Milat Hadžibegović leteći bager https://blog.dnevnik.hr/milat

petak, 29.06.2007.

Ovih dana ja sam bolestan od ljudi.....

Zaista me nervira ljudska kreteneičnost i zatupljenost. Primjer. Marko Perković Kašikarka Thompson organizira koncert na maksimirskoj ljepotici (koja je ljepotica isto koliko i Zlatko Pejaković). I, sad skupi se 50 000 duša. U redu. Došlo se na koncert. Što je u neku ruku dobro. Revitaliziranje rocka u Hrvata. međutim, onda se pojavi dvoje kretena sa ustaškom kapom (iako o ustašama znaju koliko i o modnom izričaju u Papua Novoj Gvineji), židovi ko židovi samo traže priliku da se poseru pa se i oni pobune, vikne ovaj, vikne onaj.... I ode rode u jagode. Tako na ljubljeni MPT postane s jedne strane ultranacionalni ekstremist i neo-fašist, a s druge strane predziđe kršćanstva.... Domalo će Marko Perković Thomspon u hrvatskoj terminologiji postati što i sveti Sava u Srba. Ma, mislim, to je smješno. I nema veze s vezom. Čovjek radi svoje pjesme. Ubacuje prohrvatske elemente jer to pali. I to je otprilike to. Prije će se u jetrenoj pašteti naći dublji smisao nego u nekoj od njegovih pjesama.
Jebeš ti takav karakter kojeg uspije pomaknuti neka pjesma. Ono, čuli "Vojvodo Sinđeliću" pa okupirali Slavoniju; ili slušali "Anice, sinjska kraljice" pa kamenovali vodopojilište u Otočcu. Zato jer je tamo nekad pokojni Čedo Stefanović, brat MIloša i sin od stanovitog Kilibarde, napojio svoju mazgu Keju. To su potpuni debilizmi. Ili kad kažu, ulica odgojila djete. Kako javna parcela može odgojit nečije čedo. To su nosensi. Onda je to djete NE-odgojila, ilitiga, zapustila roditeljska ruka. Pjesma je pjesma. A ne direktiva.
Budući da cjela nacija sada osluškuje Marka Perkovića Thomsona, ja ću priložit riječi sušte suprotnosti. Stavit ću pjesmu "Sutra me probudi" od Riblje Ćorbe. Stvarno su genijalci ,a takva je ova pjesma. Čak ću vam je i prevest na materinji hrvatsko-hrvatski jezik. da vas ne bi bolile oči.

Mene nema, potpuno sam prazan
I za srce ujela me šarka
Ja sam izlizan k'o vojnicki kazan (sanduk)
Ja sam poništen k'o poštanska marka

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Čujem iza leđa podsmijehljivi kikot (grohot smjeha)
Nekad bih ubio, a nekad mi se plače
Ja jedino umijem da budem Don Kihot (Don Quihot)
I da dalje jurim svoje vjetrenjače

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi

Kučići i kučke mahali su repom
A ja bespomocan k'o riba na suhom
O nečemu lijepom pričao sam sljepom
I sve svoje istine pjevao sam gluhom

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi

nedjelja, 10.06.2007.

Ne znam zašto pišem pjesme

Nemam pojma. Došo i prošo kraj semestra Mešutim, o tome nećemo. Jer to faktički ništa ne znači. Zato ću opet priložit pjesmu. Čisto da se ne zapustim. Veselo.

Ne znam zašto pišem pjesme
Zašto trošim dan
Kad svaka noć mi tobom bljesne
A bez tebe mi nije san.
Bojim se da više smisla nema
Da nemam otpora
Moji su dani bez problema
I bez tvog pogleda
Sve su moje ceste tijesne
I sve su konačne
Ne, ne znam zašto pišem pjesme
Kad nisi kraj mene


Ne znam zašto slažem rime
Ko tuga pologe
I zašto lovim tuđe cime
I tuđe uloge
O nečem napišu se knjige
O nečem niti riječ
Jer svi će dijelit svoje brige
Al rijetki shvaćanje
Nije za ponosit se time
Što mrzim spomene
Ne, ne znam zašto slažem rime
Kad nisi kraj mene


Ne znam zašto pišem pjesme
I javno skrivam bol
Kad sve su tuđe želje bjesne
Moje ko apostol
Ne živi savršena sreća
Ni stalna nevolja
Kratka je linija od smeća
Do zlatnih lustera
Od srca odaje su pljesne
I sve su skučene
Ne, ne znam zašto pišem pjesme
Kad nisi kraj mene

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kad se otraga gleda,
Mi smo u prvom redu
Posude noćne nama i krune su i prijestol
Živimo od rente,
trošeći svoju kredu,
I nemože nam nitko oduzet naše mjesto
Dvaput smo prepečeni,
i nismo plijesno tijesto,
Ne damo se gnječit, i nećemo se dati
I, ne postoji kalup
u koji bismo stali,
sami smo sebi tvorci, vlastiti unikati..

MI NISMO KOPIJE, NE!
MI SMO ORIĐINALI

Daje se nama ono,
što vama nitko ne da
o nama brine anđel što zaljubljene pazi,
bolje od svakog drugog
čuvara javnog reda,
rastu i nama ruže na uskoj našoj stazi;
i takvih ruža nema
nikad u vašoj vazi.
Ljubav je naša ljubav,
a nije hrpa sline
U srcu svakog od nas
vječnost svoj žižak pali,
drukčiji mi smo lonci od iste rajske gline...

Prilozi za biografiju

Sve ono što niste znali o bagerima, štipalicama, šestarima i ostalim sitnicama koje život znače....

Top lista šovinista

Đok of d dej

Dragi moji blogeri, budući da vam đok of d dej nije dovoljan, samo za vas sam postavio sljedeće: ovo dolje je pretraživać viceva. Vi upišete pojam ili riječ, recimo "buhtla" ili "hemoroid" i pretraživać će vam pronaći sve viceve koji sadržavaju te rijeći. Nema na čemu.