,
width="240" height="180"
[url=http://imageshack.us]
Posljednji tragovi izgubljene mladosti
07.02.2007., srijeda
Nisam zaboravila...
  Oi..nisam pozabila javit se ovdje u svoju malu tajnu bazu podataka...  Slušam neku nabrijanu ziku i pišem blog...Zika je fakat dobra..INFECT se zove...To mi je jedan frend iz Srbije poslo i svidlo mi se...al zbilja je! 10 min traje stvar i cijelo vrijeme je nabrijana! Ma super, tak bi sad otišla na neki party iako sam totalno protiv toga, nekak mi to više nije to...Ili je, pa si ne mogu priznat...ko će znat! Heh!  Sad bi mi frend reko: "Reko sam ti ja, znaš da sam bio u pravu...sad je tvoje vrijeme..." ili tako neš slično, nije opće bitno, al jednostavno je istina da voli lik solit pamet...hehe!  Nekak mi je prelud dan danas cijeli dan, nisam bila nigdje, nisam napravila ništa, osim što sam pročitala par strana Kulturne politike i tak. Tek je srijeda, i to je zamorno nekak...Mrzim srijedu u ovo doba, uvijek inače srijedom idem van pit, al ovog puta to nije tak...Bila sam jučer vani i to me scimalo valjda...Sutra možda izađem...ma neznam zbunjena sam i neznam jesam li ili nisam zaljubljena...Izluđuje me lik...  I nikak da se išta desi, a pozitiva znak je bil dan, a uvijek me neka prepreka sjebe..aaaa No nije to bitno, neću tu na blogu neke pizdarije pisat o ljubavnim jadima ko da imam 13 godina...hehe! Neg pozdravčić ekipa...    |
03.02.2007., subota
Bad Copy gig...
 Oi...evo kao što naslov kaže i kako sam već najavila radi se o Bad Copy, Beogradskoj grupi koja je jučer nastupala kod nas u klubu Akvarijus. Karta u pretprodaji nije bilo, a red je bio ogroman, no mi smo imali sreće i ušli smo unutra ful brzo dok smo u redu pljugicu motali. Unutra je bilo kao i na svakom drugom hip-hop partyu. Zbigecane trebe, gengsta likovi s maramama i kapama naopačke...no bilo je i normalnih poput mene i mojih frendicha. He he! Gig je počeo oko pol 12 i ekipa je već tada luda bila. Svi skaču, divljaju, motaju se pljuge, cugica na sve strane...ma baš zakonski! Bili smo u prvom redu kako bismo frendica i ja mogle gleduckati Ajs Nigrutina koji je bio ful najs, no ni Timbe nije bio loš, a naravno i Sky je zablistao. Istina je da su mi na neke trenutke izgledali malo ko bekstrit bojsi, ali ubrzo bih shvatila da brijem...Nastupio je i Marchello, koji je bio malo gej, al bio je ok...dobro je pjevao...Mislim da je najveći cim bio taj, što nisu baš puno starih stvari rokali, al bez obzira na sve bilo je zakonski. Dečki su završili za oko 2 i pol sata i onda je nastala ogromna gužva...svi se počeli gurat, svi oće van...Vidla sam lika kaj mi se sviđa, al se nismo uspjeli srest unutra, što me malo zbediralo, al jebi ga! Htjela sam ostat još nutra na druženjima, pričama sa zvijezdama(hehe), ali moji frendichi nisu baš bili za, a i bili smo na drugom kraju svijeta što se naših kvartova tiče...Jebeni Jarun...Kud nije bilo u Dubravi..hehe!Ajd pozdrav i čujemo se...Od slika nažalost ništa...al ude ih bilo...bude! Poz! |
02.02.2007., petak
La la la la....
  Oi...evo nisam dugo pisala, pa da napišem nešto! Neznam kaj da velim, čudno mi je sve! Malo sam tužna, pa sretna, pa me boli za sve...i tako to ide u krug...Prošli post je bio neka ono opsjednutost,al bilo je dobro i još traje! No dal je to opće bitno!? Nije naravno...Danas idem na gig od Bad Copy u Akvarijus...jedva čekam! Idemo frendica i ja i brijem da će zabava bit luda! Jedva čekam, jedva čekam da opet vidim Ajzaka na gigu-hehehe! Ak ću bit u stanju opisat ću vam gig i možda stavit neke slike pa da podjelite i vi samnom moju sreću...  Što ima u zadnje vrijeme, pa niš...puno toga ima, al neda mi se sad o tome pisat...Nisam baš na kompu u zadnje vrijeme i to mi je baš super, al sad sam bolesna bila pa sam opet podivljala doma od kompa...he he he he! A imam neke nove slike...mislim, iam ih gro...mogla bih stavit neke...bum vidla! Odlučila sam kraće pisat postove i ne dosađivat i nadam se da ću opet postati redovita...No moram se malo usavršit kod dizajna...ne kužim se u te brije...no budem ja to sve....ajd pozdrav i pusa! Stej kul!  |
06.01.2007., subota
Opet se javio...
   Oi...ljudi...ili ti ah! Neznam od kuda da počnem i kaj da napišem da izrečem ovo što reći želim...Kao što naslov kaže, on se opet javio...Nazvao me je...Totalna cimalica mi je to bila...Kako sam pametna izgubila mobitel i naravno sve te divne brojeve unutra, nisam više nikog imala u imeniku osim meni najbliskijih ljudi čije brojeve znam napamet...Njegov broj bio je izbrisan, mislila sam da će biti zauvijek izbrisan iz mojeg života. On je bio jedini razlog zbog kojeg sam žalila što je moj mobitel izgubljen. Nije mi više bilo ni do kvalitete tog mobitela, ni do njegove abnormalne cijene, ni do svih slika u njemu jebenih, koliko mi je bilo žao zbog tog broja koji je bio zapisan u meni, zapisan u mojem imeniku mobitela. Nisam ga znala napamet, a dugo ga nisam vidjela tako da sam izgubila svaku nadu da ću ga ikada više vidjeti. Da, zvučim patetično, zvučim jadno...zvučim prezaljubljeno, pre...neznam šta. No, to opće nije bitno. Frend me malo utješio rekavši mi kako mogu opet izvaditi karticu sa istim brojem mobitela i to za 19 kuna. Odmah mi je bilo lakše nakon dvodnevne depresije kojoj sam inače sklona. Otrčala sam odmah drugi dan do obližnjeg V.I.P centra i napravila to...Ne mogu vam opisati kolika je moja sreća tada bila, imala sam opet cijeli svijet na dlanu, a vjera u ljubav mi se vratila. Uslijedio je novi problem, a bio je to-KAD ĆE ME FAKING NAZVATI! Nemogu vjerovati da me je to toliko tištilo, nisam nikada tako brijala za nikoga...Bila jesam zaljubljena i sve to, totalno do ušiju u do sada 3 osobe, ali s njima sam se čula redovito, bili smo taj neki oblik zajednice iako nismo živjeli u istim gradovima. A mene već dulje prati Međimurje i Varaždin, već dulje vrijeme moj love life je na neki prebolesni način povezan uz ta podneblja. I opet, upoznam njega i pogodite od kuda je...Hehe...iz Varaždina...Nije li to smiješno, da li je to možda neka moja sudbina, neki znak koji me upućuje ka nekoj prekretnici u životu? Neznam...možda neću niti ikada znati. Čekala sam taj poziv toliko objesno da sam već sama sebi bila objesna, sve je bilo protiv mene, kao da je taj moj stari mobitel bio jedina poveznica između nas...Iako je on i dalje imao moj broj, ja njegov nisam imala i ta činjenica me plašila. Nekako je drugačije kada znam da ga imam utipkanog u mobitelu...Već sam postala i ljuta na njega, htjela sam ga i prokleti i neznam šta sve...Uvijek kada bih prolazila pored njegove zgrade, gledala sam prema njegovom ulazu i prozoru i u glavi govorila: " Dabog da crko, dabog da ovo, dabog da ono..." Bila sam čak ponekad i u stanju ubiti ga, sanjala sam snove u kojima mu se osvećujem na ovaj ili onaj način i uvijek osjećala lagodu...Zbilja sam bila bijesnija od bilo kakve bijesne lisice, u stanju poput bika zaletit se u njega, u stanju poput Prometejeva "prijatelja" orla grickat mu jetru...Uh, kako sam samo bila ljuta...A nismo se čuli kaj ja znam svega kojih tjedan-dva, što je inače bilo normalno za taj naš neki nastrani odnos. I baš sam jučer prolazila opet pored njegove zgrade, najbjesnije od svega rekla sam u sebi: " Dabog da crko pederčina jedna!" i još sam slušala Put beznađa od Ritam nereda koja mi je tako lijepa stvar, ali koliko mi je dobra, toliko me i tjera na neka depresivna ponašanja i samoubilačku briju. Opet sam se osjećala najadnije od svih, tako odbačeno i izdano, tako ljuto i bijesno. No sve sam to zatrpala u još dublji kutak moje duše koja je patnička, sve sam to zatvorila u sebe onako mazohistički i patnički kako samo ja znam. Našla sam se sa frendicom iz srednje koja mi je uvijek bila prezakon, veselila sam se našem susretu, našle smo se na trgu i otišle na kuhano vino...Odmah sam sve zaboravila, sve ono što me do maloprije mučilo, ono što sam uvijek osjećala prolazeći pored njegove zgrade. Meni i frendici bilo je super zajebancija cugica...I u jednom trenutku, ona mene traži da joj pokažem svoj novi mobitel i ja ga vadim i ona mi kaže:" Da li znaš da imaš neke nove događaje?" Ja pogledam i vidim, propušten poziv i nepoznat broj...I ja ono, cimalica, koliko mi je bio nepoznat toliko mi je bio i poznat i kaj ću, kaj ću...I ja ono idem nazvat natrag, što nemam baš običaj radit, a i novi mob mi je i svi donekad i dobro poznati brojevi sada su mi nepoznati. I kao da sam nešto osjećala, kao da sam nešto imala u podsvijesti...Nazvala ja, i čujem poznati glas: " Pa de si?"...Prvo cim, glas mi je bio sličan kao i frendov u početku, i pričam ja...i čim sam čula Vž naglasak, znala sam da je to on. I da, tako je, on je mene nazvao. Bila sam iznenađena i sretna. Zvao me kod sebe, a ja sam mu rekla da idem do frenda kaj je bliže trgu i da idu moji frendovi i da zaš on ne bi išao s nama. I on onak:" Neda mi se!"...Totalni bed...I dobro velim mu da ću pitat ljude pa da ću mu javit, i pošaljem ja njemu da ode s nama, da će bit super, da će mu se svidjet glazba, da će upoznat moje prijatelje, a što je najbitnije da ćemo se konačno vidjeti....I naravno, nije mogao odoljeti mojoj poruci, rekao je da se najdemo za sat vremena. Kolika je moja sreća bila u tom trenutku, ja vam nemogu opisati. Ta euforija, sreća, nešto nevjerojatno, nešto... neznam. I opet sam se zamislila nad tim kako se on uvijek javi u pravi trenutak, kao da je znao da se ljutim, kao da je znao da ga želim vidjeti koliko god sam ga mrzila zadnjih dana. I došao je, nio je sladak kao uvijek, ali pijan ko krava...Hahah....No on je jedna od onih osoba koja je presmiješna kada je pijana, koja je toliko simpatična i pomalo čudna u takvom stanju. Jedino je čudno bilo, kaj smo svi mi bili trijezni totalno, a on prepijan, no nije to njega omelo u ničemu. On je i pričao sa svima, i zajebavao se i sve...Malo mi je, iskreno da vam kažem, bilo neugodno što je on tolko pijan pa je zajebavo ljude, ali nije to bilo ništa ono bezobrazno. Došli smo kod frenda, počeli pit, meni se baš nije pilo, ali ono pijuckala sam lagano. Sjedio je pored mene, držao svoju ruku na mojoj nozi, gledao me onim svojim preslatkim očicama pijanim i smiješkom, čak mi je i par pusica dao, zajebavo je domaćina da koja je naša soba...od mene i njega, he he he...To je bilo so funny...Bio je ful smiješan, a frendica mi je rekla da je malo čudan, ali sladak..hehe.. Baš divan opis i tako točan, da mislim da nije bila niti svijesna koliko je pogodila taj opis...Stalno me ispitivao da di sam ja bila ako bih slučajno napustila sobu odlaskom na wc ili slično. Al da vam pravo kažem nekak mi je to bilo baš super kada bi on stalno ispitivao takva pitanja, a vezana uz mene. He he! U jednom trenutku rekao mi je da ajmo se mi pokupit gore gdje nam je frend već prije odredio mjesto. U nekoj prekul, ali opet nekako starinskoj i stravičnoj sobi na tavanu gdje spava njegova baka inače koja danas treba doć i spavati tamo. Totalni bed, kaj smo mi napravili od tog kreveta, ahahah....bedara, brijem da bi frend prije trebao oprat tu posteljinu jer je zbilja puuuuuuuuna sperme, heh! Bedara! Nisam ipak dio uspjela zgutat...no to sad nije bitno! he! Kako nam je bilo, meni je bilo super, a on fakat zna što treba radit, zbilja kao da se poznamo već godinama. Baš smo se super valjali gore dok su ovi divljali dole. A on, bio je presmiješan, koje je on pričice pričo presmiješne, fakat je zabavan i imao je neke čudne zahtjeve, no meni je to sve bilo tak super. Dok smo tako goli ležali gore, pušili cigaretu na prozoru, smrzavali se, pijuckali, baš sam ga promatrala ko meni nešto najmilije, ko nešto meni toliko priraslo srcu, u jednom trenutku sam osjetila takvu neku ljubav prema njemu kao prema svojem mačku, a svojeg mačka zbilja obožavam i on mi je tako privržen. A dal bi mi on mogao biti tako privržen ko moj Dejža. Baš sam si mislila, da li bismo mogli živjeti zajedno, da li bismo opstali kao par. Mi nismo službeno ništa, ali...Neznam! I pričali smo nešto opet o obitelji, i on je tako bio mio i drag prema meni i rekao mi je: " Jel mogu ja tebe oženit?" Meni je to bilo presmiješno, tako mi je to bilo smiješno, no nakon mog smijeha on me pogledao kao da se uvrijedio, kao da je iskreno mislio ono što je rekao. Ja sam zastala, odjednom, i pitala ga:" Pa zar ti to misliš stvarno?" Rekao je da zašto ne...Rekla sam mu pa to dal ti mene možeš oženit, ovisi o tome koliko mi ti vjeruješ, koliko vjeruješ u moje osjećaje...Rekao je...Vjerujem ti...Znam, to možda nije ništa, možda sam ja zabrijala, možda je to samo tako rečeno bilo, ali ja mislim da u svemu tome ima bar pola istine. Da, istina, zaljubljena sam možda opet..Skužili ste me....Zbilja mi je bilo tako super jučer, zbilja mislim da smo još više očvrstili taj naš neki bolesni odnos, tu neku našu vezu, koja je mislim jedino jasna nama. Toliko je bolesna i brutalna i neznam što je to opće, al da postoji povezanost, to sigurno da...A što ako se opet varam, ako sam osuđena na patnju...što onda....Mislim da ako mi se opet desi nešto slično onome prije 4 godine da ću prolupat, da mi više neće biti spasa...Pazite dobro što sam rekla, zapamtite to i ako se to desi jednog dana, znat ćete da sam bila u pravu...znat će te da sam imala pravo....No on uvijek dođe u pravo vrijeme i u pravo vrijeme napuni te neke baterije...U pravo vrijeme se pojavi u mojem životu. Tako ustvari znam da na neki način mogu možda računat na njega uvijek...Nadam se da se naši putevi neće tako brzo razići, nadam se da se opet neću morat sa deprom borit koja je nepobjedivi neprijatelj, toliko snažan i nadmoćan...toliko moćan! A što su moji frendovi za to vrijeme radili, neznam, ali znam da su se ludo zabavljali jer je frendica na povratku doma totalno spodivljala i brijem da su ona i on bile najpijanije osobe večeri...Ona je bila preluda, trgala retrovizore, derala se na ljude, lupala vratima...hehe..presmiješno, ali baš mi je drago da se dobro zabavila, jer znam da joj je to trebalo...ništa odoh, napisah preveć.... |
26.12.2006., utorak
Moja Bozhichna "idila"
|
Oi...Eto nakon podužeg vremena, odlučih da napišem nešto. Neznam da li me na to nagnala ova blagdanska groznica i idilična okolina, vrijeme darivanja ili možda moja tuga. Da, dobro ste pročitali, tuga. Iskreno da vam kažem, nije mi baš ovaj Božić bio divan. A toliko sam mu se veselila, gledajući sve one mutave obiteljske filmove gdje se svi vole, uživaju u snijegu, cijela obitelj na okupu...a svugdje bliješti sreća, smijeh, pjesma itd... Kad malo bolje razmislim i ja sam nekada imala takav Božić, i ja sam se veselila snijegu, ljubavi, obitelji...No kako su godine prolazile sve se počelo raspadati i postajati sve sličnije tuzi. Naš Božić je Grinč davno ukrao. Ponekad mislim da nas to netko kažnjava za nešto, da nas je netko začarao, da se sve odjednom okrenulo protiv nas. Istina, okitila sam bor, sama, nije bilo oca koji me podiže da na vrh stavim zvijezdu kada je naš bor mizeran, iako mi se sviđa, valjda zato jer sam ga okitila sama. Nema nigdje imele pod kojom će se moji roditelji sretno poljubiti dok pijuckamo punch ili neko dobro vino (naravno u malim količinama). Nema pjevanja Božićnih pjesama kako sam nekada znala pjevušiti sa svojom bakom...Još uvijek imam tu sliku u albumu. Nitko neće zasvirati klavir, nismo sjeli da zajedno pogledamo film, nismo zajedno zamotavali poklone. Ja sam kupila svoje poklone i pažljivo ih zamotala u sobi veseleće se tome svemu, a moj otac samo mi je pružio 200 kn i neku olovku bez ikakvog omota i još za vrijeme Badnjaka. NIsam osjetila nimalo osjećaja u tom njegovom činu pružanja poklona. A gdje smo bili za Badnjak, bili smo kod naših rođaka, tj. kod mojih rođaka u 3. koljenu ili ti tatine sestrične. Nisam ih dugo vidjela, veselila sam se tome, sjetila sam se kako smo se zabavljali Luka i ja u Dubrovniku pred kojih 8 godina. To me uistinu obradovalo. Došli smo u njihovu prvoklasnu kuću, među njihov skup namještaj, u njihovu idilu na Pantovčaku pored pravog pravcatog potoka. Fino smo jeli, bilo je super....No otac je već na odlasku tamo bio pripit i kada je došao tamo samo je pao u delirijum od nekih rakija, vina, kuraca palaca....POčeo je pjevat, divljat, derat se na mamu...Govorit sestrični kako je teta ne ferma ni 5 posto, a da ne govorim da nije mogao jesti, samo je brljao po tanjuru i normalno da se domaćin uvrijedio....Ja to nisam više mogla gledati, počeli su me nešto cimati o mojim stavovima i nije im bilo jasno kako jednostavno želim biti prosječna, zdrava i sretna...Nisu mogli shvatiti da me politika uopće ne zanima, a kad sam rekla iz zezancije da sam anarhist pogledali su me čudno...Ne shvaćam, čemu to, zašto treba biti iznad, zašto ne valja biti ispod, a zašto zlatna sredina ne dolazi u obzir...Možda to neki ne shvaćaju...Nije meni do moći i para, već sam naglasila samo želim biti sretna i zadovoljna sa sobom...I zašto novinarstvo ne valja, zašto je to loše, zar su uslužne djelatnosti zakon...I što religija, pitali su me što mislim o tome...Rekla sam im da vjerujem, ali da nisam od onih što idu u crkvu i mole se iako prihvaćam i to...I zašto da ne obranim cigana ako je u nevolji? NIje mi ništa bilo jasno...znam da su samo tražili moje mišljenje, a to što nisu bili zadovoljni nisam im ja kriva....Jer ipak, ja neznam ništa, a pravim se važna...rekao je moj otac u svojem delirijumu i bruki....NIsam mogla to više slušati, otišla sam sa Lukom i Karlom u sobu....Luka mi je pričao o svojim narko doživljajima i alkoholnim ispadima...To je bilo zabavno, našli smo se...aSamo me začudilo kako je podivljao, on je uvijek bio dobar dečko, poslušan, odličan učenik...Mislim, još uvijek je i sve stigne...To mi se jako svidjelo kod njega...Zbilja se jako promijenio...Žao mi je što nisam uzela njegov broj, al u svoj onoj strci...nisam mogla ništa, nisam mogla niti razmišljati.... Jučer smo trebali ići u Čakovec, mama mi je obećala...No nismo otišli jer je ona trebala peći krmka kojeg baka kao nezna speć, jer je trebala pakirat tatu koji ju je zvao da ode sa njim u Italiju...Bila sam cijeli dan tužna i nezadovoljna, samo sam htjela plakati...Bilo mi je više stvarno sve svejedno, nije me onoliko oduševio novi presavršeni mobitel koji sam toliko željela, iako sam presretna...Osjećala sam kako je u mojem domu sve naopačke...Ležala sam cijeli dan i svi su mislili da ja ne puštam mamu da ide sa tatom u Italiju...To uopće nije istina bila, bila sam žalosna, željela sam samo tišinu, a doma su se cijeli dan odvijale scene...Obećala mi je mama da ćemo ići i kod tete Katice i Izabele predati im poklone...naravno nismo otišli...Mama me zvala da odem sa njom do njih tek kad mi je Izabela javila da je već doma....Nisam htjela izaći iz sobe....Bila sam zbilja shrvana tugom... I istina, bila sam malo ljuta i ljubomorna što mama odlazi u Italiju, a nije mogla otići na par sati do Čakovca gdje sam željela osjetiti pravu Božićnu idilu jer tamo je uvijek tako...Tamo je uvijek onako kako ja želim da Božić bude i još Lucija i Nikola koje obožavam...Na kraju mama nije otišla i naravno svi su okrivili mene za to, cijeli dan je plakala...Pa zašto, nisam ja nikome ništa zabranila, nisam ja nikome rekla da ne može ić i da mora ostat samnom....NIsam radila scenu koju bih, vjerujte mi napravila da sam uistinu htjela da mama ostane...ali zašto...Pa Božić je....Ljubav i mir....A neznam što da kažem...Moja tuga je preeeeeeeevelika...Nisam nikada imala gori Božić...  |
07.11.2006., utorak
Veeeeeeeeliki kambek! :)
Oi...dugo nisam pisala...Zbilja sam užasna, ali neda mi se....A i život mi nije baš nešto posebno zabavan...hehe! Mislim je, čak i prezabavan da nemam vremena opće pisati...A i da vam priznam, otkrila sam myspace i tamo napravila sajt i da vam pravo kažem puno mi je zabavnije tam, a i upoznala sam zanimljive ljude iz cijelog svijeta koji vole glazbu kao i ja i to me oduševljava...Muzika je prekrasna kada možeš raspravljati o njoj sa drugima.... Kao što znate, meni je 26.10. bio 21. ročkas i neznam kako se osjećam sada kao punoljetna osoba svugdje u svijetu...Sad mogu ić na klabing...ahahahah!! I smijem pit u Americi, ahah! Da je bar tako da tek sad počinjem pit...No ja već imam poprilično alkoholno iskustvo i to opće nije za pohvalu, ali jebi ga! Ročkas se kao i obično slavio tri dana, ne tako ludo kao inače, ali bilo je ful zabavno...A i tulum kod mene 28.10. je bio jeben...No to je sad već daleka prošlost, hehe! Ovu nedjelju je bilo zadnje slavlje sa obitelji i kumama...Bilo je najs...  A ja kako se ja osjećam u zadnje vrijeme, da vam pravo kažem pojma neam...Užasno sam lijena, neda mi se niš, stalno sam u kući i zujim...Ali danas konačno nakon 4 dana idem van malo na kavicu i tak...A navečer idem na izložbu prvu od moje raske iz srednje, točnije 12. gimnazije...Baš me zanima kako će izgledat ta izložba, nadam se da će bit neka cugica-hehee!! Nemogu vjerovati da me je žena pozvala, baš sam happy zbog tog tako da danas moram biti pristojna!!! Hehe!!  I da, javio se, on se javio, pizda jedna...nakon više od mjesec dana. Zvao me u pol 2 ujutro da dojdem na ludu zabavu kod njega, ja onak nemrem spavam, u krevetu sam, a i pol 2 je....Molio me da dojdem, rekla sam da se javi danas pa se možemo vidjeti. Sad je pitanje dal će se javiti, a htjela bih ga vidjet...fakat bih...Jadna sam, priznajem, ali zanima me kaj ima sa njim, jer našo poso, jer platio dugove, jer imo neke dobre gigove....Sve me to zanima, al ak se ne javi, onda ću bit tužna ko pas, a to nije dobro, ne želim biti tužna! Možda da mu pošaljem sms...ma neznam....Baš me zanima što Vi mislite... Kako je to tužnp man! I sad još slušam neku depresivu doma i tak mi je sve nekak užasno....Željela bih konačno biti sretna... Ti šetaš sama u mrkloj noći, i pitaš se dal će doći...dal će donjeti ono što tražiš, dal za njega još uvijek važiš...Ja sam devojka u crnom...Pozdrav!!! |
15.10.2006., nedjelja
Petak 13.!!!!!!!!!!!!!!
|
Oi...Ko što već znate, jučer je bio petak 13. tj. sad već prekjučer. I odma ću reći da je dan užasan bio. Počelo je ok, sve je bilo najs, cijeli dan sam sa frendicom iz osnovne zujala po gradu, gledala za poslove u sc-u, otišla na pivu u Krivi put...I tak, jedan sasvim normalan petak, osim što su ranije tog dana mojoj meem čopili radio iz auta koji je kupila pred tjedan dana možda. Bila je ful sretna oko toga i baš joj je to bilo kul...i opa, ode...Dabog da crko i kugu dobio taj koji je to napravio...I ništa, dan odmicao dalje, frendica iz osnovne ošla na kvart, ja dočekala frendicu...Ona došla, mi kupili cugu i ošli na starački pit. Ostali naši prijatelji su svi zujavi bili, svi negdje, nešto, sve nešto zbunjujuće. Neznam kak stvorili smo se u Melinu, eksam neke rakije, pušim manično pljuge s nekim likovima, pričam sa ljudima i ono druženje ko druženje. Odjednom su se svi stvorili kod melina. I kaj dalje, opa, mi ošli u Purgeraj i tamo je počelo sranje. Frenda počeli nabijat redari u kombinaciji sa par ludih skinsa, ja gledam ( još nisam nit skužila da je to frend na podu) i dođem ja i pitam da koji kurac tuku jadnog čovjeka i vidim to mi frend. Poludila, liku rekla da ga ostavi, da ga ne tuče više, da koji mu je, da je dovoljno dobil batina...Kad ono lik se okreno i mene palicom tup-tup dva puta u glavu. I nos boli, znala sam da mu je nešto, i cijelo sranje, došla murija, hitna, na hitnoj ujutro, Trauma, Šalata....Neki lik isto dobil batina od tri frenda moja kolko sam skužila. I oni su kao završili u zatvoru. Mislim neznam ja, meni je nos zadobio lakši prelom i usnica naotečena i ljubičasta pun kurac. Zbilja užasno...Ja neznam kaj je to bilo, od kud tolko bijesa, ljutnje i agresive. Nešto se ružno osjećalo u zraku. A tako neočekivano. Do nedavno smo ono se zajebavali, a sad ja odjedamput u bolnici na snimanju. Mislim koji kurac! I frendu strgano rebro i leži ceo dan i sve ga boli i užas...Fakat ima primitivčina na svijetu, tome treba stat na kraj. Sve snage ujediniti i udružiti da se to neobuzdano nasilje spriječi jer čemu da budu potrgani nosevi i rebra...Čemu to vodi...Pa ljudi, živimo u 21. stoljeću, a ponašamo se ko neki barbari i neandertalci...Čak nit životinje nisu tako agresivne jedna prema drugoj...Još jednom stop nasilju nad ikime, a pogotovo nad nama ženama...Pozdrav! |
08.10.2006., nedjelja
Am i Going crazy?
|
Oi...Luda sam odma ću reč, jadna sam to ću također reči, u kurcu sam ide također sa time. Bojim se, istina bojim se za sebe i za svoje zdravlje, za svoj život. Boli me bubreg, curi mi nos, nemogu disat. To je samo hunjavica, prehladica, misle svi...Ali nije, ja ne osjećam da je to to. Ja osjećam da ću se jako brzo razboliti. No dobro, što onda ako se i razbolim, ozdravit ću. Ali da li hoću? Neznam sto mi je u zadnje vrijeme, sve mi je čudno, povučena sam u sebe, ne osjećam nikakvu sreću jer puno mi toga fali i čime to liječim. Mijenjam jedno zlo za drugo...Radim gluposti, a moja glupost je bila na vrhuncu ovaj vikend. Ne bih o tome, ali samo želim da se zna na pismeno da mi je žao i da to nisam htjela. Bila sam pijana, nabrijana, ljuta na cijeli svijet, bilo mi je hladno...Ali ja ludim, to je jedino točno. Zarobljena sam u kolotečini života, jednog dana samo će se desiti to da vise neću biti prisutna, možda i neću preživjet, a možda ću samo postati biljka što lagano već sad postajem, a i vrijeme ne nagovješta ništa dobro...Bliža budućnost neće biti svijetla. Ne to nije još jedna zajebancija, ja to osjećam, bubreg mi to govori. A što je samnom, samnom više ništa nije, ja više nisam, ja više ne postojim. Da li svakodnevne cugice i pljugice čine moj život ljepšim, ne nikako...Malo mi to već ide na kurac. Sanjam o velikoj kući, o dvorištu, o šumi u pozadini, o ljubavi koju mi pruža samo jedna osoba, o sreći, uspijehu, zdravlju. Svi moji najmiliji žive samnom, sretni smo, smijemo se, idila vlada.. A onda, opa, povratak u realnost. Sjedim u svom stanu, skučeno je, smrzavam se, suza mi teče, dom se raspada, svađa koja uništava živote. I onda, dal je čovjeku, meni, lakše kada ovako pričam kada se povjeravam ljudima. Nije mi lakše... Kada ne vjerujem nikome već dugo...Mislim, vjerujem, ali ne volim pričat, ne volim iznositi svoje probleme. Voljena osoba bi te trebala razumjeti..A da li ja imam voljenu osobu? Naravno da nemam i bojim se da nikad niti neću. Tuga je užasna, abol u bubregu još veća. Nema više sigurnosti. I pitam se onda jesam li uredu, jel samnom sve ok...Očito da nije, jer da je ne bih sada ovo pisala, ne bih se sada ovako osjećala. I jebeš ti sve ove kao happy postove ovdje, ništa to nije opis mojih osjećaja....Ja se smijem, moja maska jest takva, ali moja nutrina pati.......propada...Utroba mi se okrenula...NESRETNA SAM I PATIM...evo priznala sam...je li mi lakše? NIJE!!! |
04.10.2006., srijeda
Lijenost je neuništiva...neuništivaaa!
Oi...Evo mene lijenije no ikada...Neda mi se čak sad niti ovo pisat, ali mogu ja to, pobijedit ću ja tu lijenost...Heheh! Da, kao što sam i rekla, išli smo na kampovanje, točnije na akciju izviđačku zvanu I-Spot! Bilo je zakon, zajebancija i sve kaj već ide uz to... Sam kaj smo mi bili užasni...Dok su svi neš radili mi smo se gazili, ništa ne radili, izležavali se i pljugali. Zbilja smo bili u nekom svom svijetu, ma užasni smo bili...No lijepo smo se udrobili, zajebavali i ludovali. Meni je iskreno bilo prezakon, fakat prezakon...Uba kul...A mislim da je i mojim frendićima bilo dobro. Bilo je gro smiješnih situacija, svađanja oko vreće, pokušaja krađe ( hehehe), puzanja, gužvanja, guranja, traženja stvari koje su izgubljene bile 2 metra dalje od nas, hodanje po mraku sa cugicom, stopiranja za neke...itd.... Nadam se da ćemo imati još ovakvih avantura i nadam se da će biti još bolje i luđe nego ovoga puta. Moji frendići se nisu baš u potpunosti snašli, ali nije ni čudo bio im je to prvi put....Bit će bolje next time...Ajd zdravo i do čitanja...Pusa!  |
29.09.2006., petak
Napokon kraj...
|
Oi..evo, napokon je došao kraj ispitnog roka i danas ću pisati svoj posljednji ispit u 5...Ujutro sam položila jedan, al dal ću položiti ovaj...neznam! Bilo bi divno da ga položim jer će mi to biti pad treći puta, a već sam treći put pala etiku i danas jedan ispit zato kaj nisam stigla odjeviti ispit...Nadam se da neće biti nekih komplikacija i da će kada upišem tu svjetsku parcijalu sve ići iz početka...Ono da imaš tri puta pravo izaći na ispit...Nadam se! No bumo vidli! Danas dva frenda, frendica i ja putujemo na bivak sa izviđačima...Takozvani I-SPOT...To je akcija koja je ful zabavna...Mislim akcija, više je to druženje, cuga i neke smiješne igre...Prošle godine kad sam bila bila sam van sebe od zdrobljenosti...Nadam se da ove godine neće biti tako i isto tako se nadam da će biti lijepo, zabavno i ludo, te da će moji prijatelji biti sretni što su otišli samnom...Neželim da se išta loše desi ovaj vikend, želim samo zabavu i dobar provod...Hehe! Puno cuge i dobre zajebancije. Inače, krećemo danas u 7 navečer vlakom, sa nama će putovati O.I. Jarun i brijem da će biti ludo...Ti ljudi su mi ful zabavni, a i sami ste se to mogli uvjeriti ako ste čitali post Kad se male ruke slože napisan pred kojih mjesec dana. I tako nadam se da će biti dobro i da će sve biti ok...i na ispitu, a još više na našem izletiću u prirodi...Povodom toga evo i pjesma jedna... Poezija prirode oblaci crvani nebom plove, vjetar u daljini mije šumske krošnje nove... I sve je u jeseni, svaki kutak prirode prekrasne ove... Uznemireni snovi, neposredno prije kiše paranoične umove hladnoća u ritmu njiše... Jer toplije je kad ima nas više.... Spuštanje noći u sjeni planine, pokorno gledamo tu snagu shvaćamo kako će ubrzo sve da mine. Ta mi smo samo ljudi što koračaju životom, priroda u nama strahopoštovanje budi... Jer uvijek, ona je jača, ne ostaje nam ništa osim plača.... Eto...ovo je bio uvod, a nakon vikenda slijedi nastavak...see ya pipl!!! |
24.09.2006., nedjelja
Debela i moć njezinih čini
  Oi...zaključila sam kako je debela moćnija nego što se to može pomisliti. Njezini prsti ovoga puta napravili su potpunu pomutnju dana 22.9. A dan je tako čudno i neodređeno počeo. Nitko ne bi rekao da će se dogoditi ono što se je dogodilo. Zbilja začuđujuće i nenormalno! Ali što, meni uopće nije žao, ja sam par dana prije nešto slično najavljivala...Hehe! U jednom razgovoru uz pivu sa svojim prijateljem na Džamiji. Nemogu vjerovati da se blaži oblik toga desio...nemogu vjerovati da su svi samo tako prihvatili igru. He he!  Bila sam sa frendicom kod frendice u bolnici. Ona ima nekih problema sa bubrezima i temperatura ju neka šora. Ali kada smo je posjetili začuđujuće je dobro izgledala i dobro se držala. Mislim da se pravi kako joj je dobro zbog koncerta od Jam-a koji dolazi u Zagreb 26.9. ja mislim...heh he ! No na kraju ipak neće ići na gig, ali se veseli što će otići na noć gutača reklama. E da je malo bolje pazila zdravlje išla bi i na Jam...Ali to sad nije bitno! Nakon posjeta frendica i ja pokušale smo odlučiti kamo otići na pivu, da bismo na kraju ko zadnji propaliteti završili na Glavnom kolodvoru pijući pivo na Tomislavcu. Fakat jadno, ali koga boli kurac, nama je bilo dobro. Znala sam da će ovaj dan završiti kako je završio, to se već na početku moglo pročitati između redaka. Došla frendica, kupili bačvicu i otišli na naše najdraže mjesto na svijetu...he he...Budućnost! Mislim fakat bismo trebali pronaći neka druga mjesta osim Džamije, Budućnosti, Glavnog kolodvora, KOcke...Ali opet čemu...ja volim ta mjesta! I neznam da li bi ih htjela mijenjati za išta na svijetu. Hehe...kako samo zvučim...I da, počelo je, počelo...piće je samo teklo u potocima, i stalno se po repete išlo. Frendica se napila ko živina i bila je ful smiješna. Trebao je biti Girls night out, ali ona nije mogla, pozvala je frenda jednog da nam se pridruži i on je došao i sa sobom dovukao još dvoje muških. He he! Ali bilo je zabavno, pljugica se rolara, pričale su se smijalice i tak...meni je bilo fakat dobro. Dve frendice i ja otišle smo do Debele u našu predivnu "BB" kuću u Mikulićima. A ova najpijanija je krenula doma pa završila kod frenda doma s kojim se iste večeri zaručila...hahah! Kako divno i romantično! AHHAhahah!!  A kuća, jeote...kao i uvijek! Tam smo došle autostopom, ja i dalje neznam kak, sam znam da nas je neki auto vozio do gore...Došli do gore, dva frenda bila tam. Vidli su nas i bili totalno iznenađeni. Mi smo bile pijane kao deve, glupe ko koze i nabrijane ko najluđe luđakinje tenejđerice od 15 godina. Oni su jeli i pili svoje bačvice...Počeli smo pit, počeli smo pušit...I valjda smo tako dozvali duh Debele koja se i ovoga puta poigrala sa našim životima, ali nešto pozitivnije od uobičajenih scena kada frend divlja. Poigrala se sa našim strastima i osjećajima. I to kako, jako dragi moji, jako! Ja brijem s frendom, ovaj plazi po meni, pa frendica brije s njim, pa druga frendica se valja po krevetu sa drugim frendom i skoro se poševi, pa ja brijem sa frendicom jednom i drugom, pa drugi frend trči zamnom po kući, pa ga ja odjebavam, pa ovo pa ono...mislim stvarno...Bolesnjava totalna! Fakat smo bili podivljali, a debela se brijem guštala nad nama...he he!  I ona i njezin mrtvi muž brijem da su se dobro nasmijali tu večer. A ko ne bi, da mi je to sad vidjet na snimci ovako čistoj i treznoj. Ali nije mi žao, sa frendom sam pričala kako kod Debele treba organizirati orgije...I eto, to se i desilo u malo puno blažem obliku iako je moglo biti svašta...zbilja je moglo biti svašta...he he...Ali ima vremena za to, ima vremena...Bit će nama još zanimljivo u životima, doći će novi ljudi, bit će nas više i orgijanje će se svakim danom sve više i više bližiti, a naše strasti...hmm...što će biti sa njima, neznam, ali znam da će biti divlje....Pazi te se....I vi ste potencionalne žrtve...he he he he he!!! |
17.09.2006., nedjelja
A da nešto kažem...
 Oi..evo da nešto kažem i napišem koju pametnu...Haha! Ja...da napišem nešto pametno, ja koja sam oličenje gluposti! Hehehehehe!!! Tako me sve živcira doma...jedva čekam da tata sutra ode u pakistan, fakat je iritantan, da bar tam ostane zauvijek...Nemrem ga više jednostavno slušat...Il je pijan ili sere ili neke gluposti brije!! Fakat je jadan...Stalno govori da smo brat i ja idioti, da odem van iz kuće, da se udam, da sam glupa...da nemogu niti jednu školu završiti...Dere se na mamu upravo, kako je glup....ide mi na kurac! Fakat mi ide na kurac...Neka više ode i nek se ne vraća!!! Sam radi kaose doma....Glupan i kreten na kvadrat!! Nemogu vjerovat da to govorim o ocu...Ali fakat ga ne volim! Baš mi ništa vezano uz njega nije drago!! Ama, baš ništa....Sve je njegovo, krevet, komp, kuhinja, stol, zrak koji jebeno udišem..aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, zaklat ću svojeg oca, ali majke mi!!! Ubrzo! Sere li ga sere i priča budalaštine...nemogu vjerovati da je toliko glup!   Inače ja učim, pokušavam učit točnije...Ne ide mi baš...Sutra me dva ispita čekaju...Politički jedan i novomedijski drugi...Fakat više nemam faking živaca za sve te ispite...sve padam i padam i samo padam...ajd da bar ništa, ama baš ništa ne radim....shvatila bih, ali ja radim! Ma neznam, fakat mi se više živo jebe...a ovi mutavci u referadi još uvijek neznaju koliko bodova treba za parcijalu, a koliko za upis u višu godinu...fakat jadno...Svima ide osim mene...ja imam 10 bodova, afrendica 20....ona koja opće na fax dolazila nije...fakat nepravda! A kaj ćeš...valjda dolaze sretniji dani za mene...  |
15.09.2006., petak
Propast...
|
Oi...put u propast sve mi je bliže...nesreća za nesrećom sada se niže....više ništa ne postoji što me diže!! Nesreći mojoj pustoj kraja opet nema...opet ja sam depresija i najgore se tek sprema...ubrzo ću novim nevoljama biti glavna tema!! Zabava ne postoji...ljubav se krije...nadamnom nitko ne plaće niti itko bdije...moja trulost po svijetu samo patnju sije! Ja sam opet jadna i zatvorena u kutku duše koja još je živa...to što sam autodestruktivan sama sam si kriva...da sam na putu prema paklu, istina je siva! I tako mogu pisati u beskaraj još ja...nemoj čitat ovo da te ne bi nevolja uhvatila...nikad nemoj biti ono što sam ja bila...samo crnim dušama moja pojava je mila.... Gotovo je, gotovo, pjevaju sad ptice...gotovo je, gotovo ,bolna istina sad niče...nestalo je, nestalo, sve usred kiše....zato znajte ljudi da loše mi se piše.....tko će biti ovdje da suzu mi obriše...nemogu da trpim, ne, nikako više.............................KRAJ!!!! |
02.09.2006., subota
Evo malo umjetnosti moje...he he!
|
Evo...napisala sam jednu stvar...Pisala sam je 3 sata( ne morate vjerovat), ali jesam...Ponosna sam na nju i nadam se da će se i vama svodjeti...Čak sam i neke bitove za nju šiknula, ali sve to još treba doradit...evo za sad samo vokalni dio...heh...pa idemo! Prvoklasna kurva Uvijek sam bila prvoklasna kurva Sada znaš me ti i tvoja bagra sva... smucala se gradom u gluhim noćima to što danas vidiš je tuga u mojim očima Jer...nikad nisam pazila, mama me nije mazila nisam kao ti, mukotrpan put sam gazila i što god opazila, na greškama učila, ulica me izučila, a surovost grada obrazovala... ....i što mnogima sam dala, opće se ne žalim još uvijek sam Up...i palim i žarim za nikoga ne marim, sve u 16 barim... Dečko, ovdje Brutal de iz Gornje Dubrave nemoj se kurčit pa te moji neće da rastave... dobro čuvaj se, padaju glave znam da teško je...kada te na cjedlu tvoji ostave sve to su...ulične strave sve to je...učiteljica života svak...da-da...drži se svog plota dok pljuga...ne-ne...se mota i onda...o da-da... stvara se nota!! Ja sam Brutal Di, bičarka iz kvarta držim se uvijek svojeg početka i starta a odjevni predmet već dulje mi je marta ovo što sad bacam, nije zadnja karta... ...Kaži...Brutal Di je tu uvijek za kru Ne laži...jer Brutal Di je tu uvijek za kru!!/* 2 Prvoklasna kurva sada te uči kako da se ponašaš i što obući... Pa slijede instrukcije kako curu svući, jer nije ok kad se netko muči, stoga...kad si jadan bolje piči kući momci iz hood-a mogli bi te zatući ne bi bilo fer da te hitna doma staroj isporući! Moji su posli s onima koji imaju muda koji dobro jebu i dolaze iz hood-a al svakog ću ja dobit bez imalo truda Što?...pak ti se diže?!...u koja li čuda!! Prvoklasna kurva ovim gradom vlada ostat ćeš bez dečka iako si mlada izjebat ću ga tako da će zaspat ko klada, nemoj mene jebat...mogu rješiti to odma sada zveket par nabijenih pištolja par rabljenih mačeta...i evo ti pokolja jedna ćakija, a možda i zolja il pritisak na tipku i letiš usred polja. Brutal Di...u ludoj kombinaciji spremna za fuk na svakoj lokaciji ili bilo kojoj čudnoj destinaciji!! Evo...to vam je to...ak vam se ne sviđa...ko vas jebe...hehe!! Upravo pričam sa Ruskinjom lezbom prek voice chata...ima nice glas, a i vidla sam ju...nije loša...ali hello girl ja ti nisam lezba....heheh!!! koji smijeh, a mala ima 18 godina...nevjerojatno! Ma užas...idem ja sad...KOd frenda doma na cugic...pa učit opet...pusjec...kad napravim bitove do kraja bit će te prvi kaj su to čuli...  |
28.08.2006., ponedjeljak
IN MEMORIAM->Vlatka<-10.7.85.-26.8.06.
 Leprša leptirić plavi, ljulja ga lahora dah, Čas u snu, čas na javi srebrno blješti mu trag I sreća tako sine, za trenut, za kratki mah, Ko leptir na lahoru mine, nestane kao prah...  Riječi su suvišne....moja tuga velika..jer ništa nas ne čini tako velikim kao velika bol........Zauvijek ćeš biti u našim srcima..naša draga prijateljice... |