subota, 15.11.2008.

Večeras



Kad izađem pod svjetla grada,
neka me opet oblije onaj osjećaj žudnje.
Neka zima miriše pod mojim koracima
I neka smiješak titra na obrazima.

Misao na tebe ispire tugu iz oka,
ponekad čak bez mog dopuštenja,
Ali noćas neka bude drukčije,
Neka i moje srce malo zapleše.

Smješit ću se svim brigama,
sivim oblacima i kišama,
Svim izgubljenim prolaznicima,
I onoj sjeti od prije nekoliko dana.

Smiješit ću se i ako te sretnem,
Pa čak i ako budem sama.

- 18:01 - (ON/OFF) - Komentari (14) - Isprintaj - #
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.