VJERUJEM
- da treba se smijati,zubo

- da sami stvaramo svoju realnost,party

- da ne postoji sudbina i ništa nije unaprijed određeno,:dead

- da treba slušati sebe,yes

- da treba riskirati ( uvijek se isplati čak i kad se ne čini tako ).puknucu

- da treba voljeti,kiss

- da je nekome stalo,thumbup

- da sam onakav kakav trebam biti i ništa drugo,lud

- da imam što za reći....belj
DATUMI KOJI SE PAMTE

04.11.1979

31.01.1980

01.07.1983

01.11.1983

26.04.1986

11.08.2000

27.03.2004
VOLIM

Svoje Prijatelje

Pitu Od Krumpira

Ford Mustang Iz 1967

Nasmijavati Ljude

Čokoladu U Svim Oblicima

Biti Zaljubljen

Pisati Knjige I Pjesme

Ljeto

Snijeg Za Božić

Biti U Pravu

Romantične Šetnje

Prirodu

Pjesme Bon Jovia
CHUCK NORRIS ČINJENICE

:) :) :) :) :) :) :) :) :) :) :):)

- Glavni izvoz kompanije Chucka Norrisa je bol.

- Chuck Norris nikad ne spava. On čeka.

- Ako trenutno vidite Chucka Norrisa i on može vidjeti vas.

- Chuck Norris čačka zube staklenom vunom.

Suze Chucka Norrisa lijece rak. Steta sto on nikada nije zaplakao.

Chuck Norris je brojao do bozbroj - dvaput.

Chuck Norris je vec bio na Marsu; zato tamo nema znakova zivota.

Jednom su proizveli Chuck Norris toalet papir, ali papir nije dopustao da itko sere po njemu.

Chuck Norris ima rijec kojom zove osobu koju strpa u komu; ta rijec je 'sretnik'.

Chuck Norris je osvojio tri Grammya za zvuk koji proizvodi njegova noga u kontaktu s necijim licem.

Chuck Norris spava s upaljenim svjetlom. Ne zato sto se boji mraka, vec zato sto se mrak boji njega.

Chuck nema penis poput konja... konji imaju penis poput Chucka Norrisa

Chuck Norris cesto donira krv Crvenom Krizu. Ali nikada svoju.

Ne postoji teorija evolucije, samo lista bica kojima je Chuck Norris dopustio da zive.

Policija oznacava sve koji napadnu Chucka Norrisa sifrom 45-11...samoubojstvo!!

Chuck Norris je jedini covjek koji je pobjedio zid u partiji tenisa!

Kako Chuck Norris pravi maslac?? Polukruzno udari kravu i maslac izlazi ravno van!

Chuck Norris se ne tusira, on se kupa u krvi.

Chuck Norris ne nosi sat. On odlučuje koje je vrijeme.

Chuck Norris je jedini prezivio abortus svoje majke.

Kako je Cak Noris pio vodu sa slavine?? -Na ex!

Chuck Norris zna što je pisac htio reći.

Chuck Norris razumije žene.

- Chuck Norrisu ne mjere alkohol u krvi nego krv u alkoholu.

- Bog stvara... Chuck Norris uništava.

- Chuck Norris je iz jabuke iscijedio sok od naranče.

- Čakovec je dobio ime po Chucku Norrisu - Chuckovec!.

- Chuck Norris moze obrisat Recycle Bin! .

- Prije mnogo godina Superman i Chuck Norris su se tukli za okladu. Tko izgubi mora zauvijek nositi gaće preko hlača.

- Što kondukter radi kad Chuck uđe u tramvaj? Kupuje kartu!.

- Chuck Norris je jedini čovjek koji je našao Sloveniju na karti.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Chuck Norris je porezao nož.

- Chuck Norris je prešao dva dana za pet minuta.

- Bruce Lee je na filmu prebio Chucka Norrisa. Bruce Lee je umro misterioznom smrću.

- Kada se Chuck Norris rodio jedino tko je plakao je bio doktor. Nikada nemoj pljusnuti Chucka Norrisa.

- Chuck Norris koristi Domestos kao kapi za oči.

- Chuck Norris može ugušiti bežičnim telefonom.

Chuck je streso struju i ugrizo dim za oči. .

- Chuck Norris može zalupiti okretna vrata!.

- Chuck Norris je umro prije 10 godina, ali Smrt još nije našla hrabrosti da mu to kaže.

- Kad Chuck Norris skoči u vodu, on ne postane mokar, neg voda postane Chuck Norrisava. .

- Chuck Norris je jednom ispod koša zabio tricu.

- Kolko je Chuck Norris napravio sklekova? Sve.

- Zašto Supermen leti? Zato što Chuck Norris hoda.

- Chuck Norris je jedanput došao dvaput!.

- Chuck Norris može jednom pticom ubiti dva kamena!.

- Chuck Norris ne jede med, on žvače pčele!.

Chuck Norris je prvi čovjek koji je ogulio nož jabukom.

. - Chuck Norris se jednom popišao u rezervar kamiona ... Kamion se sada zove Optimus Prime!.

- Chuck Norris može dijeliti s nulom!.

- Chuck Norris ne voli Raymonda.

- Glad nikad ne muči Chuck Norrisa - Chuck Norris muči glad.

- Kad Chuck Norris piša, vjetar mijenja pravac.

- Bog je htio stvarati svijet 10 dana al mu je Chuck Norris dao samo 6.

Dinosauri su jednom krivo pogledali Chucka. samo jednom..

Kad Chuck Norris igra monopol, to se ustvari odrazi na svjetsku ekenomiju.

Kad Chuck Norris radi sklekove, on se ne diže rukama, on gura Zemlju dole.

Kad Chuck Norris popije Sprite, nitko na svijetu više nije žedan

Kad me Chuck ovdje vidi, bolje da me nema..

Chuck Norris utrku 24h Le Mansa odvozi za manje od 20h

Chuck Norris se jednom našao u neugodnoj situaciji - čisto iz znatiželje.

Chuck Norris je stvoren umjetnom oplodnjom-niko nije smio da mu jebe mater.... .

Chuck Norris se ukazao Gospi

Chuck zna zadnju znamenku broja PI.

Chuck Norris je jedini čovjek koji sa Konzumovom karticom kupuje u Kauflandu.

Chuck Norris je preveo "BRE" na engleski.

Chuck Norris je udario Kiklopa izmedu ociju.

Chuck Norris je pobijedio Žaka u klackanju...

Chuck Norris je prodao prase u Teheran.

Chuck norris je odabrao Đelu Hadžiselimovića

Chuck Norris je oteo tramvaj i pobjegao u nepoznatom pravcu.

Chuck Norris je objesio sliku na zvučni zid...

Chuck Norris je u vaterpolu zabio vrataru gol kroz noge.

Chuck Norris posjeduje vrbu na kojoj raste grožđe.

Chuck Norris ima dvije brzine: hodaj i ubij.

Chuck Norris nema kucu, on nasumice udje u tudje kuce a ljudi izadju.

Chuck Norris nikad nije osvojio Academy Award za glumu, Jer Chuck Norris ne glumi.

Chuck Norris ne prati modu, moda prati njega. No, onda se on okrene i opali joj jedan kruzni. Niko ne prati Chucka Norrisa.

zaljubljen u riječi.....

28.12.2010., utorak

THE GUARDIANS OF NYFAAST SAGA:SERVANTS OF DARKNESS

POGLAVLJE 9 I 10 - GUŠTAJTE

. 9. .

Svega pet minuta nakon što je Dan skrenuo sa autoceste 93 na cestu što vodi u Gibbonsville, kolona od tri metalik crna Hummera sa zatamljenim staklima, projurila je tim istim mjestom samo u drugom smjeru, prema Salmonu.
U prvom Hummeru na suvozačkom sjedalu, sjedio je narednik Enrique Rodriguez, zapovjednik specijalne postrojbe poslane iz grada Boise da pomogne stanovnicima Salmona.
Informacije koje je na raspolaganju imao Rodriguez bile su šture i nisu opisivale pravo stanje situacije u koju su bili poslani. Nepotpuni opisi napadača, neutvrđen broj i nepoznata vrsta oružja koje napadači koriste, ništa nije bilo poznato u vezi njihova zadatka, osim činjenice da je puno ljudi poginulo i da će ih poginuti još i više ako uskoro ne stigne pomoć. I to je bio zadatak naredniku Rodriguez i njegovoj postrojbi. Pomoći i ako je moguće ukloniti prijetnju koja se nadvila nad grad Salmon.
Rodriguez je već bio u sličnim situacijama i nije bilo bez razloga zašto je baš njegov tim izabran da riješi situaciju u Salmonu.
Prvo što je uočio jest prazna autocesta. Osim njih nije bilo drugih vozila. Niti je itko odlazio iz Salmona niti je itko dolazio u Salmon. Prošli su North Fork, zatim kasnije i Carmen, i mada su vidjeli svjetla grada niti jedan automobil nije prošao mimo njih. Kao da su se vozili napuštenom autocestom.
Konačno je pred njima iskrsnula tabla sa natpisom „ Welcome To Salmon“. Rodriguez pogleda u vozača a zatim pogleda na sat. Stigli su za dvadeset minuta, točno po procjeni.
Sad je trebalo otkriti gdje se nalazi pretnja zbog koje su došli u Salmon.
Nisu dugo čekali da to otkriju. Gusti crni dim uzdisao se na desetak metara visoko u zrak dok je svjetlost vatre obasjavala ostatke zgrada što su nekoć bile znane kao Century II Campgrounds. Odmah potom ugledali su rotirajuča, blještava svjetla policijskih automobila i na desetke policajaca i civila s oružjem u rukama. Činilo se kao da pucaju u nekoga ali nisu mogli vidjeti u koga.
Hummeri su se zaustavili i u svega par sekundi jedanaest je specijalaca okružilo narednika Rodrigueza.
- U redu! – brzo će Rodriguez pogledavši svakog čovjeka – Kako se čini borbe još traju tako da moramo biti dvostruko oprezni! Ne želimo da stradaju oni koje smo došli zaštititi! Podijelit ćemo se u tri grupe po četiri čovjeka s razmakom od deset metara! Hoću brzo i temeljito djelovanje! Svaki hitac neka bude opravdan! Najbolji smo u ovome i zato smo odabrani! Sretno svima! Pokret!
Kretali su se poput duhova, nečujni i jedva vidljivi, spremni da reagiraju na najmanju prijetnju. Ali nisu bili spremni na ono što su ugledali.
Tri lebdjeće prilike u tamnim kostimima ispaljivale su raznbojne zrake prema policijskim automobilima pretvarajući ih u beskorisne olupine, odbacujući ljude metrima uokolo. Iako su ostali ljudi pucali u napadače, nije bilo nikakvog učinka.
Njima u korist, napadači ih nisu zamijetili i oni su tu okolnost iskoristili. Uperili su oružje u tri lebdjeće prilike ispred njih i otvorili vatru.
Ovaj put meci su pronašli cilj. Sva tri napadača prestala su ispaljivati zrake a trenutak kasnije pali su na zemlju. U svega par sekundi bili su okruženi naoružanim specijalcima.
Napadači nisu pokazivali nikakve znakove života ali Rodriguez to nije ni očekivao s obzirom da su on i njegovi ljudi ispalili oko tristo metaka u njih.
- Hej! – začuje se grubi muški glas – Tko ste dovraga vi!?
Rodriguez je pogledao u smjeru odakle se čuo glas. Krupan muškarac u policijskoj uniformi sa sačmaricom u rukama prilazio je prema njima odlučnim korakom. Nakon što je pričekao da se muškarac približi Rodriguez klimne glavom.
- Mi smo tim poslan na vaš poziv u pomoć! – reče on ispruživši ruku – Ja sam narednik Rodriguez!
Muškarac prihvati ponuđenu ruku i čvrsto se rukuje.
- Ja sam zapovjednik policije Tim Slain! – on će s olakšanjem u glasu – Kako nam je drago što ste tu momci!
- Ne brinite više! – osmjehne se Rodriguez – Vaše su muke okončane! Napadači su onemogućeni!
- Nemojte biti toliko sigurni u to naredniče! – oprezno će Tim usmjerivši pogled prema napadačima koji su nepomično ležali na zemlji – Oni su puno više od običnih ubojica! Niste primjetili zrake koje su ispaljivali i činjenicu da su lebdjeli u zraku?!
Rodriguez klimne glavom i isto tako pogleda prema napadačima.
- Pogledajmo onda s čime to imamo posla! – Rodriguez otkoči pušku i klimne glavom dvojici svojih ljudi koji su oprezno prišli napadačima. Ali čim su ih dotaknuli tijela su nestala smrvivši se u crni prah.
- Što se dovraga... – Rodriguez poviče teško vjerujući u to što se upravo dogodilo – Kako... Gdje su nestali dovraga?!
- O tome sam vam govorio naredniče! – mrko će Tim – Nemamo posla sa ljudima!
Rodriguez je iznenada osjetio hladne žmarce kako klize niz njegovu kralježnicu. Ovo nije očekivao.
U tom trenutku snažna eksplozija prisili ih da se bace na zemlju. Sva tri Hummera nestajala su u plamenu.
- To je njihovo djelo! – primjeti Tim – Iz nekog razloga uništavaju sva vozila koja vide u blizini!
- Kako to može biti njihovo djelo?! – vikne Rodriguez – Mi smo ih ubili!
Tim odmahne glavom.
- Ne naredniče! – on će umorno – Njima naše oružje ne može ništa! Cijeli dan pucamo po njima i bez uspjeha! To nisu ljudi!
- Naredniče!! – poviče jedan od specijalaca – Sve su veze odsječene! Ne možemo pozvati pojačanje! McCorky je uspio vidjeti napadače! Odletjeli su u smjeru iz kojeg smo mi došli! Prema Boise!
Rodriguez je stajao ukočeno tražeći pravo rješenje. Zašto su uništili njihova vozila ako im oni ne predstavljaju prijetnju? Zašto ih nisu ubili?
- Tim! – poviče Rodriguez – Što je cilj napadača?! Očito sve ovo čine iz jednog razloga i ne mislim da je to puko ubijanje ljudi! Inače bi mi već bili mrtvi!
- Imate pravo naredniče! – klimne Tim – Mislimo da žele ubiti mladića imenom Mylo!
- Zaista?! – skeptično će Rodriguez pogledavši odlučnije u Tima.
- Da zaista! – Tim je osjetio njegov skepticizam – Sve se vrti oko tog mladića! Ne pitajte zašto jer to ne znam ni sam, ali ne mogu zanijekati činjenice da gdje god se nalazio Mylo tu su bili i napadači, nastojeći ubiti ga!
- I gdje je sad taj Mylo?! – upita Rodriguez
Tim slegne ramenima.
- Volio bih to znati! – on će zamišljeno – Ali mislim da napadači osjećaju Myla, jer uvijek ga pronađu! Ako su odletjeli prema Boiseu onda je i Mylo tamo!
Rodriguez odmahne glavom.
- Nemoguće! – on će brzo – Mi smo došli iz Boisea i nismo vidjeli niti jedan automobil na autocesti!
Tim prinese ruku ustima.
- Ako ga vi niste vidjeli to može značiti samo jedno! – reče Tim – Da su sišli sa autoceste! Da! Mora da su to učinili! Vjerovatno su zaključili da su prevelika meta na praznoj autocesti!
- Kažeš oni?! – primjeti Rodriguez – Tko je još sa Mylom?
- Vjerujemo da je njegov prijatelj Nick Batterstone s njim u bijegu! – reče Tim
- Ako su sišli sa autoceste onda mogu biti samo na tri lokacije! – Rodriguez izvadi iz džepa umanjenu kartu – Carmen, North Fork i Gibbonsville!
- Slažem se! – klimne Tim gledajuči oznake koje je pokazivao Rodriguez
- Onda, što vam instinkt kaže zapovjedniče?! – osmjehne se Rodriguez – Koji od ta tri gradiča je naš cilj!
Tim se zamislio na trenutak a onda duboko izdahne.
- Poznavajući Myla on će htjeti izbjeći naseljena mjesta kako ne bi doveo u opasnost nevine ljude za slučaj da ga napadači stignu! – reče Tim – Stoga sam siguran da je skrenuo u Gibbonsville! Taj gradić jedva da ima stotinu stanovnika i idealan je za skrivanje, jer se u njemu nalazi stari rudnik zlata!
- Onda u redu! Gibbonsville je naš sljedeći cilj! – Rodriguez spremi kartu u džep
- Shvatit ćete naredniče ako ne ponudim svoju pomoć! – reče Tim – Salmon me treba više nego Mylo!
- Naravno! – Rodriguez klimne glavom a zatim se okrene svojim ljudima – Idemo ljudi! Pravac Gibbonsville! Predivna je noć za pješačenje!
Tim je stajao nekoliko trenutaka gledajući kako Rodriguez i njegov tim nestaju u daljini a zatim se okrenuo prema ljudima Salmona koji su nijemi stajali sa strane svaki zaokupljen svojim mislima.

*****************

Lisa O'Donnell nije mogla sklopiti oči unatoč umoru kojeg je osjećala u cijelom tijelu. Njena Kirsten mogla je stići svakog trena i pomisao da je negdje sama i izgubljena, nije joj dopuštala da zaspe. Ubijala ju je ova neizvjesnost.
- Lisa dušo, probaj spavati! Biti će ti lakše! – nagovarao ju je Miles gladeći je po kosi
- Ne trudi se Miles! – ona mu odvrati blago – Čak i kad bi htjela spavati ne bih mogla! Ne dok je Kirsten negdje tamo vani! Uplašena i sama!
Miles je otvorio usta da nešto kaže ali zastane i samo ponovno pogladi Lisu po kosi. Pogledao je prema sinu Chrisu i primjetio da je i on imao isti izraz kao i Lisa. Oboje su bili uvjereni da je Kirsten živa. Miles je isto tako želio vjerovati u to svim srcem ali on je bio praktičan čovjek i nije se zanosio čudima i vjerovanjima. Kad je zadnji autobus dovezao preživjele iz ulice Lena, on je popričao sa vatrogascima. Sa svima njima, i svi su mu potvrdili isto. Svi su preživjeli dovezeni ovamo u Kristovu Crkvu. Oba zapovjednika, i policije i vatrogasaca, osobno su prošli cijelu ulicu Lena s obje strane ponora tražeći preživjele. Kirsten nije bila među njima.
Nije smogao hrabrosti da to kaže Chrisu i Lisi, dijelom stoga što ih je htio poštedjeti bar još neko vrijeme boli a dijelom stoga što je postojala nada da se ipak nekako uspijela spasiti od smrti. Njegove su misli bile usredotočene na budučnost. Salmon nikad nije u svojoj povijesti doživio ovako nešto i trebat će godine da zacijele ožiljci, i da se ponovno vrati onaj mir kojim su se toliko ponosili.
- Hvala Bogu! Napokon poznata lica! – iznenada ih prene ženski glas.
Wendy Batterstone gledala ih je sa širokim osmjehom na licu.
- Wendy! – uzvikne Linda – I ti si tu!
- Da! Ja i majka došle smo među prvima! – Wendy Batterstone pokaže na Mary koja je sjedila podalje pogleda uprta u prljavi pod crkve.
Lisa ustane i primi Wendy za ruku.
- Jeste li čuli kakve vijesti?! – ona će uzbuđeno – Što je sa Nickom i Mylom?! Jesi li vidjela Kirsten?!
Wendy skrene pogled i odmahne glavom.
- Ne znamo ništa! – ona će skrušeno – Otkako nam je kuća razorena nitko nam ne može dati nikakve informacije o njima dvoje! Ništa! Kao da su u zemlju propali!
Lisa se trgne na te riječi i Wendy stavi ruku na usta.
- Oh, oprostite! Nisam to htjela reći! Ja samo.. – Wendy će brzo
- U redu je Wendy! – Lisa ju pogladi po ruci i ponovno sjedne do Milesa.
- Osjećam da je moj brat živ! – javi se Wendy – Jednostavno to osjećam! Ne osjećate li vi isto tako za Kirsten!?
Lisa klimne glavom.
- I ja osjećam da je živa! – složi se Lisa – Sigurna sam u to!
- Već će se oni pojaviti! Svi troje! – odlučno će Wendy – Vidjet ćete! Pojavit će se sa onim glupavim osmjesima na licu i još će nas pitati što je sve to bilo!
Wendy sjedne uz Mary i nježno ju zagrli, gotovo na isti način kao što je i Miles zagrlio Lisu.

*************

Tim Slain kamenog je izraza lica vozio automobil autocestom 93 u smjeru Salmona. Otkako je narednik Rodriguez otišao sa svojim timom prema Gibbonsvillu, Tim je u suradnji sa Mikeom Wannerom uspješno ugasio divlju vatru koja je progutala Century II Campgrounds do temelja. Izgorjeli policijski automobil koji se nalazio nedaleko od izlaza iz kampa nesumnjivo je pripadao Leah, i jasno mu je poručivao da je ona mrtva.
Duboki uzdah otme mu se iz grudi. Dvoje njegovih najboljih ljudi više nema a njihove ubojice i dalje žive i uništavaju živote. Grčevito je stisnuo upravljač od silnog bijesa koji je osjetio. Ništa nije mogao učiniti da ih spriječi a isto tako je sumnjao da će to moći i narednik Rodriguez i njegov tim specijalaca. I opet nije ništa učinio. Rodriguez će vjerovatno poginuti kao i svi njegovi ljudi a on nije ni pokušao da ih spasi.
Tim naglo zakoči i zapilji se negdje ispred u tamu. Pred njim se nalazio ranjeni grad, pogođen boli, patnjom i smrću. Iza njega nalazili su se ljudi koji su bili spremni dati živote da spriječe da se takvo nešto ponovi. A on je bio između, boreći se sam sa sobom. S jedne strane želio je pomoći stanovnicima Salmona da se uzdignu iz boli i straha, da nastave dalje sa životom, no s druge strane pomisao da su napadači još živi i slobodni izazivala mu je bijes u srcu. Kako da nađu mir i nastave dalje sa životom kad glavni krivci nisu kažnjeni. Što da radi? Njegovo će mjesto u Salmonu zamjeniti netko drugi, ali njegova borba mogla bi spasiti nečiji život.
Tim okrene automobil na praznoj autocesti i usmjeri ga u suprotnom pravcu, u smjeru iz kojeg je došao. Možda neće ništa promijeniti, možda će poginuti, ali bar će pokušati. Duguje to Terryu i Leah, i svim ostalim policajcima koji su pali kao žrtve tih nakaza.
Poznavao je Terrya još otkako je kao mladić prvi put odjenuo policijsku uniformu. Prisjetio se kako je Terry imao onaj pravednički pogled, pogled u kojem se odražava svjesnost odgovornosti koju sa sobom donosi uniforma, i spremnost da se prihvati ta odgovornost. Kasnije je došla i Leah, također odlučna da provodi pravdu, i Tim je sam sebi zadao zadatak da od njih dvoje načini najbolje policajce koje je Salmon ikad imao. I bili su najbolji u svom poslu. A sad ih nema zbog gadova koji kako se čini uopće nisu ljudi. Tim je osjećao kako ga guši bijes. Imao je osjećaj da bi sada mogao rastrgati napadače golim rukama, samo da ima priliku za to.
Nitko neće doći u njegov grad i nekažnjeno sijati smrt. Bili oni ljudi ili ne. Ne dok on predstavlja zakon u Salmonu.

************

Za to vrijeme napadači su velikom brzinom letjeli nad autocestom 93 u pravcu Gibbonsvillea. Zaustavili su se samo jednom, na mjestu gdje se nalazila cesta koja vodi u Gibbonsville. Napadači su ispružili ruke i u tom se trenu zemlja pod njima počela tresti da bi potom nastao procjep širok desetak metara, sličan onom koji se nalazio u ulici Lena. Procijep se rastezao i do dvjesto metara u dužinu u potpunosti odsjekavši Gibbinsvill cestu od autoceste. Jedini način da se dospije do Gibbonsvilla bilo je zrakom, što napadačima nije stvaralo problem. Zadovoljni učinjenim oni su poletjeli u smjeru gradića, ovaj put odlučni da pronađu Myla.



















. 10. .

Ulaz u rudnik bio je ograđen visokom željeznom ogradom. Veliki znak zabrane ulaska u rudnik visio je nakrivo, proizvodeči jezivi škripavi zvuk dok ga je vjetar njihao na stranu. Na lijevoj strani uz ogradu nalazio se stup sa tablom na kojoj se nalazila obavijest o rudniku, kao i vrijeme u koje se može doći posjetiti unutrašnjost rudnika.
Sad je bila kasna jesen i rudnik je bio zatvoren za javnost, što će reći za ono malo pustolova koji su znali za postojanje rudnika. To što je rudnik bio zatvoren upravo je i odgovaralo Mylu jer se nije morao brinuti da će poginuti nedužni ljudi. Kad su dospjeli do ograde Dan je punim gasom usmjerio Mustanga u ogradu koja je popustila pod udarcem kao da je od papira. Dan je naglo zakočio i okrenuo se prema Mylu.
- Najbolje da odmah uđete u rudnik! Ja ću sakriti automobil gdje ga neće vidjeti! – reče on – Zašto da im olakšavamo!? Ako žele našu kožu neka se narade za nju!
- Nisam baš za to Dan! – Mylo će ozbiljno – Ne želim da se razdvajamo! Bolje da se držimo skupa!
- Slažem se sa Mylom! – javi se Kirsten
- Pridružit ću vam se čim sakrijem automobil – uvjeravao ih je Dan - Nisam baš sklon samoubojičkim pothvatima! Više cijenim život! Hajde sad, ne gubimo vrijeme!
Nick otvori suvozačka vrata i podigne sjedalo da Mylo i Kirsten mogu izači. Kad su svo troje bili izvan automobila Dan mahne rukom i uz škripu guma okrene Mustanga. Sekundu kasnije ostavio je njih troje u oblaku prašine.
- Ok! Idemo vidjeti što nam rudnik može pružiti! – Mylo reče stavivši ruku Nicku na rame

******************

Dan je čvrsto stiskao upravljač Mustanga, pogleda uperenog prema tami ispred sebe. Osjećao je grizodušje što je lagao njima troje, ali znao je da mu ne bi dopustili da učini ovo što namjerava. Ni na tren nije pomislio kako će njihovo skrivanje u rudniku biti od velike koristi. S obzirom na sve što su napadači bili sposobni nije bilo sumnje da će ih pronači gdje god da se sakriju. Isto tako bilo je glupo vjerovati da oni mogu suprostaviti se napadačima i poraziti ih. Sve je bilo na strani napadača. Ali s druge strane, skrivanje u rudniku imalo je nekoliko prednosti. Kao prvo napadači neće moći letjeti, niti će moći napadati zajedno. Tuneli rudnika su uski i ruševni. Uz malo sreće mogli bi se urušiti i zatrpati napadače zauvijek. To je bila nada koja je tinjala u srcu Dana Waltersa dok je jurio cestom u smjeru iz kojeg su došli, prema autocesti. Nadao se da napadači još nisu dospjeli do mjesta gdje se Gibbonsvill cesta odvaja od autoceste. Njegov je plan bio da se uputi prema Boiseu i da natjera napadače da ga slijede. Tako bi Mylo i ostali dobili na vremenu ali njegov je plan bio onemogučen. Napadači su već letjeli prema Gibbonsvillu. Ugledao ih je na pola puta te je munjevitom reakcijom okrenuo automobil u punoj brzini. Mustang je glasno zaurlao dok se zanosio u stranu da bi potom jurnuo nazad prema gradu. Sad je Dan bio živa meta napadačima koji su istog trena počeli ispaljivati zrake prema njemu.
- Dajte sve od sebe gadovi! – kroz zube će Dan izvodeći vratolomije sa Mustangom kako bi izbjegao svjetleće zrake. Napadači su bili sve bliže i on je znao da je samo pitanje vremena kad će se oni naći iznad njega i dovršiti ou već unaprijed izgubljenu borbu. No nije ni pomišljao da odustane, znajući da je svaka sekunda dragocjena za Myla, Kirsten i Nicka. Projurio je pokraj rudnika dok mu se srce stisnulo u grudima od bojazni da bi netko od njih troje mogao izaći van i otkriti se napadačima. Ali to se nije dogodilo i Dan je odahnuo. Zelena zraka sijevne s njegove lijeve strane i udari u zemlju tik uz lijevi kotač automobila. Dan munjevito skrene u desno i za dlaku izbjegne propadanje u rupu koja je nastala kao posljedica udarca zrake u zemlju. Opet je imao sreće ali pitao se koliko sreće ima na raspolaganju. Cesta kojom je tjerao Mustanga do krajnih granica bila je u lošem stanju, i bilo koja pukotina mogla ga je pri ovoj brzini lako prevrnuti. Samo zahvaljujući njegovim brzim reakcijama to se nije dogodilo ali Dan je počeo osječati umor i bolve u mišićima. On nije više bio mlad i napor koji je ulagao dolazio je na naplatu. Reakcije su mu bile sve sporije a onda su sva tri napadača bila iznad njega. Nije čuo nikakav zvuk kad je snažna svjetlost obasjala cijeli automobil i zgužvala ga u bezličnu hrpu željeza, kao da je od papira. Mustang – ono što je ostalo od njega, naglo se zaustavio otkrivši napadačima samo beživotno tijelo Dana Waltersa. Napadači su samo izmjenili poglede a zatim su se vinuli ponovno u zrak.

*****************

Narednik Rodriguez i njegov tim gledali su bijesno u procijep koji je zaustavio njihovo napredovanje. Nije bilo načina da ga prijeđu i nastave dalje prema Gibbonsvillu. Znali su da je taj procijep djelo napadača kojima je očito bilo stalo da ih nitko ne prati. Rodriguez je razmišljao o tih par stvari koje su mu upale u oči. Nije mu bilo jasno zašto napadači strahuju od njih, zar postoji način da se oni unište? Zašto ih jednostavno nisu ubili? I onda je jedna pomisao pustila svoje korijenje u njegovom umu. S obzirom na sve što je vidio i na teoriju zapovjednika Tima Slaina kako oni nisu ljudi, da li je moguće da napadači imaju ograničeno vrijeme koliko mogu biti na Zemlji?! Možda njihova snaga slabi što su duže na Zemlji?
Došlo mu je da se nasmije sam sebi zbog takvih misli ali prisjetivši se kako su ispalili na stotine metaka u napadače a oni su opet letjeli zrakom kao da ništa nije ni bilo, shvati da i nije lud što tako razmišlja. Kako da drugačije objasni čudne postupke koje napadači čine? Tim je spomenuo tog mladića Myla kao glavnu metu napadača. Ako je uistinu njihov cilj neutralizirati mladića vjerovatno nisu očekivali da će im trebati toliko vremena. I sad kako vrijeme ističe oni čine sve moguće da izvrše zadatak. Zato su stvorili taj procijep kako bi onemogučili da ih itko više omete. Možda ljudi sa Zemlje nisu dorasli njihovoj snazi ali svejedno mogu uništiti njihove planove.
Što je više o tome razmišljao Rodriguez je počeo vjerovati da je u pravu. Napadači, što god da jesu, imaju ograničeno vrijeme boravka na Zemlji i to vrijeme polako istječe. Istovjetno s time i njhova snaga slabi što dovodi do zaključka da bi napadači mogli biti uništeni. Samo kad bi mogli priječi procijep.
Uz glasnu škripu guma policijski automobil zaustavi se svega par metara od ruba procijepa. Tim Slain izađe van iz automobila sijuči bujicu psovki da bi potom ugledao narednika Rodrigueza. Prišao mu je brzim koracima.
- To je djelo onih gadova, zar ne? – on se obrati Rodriguezu pokazujući rukom na procijep.
- Sve ukazuje na to! – klimne Rodriguez potvrdno – Što radite ovdje zapovijedniče Slain?!
Tim stisne grčevito šake.
- Osjećao sam da su mi ostali dužni ti gadovi! Mislio sam naplatiti taj dug! – on će mrko
Rodriguez klimne glavom. Znao je na što misli Tim.
- S obzirom da nitko od nas ne leti ne vidim kako da prijeđemo preko! – Rodriguez će ironično.
Tim odjednom poviče i krene prema automobilu.
- Sve u redu?! – upita Rodriguez
- Tko kaže da ne možemo letjeti?! – vikne Tim – Salmon napokon ima struju i sve veze rade! Jednostavno ću zatražiti dva helikoptera! Mogu biti ovdje za deset minuta!
Tim je odjednom osjetio novu snagu i na licu mu se pojavio pakosni osmijeh. Ipak će moći naplatiti dug tim gadovima.

******************

Mylo, Kirsten i Nick stajali su u polumraku rudnika svega par metara od izlaza. Nisu imali svjetiljke da osvijetle put pred sobom te su samo stajali i zurili u tamu.
- Kako ćemo dalje kad ništa ne vidimo?! – upita Kirsten – Ne možemo ostati ovdje i čekati da se pojave napadači!
- Čekaj malo! – poviče Nick – Nije li tabla na ulazu imala napisano vrijeme kad je rudnik otvoren za javnost?!
- Da ali kakve to ima veze s...
- Ako se otvara za javnost onda znači da mora biti neki izvor svjetla! – prekine Nick Kirsten – Ne vjerujem da i oni stoje u polumraku kao i mi!
- Nick je u pravu! – Mylo će veselo pokazujući na žicu koja je bila utisnuta u zid tunela poviše njih – Vjerovatno koriste generator kad je rudnik otvoren! Ako slijedimo žicu naći ćemo i generator!
- To te ja pitam! Opet smo u igri! – Nick će s oduševljenjem.
Pratili su žicu sve do zahrđalih željeznih vrata zabravljenih lancem i lokotom.
- To mora da je mjesto gdje se nalazi generator! – reče Nick – Samo kako ćemo maknuti lokot?
Mylo je razmišljao par trenutaka a zatim otrči nazad prema izlazu.
- Hej Mylo! Hej! Kamo ćeš?! – Nick poviče zabrinuto
- Vraćam se odmah! Ne mrdajte odatle! – Vikne Mylo ne zastajući.
Izjurio je iz rudnika ravno prema željeznoj ogradi koja je okruživala ulaz u rudnik. Došao je do mjesta gdje je Dan automobilom probio ogradu i dohvatio komad željezne šipke sa zemlje. Namjeravao je upotrijebiti je kao polugu da potrga lanac. Krenuo je nazad i na pola puta zastao. Dan je već trebao da im se pridruži a od njega još ni glasa. Odjednom je osjetio neobjašnjivu tugu u grudima i znao je da se Dan neće vratiti. Još jedna žrtva prokletih napadača. Još jedan život koji je on mogao spasiti a nije. Koliko još ljudi treba umrijeti prije nego on prekine bježanje i prihvati ono što je neizbježno.
Stajao je tako neodlučan između želje da živi i krivnje koja je tražila da se preda. Sve što je trebao učiniti bilo je da ostane tu na otvorenom i sačeka napadače. Jednom kad njega ne bude sve će prestati i nitko više neće morati umrijeti. Što je više o tome razmišljao to je postajao odlučniji da to učini. Ruka koja je držala željeznu šipku počela se klatiti i šipka bi pala na zemlju da u tom trenutku nečija ruka nije zgrabila njegovu.
- Da nisi ni slučajno pomislio to učiniti?! – Nick je snažno zgrabio njegovu ruku – Inače su svi umrijeli nizašto!
Mylo okrene glavi i pogleda Nicka direktno u oči.
- Shvaćaš li da sve može završiti upravo ovdje i sada! – on će smireno – I nitko ne mora više umrijeti!
- Osim tebe?! – Nick odmahne glavom – Nakon svega što smo prošli ti sad želiš odustati?! Ne! Neću ti to dopustiti!
- Nick ti...
- Ne! – Nick će odriješito – Imaš odgovornost Mylo prema meni, prema Kirsten i prema sebi! Nitko ne zna zašto te gadovi žele ali isto tako nitko ne zna da li će sve završiti nakon što ubiju tebe! Možda će svejedno ubijati i dalje svakog koga vide! Ne znaš što oni žele! A sad moramo nazad inače će Kirsten umrijeti od straha sama u rudniku!
- Ne mogu vjerovati da si ju ostavio samu u rudniku?! – Mylo će prijekorno prateći Nicka prema ulazu u rudnik
Nick slegne ramenima.
- Bilo je ili ostaviti nju samu ili dopustiti da te ubiju leteći kreteni! Mislim da je odluka bila očita! – Nick će mirno
Mylo se samo blago osmjehne i čvršće stisne šipku u ruci.
- Dobro što je to vama dvojici! – dočeka ih nervozan glas Kirsten – Jeste li poludjeli ili što? Kako ste mogli samo tako otići i ostaviti me ovdje samu u mraku?!
- Sve je u redu Kirsten! – Nick će podigavši ruke – Nije nas bilo samo na minutu! Ne trebaš paničariti!
- Nisam paničarila! – razdraženo će Kirsten – Brinula sam se za vas! Idioti!
Mylo šutke priđe vratima i uglavi šipku između obje strane lanca i počne ju zavrtati.
- Može pomoć Nick?! – on će glasno na što Nick priskoči i zajedničkim snagama oni strgaju lanac.
Odbacivši šipku Mylo oprezno otvori vrata. Bila je to mala prostorija, veličine ogromnog ormara u kojem se nalazio veliki generator. Pored njega bili su naslagana dva kanistera od petnaestak litara u kojima se nalazio benzin.
Nakon detaljng pregleda generatora Mylo ga je pokušao upaliti i na njihovo iznenađenje pokrenuo se. Isprva slabašna žućkasta svjetlost počela je treperjeti da bi potom žarulje na zidovima zasjale punom snagom, osvjetlivši tunel u kojem su se nalazili.
- To smo riješili! – zadovoljno će Nick – Pogledajmo sad gdje nas vode tuneli!
- Imali kakvih vijesti o Danu?! – odjednom će Kirsten – Već je trebao biti tu s nama?
Mylo i Nick izmjene poglede.
- Vjerovatno će stići svaki tren! – brzo će Nick – Ne treba se brinuti za njega! Čini mi se kao veoma sposoban čovjek!
- Svejedno! – odvrati Kirsten – Voljela bih da je tu s nama!
- Ništa ti ne brini! – reče Nick – Ništa ti se neće dogoditi dok smo mi s tobom! Zar ne Mylo!
- Naravno! – on se osmjehne Kirsten i primi je za ruku.
Ona mu se primakne tako blizu da je mogao čuti udaranje njenog srca.
- Nećete se valjda sad ljubiti?! – kiselo će Nick na što se oni opet razmaknu.
- Baš imaš smisla za taktičnost Nick! – odvrati Mylo – Hajde, maknimo se odavde!



- 21:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ISPOVIJED SRCA



Osmjehom me svojim svaki put začaraš ti, a očima tvojim ne mogu odoljeti, moja si droga i moj si lijek s tobom sve je samo radost i samo smijeh.....
I lažan je ovaj san koji eto sada živim ja i bojim se da nestat ćeš kao da te nije bilo nikada....
Ponekad mi je teško pretočit osjećaje u riječi, kad krenem to učinit uvijek me nešto u tome spriječi, a dodiri su tvoji kao melem na ranu zato te sanjam noću a prizivam danju...
Kako da svoju ljubav izbrišem a da time ne izbrišem i tebe, kako da to prihvatim a da pritom ne lažem sebe...
Sve ove divne misli što ih tebi poklanjam, ne znam otkuda su došle al u njima uživam, ti osjećaji sreće što na licu možeš vidjeti sve je to samo zbog tebe ljubavi...
Ne želim da iz tvog života nestanem, voljeti te odjednom da prestanem, zašto da niječem što je predivno kad te volim od srca iskreno...
Znam da ovo samo su riječi al to je najbolje što znam, kroz njih ti želim reći što za tebe osjećam, al kad si pored mene i kad teško hvatam zrak, ja ne želim da odeš i toga me je strah...
Previše sam puta ljubav poklanjao, nikad ju upoznao u snovima ju sanjao, kao što sanjam tebe voljena sanjam te svake noći iznova..
Ništa više nije isto otkada te znam, i neće biti lako izbrisat sve što osjećam, ponekad poželim da živim kao pustinjak u samoći i da zbog nikoga suze više ne dođu na oči...
Kakva je to čarolija da stalno ljubim a mene nitko nikada, zašto mi se to događa da samo tuga mene prihvaća...
Krenule su riječi putem žalosti, to mi namjera bila nije molim te oprosti mi, al takva je slika kako ja u ogledalu vidim sebe, samo još jedan čovjek beznadno zaljubljen u tebe...
Pogledaj me sjajnim očima što mi spavat ne daju noćima, zaviri tu u grudi moje i vidjet ćeš naša srca, tvoje i moje...
Hajde pruži mi ruke poljubac mi daj jer ja nemam snage a trebam zagrljaj, i kao utopljenik sam što u moru davi se, ti budi moje svjetlo hajde spasi me..
I ne pristaje mi ta uloga plašljivog, zbunjenog čovjeka, koji ne zna da se ponaša, ne pristaje mi jer to nisam ja...
Kad srce zadrhti kad osjetim to, kad sam tužan i sam i kad nekom želim zlo, samo pomislim na tebe i sve u trenu promijeni se, tvoja slika meni poput lijeka djeluje...
Teško je voljeti na ovakav način draga vjeruj mi, to je slatka patnja ljudi rekli bi, što da radim ne mogu si pomoći....
U sebi nosim strah bojim se da ne poludim i zato kao trgovac svoju ljubav svima nudim, i sve što imam dajem ispod prave cijene, sve što imam sve što je najbolje od mene...
I sve bih dao da to promjenim, da vidiš pravu ljubav u meni da me možeš razumjeti, da tužnu masku s lica ukloniš...
Svemu dođe kraj tako i mojoj ispovjedi, na tebi je sad da vidiš koliko ti vrijedi, čovjek poput mene koji u snovima živi, čovjek koji te voli i koji ti se divi.....

- 21:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.12.2010., ponedjeljak

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS

POGLAVLJE 7 I 8 GUŠTAJTE


. 7. .


Mylo, Nick i Kirsten oprezno su se šuljali rubom ponora udaljujući se od bolnice i borbe, tražeći mjesto gdje je ponor uži kako bi ga mogli prijeći. Iako Nick i Kirsten nisu bili oduševljeni idejom da se udalje od grada svejedno su bez razmišljanja slijedili Myla. Znali su da ga neće moći odgovoriti od nauma jednom kad si on to utuvi u glavu. Mylo je potpuno usredotočeno tražio mjesto gdje bi mogli prijeći ponor kad mu pažnju privuče zelenkasta svjetlost koja je prekrila nebo iznad njih. Nije nikad vidio ništa slično ali nije imao vremena da se divi svjetlosti jer se odjednom zrakom prolomilo njegovo ime. Istog je trena svjetlost išćezla. Mylo je opazio kako maskirane osobe nestaju.
- Brzo! Sad imamo priliku! – on se trgne kao iz transa grabeči Kirsten za ruku.
Potrčali su iz sve snage prema križanju Lena ulice i Južne Church ulice, prošavši mjesto na kojem su se prije nekoliko trenutaka nalazile tri maskirane osobe. Skrenuli su desno u Južnu Church ulicu i nastavili trčati prema Glavnoj ulici. Mylo je namjeravao da se dočepa Glavne ulice odakle bi dospio do autoceste 93. Ako uspiju u naumu odvest će napadače dalje od Salmona i možda usput dovesti pomoć.
Glavna ulica zjapila je napuštena, kao da su svi stanovnici odlučili ne izlaziti iz prividne sigurnosti svojih kuća. Bilo je neobično vidjeti Glavnu ulicu tako pustu i tihu.
- Koji je plan Mylo?! – upita Nick dok su trčali Glavnom ulicom u smjeru istoka prema autocesti 93.
- Trenutno je bitno da što prije odemo iz Salmona! – reče Mylo – Mogu predložiti da svratimo do mog oca?! – reče Nick – On se nalazi u Century II Campgrounds i na našem je putu! Htio bih se uvjeriti da je s njim sve u redu!
Mylo klimne glavom.
– Naravno Nick! – on se osmjehne dok mu se u glavi pojavila jedna zamisao.
Kirsten nije ništa govorila. Ne ispuštajući Mylovu ruku trčala je uz njega. Njene misli nisu bile zaokupljene opasnošću, napadačima ili obitelji. Strastveni poljubac između nje i Myla kao da je izbrisao sve loše što se dogodilo. Sve dok ju Mylo nije poljubio nije ni znala koliko je to željela da se dogodi.
- Sve u redu Kirsten!? – Mylo ju zabrinuto pogleda – Nisi rekla ni riječi otkako smo ušli u Glavnu ulicu?! Zabrinuta si zbog svoje obitelji?!
Kirsten klimne glavom ne gledajući ga, kako ne bi pročitao pravi razlog njene šutljivosti.
- Ne brini! – Mylo jače stisne njenu ruku – Biti će sve u redu!
Rekao je to da utješi Kirsten ali u sebi je znao da je to laž. Vidio je što sve mogu učiniti napadači i malo je vjerovao da postoji način da ih se zaustavi. I nikako nije mogao shvatiti zašto njega love. Zašto ga žele ubiti?
Prošli su most iznad rijeke Salmon i skrenuli desno na autocestu 93. Century II Campgrounds se nalazio ravno pred njima.
Na Nickovo iznenađenje na ulazu nije bilo portira. Osjećaj nevolje pojavio se u njemu. Otkako se može prisjetiti nikad glavni ulaz nije bio bez portira. Nešto nije u redu.
Pojurio je prema glavnoj zgradi i silovito otvorio ulazna vrata. Mylo i Kirsten šutke su ga slijedili.
Prostorija sa uredima bila je napuštena izuzev muškarca koji je stajao ispred prozora. Na zvuk otvaranja vrata muškarac se okrenuo i snješak mu obasja lice.
- Nick! Sine! – Mark Batterstone priđe Nicku i zagrli ga.
- Oče! Dobro si! – Nick će s olakšanjem.
- Računao sam da ćeš doći ovamo, da ćeš me potražiti! – Mark stavi ruke Nicku na ramena i pogleda ga u oči – Tvoja majka i sestra na sigurnom su kod tetke i samo čekaju da im se pridružimo!
- Ali gdje su svi nestali? – upita Nick
- Svi su otišli svojim obiteljima! – objasni Mark – Kao što ćemo i mi otići odavde!
- Dobra ideja! – javi se Mylo – Najbolje bi bilo Nick da ti i Kirsten pođete sa tvojim ocem! Možda uspijete pronaći i obitelj od Kirsten!
Nick se okrene prema Mylu.
- Molim?! – on će iznenađeno – O čemu to trabunjaš!?
- Gle Nick, možemo o tome raspravljati čitavo vrijeme ili otići u sigurnost! – Mylo će mirno – Tvoja te obitelj čeka, a isto vrijedi i za Kirsten! Ja vas ne mogu imati na savjesti!
- O čemu je ovdje riječ?! – zbunjeno će Mark pogledavajući čas u Myla čas u Nicka.
- Izgleda da ovi napadači što god bili, žele mene! – pojasni Mylo – Ne znam zašto ali ja sam razlog što građani Salmona ginu!
- I on si je sad utuvio u glavu da ode iz Salmona u nadi da će napadači krenuti za njim! – ubaci se Nick – Nema šanse da ti dopustim da to učiniš! Bar ne sam!
- Ni ja! – dobaci Kirsten
- Da postoji nešto što možemo zajedno učiniti kako bi porazili napadače objeručke i bez razmišljanja bih pristao da ostanemo zajedno, ali ne postoji ništa što možemo učiniti! – Mylo odmahne glavom – Jednostavno ću pokušati da stignem u Boise i dovedem pojačanje! Ako uspijem vidjet ćemo se opet a ako ne... Ako ne uspijem onda su napadači uspjeli u svom naumu i Salmon će biti siguran!
- To je ludost i sam to znaš! – vikne gnjevno Nick – Ako te napadači budu slijedili ti nikad nećeš stići u Boise! Pričaj tu priču nekome drugom Mylo!
- Valjda postoji drugi način! – javi se Mark – Hajde da se smjestimo na sigurno i onda ćemo sagledati opcije!
Mylo odmahne glavom.
- Kako ne razumijete! – on će razdraženo – Oni neće prezati od ničega da me se dočepaju! To su već dokazali pobivši sve ljude koji su se našli u mojoj blizini! Ne mogu dopustiti da se isto dogodi i vama! Ne mogu!
Nastao je trenutak tišine. Kao da su tražili argumente da pobiju Mylove riječi.
- Ne smijete biti sebični! – Mylo nastavi – Vi imate ljude koji ovise o vama, ljude koji vas vole i očekuju! Ne možete razmišljati samo o meni! Obitelj mora biti na prvom mjestu! Uvijek!
- A što je sa prijateljstvom?! – grubo će Nick – To ništa ne znači?!
Mylo mu se osmjehne.
- Naravno da znači! – on se složi – I upravo stoga te molim kao svog najboljeg prijatelja da ne ustraješ u svom naumu da me pratiš u sigurnu smrt! Jer priznajmo si istinu! Nitko me ne može spasiti od tih napadača!
- Ne vjerujem da si već digao ruke od svega!? – Nick odmahne glavom.
- Gubimo vrijeme Nick! – Mylo skrene pogled
Nick se okrene prema ocu i pogleda ga u oči. Trenutak su se gledali a onda Mark klimne glavom.
- Učini što moraš sine! – Mark će ozbiljnim glasom.
- Ja.. Ja ne mogu drugačije! – Nick će sjetnim glasom – Ne mogu samo tako...
Mark priđe Nicku i zagrli ga.
Mylo se okrene prema Kirsten i privuče je bliže sebi.
- Želim da mi obećaš kako ćeš poći sa Nickovim ocem na sigurno! – on ju pogleda u oči – Tvoji roditelji su zacijelo izvan sebe od brige!
Kirsten spusti pogled na tren a zatim ponovno pogleda u njegove oči.
- Ja ne mogu... Ja..
Mylo joj stavi kažiprst na usne ušutkajući je a zatim prisloni svoje usne na njene.
- Ne govori ništa Kirsten! – reče on kad je odmaknuo usne od njenih – Samo obećaj da ćeš poći sa Nickovim ocem! Obečaješ?!
Kirsten pritisne svoje usne na njegove.
- Obečajem! – ona mu šapne u uho a zatim ga snažno zagrli.
- Trebali bi krenuti! – javi se Mark
Mylo i Kirsten se razdvoje.
- Trebat ćemo automobil! – odlučnim će glasom Mylo na što Mark priđe malom ormariću na zidu.
Otvorivši ga oni ugledaju svežanj ključeva. Mark zgrabi cijeli svežanj i izdvoji jedan ključ. On ga dobaci Nicku.
- Pretpostavljam da ćeš ti voziti!? – Mark se osmjehne
- Naravno! – Nick uhvati ključ – Ako će Mylo voziti onda nisu ni potrebni napadači da ga ubiju! Učinit će to on sam!
- To je službeni automobil! Napunjen je do vrha! – Mark će jednostavno – Sretno!
- Hvala oče! – Nick zagrli oca a zatim se okrene prema Kirsten koja je još uvijek držala Myla za ruku – Može zagrljaj ljepotice?
Bez riječi Kirsten ga zagrli a zatim munjevito izjuri van iz prostorije. Više nije mogla izdržati a nije željela da ju vide kako plače.
Mark klimne glavom prema Mylu i krene za Kirsten. Prolazeći pored Nicka on mu stavi lijevu ruku na rame a zatim izađe iz prostorije.
- Zadnja prilika Nick! – reče Mylo zapiljivši se u Nicka.
- Žalim stari ali nećeš me se samo tako riješiti! – Nick se osmjehne – Prijatelji do smrti!
Mylo klimne glavom.
- Drago mi je što si uz mene! – Mylo će ozbiljno
- U redu! Dosta više! Još samo treba da i ti zaplačeš! – srdito će Nick – Imamo posla ako si zaboravio! Čeka nas dugi put!
Mylo klimne glavom.
- Krenimo onda prijatelju! – Mylo lupi Nicka po leđima i otvori vrata prostorije.

****************

Miles O'Donnell, njegova žena Lisa i sin Chris, svim su se silama nastojali izvuči iz ljudskog stampeda koje ih je guralo sve dalje od ponora, sve dalje od Kirsten. Zahvaljujući vatrogascima mnoštvo uspaničenih ljudi primirilo se no tad je nastala druga prepreka. Vatrogasci nisu dopuštali nikome da krene nazad prema ponoru. Uzaludni su bili Milesovi napori da objasni vatrogascima kako je njegova kći ostala s druge strane ponora, nisu mu dopuštali povratak. Mjesto toga svi su troje završili u autobusu zajedno sa još četrdesetak ljudi. Autobus ih je vozio prema istočnom dijelu grada gdje je bilo sigurno.
Niti jedno od njih nije ništa govorilo ali na licima im se mogla pročitati ista misao. Mislili su na Kirsten.

******************

Narednik Terry Strahton osjećao je kako mu se košulja lijepi za leđa od znoja. Nikad se u životu nije toliko znojio kao sad. Pri samom pogledu na napadače koji su nevjerojatnom brzinom letjeli za njim, oblila ga je vručina. Čitavo je vrijeme držao stisnutu papučicu gasa do kraja, ali je imao osjećaj da se uopće ne kreće. Tjerao je automobil do krajnih granica ali nije mogao pobjeći neizbježnom. Sijevnula je plavičasta zraka i pogodila stražnju lijevu stranu automobila. Kao da ga je podigla divovska ruka, stražnji dio automobila poletio je u zrak da bi potom cijeli automobil završio na krovu. Terry je osjećao kako se krov pod njim savija dok je naglavačke visio u prevrnutom automobilu. Nakon dvjestotinjak metara inercija je učinila svoje i automobil se zaustavio uz glasno cviljenje. Terry se pokušao izvući iz automobila ali njegova je desna noga bila priklještena. Par pokušaja da ju oslobodi nisu urodila plodom i on ljutito opsuje.
- Čini se da sam stigao do kraja puta! – on će glasno.
- Čini se da jesi! – začuje se glas s njegove lijeve strane.
Muškarac u tamnom kostimu promatrao ga je kroz razbijeni prozor.
- Očekivali ste nekoga drugog ha?! – Terry nije mogao a da se ne nasmije – Ne mogu reći da mi je žao što ste se prevarili!
- Ovo ne mjenja ništa! – muškarčev je glas bio ledeno miran bez osjećaja – Kako god bilo na kraju će biti po našem! Ne možete nas spriječiti!
- Tko ste dovraga vi!? – ljutito će Terry – Kakva ste to bića!
- Želiš znati kakvi smo?! – muškarac se približi bliže – U redu! Ispunit ću ti želju! Pokazat ću ti naše pravo lice!
Terry je gledao kako muškarac skida masku s lica. Osjetio je kako mu se krv ledi u žilama a kad je muškarac potpuno skinuo masku krikovi Terrya Strahtona odjeknuli su praznom autocestom.

*******************



Policajka Leah Matsenn promatrala je iz svog automobila kako Mark Batterstone i Kirsten ulaze u plavi Lexus i velikom brzinom nestaju u pravcu istoka. Otkopčala je sigurnosni remen i dohvatila pištolj koji je ležao na suvozačkom sjedalu. Otvorila je vrata i izašla iz automobila. Opreznim koracima prilazila je zgradi iz koje su izašli Mark i Kirsten a u kojoj su se nalazili Mylo Gigler i Nick Batterstone.
Kad je Tim Slain odabrao Myla kao njen prioritet Leah je odmah krenula u potragu i nakon ispitivanja desetak ljudi i policajaca na kraju je uspjela otkriti kako su dva mladića i djevojka viđeni da trče Glavnom ulicom u smjeru istoka. Nije joj trebalo dugo da otkrije Nickovog oca i njegovo radno mjesto, a samim time i da stigne do Century II Campgrounds prije njih troje.
Na desetke ljudi već je mrtvo zbog Myla, i Leah nije mogla a da se ne upita što zapravo Tim Slain želi da ona učini. Ako predaju Myla napadačima time bi sav ovaj užas mogao završiti i ne bi više bilo ubijanja niti uništavanja, ali što je sa Mylom? Mogu li oni odlučivati o njegovom životu?
Leah je bila u dilemi. S jedne je strane željela da zaustavi razaranje ali s druge strane željela je spasiti Myla. No znala je da će morati izabrati jednu od tih opcija. Ali koju?
U tom trenutku otvore se ulazna vrata i Leah se suoči lice u lice sa Mylom.
Iznenađenje je bilo obostrano ali Leah se prva pribrala.
- Ni koraka više Mylo! – ona poviče uperivši pištolj u njegova prsa – Nick stani uz Myla da te vidim!
- Nadam se da si spremna upotrijebiti pištolj jer samo ćeš me tako zaustaviti! – odlučno će Mylo gledajući je ravno u oči.
- Spremna sam! – ne baš uvjerljivo reče Leah – Bolje ti je da me ne iskušavaš!
- Čemu sve ovo?! – srdito će Nick – Svi ste poludjeli za ubijanjem!?
- Baš naprotiv! – odvrati Leah podarivši Nicku umoran pogled – Želimo da ubijanje prestane!
Ona skrene pogled na Myla.
- A tu stupaš ti na scenu Mylo! – ona će ozbiljno
Mylo se slabašno osmjehne.
- Da pogodim, ti ćeš me odvesti do napadača i predati me u zamjenu za sigurnost građana, zar ne?!
- To je prvobitna zamisao, da! – Leah će brzo
- Zašto misliš da će napadači prestati ubijati ljude nakon što ubiju mene?! – upita Mylo – Tko vam garantira da im možete vjerovati?
Leah ne odgovori odmah. Mylo je postavio pitanje koje je ona sama sebi postavljala još otkako je dobila zadatak da pronađe Myla. Nitko ne može znati što će se dogoditi ali kakav izbor uopće imaju?
- Nemoj misliti da uživam u ovome ali ako postoji nada da se može spriječiti ubijanje vrijedi rizika! – reče Leah
- Kakva si ti licemjerka! – vikne prezirno Nick – Naravno da vrijedi rizika! Nisi ti ta koju vode na klanje! Zar Mylov život ne znači ništa? On je manje vrijedan u odnosu na tvoj!?
Leah proguta pljuvačku. Opet pitanje koje je i nju proganjalo.
Kako da djeluje ispravno kad svakom odlukom netko umire. Ako Mylo ode poginut će na desetke, na stotine ljudi! A ako se napadači dočepaju Myla poginut će samo on! Nije li ispravno žrtvovati jedan život da bi se spasilo njih stotinu?
Ona duboko uzdahne.
- Nema ispravnog načina! – ona će sjetno – Netko će umrijeti što god mi odlučili i to se neće promijeniti! Ja samo nastojim spasiti što više života je moguće!
- Činjenica jest da ti napadači žele mene i to ne poričem! – Mylo će mirno – Isto tako sklon sam vjerovati da će mojom smrću sve završiti! Ali ako već moram dati svoj život biti će to pod mojim uvjetima!
- Kako to misliš? – začuđeno će Leah
- Otići ću što dalje od Salmona! Oni će me slijediti i tako će Salmon biti siguran od daljnjeg razaranja! – Mylo će odlučno gledajući Leah u oči – Neću se predati bez borbe!
Leah klimne glavom. Mylove su oči bile iskrene i odjednom mu je počela vjerovati. On će stvarno boriti se za svoj život. Ona spusti pištolj i zakoči ga.
- U redu Mylo! – reče umorno – Ionako bi mi bilo teško predati te napadačima! Učini po svojem ali požuri se! Puno je već hrabrih ljudi dalo svoj život da zaštite Salmon i ljude u njemu! Ne bih željela da je to bilo uzalud!
- Ne brini! – Mylo će mirno – U svakom slučaju ovaj kaos će prestati! Ja ću se pobrinuti za to!
Leah klimne glavom i osmjehne se.
U tom trenutku snažna eksplozija odbaci svo troje u unutrašnjost prostorije, sve do suprotnog zida. Uz mukle udarce njih se troje sudarilo sa zidom i stropštalo na pod.
Čitav glavni ulaz potpuno je nestao razoren eksplozijom. Dok su se pridizali sa poda začuli su još nekoliko eksplozija oko njih. Svi su automobili gorjeli uključujući i onaj koji je Mark ustupio njima za bijeg. Mylo se pažljivo osvrtao oko sebe ali nigdje nije vidio maskirane napadače. Izgleda da nisu znali u kojj se zgradi nalaze pa uništavaju jednu za drugom.
- Vrijeme je da se makneš odavde Mylo! – vikne Leah – Što dalje uspiješ odvući ove prokletnike to bolje! Hajde ja ću ti kupiti nešto vremena!
Leah pdigne pištolj što je ležao nedaleko od nje.
- Sigurna si u to? – upita Mylo – Može sve biti gotovo i ovdje! Sad!
Leah odmahne glavom.
- Ne! Mogli bi izbrisati pola grada svojom moći! Odvedi ih što dalje od Salmona! – Leah će umorno
Mylo klimne glavom a zatim zajedno sa Nickom koji ga je slijedio potrči kroz razvaljeni ulaz prema glavnom izlazu. Koristeći sjene brzo su dospijeli do izlaza. Okrenuli su se prema zgradama i ugledali tri prilike kako lebde iznad zgrada i uništavaju ih raznobojnim zrakama.
- Prokleti bili! – promrsi Nick
U tom trenutku začuju automobil u punoj brzini kako im se približava. Crni Ford Mustang naglo se zaustavio tik uz njih. Zatamljeni prozor se spustio i pojavilo se lice Kirsten.
- Brzo ulazite u automobil! – vikne ona istovremeno otvarajući vrata i pomičući sjedalo naprijed.
Ona i Mylo sjeli su iza a Nick je sjeo na suvozačko mjesto.
- Ovo je Dan Walters! – Kirsten predstavi muškarca za upravljačem – Dan, ovo su Mylo i Nick!
Dan je samo klimnuo glavom i pritisnuo papučicu gasa. Preko tristo konja pod haubom zaurlalo je svom snagom i Mustang je jurnuo poput ispaljenog metka.
Zvuk snažnog motora nije promakao napadačima ali prije nego što su mogli reagirati Leah je počela pucati u njih privukavši pozornost na sebe. Kupila je malo vremena za Myla i ostale. I to je bilo sve što je mogla učiniti. Deset minuta kasnije cijeli Centuri II Campgrounds nestao je sa lica zemlje. Napadači su trenutak lebdjeli nad ogromnim kraterom a zatim su poletjeli prema sjeveru slijedeći autocestu 93.






. 8. .

Zapovjednik policije Tim Slain umorno obriše znoj sa lica. Upravo je i posljednji pacijent sigurno iznešen iz zgrade Steele Memorial Medical Centra i odvezen na sigurno. Hrabra žrtva od strane narednika Strahtona spasila je na desetke života i Tim je osjećao krivnju što je dopustio da netko drugi zamjeni njegovo mjesto.
Zajedno sa vatrogascima Tim je pretraživao obje strane ulice Lena razdvojene golemim ponorom, tražeći moguće ranjene ili izgubljene sugrađane. Mrtvima koje je nalazio na svako koraku nije mogao nikako pomoći te se nije na njih ni obazirao. Ne zato što je bio bezosjećajan već stoga što je nastojao da zadrži koncentraciju i bistru glavu. Iako je sve bilo mirno napadači se mogu vratiti svakog trena i ponovno nastaviti tamo gdje su stali.
Zapravo sad kad se toga sjetio, pomislio je kako su oni već trebali biti ovdje. Zacijelo su otkrili da u automobilu nije bio Mylo i da su prevareni. Zašto ih onda nigdje nema? Što im je privuklo pozornost? Da nisu nabasali na pravog Myla? Ako je o tome riječ onda se ne bi više trebali brinuti zbog njih? Nije li Mylo bio njihova meta od samog početka? A što ako griješe?!
- Tim!! Hej Tim!! – krupan muškarac u vatrogasnoj uniformi zvao je Tima stajući na rubu ponora s druge strane ulice.
Tim usmjeri pogled prema muškarcu i podigne ruku.
- Hej Mike! – on odvrati – Drago mi je što te vidim prijatelju!
- Izgledaš usrano! – odvrati Mike Wanner – Vjerujem da se tako i osjećaš!
- Nisi daleko od istine! – klimne Tim potvrdno – Puno je dobrih ljudi danas izgubilo živote a ja još uvijek ne znam zašto i tko su krivci za to!
- Momci su pročešljali cijelu ovu stranu i nema preživjelih! – reče Mike – Kakva je situacija na tvojoj strani?
- Identična! – kratko će Tim
- Šta kažeš na to da se izgubimo odavde što prije?! – Mike se naceri – Ne bih želio susresti te loše dečke kad se vrate!
Tim klimne glavom.
- Ako se vrate! – on će šapatom dok je žustrim korakom pravio sve veći razmak između njega i urušene ulice Lena.
A onda, jedva prpoznatljiv zvuk eksplozije doprije mu do ušiju i on osjeti trnce na leđima. Zvuk je dolazio iz smjera istoka. Odjednom je počeo trčati obuzet zlom slutnjom. Istočni dio Salmona bilo je sada najgušće naseljeno područje grada i ako su napadači krenuli ponovno u krvavi pohod žrtve će se brojati na tisuće. Tim je potrčao iz sve snage izvlačeći svaki atom energije koji ima u sebi. Mora ih spriječiti, jednostavno mora!


**************

Policajac koji je strpljivo saslušao priču koju mu je brzo i što jednostavnije ispričao Dan Walters, čitavu minutu nije rekao niti riječ što je Dana izluđivalo. Da je Dan kojim slučajem ispričao svoju priču nekoliko sati prije događaja koji su se desili policajac bi bez razmišljanja zaključio kako je Dan pravi kandidat sa psihijatorsku ustanovu, ali uzevši u obzir sve događaje u proteklih par sati policajac je samo klimnuo glavom.
- Gospodine Walters – on će službeno – predlažem vam da se sklonite na što sigurnije mjesto! Prepustite nama da zaustavimo te prokletnike! Vi ne možete učiniti ništa više osim da uzalud izgubite život!
Dan je klimnuo glavom. U biti nije ni očekivao da će dobiti drugačiji odgovor. Što bi mogao on učiniti a da to ne mogu hrabri policajci grada Salmona.
Pozdravio je policajca zahvalivši mu što ga je saslušao i uputio se pješice prema istočnom dijelu grada. Glavna ulica bila je pusta i sablasno tiha, prekrivena plaštom tame. Grad je i dalje bio potpuno lišen električne energije i da nije bilo slabe mjesećeve svjetlosti Salmon bi postao grad tame. Prešavši most iznad rijeke Salmon Dan je na trenutak zastao. Razmišljao je kojim putem da krene. Ravno niz prilaz Courthouse ili desno niz autocestu 93. Razmišljao je svega par trenutaka kad je začuo snažne eksplozije sasvim desno od njega iz smjera autoceste.
- Ne opet! – on promrsi i užurbano počne tražiti bilo kakav automobil kojim bi mogao odvesti se prema mjestu eksplozija.
I ugledao je jedan automobil. Crni Ford Mustang, otvorenih suvozačkih vrata nalazio se ostavljen nedaleko od mjesta gdje je stajao Dan. Izgledalo mu je kao da se vlasnik Mustanga više brinuo kako da se makne što dalje od opasnosti da bi zaključavao vrata automobila. Dan se uspio zavuči za upravljač zadovoljno ustanovivši kako se ključ automobila nalazi u bravi.
- Bilo je već vrijeme da me posluži sreća! – on će glasno.
Ispružio se preko suvozačkog sjedala kako bi zatvorio vrata a zatim se ponovno smjestio za upravljač. Snažan zvuk motora narušio je sablasnu tišinu i Dan je osjetio kako mu taj zvuk neobično odgovara. Otpustio je kočnicu i usmjerio Mustang prema autocesti 93.

*************

Na samom uglu Bryan avenije i prilaza Courthouse nalazila se Kristova Crkva . To je bilo odredište na koje je autobus dovezao četrdeset umornih osoba, među kojima se nalazila i tročlana obitelj O'Donnell. Chris, Miles i Lisa nisu izustili niti riječi čitavo vrijeme dok ih je autobus vozio ulicama grada. Njihove su misli bile sa Kirsten.
U crkvi se već nalazilo na desetke ljudi, također dovezenih autobusima ali to je njima troje jako malo značilo, jer među njima nisu vidjeli Kirsten. Nitko nije htio reći ono što je svima bilo očito. Kirsten je vjerovatno mrtva i neće više nikada ugledati njeno lice ili čuti njen glas.
Bilo bi im puno lakše nositi se sa tom činjenicom da su na svoje oči vidjeli njenu smrt, ovako ih je mučila neizvjesnost. Postojala je mala nada da je možda uspjela preživjeti i upravo zbog te nade oni su patili. Biti će im jako teško kad nakon toliko nadanja i vjerovanja da je Kirsten živa, ipak ustanove da je mrtva. Ali s druge strane nisu je mogli samo tako otpisati.
- Ako ste gladni, tamo u desnom kutu crkve možete dobiti tople juhe i par deka ukoliko vam je hladno! – starija žena sijede kose ljubaznim glasom obrati se Lisi
- Hvala najljepša! – klimne Miles na što mu se žena toplo nasmiješi.
Chris je odmah ustao.
- Donjet ću nam juhe! – reče on – Trebat će nam snage!
Miles klimne potvrdno pogledavši Chrisa a zatim se okrene prema Lisi.
- Jesi li dobro draga?! – on će nježno
Ona podigne pogled i rukom mo dodirne obraz. Lagano ga je poljubila na što joj je on stisnuo ruku.
- Osjećaš li da je naša kći mrtva?! – Lisa ga pogleda upitno – Osjećaš li prazninu u srcu?
Miles pogleda Lisu u oči.
- Kirsten je živa! Znam da jest! – Miles će odlučno – Možda je upravo u ovom trenutku na putu da nam se pridruži! Siguran sam u to!
Lisa se osmjehne i nasloni glavu Milesu na prsa, na što je on poljubi u čelo.
- I ja mislim isto tako dragi! – ona će mirnije – Naša će kći pronači put do nas!

*************

Iako to nisu znali, oboje su bili bliže istini nego što su to slutili. Kirsten je bila svega dvadesetak minuta udaljena od njih. Sjedila je na suvozačkom mjestu u plavom Lexusu kojim je upravljao Mark Batterstone.
Nakon što je izjurila iz zgrade uplakana lica odmah je sjela u Lexus i mirno čekala Marka. Nije više mogla slušati kako Mylo tako smireno govori o svojoj smrti.
- Jesi li dobro Kirsten?! – Mark ju je upitao čim je sjeo za upravljač
Ona šutke klimne glavom žustro brišući suze rukavom jakne.
- Samo ti plači dušo! – Mark će tiho – Ispusti to iz sebe!
- Zar ih stvarno više nikada nećemo vidjeti?! – gotovo molećim glasom upita Kirsten
Mark joj se blago nasmiješi.
- Tko to zna! – on će s nadom u glasu – Izgledi su ništavni ali dok ima nade sve je moguće! Moramo biti hrabri i vjerovati da će sve biti u redu! Možda ih vidimo i prije nego što mislimo!
Kirsten klimne glavom i uzdahne.
Mark je izašao na autocestu 93 i usmjerio automobil prema prilazu Courthouse gdje je živjela sestra njegove žene, i gdje su ga nestrpljivo čekale žena Mary i kći Wendy. Ali oni nikad nisu stigli do prilaza Courthouse. Svega tristo metara od ulaza u Century II Campgrounds ugledali su napadače kako lete prema njima. Sve se desilo u djeliću sekunde. Mark je viknuo Kirsten da iskoči iz automobila istovremeno je gurajući prema vratima. Kad je Kirsten iskočila iz auta i otkotrljala se niz cestu dvije su žute zrake pogodile Lexus i u sekundi ga pretvorile u jureću buktinju. Kirsten je užasnuta ležala na grubom asfaltu posve nesvjesna ogrebotina po rukama, nesposobna da se pomakne, da vrisne. Promatrala je kako Lexus nestaje u eksploziji a s njim i Mark Batterstone. Nije primjetila kako su napadači odletjeli dalje uopće se ne obazirući na nju. Trebalo joj je par minuta da dođe k sebi a onda je ustala i nesigurnim korakom krenula prema ostacima automobila ni sama ne znajući zašto.
A onda su je zabljesnuli farovi automobila tako snažno da je morala zatvoriti oči. Začula je cviljenje guma i kočenje, i kad je otvorila oči ugledala je zabrinuto lice Dana Waltersa kako ju promatra.
- Dan! – poviče osjetivši kako joj je u grudima odjednom postalo toplije.
Ona se zaleti danu u zagrljaj.
- Kako sam sretna što te vidim! – ona će grčevito
- Što se dogodilo Kirsten?! – Dan će zabrinuto – Jesi li ti bila u onom automobilu?
Kirsten klimne glavom pogledavši u jedva prepoznatljive obrise Lexusa.
- Mark je mrtav! – ona će kroz jecaj – Nickov otac je mrtav!
Ona nasloni glavu na Danovo rame dok joj se tijelo treslo od plača.
- Prokleti gadovi! – promrsi Dan gnjevno – Koliko još ljudi treba umrijeti zbog tih gadova!?
Kirsten se odjednom odmakne od Dana pogledavši ga raširenih očiju.
- Mylo! Nick! Oni su tamo! – Kirsten poviče – Moramo im pomoći dok nije kasno!
- Kako to misliš?! – zbunjeno će Dan
- Oni su tamo u zgradi kampa! – Kirsten zaobiđe Mustang i otvori suvozačka vrata – Napadači su otišli tamo! Moramo ih spasiti!
- Ali što mi možemo protiv...
- Moramo pokušati! – prekine ga Kirsten suznih očiju – Molim te Dan! Moramo pokušati!
Dan je trenutak gledao u Kirsten a zatim klimne glavom.
- Imaš pravo! Moramo pokušati! – Dan zalupi vrata i čvrsto stisne upravljač – Veži se jer će ovo biti paklena vožnja!
Rekavši to on pritisne papučicu gasa.

*****************

- Zapovjedniče Slain javite se! Da li me čujete? Javite se!
Tim Slain je zamalo sletio sa ceste od iznenađenja kad se radio u njegovom policijskom automobilu iznenada oglasio. Povrativši kontrolu nad vozilom desnom je rukom zgrabio radio.
- Slain ovdje! – viknuo je kratko
- Hvala Bogu! – začuo je glas s druge strane – Gospodine živi ste! Imam dobre vijesti gospodine!
- Slušam?! – brzo će Tim. Trebalo mu je za promjenu dobre vijesti.
- Uspjeli smo stupiti sa policijom u Boiseu i sa podružnicom FBI-a! – glas s druge strane nije skrivao zadovoljstvo – Šalju čitav jedan odred i specijalce!
- Kako ste uspjeli dobiti vezu?! – upita Tim – Mislio sam da su sve veze odsječene!?
- Bile su gospodine! Čini se da napadači na neki način svojim prisustvom uzrokuju nestanak energije oko njih! Pokušavali smo satima da uspostavimo vezu ali ništa i onda odjednom sve je proradilo samo od sebe!
Tim klimne glavom.
- Napadači nisu u blizini i zato su veze ponovno uspostavljene! – zaključi Tim – Pošalji što više ljudi prema istočnom dijelu grada! Prema autocesti! I obavještavaj me o svemu!
- Naravno gospodine! I... Sretno gospodine!
Tim odbaci radio i pritisne gas do kraja. Odjednom ga je preplavio osjećaj da bi ovoj noćnoj mori mogao konačno doći kraj.

******************

- Neee!!! – vrisak iz Nickovih ustiju odjeknuo je poput groma u pustinji presjekavši tišinu koja je vladala nad autocestom 93.
Kirsten je upravo rekla Nicku za smrt njegova oca. Nicka je bol potpuno obuzela i da nije bilo Myla koji ga je uspio obuhvatiti rukama sa stražnjeg sjedala, vjerovatno bi iskočio iz jurečeg automobila. Ispuštajući zvukove agonije Nick se bjesomučno borio da se oslobodi stiska ali Mylo je bio odlučan da ni u jednom trenutku popusti. Naposlijetku je Nick shrvan bolom popustio i slomio se. Počeo je jecati poput djeteta ne skrivajući svoju bol i osjećaje. Na stražnjem sjedalu uz Myla Kirsten je također tiho plakala ne mogavši se suzdržati. Čak je i Dan u jednom trenutku morao rukom priječi preko lica.
Mylo nije maknuo ruke od Nicka iako je popustio stisak. Bojao se da bi Nick odjednom mogao iskočiti te nije želio riskirati. Pogledao je u Kirsten koja mu je uzvratila pogled a zatim je naslonila svoju glavu na njegovo rame.
- Makni ruke s mene Mylo! Dobro sam! – oglasi se Nick tupim ali odlučnim glasom
Mylo je oklijevao trenutak.
- Neću učiniti nikakvu glupost! – reče Nick – Obećavam!
Mylo istog trena makne ruke sa Nicka. Ovo je bio prvi put da otkako su njih dvoje prijatelji, Nick daje obećanje. Njihovo je prijateljstvo bilo toliko jako da su se složili da nikad neće jedno drugome davati obećanja, jer pravi prijetelji ne trebaju obećanja. I time što je dao obećanje da neće napraviti nikakvu glupost uvjerio je Myla da to ozbiljno misli.
- Mogu li išta učiniti Nick?! – Mylo će oprezno osjećajući golemu krivnju kako mu leži u grudima.
Marka su ubili napadači koji žele zapravo ubiti njega. Mark nije trebao umrijeti, nitko od ljudi u Salmonu nije trebao umrijeti, čak ni Linda i Sean, da on nije bježao cijelo vrijeme. On je kriv za sve.
- Nije tvoja krivica i ti to dobro znaš! – Nick se okrene i pogleda u Myla – Jednostavno je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme!
- Ali da ja nisam...
- Prestani! – odvrati Nick – Već sam se oprostio od oca tamo u zgradi kampa! Samo sam tada očekivao da će on biti taj koji će oplakivati mene a ne obratno!
Mylo šutke klimne glavom ne pronalazeći riječi i dalje osječajući se krivim za sve.
- Ti su mi gadovi dali još jedan razlog da ih pokušam uništiti! – Nick će odlučnim glasom – Ako žele moju kožu morat će se dobro namučiti da je dobiju! U najgorem slučaju ja i moj otac nećemo dugo biti razdvojeni!
Nick pogleda u Kirsten i podari joj blagi osmijeh.
- Sretan sam što si ti uspjela preživjeti! – reče on
Ona mu uzvrati osmjeh i stisne ruku.
- Ne znam kako ali platit će za svu patnju koju su uzrokovali! Svi imaju slabu točku pa tako i oni! – Kirsten će oštro
- Ima li itko od vas kakav plan?! – javi se Dan – Mislim da bi se trebali maknuti sa autoceste! Tu smo žive mete napadačima!
- Imaš pravo Dan! – složi se Mylo – Samo da razmislim!
Nastala je tišina dok su svi bili zaokupljeni mislima a onda se oglasi Mylo.
- Uskoro ćemo doći do skretanja za Gibbonsville! Tamo se nalazi stari napušteni rudnik u kojem bi se mogli sakriti dok ne smislimo što dalje! – reče Mylo – To je veoma mali gradić sa malo stanovnika te nećemo ugroziti mnogo ljudi svojim prisustvom!
- Slažem se! – klimne Dan i ponovno pritisne papučicu gasa tjerajući moćni Mustang do krajnih granica.
Slijedečih petnaestak minuta u tišini su promatrali kako slabašna svjetla gradića Carmen nestaju u daljini a desetak minuta kasnije isto se ponovilo i sa svjetlima gradića North Fork. Sljedeći je gradić bio Gibbonsville.
Tijekom vožnje Mylo se nekoliko puta okretao tražeći ikakve naznake da su im napadači na tragu ali nije vidio ništa.
Dan je usporio kad su dospjeli do skretanja sa autoceste. Skrenuli su na Gibbonsvill cestu koja ih je vodila u sam gradić.
Gibbonsville je nalikovao više naselju sa svojih par kuća razbacanih uz samu cestu. Jedva da se moglo nabrojati stotinu ljudi koji su živjeli u tom malom gradu nekad slavnom zbog zlata koje je pronađeno 1877. na Andersonovim i Dahlonega potocima .
Grad je ime dobio u čast pukovniku Johnu Gibbonu. Nakon otkriča zlata grad je uzdržavao preko šesto ljudi ali nakon katrastrofalnog požara 1907. godine iskopavanje je naglo palo da bi se 1959. godine potpuno obustavilo.
Sad su samo ostaci nekad bogatog rudnika A.D.& M.Mine svjedočili o slavnim danima Gibbonsvilla.
















- 12:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2014 (4)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (16)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (7)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (18)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (27)
Listopad 2010 (7)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (9)
Travanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (38)
Nisu moji stihovi ali u njima vidim djelić sebe
"Spavam i sanjam da sam leptir
koji spava i sanja da je čovjek
koji spava i sanja da je leptir."
Čuang Ce

"I ja sanjam da sam tu
sputan u tom kutu bijednom
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje
prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan,
jer sav život - to je san
a san su i sami snovi.."
Pedro Calderón de la Barca

You can't always get what you want but if you try sometimes you just might find you get what you need !
Rolling Stones - Sympathy for the Devil

You belong among the wild flowers
you belong on a boat out at sea
far away from your troubles and worry
you belong somewhere you feel free
Tom Petty

"I find it kind of funny, and I find it kind of sad, the dreams in which I'm dying are the best I've ever had"
Mad World by Gary Jules and Micheal Andrews

"somewhere between the time you arrive and the time you go, may lie a reason you were alive, but you'll never know."
Jackson Browne-For a Dancer

I'm not afraid- at least not to die
I'm afraid to live and not remember why.

I went to see the preacher
To teach me how to pray
He looked at me and smiled
Then the preacher turned away
He said if you want to tell him something
You ain't gotta fold your hands
Say it with your heart
Your soul and believe it
And I'd say amen

Bang a drum for the sinners
Bang a drum for the sins
Bang a drum for the losers
And those who win
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for yourself son
And a drum for me

I called upon my brother just the
Other day, he said: John I'm gonna
Die if I don't start to live again
I work each day and night like clockwork
Just trying to make ends meet
I could kick this bad world's ass
If I could just get on my feet

I'd bang a drum for the dying
Bang a drum for the truth
Bang a drum for the innocence
Lost in our youth
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
Bang a drum for you brother
And a drum for me

I don't know where all the rivers run
I don't know how far, I don't know how come
But I'm gonna die believin'
Each step that I take
Ain't worth the ground that
I walk on
If we don't walk it our
Own way

No I don't claim to be a wiseman
A poet or a saint
I'm just another man who's searching
For a better way
But my heart beats loud as thunder
For the things that I believe
Sometimes I wanna run for cover
Sometimes I want to scream

Bang a drum for tomorrow
Bang a drum for the past
Bang a drum for the heroes
That won't come back
Bang a drum for the promise
Bang a drum for the lies
Bang a drum for the lovers
And the tears they've cried
Bang a drum bang it loudly
Or as soft as you need
But as long as my heart keeps on bangin'
I got a reason to believe
Bang a drum - Bon Jovi

"...I like a tombstone, cause it weathers well,
and if it stands or if it crumbles, only time will tell.
and you can carve my name in marble, you must cut it deep;
there'll be no dancing on the gravestone, you must let me sleep...."
Suzanne Vega, "Tombstone"

" I'm just a soul whose intentions are good,
Oh Lord, please don't let me be misunderstood.."
Joe Cocker, "Don't Let Me Be Misunderstood"

"And when I die
and when I'm gone
there'll be one child born
and a world to carry on."
Laura Nyro, "And When I Die"

If the future's looking dark
We're the ones who have to shine
If there's no one in control
We're the ones who draw the line
Though we live in trying times
We're the ones who have to try
Though we know that time has wings
We're the ones who have to fly.
Rush "Everyday Glory"

In every heart there is a room
A sanctuary safe and strong
To heal the wounds from lovers past
Until a new one comes along"
Billy Joel "And So It Goes"

Is this the real life
Is this just fantasy
Caught in a landslide
No escape from reality
Open your eyes, look up to the skies and see
I'm just a poor boy, I need no sympathy
Because I'm easy come, easy go; little high, little low
anyway the wind blows doesn't really matter to me
To me.....
Queen, "Bohemian Rhapsody"

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow -
Why then, oh why can't I?
E. Y. Harburg, "Over the Rainbow"

Thank you for loving me
For being my eyes
When I couldn't see
For parting my lips
When I couldn?t breathe
Thank you for loving me...
Jon Bon Jovi - Thank you For Loving Me

I don't want another pretty face
I don't want just anyone to hold
I don't want my love to go to waste
I want you and your beautiful soul
You're the one I wanna chase
You're the one I wanna hold
I wont let another minute go to waste
I want you and your beautiful soul
Jesse McCartney - Beautiful Soul

These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arms
Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've watched all your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms

Dire Straits - Brothers in Arms









O MENI

TKO SAM - Mile Mylo Radulović


Rado bi se nazvao bićem s druge planete jer na ovoj nikako da se uklopim

Romantičar koji je preživio istrebljenje i koji svoje osjećaje iskazuje kroz stihove i riječi izmišljenih likova

Još jedan u nizu koji misli da ima što reći..

Onaj koji na cesti prođe pored tebe i podari ti osmijeh bez razloga..

Brbljavo dosadan na zabavan način... - mogu se tako opisati ,zar ne? Naravno da mogu! Ovdje sam ja glavni!

Idealist...Borac protiv nepravde...Nesuđeni psiholog... Neki kažu dobar prijatelj...
LJUDI KOJI ME TRPE ( NA NJIHOVU ŽALOST )

NIKOLA - znan kao Bean od Siska, Einstain, Nidžo, Glupstain, Antonio Saavedra

KRISTINA - znana kao Penny, Kaca, Blondy, Tina, Tinči
LJUDI KOJI ME ZNAJU

VERICA

STAND UP KOMIČARI ( Marina, Habibi, Goc, Tihomir, Vlatko, Aleks, Ivan, Andrea, Krav, Zvonko i dr...)

FAMILY VUKOVIĆ I DOBRI VOJAK TOMICA

HRPA DOBRIH LJUDI KOJI ĆE SE SAMI PREPOZNATI
MOTO

SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI VJEČNO
ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA
MOJI CITATI

Brige i probleme iza sebe ostavi
Jer bez njih i sa njima
Život svejedno dalje teče..
Ne dopusti srcu da zaglavi
Da zaledi ga oštra zima
Jer pod ledom kucat neće.....


Raduj se životu i uživaj u njemu
Svakoga jutra neka ti to bude
Tvoja prvobitna misao...
Pa ćeš vidjeti sreću u svemu
I nećeš trebati druge ljude
Da bi živio svoj život - da bi disao...


Mogu li biti ljut na život
Kad otkrijem da je on moja kreacija
Da sve od mene dolazi ovoga trena
Svaki trenutak, svaka situacija...


Zamisi samo da ti si LUD
A da LUDI su ti koji NORMALNO žive
Razmisli da li bi tada mijenjao
Sve svoje predrasude krive...


Podigni glavu kad loše stvari dođu
Podsjeti se da doći će i bolje
Nemoj dati da tuga sve izblijedi
Unesi u život maksimum dobre volje....


Vidi u svemu spojeve savršenstva
Da osjetiš dobro dok prolaziš kroz zlo
Budi svjestan da sreća posvud se krije
Ne plači nad životom već prihvati to...


Sreću ćeš naći tamo gdje ju tražiš
Zato učini da sreća bude ti sve
Pokaži svima u svijetu tko si
Podigni glavu i nasmiješi se...


Nosim nešto u sebi mračno
Što ni svjetlost probiti ne može
I osjećam to nešto ogromno i snažno
Kako plovi krvlju duboko ispod kože...
Mojom se srećom to nešto hrani
Osjećam tu glad svakoga jutra
I dok se borim i srcem i dušom
U nadi živim za bolje sutra....


Nisi sama i nikad nećeš biti
Duboko u sebi ti znaš da je tako
Hajde priznaj svijetu da ga voliš
I sve će drugo biti lako.....<7br>

Probudi se iz lažnih snova
Shvati da ne moraš ništa sanjati
Sve što trebaš to već imaš
I svima to možeš poklanjati...
Ima li išta lijepše od ljubazne riječi
Lijepše od življenja u sreći
Sjeti se tko si i ponovno oživi
Nek tvoja ljubav svijet izliječi....


Gdje počinješ ti a sutra prestaje
Kada pališ svjetla u svojim očima
I koji dio tebe potajno nestaje
Kad kao krijesnica svjetliš noćima....


Sa samoga dna morskog kraljevstva
Poruke duše pišem ljudima
U školjkama morskim tintom od soli
Sve to šaljem svijetu kojega volim...


Zašto je srce ovako tužno
Ako sam ja taj što ima moć
Da mijenja svijet po svojoj volji
Zašto svaki dan donosi nešto ružno
Kad s Bogom pričam svaku noć
Moleći ga da budem čovjek bolji...


Što učini čovjek kad ga nevolja snađe?
Da li hrabro ide dalje
Ili tone uz svoje lađe.....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se