ponedjeljak, 13.07.2009.

Ante iz Plavog oglasnika

Slobodan situir. Šibenčanin 44 upozn.bi i pozvao k sebi na more skromnu slob.nezaposl. ženu koja voli hodati bosa

Podigla sam slušalicu i okrenula broj koji je pisao ispod oglasa. Javio se muški glas.
-Halo? Rekao je.
-Dobar dan. Rekla sam mazno-pičkastom intonacijom kojom se žene artikuliraju prije nego što prestanu brijati noge, pičku i brkove i počnu planirati vašu zajedničku budućnost.
Usljedila je pauza. Čekao je da nešto kažem.
-Volim hodati bosa.
-Odlično! Imate li velika stopala? Pitao je bojažljivo. Zaključila sam da se nadao negativnom odgovoru.
-Nemam. Stopala su mi jako mala.
-Prekrasno. A prstići? Upotrijebivši umanjenicu, dao mi je do znanja da ni prstići ne bi trebali biti mnogo veći od onih kakve je imala Palčica.
-Prstići su maleni, ali skladni. Poredani u vrstu od najmanjeg do najvećeg. Opisivala sam mu svoje prste gledajući ih.

Da, imala sam lijepa stopala. U trećem razredu su nas izveli iz učionica u veliku halu s ljubičastim tepisonom gdje su nas čekali ljudi u bijelim kutama. Stali smo u redove i jedan po jedan ostavljali otiske i obrise naših stopala na bijelom paus papiru. Ljudi u bijelim kutama su zaključili da imam spuštena stopala pa su pokucali mami na vrata i rekli da mi obavezno mora kupiti ortopedske uloške jer ću inače imati problema s kičmom. Majka je u strahu da mi ne izraste ružna grba na kralježnici zbog koje se petnaestak godina kasnije možda ne bi udala odmah kupila par ortopedskih uložaka. Mrzila sam ih i prezirala najviše za vrijeme igranja skrivača jer zbog bolova nikad nisam dovoljno brzo dotrčala do pika. Desna je noga uvijek boljela više. Jebojojpasmater.

-Kako ti je ime? Pitao je.
-Marija.
-Lijepo ime.
-Kako se ti zoveš?
-Ante.

Dočekao me na Autobusnom kolodvoru u Šibeniku. Bio je vruć dan pa sam se nadala da će me odvesti na plažu. Sjeli smo u kafić pokraj mora koje je smrdjelo na kanalizaciju, benzin i sol. On je pio pivu, ja ledeni čaj. Nije imao zanimljivo lice koje bi zadržalo pogled. Nije bio pričljiv. Većinom smo šutjeli dok me nije odveo u staru, sivu kuću s drvenim, plavim roletama. Pokazao mi je ormar pokraj vrata u koji ostavlja jakne i cipele, dnevnu sobu s malim televizorom i antenom u koju je bila zapiknuta vilica, kuhinju u kojoj nikad prije mene nije kuhala žena.

-Tu spavamo. Rekao je otvorivši vrata spavaće sobe s velikim krevetom.
-Zajedno?
-Da. Rekao je s grimasom koju muškarci imaju kad gledaju porno filmove.

Tu smo večer legli jedno pokraj drugog. Ležala sam na boku kad sam osjetila njegove hrapave prste na bedru kako mi podižu spavaćicu. Prešao je preko struka i uhvatio me za sisu. Hrapavost njegove kože me uzbuđivala. Imao je veliku šaku pa mu je cijela moja sisa stala u dlan. Nježno ju je stiskao, prstom kružeći oko bradavice. Nisam se pomaknula. Nisam mu se približila. Nisam ga poljubila. Zapravo, svo vrijeme koje smo proveli zajedno, nismo se ljubili. Bilo je nešto zanimljivo u tome. Zamišljala sam da je on Richard Gere, a ja Julia Roberts. Prevalio se preko mene, vješto mi strgnuo gaćice i ušao u mene. Zastenjala sam. Imao je ogroman, debeli, prekrasan kurac. Njega sam ljubila često.

Sljedeće jutro mi je pokazao sobu. Otključao je vrata i polako ih otvorio. Zapljusnuo me ustajali zrak čudnog mirisa koji nisam mogla definirati. Pod je bio prekriven svježim i ustajalim lišćem, kamenjem, granama. Pitala sam ga što je to, ali šutio je. Pomaknula sam nogu, ali prije nego što sam uspijela napraviti korak, zaustavio me i rekao da budem oprezna i da se ne krećem prebrzo. Spustila sam pogled na pod i zakoračila. Nakon par koraka, na podu sam ugledala puža.

-Ante! Jebote! Puž! Viknula sam.
-Ima ih još. Rekao je mirno.

Stajala sam usred sobe, a oko mene su plazili puževi. Stotine, tisuće puževa u toj malenoj sobici. Za sobom su ostavljali slinavo-srebrnkasti trag koji je nestajao ispod lišća.

-Zašto su puževi ovdje?
-Uzgajam ih za restorane

Naučio me je da hodam na prstima kao balerina, što mekše i što sporije kako ne bih zgazila ni jednu vrijednu delikatesu. Brzo sam se navikla na naše sustanare. Voljela sam ih kuhati, a od kućica raditi dekorativne svijećnjake koje bi prodavala na improviziranom štandu kraj gradske plaže.
Voljela sam kad bi Ante donio dva, tri puža i stavio ih na moj trbuh da plaze po mojoj koži dok me on jebe.
A onda nam je došla inspekcija. Ante je pobjegao s novcima, a ja sam se vratila otkuda sam i došla. Odlučila sam da se više nikada neću javiti na oglas iz novina, ali nikad ne znaš. Opet sam ih počela čitati. Sada mi je za oko zapeo mlađi muškarac koji traži ženu sa stanom radi moguće veze i rješavanja stambenog pitanja.

05:45 reci 5 printaj *:)o=

srijeda, 08.07.2009.

poplava kapljica

Ptice pjevaju već sat i pol, sve više autiju radi buku, jedna mačka traži svoj put, jedan jež pretrčava cestu, jedan je mjesec pun.
Zaboravila sam vam reći da je grmilo do maloprije. I sijevalo. Još uvijek se u daljini čuje zvuk kao da se ogromno kamenje kotrlja u oblacima. Mislim da čujem kišu, ali možda je samo vjetar.

Osjećam da su mi kapci teški, ali nikako da ostanu sklopljeni kada legnem. Uvijek su nekako prelagani. Ili preteški da bi ih držala preko očiju.

Htjela sam vam ispričati nešto.
Kao uvijek, to nešto bi bilo o meni. Jer ovdje sam glavni lik, jedini lik i idejni tvorac.

Kiša pada. Kamenje u oblacima se brže kotrlja. Sada više ne zvuči kao koturanje, sada se zvuk pretvorio u svađu, sudare i pucketanje bičeva.

Htjela sam vam reći da u ovom trenu osjećam strašno puno emocija odjednom. Čini mi se da je rijeka puna doživljaja, misli i promišljanja poplavila sve uokolo. Ne znam kako da vam opišem tu količinu neopipljivih traka koje prolaze kroz mene. Ne znam. Nisam dovoljno vješta.

Osjećam. Previše. I želim negdje izbaciti to sve, a ne mogu jer... ah... jebu me češke deklinacije svojim malim kurčevima.

05:05 reci 2 printaj *:)o=

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>