Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 22.03.2009.

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 10. dio)

Zazvonila je ubrzo Beethovenova "Deveta", znamenita i poslijednja simfonija genijalnoga gluhog skladatelja. Prolazile su minute... Dočekao sam trenutak kad je moja ljubav iz osmoškolskih klupa izašla s ostalim članovima zbora na pozornicu. Mogao sam je jasno vidjeti kako stoji i pjeva, negdje u sredini, među sopranima. Njezino me je držanje na pozornici te večeri, podsjetilo na onaj davnašnji dan u osnovnoj školi, kada je prekrasno otpjevala Larinu pjesmu.

Kovrčava, zlaćana kosica njena, pod svjetlima pozornice, u mojim je očima te koncertne večeri, zablistala više nego ikada prije ili poslije, a po mojem osjećaju, ponajviše zahvaljujući poletnosti i optimizmu Ode radosti, za vrijeme izvedbe koje mi se činilo da čujem samo glas Lidijin i nju vidim samo. Jedina mi ona te večeri na pozornici bijaše stvarna, a sve drugo i svi drugi, poput privida.

Uzbuđen, glazbom ponesen i zaljubljenošću zanesen, dočekah kraj izvedbe simfonije, pojačavanje svjetala u dvorani i gromoglasan pljesak publike u kojem su poprilično sudjelovale i moje ruke. Nakloni dirigenta, članova filharmonije i zbora, smjenjivali su se s valovima oduševljenog aplaudiranja koje se malo po malo utišavalo da bi naposljetku potpuno prešlo u prigušenu mješavinu žagora i zvukova koraka publike pri izlasku iz dvorane.

Radovao sam se skorom susretu i odlasku na piće s predragom djevojkom. Polako izađoh u predvorje s ostalom publikom, gdje odmah zastadoh u jednom kutku očekujući Lidijin nailazak.

Prošlo je petnaestak minuta, zatim pola sata pa i tri četvrtine... Lidije nije bilo, iako sam očekivao da će svakako potražiti Draška i mene. Nadao sam se kako će napraviti krug predvorjem, a ja ću je zasigurno uočiti. Naprosto se nije pojavljivala, nije dolazila. Ubrzo sam shvatio da nije bilo čvrstog dogovora između nje, mene i Draška koji ionako nije mogao doći.

Počeo sam, koračajući lagano, kružiti predvorjem, pomalo ljut na sebe zbog zablentavljenosti prilikom rastanka u školi i načelnog dogovaranja o susretu nakon koncerta. Susretao sam poznanike i poznanice zadržavajući se sa svakim u kratkom razgovoru o izvrsnosti filharmonije, dirigenta i zbora te njihove zajedničke izvedbe simfonije. Nisam gubio nadu da ću Lidiju ipak sresti te večeri i bio sam u pravu.

Kad se već skoro sva publika razišla, sjetio sam se službenog ulaza u dvoranu, onog za izvođače. Izlazila su polupoznata lica, jedno po jedno...muško pa žensko... pa neko vrijeme nije bilo nikoga i onda opet neki izvođač s koferom u obliku glazbala, no nikako da naiđe Lidija. Čekao ja, čekao...i na kraju vidim Lidiju i maestra dirigenta kako se srdačno opraštaju. Maestro zatim ostade, vjerojatno, još čekati nekoga, a Lidija krenu prema izlazu gdje je stajala moja optimistična i zaljubljena malenkost.


Photobucket

Cvijet pelargonije....photo by vedjak

Dodatak :
Deseti nastavak priče napisao sam na dan kad sam prije dvadeset i tri godine u istoj koncertnoj dvorani upoznao suprugu Natašu. Bila su čak dva naša slučajna susreta nakon koncerata. Jedan prije točno dvadeset i tri godine, a drugi mjesec dana nakon njega, na koncertu jedne mlade pijanistice. Ne brinite, priča koju čitate nije stopostotno autentična. U gradnji Lidijinog lika sudjeluje nekoliko dragih djevojaka od kojih su neke već sigurno postale bake. Nataša i ja još nismo dočekali sreću praroditeljstva. Toplo se nadamo da nas neće mimoići. Inače, moj prijatelj "Draško", nedavno je postao direktor te koncertne dvorane. Nije da se hvalim, ali ima tu svega.... wave

- 19:40 - Komentari (43) - Isprintaj - #

petak, 06.03.2009.

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 9. dio)

Bila je zadnja subota svibnja. Do danas nisam zaboravio zbivanja poslijepodneva i večeri tog dana i ne vjerujem da ću ikada. Iskoristio sam cijelo poslijepodne da se smireno pripremim za večer od koje sam mnogo očekivao.
Sat i pol vremena prije početka koncerta, Draško je pozvonio na moja vrata i vidljivo ožalošćen rekao da mu je iskrsnuo neki problem kojeg hitno mora riješiti. Zamolio me da se u njegovo ime ispričam Lidiji i predao mi svoju ulaznicu, kako bih je ja mogao ponuditi nekome, kome će ista eventualno zatrebati.

Kroz otvoreno prozorsko okno moje sobe, gledao sam dragog prijatelja kako ulazi u svoj mali automobil, uključuje motor i iz uličice u kojoj sam stanovao skreće u jednu od prometnijih ulica. Skrenuvši, naglo je ubrzavao i pretičući druga vozila hitao prema zapadnom izlazu iz grada.

Meni je preostao gradski prijevoz, jer roditelji su naš auto tog dana koristili za odlazak na izlet s prijateljima, no imao sam još dovoljno vremena, tako da moj odlazak i pravovremeni dolazak na koncert nisu bili upitni.

Svježe obrijan, namirisan, počešljan i sasvim pristojno odjeven; prepun čežnja i nada, izašao sam iz stana i zgrade, te krenuo mojom uličicom prema tramvajskoj stanici. S osmijehom koji mi nije silazio s usana, gledao sam raznobojne i mirisne cvjetove ruža kako se naginju preko ograda vrtova. Pogledavao sam kosove i vrapce koji su se glasali u bujno razlistalim krošnjama lipa i breza i prelijetali s grane na granu. Čuo sam zujanje krilaca raznih bubica što su letjele zrakom. Sve mi je to bilo tako drago, kao i danas, ali te posebne večeri bio je neki osobit naboj u meni. Smiješio sam se svakom prolazniku, svakom psu i mački...Imao sam u sebi prekrasne ljubavi za sva bića, sve stvari i sve pojave ovoga svijeta.

Ušao sam i izašao iz tramvaja, a da to gotovo nisam ni primijetio. Desetak tramvajskih stanica izredalo se kao u nekom kratkotrajnom vrtlogu iz kojega izronih i nađoh se pred lijepo osvijetljenim ulazom u koncertnu dvoranu.
Ljudi oko mene čekali su nestrpljivo znak za početak ulaska, a ja sam gledao na sve strane oko sebe, ne bih li možda zapazio nekoga kome je potrebna ulaznica. No, takvih nije bilo te sam zato djevojkama koje su otkidale kupone pružio i tu svoju ulaznicu viška, a one propisno obaviše svoju zadaću te ja mirno sjedoh do praznog Draškovog sjedala broj sedam u dvadeset i trećem redu.

- 19:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (2)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...
    Counters
    Counters

    Moja ptičica

    Photobucket

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!



    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se