|
www.blog.hr klik
blogeditor klik
Novi post hm...
Grizem nokat desnog kažiprsta, baš je nešto narasao u ovih par sati. Zubom natežem kožicu iznad, osjećam okus krvi na jeziku. Jebiga, još jedan udarac vlastitoj ljepoti. Nikad neću biti dama. Nikad. Uvijek ću imati izgrižene nokte s malim krasticama iznad i tjelesne tragove razigranog mačka na rukama.
Izlaz ?
Ne znam o čemu bih, vječita konfuzija u glavi. Previše svega, a nikad nešto konkretno. Živim u nekom drugom svijetu. Uvijek sam živjela negdje drugdje, a sada je "drugdje" još dalje od najudaljenijeg. Nisam ovdje. Slušam, radim, pričam, komuniciram, dižem se, perem se, pušim, razmišljam, hodam, vozim se, gužvam u tramvaju, ali nisam tu. Negdje sam. Ni sama ne znam gdje je to točno. Mjesto bez imena, adrese i poštanskog sandučića. Ne upijam kao nekad, vozi me autopilot, onaj gumeni koji zavarava ptice u paralelnom letu. Živim od četvrtka do nedjelje, sve između je nepostojanje, postojanje drugdje. Tužna sam. Sretna sam. Manična sam. Ja sam psihjatrijski slučaj. Bježala bi, ostala bi, vrištala bi, plakala, smijala se, histerizirala bi, ali autopilot nema sve te funkcije, sve se to događa drugdje, tamo gdje je sve jako daleko, tamo gdje zapravo ništa više ne dolazi, tamo gdje ležim u fetus položaju i razmišljam, razmišljam, razmišljam, razmišljam i ubijam se razmišljanjem. Možda me razmišljanje čini ljepšom?
Izlaz ?
EXIT. Možda Motovun. Lika, Zadar. More, Rab. Berlin? Svjetle točke u udaljenom životu, sve drugo je besmisao, kolotečina, navika. U prošlom sam životu bila sirota mala bogatašica, u ovom nosim neambicioznost sirote male bogatašice. Neambicioznost i lijenost, kolutanje očima na sve što je dosadno, a sve je dosadno. Sve je dosadno kad on nije ovdje, a za sitost ga je uvijek premalo. Mislim da sam nesretno zaljubljena.
OBJAVI klik
|