? – zbunjeno će Nick
- Naic! Vaši progonitelji! – odvrati Alikon – Jedini vaš spas je da prođete kroz ovaj portal! Samo tako možete odgoditi vašu smrt!
- Misliš da ćemo umrijeti? – upita Kirsten sa strahom u glasu
- Oni koje love Naic nemaju izbora! Naic će ih loviti dok ne budu mrtvi! Oni neće stati i ne znaju za milost! – jednolično će opet Alikon
- Čemu se onda uopće odupirati! – primjeti Nick
- Ne govorite li vi ljudi kako dok je čovjek živ ima i nade?!
Mylo klimne glavom.
- Imaš pravo Alikon! – on će odlučno – Ja se sigurno neću predati bez borbe! Kamo nas vodi ovaj portal? Ne vjerujem da sam upravo upotrijebio riječ portal!
Alikon priđe ogledalu i mahne rukom. Mirna površina ogledala uzburka se poput površine rijeke ispunivši se krugovima.
- Portal spaja moj planet sa vašim! Vodi vas na planet Nyfaast!
- Nikad čuo! – izleti Nicku
- Naravno da nisi! – Alikonov glas imao je uvijek isti odjek – Nalazio se milijardama svjetlosnih godina udaljen od Zemlje!
- Hoćemo li se moći vratiti nazad!? – upita Kirsten
Plave su se oči okrenule prema njoj.
- Naravno! – Alikon će jednostavno – Što misliš kako sam se ja našao ovdje?
- Možda si bio u boci!? Znaš ono „duh u boci!“ – dobaci Nick - A što je sa vremenom? Hoćemo li ostariti i...
- Vrijeme neam istječe! – prekine Alikon Nicka – Osjećam da su Naic sve bliže!
Tek što je to izrekao kad se začuje eksplozija s druge strane zida.
- Ispaljuju svoje zrake u zid! – poviče Kirsten – Mogu li ga uništiti?
- To je samo prividni zid! Iluzija! To ih ne može zaustaviti! Pitanje je trenutka kad će biti ovdje – glasno će Alikon – Molim vas slijedite me!
- Možeš li im se ti oduprijeti?! – brzo će Nick – Zacijelo možeš raditi isto što i oni!? – upita Kirsten
- Ne isto kao i oni ali da mogu im se oduprijeti... da sam sam! Ali ako moram paziti da ne napadnu vas onda niti jedno od nas nema izgleda da ostane živ! Slijedite me molim vas! -Plave oči Alikona nestale su u ogledalu u sekundi.
- Hajde Nick ti si slijedeći! – vikne Mylo
- Možemo li mu vjerovati? – upita Nick – Mislim što se mene tiče kako znamo da on nije jedan od njih?
- Zasad nas nije ubio! – ironično će Mylo – Uostalom zašto misliš da ti ideš prvi za njim?! Gle taj tip ili što već je trenutno je naša najbolja nada, i jedina zapravo! Moraš pokazati malo vjere prijatelju! Došli smo dovdje i još smo živi! Nemoj odustati sad pri kraju!
- Dečki! Zid popušta! – vrisne Kirsten pokazujuči na krhotine zida.
- Kreni Nick! – vikne Mylo i gurne Nicka u ogledalo
Kad je Nick iščeznuo Mylo uhvati Kirsten za ruku i privuče je pred ogledalo. Osjetio je trnce kako mu prolaze tijelom u trenutku kad ju je primio za ruku. Konačno su bili sami, njih dvoje.
- Sad si ti na redu! – reče on postavivši se ispred nje i zida.
- Obećaj da krečeš odmah za mnom! – Kirsten se okrenula prema Mylu
- Naravno budalice! – on se osmjehne i pogleda je u oči. Oklijevao je jednu sekundu a zatim je poljubi u usta. Ona mu je uzvračala poljubac jednakom mjerom i u tom trenutku ništa drugo nije postojalo. Samo njene meke usne i toplina koja im je ispunjaval tijela. Poželio je da taj trenutak potraje za cijelu vječnost, da se nikad njihova usta ne razdvoje ali to nije bilo moguće i oni se odvoje jedno od drugog no i dalje su se držali za ruke.
- Ne mislim te izgubiti sad kad si uz mene! A sad prođi! Nick je zacijelo izvan sebe od brige što nas nema! Znaš kako je on....
- Mylo pazi!!! – vrisne Kirsten ugledavši kako zid nestaje i oslobađa ulaz za tri prilike u crnim kostimima.
I tad su se tri stvari dogodile istovremeno. Njihovi progonioci ispalili su raznobojne zrake prema njima, Kirsten je odgurnula Myla, a zraka namjenjena Mylu pogodila je Kirsten točno posred grudi. Udarac je bio presnažan i odbacio je Kirsten nazad u ogledalo. Istog je trena ona iščezla.
- Neee!!! Kirsten! Bože ne!! – Mylo je zaurlao skačući na noge i bacajuči se u ogledalo. Zrake su fijukale oko njega da bi tren kasnije sve iščezlo i pretvorilo se u tamu.

Napadači koje je Alikon nazvao Naic u trenu su se našli pored portala i zakoračili u glatku površinu za Mylom no ništa se nije dogodilo. Površina ogledala ostala je čvrsta i jasno je pokazivala obrise troje Naic. Shvatili su što se dogodilo. Portal je bio zatvoren s druge strane. Najbliži Naic podigao je ruku i plavičasta zraka sijevnula je u površinu ogledala razbivši ju u stotine sitnih komadića.
- Uspio si nam pobjeći Mylo! – reče glasno Naic spustivši ruku iz koje je sijevnula zraka – Ali nemoj misliti da si spašen! Znamo gdje ovaj portal vodi i doći ćemo za tobom! Uspio si pobjeći sa Zemlje ali probaj se sada vratiti nazad!
Još dok je to govorio Naic je počeo blijediti postajući proziran jednako kao i druga dvojica, da bi nakon par trenutaka potpuno išćezli.




























. EPILOG .

Dva su mjeseca prošla od „Krvavog dana“ kako su nazvali dan koji je zauvijek izmjenio lice grada Salmona. Sa svih strana dolazila je pomoć i malo pomalo život je ponovno počeo teči svojim ritmom.
Lisa, Miles i Chris čije su ostatke identificirali na mostu iznad rijeke Salmon pokopani su u zajedničkoj grobnici dok im je na spomen ploči dodano i ime njihove kčeri Kirsten čije tijelo nisu našli a za koju se vjeruje da je mrtva.
Mary Batterstone također je pokopana zajedno sa Markom Batterstonom u zajedničkoj grobnici te je i na njihovoj spomen ploči stavljeno ime njihova sina Nicka koji se također smatra mrtvim.
Kao nestale vode se Mylo Gigler i zapovijednik policije Tim Slain. Dan Walters pokopan je zajedno uz posmrtne ostatke narednika Terrya Strahtona i policajke Leah Matsenn, te je zajedno sa njih dvoje dobio posmrtno odlikovanje za hrabrost.

Nitko nije mogao objasniti kako je nastao ponor koji je razdvojio cijelu ulicu Lena sve do rijeke Salmon, niti tko su bili leteći ljudi koji su ubijali stanovnike Salmona. Slučaj je preuzeo FBI i sve ovio velom tajne.

Ali ne prođe dan a da jedna djevojka ne posjeti groblje i stavi svježe cvijeće na grob.
I svaki put pogleda u nasmiješenu sliku mladića na spomen ploči i pošalje mu poljubac.
- Tek kad vidim tvoje tijelo brate, povjerovat ću da si mrtav! Samo tada! – Wendy Batterstone pritisne ruku na srce i udalji se na isti način kako to čini već dva mjeseca.

Kraj Prve Knjige

- 00:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.01.2011., nedjelja

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE


PRETPOSLJEDNJE POGLAVLJE - GUŠTAJTE

. 12. .

Tim Slain nije bio iznenađen što je u tunelu rudnika bilo svjetlo. Po svemu dosad pokazanom, Mylo i Nick dokazali su da su veoma dosjetljivi i snalažljivi, tako da je Tim djelomice i očekivao da oni osposobe rasvjetu. Jasno je vidio njihove tragove na prašnjavoj zemlji, na trenutak se zbunivši ugledavši otiske treće osobe. Mislio je da su samo Mylo i Nick u rudniku.
Zastao je na trenutak razmišljajuči tko bi mogla biti ta treća osoba, kad snažna eksplozija prekine njegove misli. Osjetio je kako mu bubnjiči u uhu podrhtavaju od zvuka eksplozije. Gusta prašina prekrila ga je u trenu a neobjašnjiva sila oborila licem na zemlju. Osjetio je kako se strop tunela urušava ravno na njega. Nije mogao disati i hvatala ga je panika. Nestalo je svjetla i kao da je odjednom mogao jasnije čuti u mrkloj tami. Bio je to zvuk nalik puhanju vjetra kroz malenu rupu i dolazio je njemu s leđa. Tim se potpuno ukočio napevši sva svoja osjetila. Zvuk je bio sve bliže i bliže a onda se našao iznad njega. Osjetio je lagani vjetrić no samo na trenutak. Zvuk se počeo udaljavati od njega i on izdahne s olakšanjem. U glavi mu se pojavila pomisao od koje se naježio.
Zvuk eksplozije, urušavanje i nestanak svjetla, može li to sve biti njihovo djelo?! Da li su namjerno urušili rudnik kako nitko ne bi mogao poći za njima?!
A onda pomisli na narednika Rodrigueza i njegovu izjavu kako pojačanje treba stići svaki tren. Nisu valjda oni urušili rudnik?!
Tim je osjetio kako mu srce snažno udara u grudima kao da želi izači van. Onaj zvuk koji je prošao iznad njega, jesu li to bili oni?
Ležao je na prašnjavoj zemlji zatrpan do prsiju kamenjem i prašinom. Preko obje noge nalazila se ogromna drvena greda koja je služila kao potporanj za strop. Svaki pokušaj da pomakne gredu bio je uzaludan kao i pokušaji da pomakne noge. Nije ih osjećao. Tim posegne rukom u unutarnji dio jakne i izvadi malenu svjetiljku. Lupao je po njoj nekoliko sekundi dok nije proradila i obasjala uskim trakom svjetla mjesto gdje ju je uperio.
Greda na njegovim nogama izgledala je masivno i odmah je zaključio kako ju on sam ne može pomaknuti. Primjetio je tamne mrlje krvi na hlačama ali nije osjećao bol. S obzirom da je rudnik urušen i da nitko neće više ulaziti u njega, njegove su nade za spas bile svedene na ništicu. Tim osvjetli prostor iznad sebe i strese se. Njemu iznad glave visio je dio stropa koji je opasno prijetio da će otpasti.
Tim ugasi svjetiljku i duboko udahne. Ili će umrijeti od žeđi i gladi, ili će mu dio stropa pasti na glavu. Nije bilo nade za spas. Jedan dio njega nije odustajao, tražio je moguća rješenja za spas, ali Tim nije ni pokušavao poslušati taj glas u sebi. Osjećao se iscrpljeno, a opet tako smireno. Nije nikad pomišljao da čovjek može biti tako smiren jednom kad se pomiri sa činjenicom da će umrijeti. Jedino što ga je izluđivalo bilo je to čekanje, neznanje kad će kucnuti smrtni čas.

*************

Narednik Rodriguez uzvikne i sruši se na leđa. Lijeva ruka i dio ramena kao da su kirurški odrezani sa njegova tijela. Krv je liptala iz žila dok je Rodriguez pokušavao desnom rukom izvaditi maramu iz džepa jakne. Činilo mu se nemogučim budući da mu se ruka tresla tako snažno da ju nije mogao ni držati u zraku. Čitav njegov tim potpuno je pobijen u nekoliko minuta. Napadači su ih zasuli svjetlećim zrakama nevjerojatnom brzinom da se nisu uspjeli ni prilagoditi a već su bili osakaćeni ili ubijeni. Rodriguez je bio posljednji koji je prkosio zrakama napadača, ali nakon što je i on pao na zemlju napadači su jednostavno odlebdjeli prema rudniku.
Bijes koji je ispunio narednika bio je neopisiv. Gledao je kako napadači nestaju u unutrašnjosti rudnika znajući da ih ne može nikako spriječiti u tome. I to ga je ljutilo više od činjenice da će umrijeti.
Pogled mu je postajao mutan i znao je da polako pada u šok. Nakon toga slijedi smrt. Rodriguez se uvijek pitao na koji će način umrijeti, i želio je da to bude u borbi. Da pogine boreći se za nešto dobro, za neki cilj. Pokušao je spasiti ljude Salmona, i ta dva mladića i donekle ga je to tješilo. Obrisi rudnika postajali su sve slabije vidljivi i odjednom je poželio sklopiti oči. Bio je strašno umoran.
Desna ruka kojom je pokušavao izvuči maramu iz džepa odjednom napipa nešto tvrdo. Istog trena u očima bljesne sjaj. Napipao je dimnu granatu.
Rodriguez upotrijebi posljednje atome snage i prevrne se na desni bok a zatim podupirući se rukom uspije se postaviti u klečeći položaj. Izvadio je granatu i izvadio sigurnosni osigurač.
- Neka vam taj rudnik bude grob gadovi! – vikne Rodriguez izbacujući krv iz usta.
Svom snagom koju je imao u desnoj ruci baci granatu prema rudniku a zatim padne licem na zemlju.
Vidio je kako crveni šištavi dim izlazi iz granate i penje se u vis, i to je bilo posljednje što je vidio.
Nije čuo zvuk helikoptera iznad njega svega pet minuta kasnije, niti razornu eksploziju dviju raketa koje su istovremeno udarile u rudnik i potpuno ga zatrpale.

************

Napuštena zgrada Steele Memorial Medical Centra opasno je visjela nad dubokim ponorom kojeg su napadači načinili u ulici Lena. I kuće oko nje također su se nalazile opasno uz rub. Činilo se kao da je potrebna blaga sila da ponor proguta zgradu i kuće. I upravo se to i dogodilo. Nebo se naoblačilo navukavši teške sive oblake, dovukavši sa sobom munje i grmljavinu. U svega par minuta nad Salmon se spustila oluja svom žestinom. Nebo je plakalo nad sudbinom grada i njegovih stanovnika. Bljesnula je munja, zatutnjala grmljavina, a staro stablo tik uz zgradu Steele Memorial Medical Centra sunovratilo se u ponor. Zemlja se počela odronjavati da bi potom cijela zgrada nestala u ponoru povlačeći za sobom i kuće. Ponor je gutao cijelu ulicu Lena cijelom dužinom u smjeru rijeke Salmon, mjenjajući izgled grada.
Kiša se pojačavala padajući tako snažno i gusto da su ulicama već počele stvarati se bujice vode. Kao da su sve sile prirode bile u Salmonu.

********

Chris, Lisa i Miles izabrali su loše vrijeme da napuste Kristovu crkvu i krenu prema svojoj kući. Kiša ih je iznenadila kad su prelazili rijeku Salmon i u trenutku ih posve smočila. Nalazili su se na najgorem mjestu u tom trenutku za njih, na mostu iznad rijeke Salmon. Bez ikakvog zaklona bili su prepušteni na milost kiši i hladnom vjetru. Iza njih nalazio se Salmon River Motel a ispred njih zgrada Idaho Fish & Game. Stajali su trenutak u nedoumici u kojem smjeru da krenu, a onda su odlučili produžiti naprijed prema Glavnoj ulici.
Malcom Trewitt s mukom je održavao svoj kombi na cesti, žureći da se makne u sigurnost svoje kuće. Vozio je prebrzo i nervozno ne obazirući se na uvjete na cesti. Želio je stići što prije do kuće i svoje obitelji te nije skidao nogu sa papučice gasa.
Snažan vjetar zanosio je kombi kao da je od kartona a gusta kiša onemogučavala je Malcomu jasan pogled na cestu ispred njega, tako da se nemilo iznenadio kad su odjednom tri prilike iskrsle ispred njega.
Nije stigao reagirati a ni ljudi ispred njega nisu mogli učiniti ništa da se spase. S obzirom na gustu kišu, huktanje vjetra i grmljavinu oni ga zacijelo nisu ni čuli.
Malcom je pokušao skretanjem u desno izbječi nesreću ali namjera mu se nije isplatila. Mjesto da skrene u desno, kombi se zanio u stranu i prevrnuo. No nije stao već je nastavio kliziti cestom cijelom svojom dužinom prema troje ljudi koji nisu ništa slutili.
Malcom nije mogao vidjeti kako njegov kombi ruši ljude na mokru cestu a zatim ih komada i gnječi kao da su od papira.
Sve se dogodilo u nekoliko sekundi i jednako je u toliko vremena i završilo.Uz glasan tresak kombi se zabio u ogradu mosta i zaustavio.
Malcom je s naporom uspio otvoriti suvozačka vrata, stati na bok kombija i osvrnuti se. Hladna kiša odmah ga je smočila do kože. Ali nije se obazirao na kišu i vjetar. Skamenio se ugledavši ostatke ljudskih tijela raštrkane po cesti. Osjetio je mučninu te je odmah skočio sa kombija na mokar asfalt i počeo povračati. Kad je mučnina prestala ustao je i prinio ruku ustima. U sebi je molio da je sve ovo ružan san i da će se svakog časa probuditi u svojoj kući. Nije želio prihvatiti činjenicu da je upravo ubio troje ljudi.
Teturao je prema kombiju kao da je u transu. Uzet će mobitel i pozvati pomoć. To je jedino što mu je preostalo za napraviti. Ponovno se popeo na prevrnuti kombi i zavirio u kabinu tražeći pogledom mobitel. Ugledao ga je ispod vozačkog sjedala te je rukom posegnuo prema njemu. U tom trenutku snažan nalet vjetra zatrese kombi dovoljno da Malcom izgubi ravnotežu i padne u kabinu. Kako je bio nagnut tijelom naprijed pao je točno na glavu i slomio vrat. I tako je priroda kaznila na svoj način čovjeka koji je nesmotrenom vožnjom usmrtio Lisu, Milesa i Chrisa O'Donnell.

************

Tim je proživljavao paklene muke. Čim je shvatio da se ne može pomaknuti i da ga nitko ne može spasiti počele su ga moriti žeđ i glad a pojavila se i bol. Sama činjenica da si ne može pomoći samo je još više pojačavala njegovu agoniju. Poželio je da je umro odmah nakon što se strop počeo obrušavati. Da je onaj viseći dio stropa koji sad opasno prijeti nad njim, pao zajedno sa gredom i dokrajčio ga zauvijek. Odjednom mu se žurilo da umre. Dok je ležao nepomično u mraku čuo je svaki otkucaj svog srca i primjetio je kako nije svaki otkucaj zvučao isto ali kako se ponekad ritmički ponavljaju i po nekoliko puta za redom. Kao da srce kuca u ritmu neke melodije. Kako čudno da to nije primjetio prije, pomislio je. A onda se upitao kad je zadnji put sjedio u tišini i slušao otkucaje srca. I znao je odgovor. Bilo je te onog dana kad je poginula Madeline.
Osjetio je suze na obrazima te ih je odmah rukom obrisao kao da se boji da ga netko ne bi vidio. Pitao se često kako ljudi mogu govoriti da im cijeli život prođe ispred očiju kad se nalaze na pragu smrti, i sad je shvaćao na što su mislili.
Ležeći potpuno nemoćan u išćekivanju smrti nije imao ništa drugo da radi već da se prisjeća svega što je učinio u životu i svega što nije.
Svi su njegovi planovi bili vezani uz Madeline i kad je ona poginula i njegovi su planovi nestali zajedno sa njom. Spremio ih je u kartonsku kutiju zajedno sa svim slikama i stvarima koje bi ga mogle podsjetiti na Madeline.
Tim se glasno nasmije. On je bio mrtav otkako je Madeline umrla, samo ga je predanost poslu održavala u ovoj ljušturi koju je zvao život.
Smiješno je što je to morao shvatiti sad kad ne može ništa učiniti. Ali valjda tako stvari moraju biti. Tko ne cijeni svaki dan života ne može ni očekivati drugu priliku.
Tim ponovno osvijetli dio stropa iznad njega.
Svaki put kad bi pogledao prema gore činilo mu se da je strop sve niži i niži. Očito je počeo halucinirati. Isto tako osjetio je hladnoću. Osjećao je, još je bio živ. Pitao se kako će biti to kad ne bude osjećao ništa.
- Je li to zapravo blagoslov smrti? Kad ne osjećaš ništa onda ni ne osjetiš smrt, zar ne? - Tim je počeo pričati na glas – Jesmo li zapravo umrli onda kad ništa ne osjećamo? Je li to zapravo smrt? Ne osjećati ništa?!
Pomislio je na lica starica koje su ležale godinama prikovane za bolničku postelju. Tek sada shvaća kako su se osjećale ležeći nemoćno nesposobne za ništa osim da se prisjećaju i priželjkuju smrt. Isto tako prisjetio se svoje majke na samrti kako mu se sa smješkom obratila i rekla da je napokon slobodna od boli. Umrla je pet minuta potom.
Tim se ponovno nasmije. Nije uopće osjećao noge, kao da ih nema. Zapravo se osjećao jako lagano i čudio se sam sebi zašto se onda ne može pomaknuti. Pokušao je pomaknuti ruke ali i one su odbile poslušnost. Usta su mu se potpuno osušila i imao je osjećaj da ako ih otvori da bi se mogla raspasti. Pomislio je što sve čovjek primječuje kad je nemoćan. Poželio je da ima sat koji svijetli u mraku.
Nasmijao se pomislivši što bi rekli njegove kolege na tu želju.
„ Od svega mogućeg u tom trenutku ti bi poželio sat koji svjetli u mraku?“, tako bi mu rekli podrugljivo.
Ali da, poželio bi taj sat da zna koliko je sati. Mučilo ga neznanje. Imao je dojam da leži već satima u mraku a opet moglo je proči jedva pet minuta. Samo u mrklome mraku čovjek postane svjestan svojih najdubljih strahova. A koji je bio njegov najdublji strah? Da će umrijeti i da će to biti kraj. Nema boljeg života, ponovnog susreta sa najdražima, nema Boga! Strah ga je da je ovaj život sve što postoji. Boji se da je potratio život uzalud i da neće imati drugu priliku.
Odjednom je čuo glasove. Netko je dolazio prema njemu. Pokušavao je ušutkati bubnjanje srca kako bi čuo glasove i ugodno se iznenadio kad je u tome uspio. Bubnjanje je postalo sve tiše i tiše, dok nije u potpunosti nestalo. Ali nestao je i rudnik, i mrak, sve je odjednom nestalo u blještavom bijelom svjetlu koje ga je okružilo. Odjednom je osjetio ogromnu snagu u sebi. Energiju tako jaku da je imao osjećaj da može učiniti sve što poželi. I pružio je ruke prema gredi i odbacio ju takvom lakoćom kao da je obična suha grana. Ustao je i pogledao oko sebe. Na desetke ljudi stajalo je oko njega i promatralo ga sa osmijesima na licima. No zaustavio se na jednom licu. Njegova Madeline je bila tu i čekala ga je. Njegova Madeline...
Tim je odavno bio mrtav kad se viseči dio stropa otkinuo i srušio na njegovo tijelo, načinivši mu tako grob unutar groba.


**************

Mary Batterstone umrla je u snu tako mirno da je to Wendy primjetila tek sat vremena poslije. Nije histerično jecala, niti proživljavala agoniju zbog majčine smrti. Nestanak brata Nicka i oca Marka već su je očvrsnule u toj mjeri da joj je smrt postala sastavni dio života, poput boli.
Sasvim nježno, posljednji put, zagrlila je krhu ženu koju je neizmjerno voljela a zatim ju je spustila na pod crkve i prekrila kaputom.
Prišla joj je starija opatica i sućutno ju pogledala. Wendy je klimnula šutke glavom i naglo ustala. Nije željela gledati kako odnose njenu majku u posebnu prostoriju gdje su se već nalazila tijela ljudi koji su umrli od rana ili slomljena srca kao njena majka.
Wendy je gledala kroz prozor crkve u oluju koja je bjesnila vani i začudo u tom bjesnilu prirode osjetila je mirnoću. Kao da je priroda iskazivala njene emocije, kao da je priroda proživljavala njenu bol. Do prije dva dana imala je savršenu obitelj – njoj je bila savršena, a sad je ostala sama, prepuštena sebi na odgovornost. I to ju je plašilo. Voljela bi da je njen brat Nick ovdje. On bi se pobrinuo za nju. Još nije bila spremna vjerovati da je on mrtav. Njeno joj je srce govorilo da je on još živ.
- Gdje li si brate? Zašto ne dolaziž po mene?! – ona upita tiho kišu dok su joj suze klizile niz lice...




- 22:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2011., subota

Kad je minuta vječnost.....

Isplanirao sam savršenu večer za nas dvoje... romantične svijeće ( mirisne ), njen omiljeni sok i čokolada s keksima, obrijao se ( jer takvog me više voli ), oslobodio se stresa i dobio njenu poruku: - nemoj biti tužan ali ne mogu doći večeras... čujemo se sutra...

Ok! Sutra ćemo se vjerovatno vidjeti i nije smak svijeta ali čim sam pročitao poruku klonuo sam na stolicu kao da sam oduzet. Nevjerojatno kako ljubav u jednom trenu može biti pokretač a u drugom trenu te nokautira. Buljio sam u ogledalo, u svoj odraz ne znajući zapravo što želim vidjeti... Možda neku utjehu, razlog ali nisam našao ništa pametno..

Daleko je sutra i znam da će mi svaka minuta biti kao vječnost dok ju ne vidim, a s obzirom na poljubac koji je rekao više nego 1000 riječi vjerojatno noćas neću ni spavati....
Čak ne mogu biti ni tužan što je nema i što svi moji planovi padaju u vodu, već sam sretan što ćemo se vidjeti sutra!
Volim je - ne, obožavam je ali nemam potrebu da ju trebam uz sebe svake sekunde.. Mislim želim da je uz mene svake sekunde ali sam svjestan da to nije moguće i to prihvaćam...E sad jel to prava ljubav ili sam " puko"...
Nikad nisam ovakvo nešto osjećao prema djevojci kao što osjećam prema njoj i naučila me strpljivosti - nečemu što nikad nisam imao ( bar ne kad je ljubav bila u pitanju ) dovoljno!
Naučila me kako nekoga možeš voljeti cijelim srcem i dušom a da pritom živiš svoj život i nisi ovisan o toj osobi koju voliš!
Trebalo mi je to! Nadam se da će ostati dugo u mom životu - stvarno to želim cijelim bićem, i da moj život nije samo njena usputna stanica...
No ako i jest bit ću joj zahvalan za sve divne osjećaje koje je probudila u meni....
Noćas će biti u mojim mislima bez obzira što radio i gdje bio i samo se nadam da će i ona bar jednom pomisliti na mene...

- 20:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

TKO SE ZUBI BOJI JOŠ ( stand up tekst )


Da da! Zubi stvarno znaju biti težak teret – pogotovo ako ih nemaš! Ja sam živ dokaz da Zombi može živjeti normalno! Samo što ja nisam normalan!

Prije nekoliko dana obukao sam kostim božićne jelke (da jelke) i takav na trgu djelio djeci slatkiše! Izgledao sam kao biljka mesožderka – koja nije mesožder!

Iako je očito bilo da sam jelka ( meni je to bilo očito ) neki je klinac zabrijao da sam krokodil! Otac mu je rekao: - Ne može biti krokodil sine! Vidiš da nema zube!

Nemam zube?! Nisam imao ni rep! I otkad to krokodili imaju božične ukrase na sebi? Zašto mu to nisi rekao? Da nemam rep! Zašto moraš spominjati zube!? Kao krokodila se može prepoznati samo po zubima!? Koji idiot!

Ali moram priznat, to je bio pravi potez – nema šta! Zaposli tipa bez zubi da dijeli djeci bombone! To ti je jebena reklama!
Već vidim majke na trgu kako odmahuju glavama – A A!
I onda kažeš: – Ako ćeš jesti bombone izgledat ćeš ovako kao ja! Ukrašen božićnim lampicama na sred trga!

Uzmi jedan!! I uzeli su! Sve sam bombone podjelio! Ljudi su uzimali od straha!
Probaj meni reći NE dok na sebi imam kostim krokodila...ovaj božićne jelke!? Hajde da te vidim?!
Krokodil! Mama ti je aligator!

Nego ja sam rođen da budem komičar jer kad nisam komičan onda sam u komi!

Prvo sam ljude nasmijavao svojim izgledom a kasnije opet svojim izgledom! To ili imaš ili nemaš – mislim na izgled!

Kad me vide kako trčim svi odmah pomisle da ću pasti i polomiti se! Na pameti im je samo jedno: Zovi hitnu!

Nudili su mi posao kaskadera, da da! Ljudi danima uvježbavaju kako treba pasti a ja samo dođem i padnem! Iz prve! Talent!

Znate za one plastične djevojke, e?
Sad mislite da pričam o gumenim lutkama? Ne! Mislim na one što su plastične!

Ja ne bih nikad mogao hodati sa plastičnom djevojkom! Nema šanse! Koliko god seksi i izdržljiva ona bila! Bez obzira na garanciju! Ne!
Zamisli da sjedne pored radijatora i otopi se! Isuse Bože!
Bilo bi mi stvarno neugodno naručiti novu!

Ali zato mi nije bilo neugodno naručiti preko top shopa PAMETAN KREVET! Da!
Pametan krevet! Nisam ni znao da postoji glup krevet?!

I čim sam legnuo na taj PAMETAN KREVET pomislio sam kako bi bilo pametnije da kupim vodeni krevet! Jebeno! To stvarno funkcionira!

Privukla me reklama priznajem! Ali ne zbog polugole plavuše Grozdane (27) iz Bedekovšćine koja se u spavaćici i halterima prevrtala po krevetu i šaptala RUF MI AN... već zbog toga što je krevet stvarno pametan!!! Jebeš Grozdanu! ( Da bar! )

Ali pazi ovo! Krevet tjera grinje i ostala sranja od sebe brže nego Speedy Gonzales, ima deku koja zimi grije a ljeti hladi, i pamti položaj mog tijela dok spavam!
Jebote koji krevet – ima veći IQ od mene! Počeo sam se pitati smijem li ja uopće spavat na njemu? Da ga ne bi pokvario?! I hoće li me pametnjaković provjeravati?!

I stvarno čim sam legnuo on je krenuo: - Mylo s obzirom na tvoju fizionomiju, godine, postotak masti i ugljikohidrata preporučujem da legneš u položaj fetusa! I ja legnem!

Nakon dva sata krevet se budi i ode frajer na wc!
- Ti si krevet koji ide pišat?
– Da Mylo! A ti si čovjek koji još uvijek piša u krevet!

Koji drznik! Krevet koji te vrijeđa! Dobivam uvrede od strane spužve? A to čak nije spužva Bob! Koliko niže možeš pasti od toga? Jedino ako si u vezi sa plastičnom djevojkom – a nisam! (Prekinuli smo prošli mjesec!)
E pa meni je bilo dosta pametnog kreveta!

Na kraju sam ja ispao pametniji! Više ga nemam – iselio sam se iz njegovog stana!


- 20:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.01.2011., utorak

STAND UP - POZITIVA BURAZ

Jedna prekrasna draga osoba pitala me imam li popis želja koje želim ispuniti u životu! Naravno da sam rekao da imam!
I onda me pitala koje su mi prve tri želje na tom popisu?
Rekoh joj da ne bi gubila vrijeme, prvih devet želja sa popisa su identične – sex! Na to je ona viknula: Prvih 9 želja ti je sex?! Zašto?
Jer toliko puta mogu za redom!He he!
Šalu na stranu – stvarno mogu!

Zaljubljen sam ali ono totalno zatreskan! I moram priznati da je to jebeni osjećaj! Biti tako zaljubljen! Još kad bi se mogao sjetiti u koga sam se to zaljubio....
Ne, stvarno sam se zaljubio u nadam se svoju buduću next i sve mi se mijenja u životu zbog nje! Utorak mi postaje srijeda, noć postaje dan, kiša padne pa stane,... znate sve one stvari koje odjednom primječujete kad ste zaljubljeni...

I kupio sam joj psa, malog psića sa smeđom mrljom na lijevom oku – to sweet! Kupio sam ga kao znak pažnje s namjerom da to bude naš zajednički psić! Da ga mazimo, pazimo, šetamo...zajedno.
Nakon dva dana to više nije bio naš pas već njen pas a ja ga smijem posječivati vikendom i praznicima... Srećom, nije jedini! Ima ih u Turbo Limachu bar još pedesetak istih....

Nego veoma sam ponosan na svoju tetovažu škorpiona! Da! Koštala me samo jednu pivu! Ručni rad mog susjeda s iglom i tušem! Nije boljelo puno – samo prvih pola sata! Nakon toga mi je ruka utrnula i nisam osjećao ništa... ili sam se onesvijestio! Ne sjećam se baš najbolje!

I kad me ljudi pitaju zašto sam stavio škorpiona uvijek sam govorio da sam to u horoskopu i da ću to uvijek biti! I onda pročitam na webu da će biti i trinaesti horoskopski znak ( Zmijonosac ) i da zbog njega neću više biti škorpion već VAGA! Vota fak! I što sad?!

Kakvo je to glupo ime za horoskopski znak? Zmijonosac!? Što? Čovjek nosi zmiju ili ima zmijski nos?! Jel to onaj lik iz Harry Pottera? Tko smišlja ta imena?! Kako tip koji nosi zmiju može biti Zmijonosac a žena koja nosi krčag s vodom je Vodenjak?! Daj mi to objasni?!
I stavili ga između Škorpiona i Strijelca kao da je on neki mother fucker – ma daj! Tip nosi zmiju! Big deal! Uuuu baš me strah! Ne seri! Mići tog guzonosca iz horoskopa bolje ti je!

Srećom siguran sam za ovu drugu tetovažu da se nikad neće mijenjati ili hoće?! Tetovirao sam si Mylo na lijevo rame ali mi je tip previše nakosio slovo L pa izgleda kao da je V ( kreten ) što je u biti jako ironično pošto ja i ne znam izgovoriti slovo L već umjesto L kažem V! Jebeno! Kako je on to znao?! Tip očito čita misli?! Ne ne čita! Ostao sam mu dužan 150 kuna! Ha, kako to nije uspio pročitati!

Bolestan sam! Zdravstveno mislim, ne psihički! Izgleda da svaki put kad trebam nastupati u Studiu nastradam! Prošli me put stresla struja a sad me tresu bubrežni kamenci! Ali proći će! Pijem one Calgon tablete! Ako pomažu perilici pomoći će i meni! Treba brijat na pozitivu! Pozitiva te uvijek spasi!
Isto mi je bilo kad sam osvojio nagradu za najljepši osmijeh!
Dobro ste čuli! Najljepši osmijeh! Bio sam tako ponosan i sretan! Kao nagradu dobio sam kutiju čokoladnih kekasa - Domačicu! Rezultat?!
Godinu dana kasnije otpalo mi 14 zubi!
Tko normalan daje čokoladne kekse kao nagradu za najljepši osmijeh?! To je bila prljava sabotaža! Jebla ih zubić vila!
Al' nema veze! Iste sam godine osvojio još jednu nagradu! Za naj ružniju masku na fašniku! Eto! Trebaš samo brijat pozitivu buraz!

- 13:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.01.2011., nedjelja

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE

POGLAVLJE 11

. 11. .

- Ja se moram maknuti odavde! – Lisa je uporno micala Milesove ruke koje su je nastojale zadržati na mjestu.
Kao da ju netko kontrolira u jednom se trenu podigla i krenula prema izlazu iz crkve. Miles ju je odmah zgrabio za ruku ali se istrgnula i krenula dalje, no ni Miles nije mislio odustati. Podigao se i obgrlio je oko struka nastojeći je nježnim glasom smiriti. Uhvatio ga je strah da je Lisa poludjela od boli za Kirsten.
- Miles smjesta me pusti! – Lisa će odlučno
- Samo se smiri ljubavi! Sve je u redu! – Miles odvrati nježno no ne popusti stisak.
- Da biti će u redu kad se maknemo odavde! – Lisa će gnjevno – Ne mogu više slušati plač i jecaje! Jednostavno je previše!
- Znam kako se osjećaš dušo! Razumijem te!
- Onda me pusti već jednom da odem odavde! – Lisa mu uputi molećiv pogled.
Miles pogleda prema Chrisu koji klimne glavom.
- Majka je u pravu! – on ustane – Ni ja više ne mogu biti na ovom mjestu!
Miles klimne šutke glavom i makne ruke sa Lise i odmakne se korak unazad. Ali Lisa nije odmah produžila dalje. Mjesto toga, okrenula se i prišla Milesu. Primila ga je za ruke i poljubila u usta.
- Volim te, znaš to! – ona će polutiho pogledavši ga u oči
On joj rukom odmakne pramen kose sa čela.
- Naravno da znam! – osmjehne se on – I ja tebe volim ljubavi!
Slijedio je snažan zagrljaj a zatim su zagrljeni i u pratnji Chrisa krenuli prema izlazu iz crkve.
Nitko u crkvi nije obrača pozornost na njih kao da ih nisu ni primječivali. Jedino je Wendy podigla pogled prema njima no to je bilo sve što je učinila. Kad su oni izašli iz crkve Wendy je spustila pogled prema svojoj neutješnoj majci i jače je zagrlila.

************

Tim Slain teškom je mukom dočekao dolazak dvaju helikoptera koje je zatražio puten radia iz automobila. Ideje koje su se rojile u glavi narednika Rodrigueza sad su isto radile i u njegovoj glavi, budući da je Rodriguez svoja razmišljanja odmah prenio njemu. Teško mu je bilo razlučiti što točno misli o teoriji narednika kako napadači imaju ograničeno vrijeme boravka na Zemlji, ali činjenica koja mu ide u prilog jest to što napadači niti ne pokušavaju više boriti se ili ubijati ljude. Usredotočili su se na pronalaženje Myla kao da je sve drugo gubitak vremena i energije. Zato su načinili procijep kako bi ih onemogučili da interveniraju. No zaboravili su ili nisu ni znali kako ljudi ne odustaju ni kad se sve čini gotovo. Kad su otišli iz Salmona s njima je otišla i energija koja je grad ostavila bez struje i komunikacije. I zato je Tim s lakoćom mogao zatražiti dva helikoptera direktno sa aerodroma. Deset minuta kasnije smjestili su se u helikoptere i potom vinuli u zrak. Tim se smjestio u prvi helikopter gdje je bio narednik Rodriguez te je napetog lica promatrao praznu autocestu 93 ispod njih. Misli su mu bile negdje daleko od svega što se događalo, ali izraz lica je i dalje bio odlučan i čvrst.
Ne znajući zašto prisjetio se svoje pokojne supruge Madeline. Sad je prošlo već tri godine otkako je stradala u teškoj prometnoj nesreći. Izgubila je kontrolu nad svojim automobilom jedne olujne večeri vračajući se s posla kući i poginula. On je potpuno bio shrvan njenim gubitkom i nitko, uključujući i njega samog, nije vjerovao kako će ponovno moći obavljati zhtjevan posao zapovijednika policije.
Tim strese glavom kao da želi otjerati misli koje su navrle. Trebala mu je sva koncentracija za misiju u koju se upustio. Više nije bilo povratka nazad. Trenutak kad se ukrcao u helikopter odabrao je svoj put. Ubiti ili biti ubijen, nije bilo treće opcije.
Helikopter je bio iznad rudnika i Tim se pripremio za akciju. Ali nije bio dovoljno spreman za ono što se dogodilo u sekundi. Tri svjetleće zrake plave boje prohujale su tik uz njegovo lice poremetivši njegovu ravnotežu. Nije ničim mogao spriječiti pad iz helikoptera ali zato je narednik Rodriguez bio spreman. U posljednji trenutak uspio je zgrabiti Tima i zadržati ga unutar kabine. Tim mu je klimnuo glavom u znak zahvale a zatim je eksplozija iza njih zanijela helikopter i primorala pilota da upotrijebi svu svoju vještinu kako se ne bi srušili na zemlju. Drugi helikopter postao je goruča kugla koja se rušila prema tlu zajedno sa osmoro ljudi u njemu.
Narednik Rodriguez opsuje i vikne prema pilotu da spusti helikopter što brže može na zemlju inače će i oni nestati u plamenu. I nije nimalo pretjerivao jer su napadači istog trena počeli ispaljivati zrake prema njima. Nadljudskim naporima i koristeći svu svoju vještinu pilot helikoptera uspijevao je izbječi zrake, spuštajući se sve niže prema zemlji.
- Spusti se otprilike na dva metra i mi ćemo iskočiti! Neće ti dopustiti da sletiš! Čim iskočimo gubi se odavde! – vikao je Rodriguez pilotu a zatim se okrenuo ostalima – Čim iskočimo zauzmite položaj i pucajte u gadove! Moramo ih zadržati što duže na otvorenom!
- Zašto je to bitno?! – iznenadi se Tim – Zar ne bi bilo lakše da ih iznenadimo u rudniku?! Mislim, neće moći letjeti i pošto su hodnici uski mogli bi ih pobijediti! Na otvorenom smo žive mete! Čemu takva zapovijed?
Narednik Rodriguez pogleda u Tima i osmjehne se.
- Nisi ti jedini koji je zvao helikoptere Tim! – on će ozbiljno – Za par minuta dolazi pojačanje! I ako uspijemo računati na element iznenađenja napadači bi mogli izgubiti ovu bitku!
Tim klimne glavom.
- Vi radite kako želite ali ja idem u rudnik! Moram biti siguran da su Mylo i Nick u njemu! – Tim će odlučno
Rodriguez klimne potvrdno.
- Pripremite se momci! – vikne on kad je helikopter bio na dva metra iznad zemlje – Sad! Iskočite!
Jedva da je viknuo a svi su iskočili iz helikoptera koji se odmah vinuo u zrak i počeo udaljavati od njih. Napadači nisu promatrali helikopter već su se okrenuli prema Rodriguezu i ostalima.
- Pucaj po želji! – vikne Rodriguez uperivši svoju pušku u najbližeg napadača.
Zaglušujuči rafali miješali su se sa ekspozijama koje su nastajale od strane zraka napadača. Rodriguezov tim neprestano je bio u pokretu ne ostajući na jednom mjestu više od sekunde, te su tako uspješno izbjegavali smrtonosne zrake. Jedini problem u toj taktici bio je taj što će ih brzo savladati umor a napadači nisu nimalo izgledali oslabljeno.
Dok je Rodriguez sa svojim ljudima zaokupljao pažnju napadača, Tim je oprezno odjurio do ulaza u rudnik. Pogledao je prema Rodriguezu a zatim se uputio u poluosvjetljeni rudnik.

***************

Mylo nije nikad bio u rudniku bilo koje vrste ali kao znatiželjno dijete čitao je sve što mu je došlo pod ruku, te je i tako pročitao i neke važne činjenice o rudnicima. Prva stvar na koju treba obratiti pozornost jest zrak u rudniku. Ukoliko se ne osjeti lagani povjetarac to bi značilo da nema svježeg zraka, a to je odmah znak za uzbunu. Mnogi od tunela u rudnicima su ili urušeni ili bez ventilacije, a zbog stalne oksidacije materijala i stijena prisutno je mnoštvo plinova. U najgorem slučaju taj plin ne bi ni osjetili dok ne bi bilo kasno.
Mylo je izvadio upaljač iz džepa. Maleni plamičak zatreptao je bacajući sjenu na zid tunela, stvarajuči Mylu izraz olakšanja na licu. Tunel je imao zraka.
Jedna briga manje, pomislio je. No napušteni rudnik krio je mnoge opasnosti za neupučene. Otac od Nicka često je vodio avanturiste na ekspedicije u planine i spilje, i znao im je pričati o opasnostima koje su vrebale uokolo.
Podzemne vode jednako kao i površinske mogu poplaviti tunele miješajući se sa otpadnim materijalom iz ruda. Boja te vode je najčešće žuto – narančasta, i osim što je otrovna nastaje kad su metalni sulfidi izloženi zraku i vodi.
Druga opasnost od poplave u rudniku jest erozija koja nastaje kad voda omekša zemlju zbog čega drveni stupovi propadnu i nastanu urušavanja.
Iako je u rudniku bilo zraka to nije značilo da su lišeni opasnosti. Prašina i talog nastali iz drobljenja ruda mogu u sebi sadržavati teške metale i kontaminirati u blizini tla. Arsen, olovo, azbest i drugi otrovni metali lako se mogu nalaziti u hrpama otpada u tunelima a koje vjetar može dizati u zrak. Čak i ako je sve u redu sa rudnikom, i nema otrovnih voda, plinova, i čak ako je zrak čist i bez otrova, ipak postoji još jedna prijetnja u svakom rudniku, koja je možda i največa od svih ostalih. Nesreće.
Podzemne jame i okna vrebaju neoprezne ljude, odbačeni alat koji je napola zatrpan u zemlji, napukli strop i stupovi također su prijetnja koja može ugroziti život pojedinca ili čitave skupine.
Največi strah ljudi u rudniku jest strah od urušavanja. Ako se tuneli uruše i ostanete zatočeni duboko pod zemljom osuđeni ste na smrt gušenjem što zbog nedostatka zraka što od koncentracije plinova kojima ćete biti izloženi, u svakom slučaju nema vam spasa.
Sve je to dobro znao Mylo dok je vodio Nicka i Kirsten sve dublje pod zemlju ni sam ne znajuči gdje će ih odvesti i s kojim ciljem. Činilo mu se dobra ideja da se sakriju u napušteni rudnik i da se u njemu obrane od napadača, ali sad kad su se nalazili u rudniku više nije bio u to siguran. Nisu li zapravo olakšali posao napadačima? Dovoljno je da oni zatrpaju ulaz i stvar je riješena. Njih troje će ostati zatrpani u rudniku i umrijet će od gladi i žeđi ili će se ugušiti. U svakom slučaju umrijet će. Zašto je uopće predložio taj plan?
Iz jednog razloga. On je bio uvjeren da napadači žele biti sigurni da je on mrtav. Ako uruše rudnik i zatrpaju ih unutar njega još uvijek postoji mogučnost da rudnik ima drugi izlaz ili da je na nekim mjestima stop urušen i zjapi otvor kroz koji se mogu provući na površinu. Mylo se nadao da napadači razmišljaju na njegov način i da će poći za njima u tunele.
- Bilo bi dobro da nečime zaštitite usta! – Mylo se okrene Nicku i Kirsten – Mislim da smo sigurni od plina i otrovne prašine ali bolje ne riskirati!
- Čime da ih zaštitimo?! – oglasi se Kirsten – Nemamo marame niti krpe da ih vežemo oko usta!
Mylo skine jaknu i spusti je na zemlju a zatim skine i košulju. Dobaci košulju Nicku.
- Učini mi uslugu i rasparaj košulju u tri dijela! – on ponovno navuče jaknu preko crne majice – Neće biti savršeno ali biti će bar nešto!
Nick šutke izvadi iz džepa nožić na rasklapanje, poklon od oca koji je uvijek nosio sa sobom. Vještim potezima raspara košulju u tri dijela i pruži svakome jedan dio.
- Koliko ćemo duboko ići u tunele? – upita Kirsten
Mylo slegne ramenima. Nije o tome uopće razmišljao.
- Ne znam! – on će zamišljeno – Pretpostavljam da trebamo naći najbolje mjesto s kojeg se možemo braniti bude li došlo do borbe!
Nick šutne kamen ispred njega kao komentar na Mylove riječi. Očito nije bio oduševljen tim odgovorom.
- Imaš bolju ideju?! – U glasu Myla osjećala se lagana ljutnja.
- Meni zvuči dobro! – brzo će Kirsten promatrajuči njih obojicu.
Kao da je boravak pod zemljom u njima izazivao tjeskobu i napetost, te su postajali razdražljivi. Najmanje što im je sad trebalo jest da se potuku i posvađaju.
Kirsten je duboko udahnula. Da nije bilo tih napadača koji su vrebali njihove živote, za nju bi boravak u ovom rudniku bila pustolovina iz snova. Poljubac od strane Myla kao da ju je izmjenio. Nije bilo ništa posebno u tom poljupcu. Posebnost je bila u tome što je poljubac došao od strane Myla. I sad su tu ti osjećaji koji je obuzimaju svake sekunde a koje teškom mukom kontrolira. I ta želja za njegovim usnama, toliko je snažna da joj dođe da vrišti. Ponekad kad ju on pogleda ona se ponada da će ju poljubiti, prisloniti svoje usne na njene. i onda osjeti tugu u srcu kad on to ne učini.
Kirsten strese glavom. Ne može sad razmišljati o ljubljenju i poljupcima kao neka zaljubljena tinejđerica. Njihovi životi, kao i životi mnogih drugih ljudi su na kocki. Sad treba biti koncentrirana na preživljavanje. Ako se izvuku živi iz ove situacije onda će biti vremena za ljubav.
- Je li sve u redu Kirsten?! – upita Mylo – Izgledaš mi dezorijentirano?!
Susrevši se sa njegovim pogledom Kirsten klimne glavom.
- Ne! U redu sam! – ona će brzo – Samo se pitam kako ćemo se suprostaviti tim gadovima!? Oni su puno močniji od nas!
- Ne brini! – Mylo će mirno – Još smo uvijek živi zar ne?! Usprkos njihovim naporima da nas unište! Već ćemo pronači način da im se suprostavimo! Vjeruj mi!
Ona klimne glavom i okrene se prema Nicku koji je šutke stajao sa strane.
- Jesi li ti dobro Nick?!
- Ne brini za mene! Dobro sam! – ravnodušno će on ne pomaknuvši niti jedan mišić na licu
U tom trenutku žarulja na stropu počne treperiti a zatim se ugasi. Odjednom su se našli u mrklome mraku. Trenutak kasnije plamičak upaljača u ruci Myla osvijetli njihova lica.
- Čini se da je agregat zakazao! – reče Nick – Moramo pronači drugi izvor svjetla od upaljača!
- Vjerujem da su rudari imali baterije baš za ovakve slučajeve! – javi se Kirsten – Zasigurno se i njima događalo da agregat zakaže!
- Nisam baš siguran u to! – primjeti Mylo – Prije bih rekao da je uvijek bio jedan čovjek uz agregat koji je pazio da sve bude u redu!
- Ok! – uozbilji se Nick – Ali tebi je jasno da mi nemamo tog jednog čovjeka!? A ovaj mrak me izluđuje potpuno!
- Jasno mi je u kakvoj smo situaciji! – Mylo će grubo – Nastojim pronači rješenje!
- Onda to nastoj što brže jer taj upaljač u tvojoj ruci neće izdržati još dugo...
- A da predložiš nešto konkretno umjesto da se razbacuješ glupim primjedbama?! – obrecne se Mylo na njega – I ti si u ovoj situaciji zajedno sa mnom i Kirsten! Ili ti mozak ne funkcionira u ovakvim uvjetima!
- Dečki molim vas! – Kirsten se postavi između njih – Ovakvim tonom nećemo ništa postići! Moramo pronaći rješenje a ne svađati se!
- Reci to svome dečku! – odbrusi Nick
- Mylo nije moj dečko! – vikne Kirsten – ja i on smo...više kao...
Dalje nije stigla reći jer je snažna tutnjava protresla cijeli rudnik i iznenada su svo troje izgubili ravnotežu i ispružili se po zemlji.
- Jeste li svi ok?! – vikne Mylo pokušavajuči pronači upaljač koji mu je ispao iz ruke.
- Ja sam ok! – javi se Kirsten – Nick?
- Koji je vrag to bilo? – začuje se Nickov glas – Potres?
- Ne, nije potres! – Mylov je glas zvučao smrtno ozbiljno – Nešto puno gore!

- 12:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.01.2011., srijeda

SLIJEPA PRAVDA ( funny sketch by me )

- Recite, koliko ste popili?
- Zašto me to pitate?
- Samo odgovorite na pitanje, molim!
- Ali zašto me to pitate?!
- Nemam se ja što vama objašnjavati! Pitam vas i zahtjevam odgovor!
- Koji odgovor?
- Zar vi na sve odgovarate pitanjem?
- Zašto bih to činio?!
- Evo, upravo jeste!
- Jesam što?!
- Odgovorili mi pitanjem!
- Hoćete reći da sam vam odgovorio na pitanje!?
- Ne! Nego vi na moja pitanja odgovarate svojim pitanjima i tako izbjegavate dati odgovor na moje pitanje!
- I kako mi ide dosad?
- Jako uspješno moram priznati! Talentirani ste za to!
- Stvarno tako mislite?!
- Stvarno! A sad mi odgvorite na pitanje!
- Na koje to pitanje?
- Opet vi započinjete!
- Mislite da je tako lako dati odgovor na nečije pitanje?!
- Da, mislim! Ja to uvijek činim! Kako bi bilo da probate?
- Dobro. Probati ću!
- Bravo! Upravo ste mi dali odgovor koji nije bio pitanje! Čestitam!
- Zar jesam? Stvarno?!
- Da! Vidite da to nije tako strašno! Sad kad smo to uspješno savladali, odgovorite mi na pitanje!
- DA za sve!
- Molim?! Što ste rekli?
- DA za sve!
- Kakav vam je to odgovor?
- Svestran, rekao bih!
- Počinjete me ljutiti gospodine!
- Zar to činim?
- Da, činite to!
- Ne ljutite se što ne pamtim sva vaša pitanja!
- Zanima me odgovor samo na prvo pitanje i ništa drugo!
- Kako da vam odgovorim kad ne znam koje je pitanje bilo prvo!?
- Postavio sam ga na početku našeg razgovora, kad sam vas zaustavio jer ste krivudali na sred ceste u krivom smjeru! Ali znate šta? Nije važno! Jednostavno ću vam napisati kaznu za prekršaj!
- A može li policija dobiti kaznu ako učini prekršaj!?
- Naravno da može! Pred zakonom smo svi isti!
- Onda kaznite samoga sebe zbog ugrožavanja života osobe sa invaliditetom!
- Čijeg života? Samo smo vi i ja na ovoj cesti!?
- Na svoj život i mislim!
- Ma dajte molim vas! Na koji sam ja to način ugrozio vaš život?
- Tako što ste me ganjali cestom na svom motoru!
- Bili ste pijani! I svaki bi policajac na mom mjestu učinio isto u namjeri da vam spasi život!
- Nikad u životu nisam okusio kap alkohola!
- Kako da ne! Baš vam vjerujem!
- To je istina! Ne pijem alkohol!
- A zašto ste onda krivudali po cesti, ha?
- Zato što sam slijep i ganjala me budala na motoru koju sam želio izbjeći!
- Ispričavam se nisam znao da ste slijepi!
- Da, teško je bilo uočiti ovaj štap kojim sam mahao ispred sebe!
- Mislio sam da se s nekim svađate....
- Zar ste vidjeli još nekoga osim mene?
- Mislio sam da ste pijani i da si umišljate...
- Mogli ste upaliti sirenu i sve bih vam objasnio!
- Gledajte gospodine...ovaj pardon.. Hoću reći, najbolje bi bilo da sve ovo zaboravimo i maknemo se odavde!
- Lako je vama to reći! Ja niti ne znam gdje sam! Znate li vi?
- Iskreno, nikad nisam bio u ovom dijelu grada!
- Zar niste gledali koji se putem vozite?
- Bojao sam se da biste mi mogli pobjeći ako skrenem pogled...
- Pobjeći?! Pijanac koji posrče lijevo-desno?!
- Da znam! Sad zvuči blesavo ali da ste bili na mom mjestu i vi bi...
- Na vašem mjestu?! Ja?! Dajte molim vas! Ako sam slijep ne znači da sam glup!
- Što time želite reći?
- Zar niste dosad shvatili?
- Molim slijedite zvuk mog motora i odvest ću vas u centar grada!
- Prvo pametno što sam čuo od vas! hajde krenimo dok se nije spustila noć!
- Kakve to veze ima! Vi ste slijepi! Ionako ne vidite da li je dan ili noć!
- Mislio sam na vas! Ako ste u stanju izgubiti se u sred bijelog dana, ne želim ni pomišljati što bi bilo da nas zatekne noć! Krenimo već jednom....

- 18:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

POŽUDA

Uhvatim se kako razmišljam o tvojim mekim usnama
i kako bih te rado kušao kao da si šlag sa trešnjama,
i u trenucima dok o tome mislim shvaćam što srce bi htjelo
da ležim budan pored tebe i milujem tvoje nago tijelo....

Kradem te trenutke iluzije da tijelo se moje tobom počasti
dok te slušam kako dišeš, tvoji tihi uzdasi u strasti,
moje srce želi da te ljubi osjećam tu želju snažno
s tobom želi sebe da podijeli da ništa drugo ne bude važno...

Uhvatim se kako razmišljam svakog trenutka samo o tebi
i znam da ni s jednom drugom strastvenije ljubav vodio ne bi,
zamišljam tvoje znojno tijelo i u mislima s tobom krevet dijelim,
i shvaćam ono što srce odavno zna cijelo vrijeme samo tebe želim....


27.05.2003, Zagreb - Hrvatska

- 18:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.01.2011., nedjelja

ZAVARAVAM SEBE

Tvoje usne osjećam snažno i ostaje na licu mom njihov trag
zavaravam sebe da me ljubiš da sam ti još uvijek drag...

Miris proljeća podsjeća na tebe dok vjetar ga u zraku nosi
zavaravam sebe da si moja a zapravo i ne znam tko si...

Svaka riječ tvoja je molitva svaki uzdah moj je vapaj za spas
zavaravam sebe da vrijeme stoji kao blagoslov između nas...

Koraci tvoji ne čuju se poput sjene nestaju u noći
zavaravam sebe da nisi sjena i da ćeš ponovno meni doći...

Samoća srce pritišće i sve bolniji postaje dan
zavaravam sebe da ti postojiš i da nisi samo san...

11.04.2003, Porto - Portugal

- 11:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.01.2011., subota

HVALA

Zašto sam sretan kad me nazoveš
bez obzira na vrijeme, bez obzira na mjesto
i zašto volim da te promatram
onako ozbiljno i mirno
onako kako to činim često?
Znaš li zašto pišem ove stihove
par sekundi nakon tvojeg poziva
i zašto tvoje nasmiješeno lice
pred moje oči srce stalno doziva?
Primjetio sam nema tome davno
da kad si uz mene ja tužan ne mogu biti
i da svi moji osjećaji nježni
izlaze na površinu ne žele se kriti...
Zato HVALA ti na tome
što misliš na mene, što ti je stalo
i HVALA ti za mir što ga meni pružaš
u trenucima kad ga imam malo...
HVALA ti za svaki osmijeh iskren
HVALA za svaku riječ blagu
i što dozvolila si meni da te upoznam
tako lijepu, iskrenu, dragu...
Zahvaljujuči tebi moji tužni dani
u zadovoljstvu prolaze
jer znam da trenuci sreće za mene tek dolaze...

18.02.2003, Figueira Da Foz - Portugal

- 13:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

LJUDSKI JE...

Ljudski je griješiti i priznati grijeh
biti tužan i prasnuti u smijeh,
voljeti prijatelje i mrziti loš trač
tješiti tužne i s njima prasnuti u plač...
Ljudski je plakati i ne kriti suze
vratiti nazad sve što drugi ti uze,
stići s dna do vrha i opet ispočetka
živjeti život od petka do petka....
Ljudski je jer smo svi ljudi
netko živi normalno a netko poludi,
ta život je takav kakav nam dođe
čini se dug ali prebrzo prođe...
Puno uzima ali i puno daje
potrudi se zato da što duže ti traje,
o tebi ovisi kakav će biti
dal' ćeš biti sretan ili suze liti.....

2002, Maia - Portugal

- 10:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.01.2011., petak

ISPRIKA

Nije uvijek istina sve što se čuje
niti je sve što se čuje laž
oduzmi od svega ono loše
i znat ćeš to što znaš...
Da prijateljstvo pravo vječno traje
bez obzira na vrijeme i mjesto
iako onaj drugi pisma ne šalje
i ne naziva te često...
Kako zaboravit se može nekoga
tko u životu tvom ostavi trag
kako ne misliti na osobu
kojoj uvijek bio si drag...
Vrijeme je ponor što se širi
i pravi udaljenost među nama
zato ti pišem evo ovu pjesmu
da shvatiš kako nisi sama...
I kad se na kraju sagleda
sve što nije i učinjeno je
prisjetiti se treba kako vrijeme
nije uvijek krivo za sve...
Oprosti jednoj neiskusnoj budali
što ne shvaća koliko ima sreće
oprosti svom ludom prijatelju
koji ponoviti to više neće.....

2002, Maia - Portugal

- 22:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.01.2011., srijeda

ŽIVOT JE NADA

U srcu mome još uvijek živiš, otišla nikad iz njega nisi. I dok hodam u tami, jedino svjetlo što svjetli u mraku dušo ti si.
Ti ni ne slutiš koliko mi značiš sad i više nego prije, ti ne slutiš koliko mi znači tvoj osmijeh što srce mi grije i svaki pogled tvoj...
U mojoj glavi misli posvud lete, misli o tebi misli o nama. Ponekad noću one me sjete da si s drugim, da nisi sama.
Koliko me bole sve te misli kad sa znojem miješam suze, koliko boli što netko te drugi iz zagrljaja mog zauvijek uze... u blato bacam ruže...
Jednom ću opet voljeti drugu i suze više neću liti. Slike o tebi nestat će brzo i opet ću ja sretan biti.
Nestrpljivo čekam te sretne dane jer dani su ovi odveć sivi. Nestrpljivo čekam te sretne dane samo zbog njih moje srce živi. Živi i nada se...

- 09:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.01.2011., utorak

ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA A SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO...

Nisam sklon baviti se analizama, niti izgrađivati svoj psihološki profil. Isto tako nisam od onih koji uče na vlastitim greškama, štoviše sklon sam ih ponavljati za redom i više puta... Kad me pitaju tko sam ja jednostavno kažem MIle Mylo i to je to... To je sve što imam za reći.. Ja sam ja.... nisam pisac, to je nešto što činim - pišem knjige, nisam komičar - to je nešto čime se bavim....
Mrzim se etiketirati, stavljati oznaku na sve što činim ili na sve što me određuje... Ljudi kao da su postali ovisni o etiketama, kao da ne znaju živjeti drugačije, i ja se u takvom svijetu ne snalazim baš najbolje....
Poštujem samo one koji poštuju mene, sukladno tome i cijenim samo one koji mene cijene, što naravno dodatno zakomplicira život...
Shvaćam da nismo svi isti i da ne možemo biti isti, ali možemo bar težiti istome...
Prije nešto više od godinu dana ( 2009) spremao sam se u Makarsku na ljetovanje i prijateljica me upitala za stolom kafića kakav je moj plan za budućnost? Ja sam se nasmijao i ono izvalio: Pa tko uopće planira svoju budućnost? Kako? Nakon toga ona se ozbiljno naljutila na mene što sam tako nemaran prema svojoj budućnosti. Nisam imao ništa svoje, nisam nigdje radio, nisam imao novac....
Nisam shvaćao zašto se ljuti? Ona je sebi sve isplanirala kako će stvari izgledati za nju u narednoj ( prošloj 2010 ) godini i neke su joj se stvari ostvarile a neke ne... Ja nisam isplanirao ništa.
Danas sam sreo tu prijateljicu i otišli smo na kavu. Ona je i dalje na istom mjestu gdje je bila i prije godinu dana, i još uvijek si planira budućnost!
Ja sam sretan, zaljubljen, situiran, zaposlen i još uvijek ne planiram svoju budućnost, ali što je najvažnije cijelu godinu događale su mi se nevjerojatne stvari i opazio sam joj na licu, kad sam joj prepričavao događaje, da joj je žao što nije iskusila isto to.
Što želim reći jest da su najbolje i najljepše stvari one koje nisu planirane....Najbolje ljubiš kad se nisi planirao zaljubiti, naslađa je hrana ona koju nisi planirao pojesti i tako dalje...
Ja živim za danas a sutra? O sutra ću razmišljati sutra!
Sutra me možda više neće biti, možda mi je ovo zadnji dan na Zemlji! Zašto da ga potrošim na planiranje nećega na što ne mogu utjecati... Puštam da se svari same dogode i onda djelujem...
Ponekad pokleknem, da i ponosni muškarci poput mene pokleknu i izgube vjeru u sebe, i sve im postane uzaludno i besmisleno... Ja sam odavno shvatio da je kod mene to proces, nešto što se ponavlja tijekom života... Živim intezivno, burno, ispunjen emocijama i ispunjen ljubavlju u svijetu koji ne prihvaća takav naćin življenja otvorenih ruku. Zato izgorim poput Feniksa u vlastitoj energiji, u vlastitom zanosu i onda se prekrijem pepelom. Crnom depresijom i onim najdubljim, najcrnijim mislima koje držim u sebi samo da bi ponovno uskrsnuo s novim žarom.... Ne možeš me ubiti, ne možeš me slomiti - možeš mi samo podrezati krila ali na kraju ona ponovno narastu još veća nego prije...
Život je jedan veliki "ringešpil" i onaj tko prije savlada vrtoglavicu taj najviše uživa.... jer se onda vozi po nekoliko puta.... Ja želim biti taj koji se vozi, vozi, vozi... koji negoduje kad vožnja završi, koji nagovara prijatelje na još jednu vožnju...
Sad širim krila...Velika su i blješte... Jedva čekam da osjetim adrenalin kad se otisnem u visine...Poletimo zajedno prema suncu prijatelji dragi... ima na nebu mjesta i za vas......
Živi i pusti živjeti....

- 20:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.01.2011., ponedjeljak

SAŽALJENJE ĆE ME TJEŠIT NOĆAS A TUGA ĆE MI BITI PRIJATELJ SUTRA...

Jesi li ikad čuo zvuk svog srca kako se lomi na pola? Ja jesam..
Jesi li ikad zadržavao suze da ne klize niz obraze tako snažno da si mislio da plačeš zbog napora? Ja jesam...
Jesi li ikad učinio nešto za što si morao osuditi sebe na tugu i bol? Ja jesam... upravo sada!
Boljet će me, patit ću ali plakat neću! NIkad više i za nikoga! Mislio sam da sam isplakao svoje posljednje suze ali su me izdajnice prevarile! Još su tu, skrivene nadaju se mojoj tuzi kao komarac svježoj krvi! Ali neću im priuštiti to zadovoljstvo!
Ponekad mrzim samog sebe i ovaj život koji živim... Stvarno mi dođe da odmahnem rukom i jednostavno odustanem! Čemu? Zašto? Zbog koga? Zbog sebe? Zašto? Proživio sam trideset godina u samoći zar da živim još toliko opet? Ne želim! Sve te pozitivne misli, optimizam, gledanja života s pozitivne strane, sve te potračene godine! Što ima od toga? Sjećanja na neuspijehe i poraze! Na potraćene talente i odobravanja od stranaca koje ne poznam i koji ne poznaju mene! Jedini razlog zašto ovo pišem jest nada da ću moći spavati ako ovo napišem ali sumnjam....
Konačno sam puknuo izgleda... ovaj me put stvarno dohvatilo... Ne znam zašto se to dogodilo ali očito je bilo neizbježno.. Počelo je sasvim nedužno, pa sasvim ugodno a onda sam si slomio srce i prizvao suze na oči!
Cijeli život nudim ljubav i nosim nadu da će biti uzvračena ali kao da sam kanister ljubavi kojim se svatko posluži kad mu zatreba. Kao da sam pričuvna oprema - za slučaj da zatreba!
Dopustio sam si da zavolim iluziju... koliko jadan moraš biti da učiniš nešto takvo? Očito očajno jadan! Još mi ne ide u glavu zašto sam nastavio tamo gdje je trebalo prekinuti i krenuti dalje?
Zato što sam slabić kad je ljubav u pitanju! Toliko težim da me netko voli da uništavam sve ono što sam u sebi gradio cijeli život! Dostojanstvo, ponos, plemenitost! Postajem prosjak koji prosi ljubav uvijek od krivih osoba! Mjesto ljubavi dobivam žaljenje i što je najgore time se zadovoljavam, kao golub u parku kad mu baciš mrvice kruha ili pas kojem baciš kost...
Svaki si put obećam da neće više tako biti i uvijek padnem na tom obećanju... Kažu da je to ljudski! Ljudski je i ne živjeti u samoći cijeli život, imati nekoga tko će s tobom dijeliti uspone i padove, tko će ti biti potpora u teškim trenucima! Zar nije tako?! Ja imam samo sebe i uvijek sam imao samo sebe!
I zašto ne mrzim sve te osobe koje su mi oduzele ljubav, zašto su mi oduzele mržnju! Htio bih ih mrziti tako snažno da se bolje osjećam poslije toga ali ne mogu! Htio bih vikati na njih i tražiti odgovore i razloge zašto me ne vole! Zašto me nisu mogli voljeti kao ja njih!
Razbio sam srce opet! U jednom trenutku i sasvim nenadano odbacio sam ono za što sam vjerovao kako će biti dobra godina.... Očito je trebalo tako biti kako bi napisao par prekrasnih stihova i poneki tekst inspiriran njom. Nisam učinio ništa što sam želio pa samim time i nisam joj dao povoda da me voli ali nisam to učinio iz straha, ne iz ljenosti ili ne brige... Bilo me strah da ću je otjerati i na kraju jesam...
I kad sad pogledam neće je biti više i nemam priliku učiniti što sam želio? Jesam li mogao riskirati? Da mogao sam ali nisam i eto sad sam opet u poznatoj situaciji! Kvragu, u toliko poznatoj situaciji - opet sam...
I sad će me svi tješiti i govoriti da će biti bolje kao i uvijek sve ono što govorimo kad nam je žao što netko pati.... Ali ne želim to! Trebali bi biti sretni što neću patiti za nekim tko me ne može voljeti onako kako bih želio da me voli! Nije njena krivica za to! Ja sam kriv! Predugo sam zavaravao samog sebe u sliku koja mi je odgovarala! Tražio izlike u svemu samo da se uvjerim kako je ono što osjećam prema njoj prihvatljivo i njoj! Da, ona me voli, sviđam joj se, drag sam joj, kao i svim djevojkama kojima dopustim da me upoznaju ali uvijek ispadne da nemam sreće u ljubavi... Umoran sam od svega... Htio bih noćas leći, sanjati najljepši san ikad i ne probuditi se više nikada.... Ali znam da neću, bilo bii prelako kao što bi bilo prelako ubiti se! Već sam pokušao dvaput i ništa! I tu sam ispao luzer!
Jebeš takav život! Okružen knjigama i riječima, čudak koji ne može pronači svoje mjesto u ovom svijetu! Zašt sam onda ovdje? Koja je moja svrha? Što to moram naučiti ili dati, učiniti? Tko će mi na to odgovoriti? Bog u kojeg ne vjerujem, iluzije u koje se zaljubljujem? Koliko rezova srce još može podnjeti pa da dođe trenutak kad više neću osjetiti ništa? Hoću li tada biti mrtav? Nadam se da hoću! Ne bojim se smrti već ju priželjkujem... Na ovom svijetu više nema ništa što bi me usrečilo...Tražio sam odgovore na tisuće pitanja i nisam našao na ništa osim bijede, tuge i žalosti! Kako da ja preživim u takvom svijetu - sam?
Ništa nije važno - kažu riječi pjesme ali ako je tako zašto onda boli toliko...
Srce krvari i osjećam svaku kap ali nije bilo druge...
Prvih tjedan dana biti će muka ali ako ju budem izbjegavao možda ću je prije prebrodit a možda nikad neću jer je ona baš sve što sam tražio samo nije ono što je najvažnije od svega - zaljubljena u mene....
A samo mi je to i bilo bitno.... Nadao sam se da se to može izmjeniti, osjećaji se mijenjaju ali svakim danom volim je sve više i došao sam do trenutka kad nisam mogao više... Srce se počelo raspadati i morao sam povući crtu... Sad je ta crta ožiljak koji će dugo zacjeljivati...
Dosta mi je više ne mogu...Samo sam ljudsko biće željno ljubavi....
Zar moram cijeli život živjeti u samoći, davati ljubav ali ne i primati? Jel to bila cijena koju sam platio rođenjem? Jer ne vidim inače zašto sve ovo se događa... s kojim razlogom..
Dohvatilo me i vjerovatno ću sutra požaliti zbog svega...Sigurno hoću ali večeras me nije briga...
Sažaljenje će me tješit noćas a tuga će mi biti prijatelj sutra.....i tako svake noči i svakoga jutra...

- 00:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.01.2011., nedjelja

NEŠTO STARO I NEŠTO NOVO

NEŠTO STARO
Ponovno neispunjene želje i poneka obećanja, večinom stoga jer sam lud ( obećanje ludom radovanje ), i vjerujem da su svi kao ja - da drže se svoje riječi...
Ponovno bez nekog plana za budućnost, nije da sam ga ikad i imao ali bar jednom bi za promjenu bilo dobro imati neki plan, ako ništa drugo tek iz zezancije...
Opet nedovršena knjiga koja nikako da se dovrši jer stalno dodajem nove zaplete i nikako da kažem dosta.....
Još jedan ljubavni brodolom ( preživio sam hvala na brizi ), koji je bio bolan koliko i cijela veza....
Još jedna bora više - ne od starenja već od smijanja i još jedan zub manje....

NEŠTO NOVO
Hej pa tek je drugi dan Nove što ste očekivali da već imam popis?? Trebam malo vremena ali da ne ispadne kako nema ničeg novog IMA!
Jedna specijalna osoba ( a nije specijalac ) zagrijala mi je srce ( nije medicinska sestra niti masažerka ) i polako mijenja život moj...
I što se mene tiče može sve drugo biti staro dok god imam nju...
Novo je to što za promjenu ( zato i jest novo ) ova godina započinje dobro - bar što se ljubavi tiče....
Novo je i to što sam se naučio kontrolirati ( promijenio baterije na daljinskom ) pa razmišljam prije nego blebnem i napravim štetu ( a za sve je zaslužan jedan party...),,,,,
Čini se da ipak imam popis....


- 15:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2014 (4)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (16)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (18)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (27)
Listopad 2010 (7)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (9)
Travanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (38)
Nisu moji stihovi ali u njima vidim djelić sebe
"Spavam i sanjam da sam leptir
koji spava i sanja da je čovjek
koji spava i sanja da je leptir."
Čuang Ce

"I ja sanjam da sam tu
sputan u tom kutu bijednom
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje
prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan,
jer sav život - to je san
a san su i sami snovi.."
Pedro Calderón de la Barca

You can't always get what you want but if you try sometimes you just might find you get what you need !
Rolling Stones - Sympathy for the Devil

You belong among the wild flowers
you belong on a boat out at sea
far away from your troubles and worry
you belong somewhere you feel free
Tom Petty

"I find it kind of funny, and I find it kind of sad, the dreams in which I'm dying are the best I've ever had"
Mad World by Gary Jules and Micheal Andrews

"somewhere between the time you arrive and the time you go, may lie a reason you were alive, but you'll never know."
Jackson Browne-For a Dancer

I'm not afraid- at least not to die
I'm afraid to live and not remember why.

I went to see the preacher
To teach me how to pray
He looked at me and smiled
Then the preacher turned away
He said if you want to tell him something
You ain't gotta fold your hands
Say it with your heart
Your soul and believe it
And I'd say amen

Bang a drum for the sinners
Bang a drum for the sins
Bang a drum for the losers
And those who win
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for yourself son
And a drum for me

I called upon my brother just the
Other day, he said: John I'm gonna
Die if I don't start to live again
I work each day and night like clockwork
Just trying to make ends meet
I could kick this bad world's ass
If I could just get on my feet

I'd bang a drum for the dying
Bang a drum for the truth
Bang a drum for the innocence
Lost in our youth
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for you brother
And a drum for me

I don't know where all the rivers run
I don't know how far, I don't know how come
But I'm gonna die believin'
Each step that I take
Ain't worth the ground that
I walk on
If we don't walk it our
Own way

No I don't claim to be a wiseman
A poet or a saint
I'm just another man who's searching
For a better way
But my heart beats loud as thunder
For the things that I believe
Sometimes I wanna run for cover
Sometimes I want to scream

Bang a drum for tomorrow
Bang a drum for the past
Bang a drum for the heroes
That won't come back
Bang a drum for the promise
Bang a drum for the lies
Bang a drum for the lovers
And the tears they've cried
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
But as long as my heart keeps on bangin'
I got a reason to believe
Bang a drum - Bon Jovi

"...I like a tombstone, cause it weathers well,
and if it stands or if it crumbles, only time will tell.
and you can carve my name in marble, you must cut it deep;
there'll be no dancing on the gravestone, you must let me sleep...."
Suzanne Vega, "Tombstone"

" I'm just a soul whose intentions are good,
Oh Lord, please don't let me be misunderstood.."
Joe Cocker, "Don't Let Me Be Misunderstood"

"And when I die
and when I'm gone
there'll be one child born
and a world to carry on."
Laura Nyro, "And When I Die"

If the future's looking dark
We're the ones who have to shine
If there's no one in control
We're the ones who draw the line
Though we live in trying times
We're the ones who have to try
Though we know that time has wings
We're the ones who have to fly.
Rush "Everyday Glory"

In every heart there is a room
A sanctuary safe and strong
To heal the wounds from lovers past
Until a new one comes along"
Billy Joel "And So It Goes"

Is this the real life
Is this just fantasy
Caught in a landslide
No escape from reality
Open your eyes, look up to the skies and see
I'm just a poor boy, I need no sympathy
Because I'm easy come, easy go; little high, little low
anyway the wind blows doesn't really matter to me
To me.....
Queen, "Bohemian Rhapsody"

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow -
Why then, oh why can't I?
E. Y. Harburg, "Over the Rainbow"

Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
For parting my lips
When I couldn?t breathe
Thank you for loving me...
Jon Bon Jovi - Thank you For Loving Me

I don't want another pretty face
I don't want just anyone to hold
I don't want my love to go to waste
I want you and your beautiful soul
You're the one I wanna chase
You're the one I wanna hold
I wont let another minute go to waste
I want you and your beautiful soul
Jesse McCartney - Beautiful Soul

These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arms
Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've watched all your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms

Dire Straits - Brothers in Arms









O MENI

TKO SAM - Mile Mylo Radulović


Rado bi se nazvao bićem s druge planete jer na ovoj nikako da se uklopim

Romantičar koji je preživio istrebljenje i koji svoje osjećaje iskazuje kroz stihove i riječi izmišljenih likova

Još jedan u nizu koji misli da ima što reći..

Onaj koji na cesti prođe pored tebe i podari ti osmijeh bez razloga..

Brbljavo dosadan na zabavan način... - mogu se tako opisati ,zar ne? Naravno da mogu! Ovdje sam ja glavni!

Idealist...Borac protiv nepravde...Nesuđeni psiholog... Neki kažu dobar prijatelj...
LJUDI KOJI ME TRPE ( NA NJIHOVU ŽALOST )

NIKOLA - znan kao Bean od Siska, Einstain, Nidžo, Glupstain, Antonio Saavedra

KRISTINA - znana kao Penny, Kaca, Blondy, Tina, Tinči
LJUDI KOJI ME ZNAJU

VERICA

STAND UP KOMIČARI ( Marina, Habibi, Goc, Tihomir, Vlatko, Aleks, Ivan, Andrea, Krav, Zvonko i dr...)

FAMILY VUKOVIĆ I DOBRI VOJAK TOMICA

HRPA DOBRIH LJUDI KOJI ĆE SE SAMI PREPOZNATI
MOTO

SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO
ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA
MOJI CITATI

Brige i probleme iza sebe ostavi
Jer bez njih i sa njima
Život svejedno dalje teče..
Ne dopusti srcu da zaglavi
Da zaledi ga oštra zima
Jer pod ledom kucat neće.....


Raduj se životu i uživaj u njemu
Svakoga jutra neka ti to bude
Tvoja prvobitna misao...
Pa ćeš vidjeti sreću u svemu
I nećeš trebati druge ljude
Da bi živio svoj život - da bi disao...


Mogu li biti ljut na život
Kad otkrijem da je on moja kreacija
Da sve od mene dolazi ovoga trena
Svaki trenutak, svaka situacija...


Zamisi samo da ti si LUD
A da LUDI su ti koji NORMALNO žive
Razmisli da li bi tada mijenjao
Sve svoje predrasude krive...


Podigni glavu kad loše stvari dođu
Podsjeti se da doći će i bolje
Nemoj dati da tuga sve izblijedi
Unesi u život maksimum dobre volje....


Vidi u svemu spojeve savršenstva
Da osjetiš dobro dok prolaziš kroz zlo
Budi svjestan da sreća posvud se krije
Ne plači nad životom već prihvati to...


Sreću ćeš naći tamo gdje ju tražiš
Zato učini da sreća bude ti sve
Pokaži svima u svijetu tko si
Podigni glavu i nasmiješi se...


Nosim nešto u sebi mračno
Što ni svjetlost probiti ne može
I osjećam to nešto ogromno i snažno
Kako plovi krvlju duboko ispod kože...
Mojom se srećom to nešto hrani
Osjećam tu glad svakoga jutra
I dok se borim i srcem i dušom
U nadi živim za bolje sutra....


Nisi sama i nikad nećeš biti
Duboko u sebi ti znaš da je tako
Hajde priznaj svijetu da ga voliš
I sve će drugo biti lako.....<7br>

Probudi se iz lažnih snova
Shvati da ne moraš ništa sanjati
Sve što trebaš to već imaš
I svima to možeš poklanjati...
Ima li išta lijepše od ljubazne riječi
Lijepše od življenja u sreći
Sjeti se tko si i ponovno oživi
Nek tvoja ljubav svijet izliječi....


Gdje počinješ ti a sutra prestaje
Kada pališ svjetla u svojim očima
I koji dio tebe potajno nestaje
Kad kao krijesnica svjetliš noćima....


Sa samoga dna morskog kraljevstva
Poruke duše pišem ljudima
U školjkama morskim tintom od soli
Sve to šaljem svijetu kojega volim...


Zašto je srce ovako tužno
Ako sam ja taj što ima moć
Da mijenja svijet po svojoj volji
Zašto svaki dan donosi nešto ružno
Kad s Bogom pričam svaku noć
Moleći ga da budem čovjek bolji...


Što učini čovjek kad ga nevolja snađe?
Da li hrabro ide dalje
Ili tone uz svoje lađe.....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se