,
width="240" height="180"
[url=http://imageshack.us]
Posljednji tragovi izgubljene mladosti
15.10.2006., nedjelja
Petak 13.!!!!!!!!!!!!!!
|
Oi...Ko što već znate, jučer je bio petak 13. tj. sad već prekjučer. I odma ću reći da je dan užasan bio. Počelo je ok, sve je bilo najs, cijeli dan sam sa frendicom iz osnovne zujala po gradu, gledala za poslove u sc-u, otišla na pivu u Krivi put...I tak, jedan sasvim normalan petak, osim što su ranije tog dana mojoj meem čopili radio iz auta koji je kupila pred tjedan dana možda. Bila je ful sretna oko toga i baš joj je to bilo kul...i opa, ode...Dabog da crko i kugu dobio taj koji je to napravio...I ništa, dan odmicao dalje, frendica iz osnovne ošla na kvart, ja dočekala frendicu...Ona došla, mi kupili cugu i ošli na starački pit. Ostali naši prijatelji su svi zujavi bili, svi negdje, nešto, sve nešto zbunjujuće. Neznam kak stvorili smo se u Melinu, eksam neke rakije, pušim manično pljuge s nekim likovima, pričam sa ljudima i ono druženje ko druženje. Odjednom su se svi stvorili kod melina. I kaj dalje, opa, mi ošli u Purgeraj i tamo je počelo sranje. Frenda počeli nabijat redari u kombinaciji sa par ludih skinsa, ja gledam ( još nisam nit skužila da je to frend na podu) i dođem ja i pitam da koji kurac tuku jadnog čovjeka i vidim to mi frend. Poludila, liku rekla da ga ostavi, da ga ne tuče više, da koji mu je, da je dovoljno dobil batina...Kad ono lik se okreno i mene palicom tup-tup dva puta u glavu. I nos boli, znala sam da mu je nešto, i cijelo sranje, došla murija, hitna, na hitnoj ujutro, Trauma, Šalata....Neki lik isto dobil batina od tri frenda moja kolko sam skužila. I oni su kao završili u zatvoru. Mislim neznam ja, meni je nos zadobio lakši prelom i usnica naotečena i ljubičasta pun kurac. Zbilja užasno...Ja neznam kaj je to bilo, od kud tolko bijesa, ljutnje i agresive. Nešto se ružno osjećalo u zraku. A tako neočekivano. Do nedavno smo ono se zajebavali, a sad ja odjedamput u bolnici na snimanju. Mislim koji kurac! I frendu strgano rebro i leži ceo dan i sve ga boli i užas...Fakat ima primitivčina na svijetu, tome treba stat na kraj. Sve snage ujediniti i udružiti da se to neobuzdano nasilje spriječi jer čemu da budu potrgani nosevi i rebra...Čemu to vodi...Pa ljudi, živimo u 21. stoljeću, a ponašamo se ko neki barbari i neandertalci...Čak nit životinje nisu tako agresivne jedna prema drugoj...Još jednom stop nasilju nad ikime, a pogotovo nad nama ženama...Pozdrav! |
08.10.2006., nedjelja
Am i Going crazy?
|
Oi...Luda sam odma ću reč, jadna sam to ću također reči, u kurcu sam ide također sa time. Bojim se, istina bojim se za sebe i za svoje zdravlje, za svoj život. Boli me bubreg, curi mi nos, nemogu disat. To je samo hunjavica, prehladica, misle svi...Ali nije, ja ne osjećam da je to to. Ja osjećam da ću se jako brzo razboliti. No dobro, što onda ako se i razbolim, ozdravit ću. Ali da li hoću? Neznam sto mi je u zadnje vrijeme, sve mi je čudno, povučena sam u sebe, ne osjećam nikakvu sreću jer puno mi toga fali i čime to liječim. Mijenjam jedno zlo za drugo...Radim gluposti, a moja glupost je bila na vrhuncu ovaj vikend. Ne bih o tome, ali samo želim da se zna na pismeno da mi je žao i da to nisam htjela. Bila sam pijana, nabrijana, ljuta na cijeli svijet, bilo mi je hladno...Ali ja ludim, to je jedino točno. Zarobljena sam u kolotečini života, jednog dana samo će se desiti to da vise neću biti prisutna, možda i neću preživjet, a možda ću samo postati biljka što lagano već sad postajem, a i vrijeme ne nagovješta ništa dobro...Bliža budućnost neće biti svijetla. Ne to nije još jedna zajebancija, ja to osjećam, bubreg mi to govori. A što je samnom, samnom više ništa nije, ja više nisam, ja više ne postojim. Da li svakodnevne cugice i pljugice čine moj život ljepšim, ne nikako...Malo mi to već ide na kurac. Sanjam o velikoj kući, o dvorištu, o šumi u pozadini, o ljubavi koju mi pruža samo jedna osoba, o sreći, uspijehu, zdravlju. Svi moji najmiliji žive samnom, sretni smo, smijemo se, idila vlada.. A onda, opa, povratak u realnost. Sjedim u svom stanu, skučeno je, smrzavam se, suza mi teče, dom se raspada, svađa koja uništava živote. I onda, dal je čovjeku, meni, lakše kada ovako pričam kada se povjeravam ljudima. Nije mi lakše... Kada ne vjerujem nikome već dugo...Mislim, vjerujem, ali ne volim pričat, ne volim iznositi svoje probleme. Voljena osoba bi te trebala razumjeti..A da li ja imam voljenu osobu? Naravno da nemam i bojim se da nikad niti neću. Tuga je užasna, abol u bubregu još veća. Nema više sigurnosti. I pitam se onda jesam li uredu, jel samnom sve ok...Očito da nije, jer da je ne bih sada ovo pisala, ne bih se sada ovako osjećala. I jebeš ti sve ove kao happy postove ovdje, ništa to nije opis mojih osjećaja....Ja se smijem, moja maska jest takva, ali moja nutrina pati.......propada...Utroba mi se okrenula...NESRETNA SAM I PATIM...evo priznala sam...je li mi lakše? NIJE!!! |
04.10.2006., srijeda
Lijenost je neuništiva...neuništivaaa!
Oi...Evo mene lijenije no ikada...Neda mi se čak sad niti ovo pisat, ali mogu ja to, pobijedit ću ja tu lijenost...Heheh! Da, kao što sam i rekla, išli smo na kampovanje, točnije na akciju izviđačku zvanu I-Spot! Bilo je zakon, zajebancija i sve kaj već ide uz to... Sam kaj smo mi bili užasni...Dok su svi neš radili mi smo se gazili, ništa ne radili, izležavali se i pljugali. Zbilja smo bili u nekom svom svijetu, ma užasni smo bili...No lijepo smo se udrobili, zajebavali i ludovali. Meni je iskreno bilo prezakon, fakat prezakon...Uba kul...A mislim da je i mojim frendićima bilo dobro. Bilo je gro smiješnih situacija, svađanja oko vreće, pokušaja krađe ( hehehe), puzanja, gužvanja, guranja, traženja stvari koje su izgubljene bile 2 metra dalje od nas, hodanje po mraku sa cugicom, stopiranja za neke...itd.... Nadam se da ćemo imati još ovakvih avantura i nadam se da će biti još bolje i luđe nego ovoga puta. Moji frendići se nisu baš u potpunosti snašli, ali nije ni čudo bio im je to prvi put....Bit će bolje next time...Ajd zdravo i do čitanja...Pusa!   |