četvrtak, 23.10.2008.

Ja, kao takva.



Čežnja je prodirala kroz svaku poru,
Riječi su bile na rubu usana,
Spremne za udar na bujicu njenog glasnog očaja.

Kao i uvjek, šutnja je bila najbolji izbor,
No duša je vrištala u neposluhu,
Tog premočnog srčanog grča.

Ponekad mi je teško stajat po strani i
promatrat silnu ljudsku patnju.
No večinu vremena sam zadovoljna stanjem,
Znajuči da nisam jedina.

Sebična.
Jadna.
Pokvarena.

- 17:30 - (ON/OFF) - Komentari (14) - Isprintaj - #
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.