lipota zore

petak, 02.02.2007.

rigoleto i dizalice



Akonto već negdi spominjanih dizalica, napisat ću tu svoju sramotu.
Vodila san dicu u kino. Bilo ih je 18. Lipo smo se pribrojili, postrojili (inače su poslušni i dobri) i otišli na stanicu jer smo se tribali dočepat grada. Kad smo se iskrcali opet smo se postrojili i pribrojili samo šta je zadnji ovi put izgovorija "16 zadnji". Nisan mogla virovat, mozak mi naprosto to nije tija primit. Malo po malo počela san žustro mislit šta ako su se iskrcali stanicu prije, šta ako su ostali u busu, šta ako ih je neko oteja, šta ako me roditelji umlate ka pasa........Jedno vrime san bila uvjerena da su mi se negdi sakrili, sve dok mi nije zazvonija mobitel, a na ekranu je pisalo "mama toga i toga" ( to su inače brat i sestra). Ustrtareno san se javila ženi koja je umirala od smija i rekla je "Ma ovo su dvoje skroz inšempjani, oni su ostali na stanici, nisu se ni ukrcali u bus jer su in bile zanimljive one tamo dizalice pa su gledali u njih i nisu ni primijetili da se vi ukrcajete...." I onda su bidna lipo otišla doma kad su vidila da nema nikoga. A ja san uspaničeno govorila "Znan da nemamo nikakvog opravdanja, molim vas oprostite, ima ih 18, ulaze svak na svoja vrata.... molim vas oprostite....... molim vas oprostite....." Na šta je ona govorila da jesan li ja normalna, da šta ima veze... Otac ih je auton pribacija do kina tako da nas je čeka (mene i priju koja ih vodi sa mnon) susret s eventualno bisnin čovikon, ali je on reka "Ja san njima lipo reka (to dici svojoj) zamislite kako se njih dvi (to nas dvi) sad osjećaju, di van je pamet. To van je tako kad razmazite dicu pa su navikli da se njih uvik čeka....." A meni ta dica uopće ne pare razmažena.
To je bija prvi put u mome životu (a radin s dicon od 1995.) da mi se dogodilo da "izgubin" dite!Sram me još uvik. Bitno je da se sve dobro završilo!

Straj me inače potresa i poplava (jer san bespomoćna ), ali straj me i riganja, a jučer san to uspila tri puta učinit u sve skupa po ure. Valjda me napa neki virus. Sad san na beškotu i čaju, za obid mi je riža na vodi i svaka me žunta boli. A sutra mi prijatelj slavi rođendan, a u nedilju smo Mili i ja tili malko na Mosor, udahnit arije i odmorit se i bit sami i pojist fažol, naravski.

Gledala san neki dan "Kad se mi mrtvi pokoljemo", ajte to vidit, ako volite dramu. Meni se svidilo.

Još san tila reć da ja ka radin, čuvan malo dite, struka su mi inače dica, samo nigdi ne piše da ja to zapravo radin. To mi je bilo super dok san bila na faksu i tako guštala i zarađivala za đeparac. Sad mi je isto ok, nije mi tlaka bit s malon, ali bi isto rađe konkretni posal, koji će mi donit malo više od đeparca i koji će se bilježit u moju radnu knjižicu.... Ma!
Guštajte :))))))))))))

02.02.2007. u 11:07 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

vrag odnija prišu

mail i msn:
braca_grimm@hotmail.com