lipota zore

subota, 29.09.2007.

(ne)taktičnost

sinoć san bila u zanimljivome društvu ljudi, svih znan, ali mi je samo jedan od njih prijatelj ono zapravo. taj se moj prijatelj voli, jako voli zezat, uvik je izravan i iskren i netaktičan. njegova mu cura uvik ronja da je netaktičan i da tako vriđa ljude okolo, a ja ga volin baš zato šta je tako iskren, izravan i netaktičan. ona je svima ispričala kako je taj moj prijatelj jednom prilikom isprid puno ljudi jednoj maloj reka da ima puno peruti i ona ga je uvjeravala da je to grozno i netaktično ili kako je drugon prilikon jednome momku reka "zašto si se ti tako udeblja?" a i taj moj prijatelj ima drobinu isprid sebe. on se branija i govorija je kako on ne želi s prijateljima bit taktičan i kako bi se on odma ubija kad bi mu prijatelj reka "ajme kako si ti taktična osoba!". onda je on svome prijatelju da kompliment i reka mu je "ajme kako si ti netaktična osoba!". cura ga je tila zadavit. pritom je važno naglasit da on jako voli kad su ljudi prema njemu isto tako netaktični kakav je i on prema njima i nije prema svima podjednako netaktičan. on kaže da ako prijatelja ne moš poslat u sve lipe one stvari na ovome svitu i ako moraš bit prema njemu taktičan da je to onda grozno. svi su se umišali u tu raspravu o (ne)taktičnosti. on ne misli nikad ništa loše, naprosto izgovori ono šta misli i nikad mu nije problem priznat svoju grešku i reć da je on debil, kreten, idiot ili šta god triba. ja san se u potpunosti slagala s njin. onda mi je njegova cura ispričala kako su na početku veze bili negdi na romantičnome vikendu i kako joj je on ujutro kad se probudija reka "ljudino!" od dragosti. ona to još uvik ne može prožvakat, nije joj jasno zašto je njemu takva rič, koja po opisu označava gabaritnu osobu kad bi je se doslovno shvaćalo, tako mila, draga i slatka da će je upotrijebit ujutro u krevetu za osobu koju voli i dušon i tilon. i to je ka netaktično.
onda san se još nasmijala kad mi je ispriča da mu je njegov prijatelj (onaj kojemu je da kompliment da je netaktičan) reka da on ne bi plaka za njin kad bi ovaj vozija pijan i slupa se i poginija. onda ga je moj prijatelj sinoć pita da bi li plaka za njin kad bi vozija pijan i otvorija prozor i stavija glavu vanka i kad bi ga propuvalo tako da dobije upalu mozga pa bi zapravo umra od upale mozga,a ne od sudara u pijanome stanju. ovi je reka da bi. smijala san in se.
ova priča nema zaključak osim da je moj prijatelj ono zapravo ljudina!

29.09.2007. u 13:04 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.09.2007.

vratija se sin razmetni

iden sutra na razgovor za posal. rekli su mi da san postala alkoholičar jer da mi triba sve manje i manje da mi alkohol pomakne mozak od realnosti, oni mali pomak. morat ću godinu dana radit za niti jednu kunu na ruke, nego samo u moj mirovinski fond i zdravstveni ili kako to već ide. cimerica s kojon san studirala se udaje. a ja uopće nisan sigurna da se želin ikad udat. mogu li ja uopće živit s nekin toliko dugo? doznat ću valjda. iman u životu tri čovika koja bi poželila i želin ka tatu moje dice, ali ne želin ništa više od toga s njima, premda ih volin, neke ovako neke onako,ali ne želin bit s ni jednin. i to mislin da je divota šta mogu čak trojicu imat tako divnih ljudi uza se. da mi budu prijatelji. bi li bilo morbidno da ih pitan sjeme njihovo? vratila san se odi, otišla san iz moga maloga mista, za ovu litnju sezonu, naravno ne zauvik, neću nikad otić zauvik. sad triba ruke na muke šta bi se reklo, za niti jednu jedinu kunu, nego za iskustvo, a to sigurno vridi više jer je moj posal delikatan i osjetljiv i ne može to svak. mogu li ja, tek triban doznat. udebljala san se. nema veze, smrsavit ću. neman momka. moran prestat pušit, uskoro, moran! kako bi bilo divno da se može zaustavit vrime i da činiš tada ono šta ti je srcu drago. pročitala san negdi po blogovima da tribaš uvik činit ono šta ti je srcu drago jer da će te kritizirat činija tako ili ne. jako me zanima kako ću se osjećat radeći. jako me zanima.prpa me, mala doduše, ali me prpa. za vikend san bila u bjelovaru s jednin od eventualno budućih tata i jednon mojon malon prijon. bilo je divota. najili se svega i napili i šta je najbitnije, guštali skupa i dobro se zafrkavali.
nesta je onaj nemir, nisan više ošamućena, to je bilo prijeko potribno, jer ja se ne znan nosit s ton ošamućenosti i s tolikin nemiron. osjećala san se ka da mi se svi unutarnji organi tresu. još ja ne razumin totalno šta je to niti ja to mogu kome dočarat, ali osjećan i to je najbitnije. mirna san i vesela i priman svit kroz emocije. previše je nebitnih stvari kojima ljudi daju pažnju i vrime. svak se valjda zadovoljava na svoj način.
pišen šta mi proleti kroz glavu.
toliko.

24.09.2007. u 14:04 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

vrag odnija prišu

mail i msn:
braca_grimm@hotmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se