Sićušna Plava Iskra

petak, 06.02.2009.

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 6. dio)

Veliko nam je zadovoljstvo bila naša suradnja s Lidijom, a išlo je sve prilično glatko, jer djeca nisu griješila. Trebali smo zakazati još samo jedan termin snimanja, kako bi zagladili neke detalje.

Pratio sam je pogledom u zgodnim momentima, misleći da me nitko ne može opaziti, ali pronicljive djevojčice su se počele pogledavati i smijuljiti, što je moglo pokvariti rezultate snimanja, no ona ih je; podižući kažiprst desne ruke iznad svoje glave i mašući lagano njime u znak negodovanja i upozorenja, uspjela dovesti u red, očaravajuće se pri tome smiješeći.

U razgovoru nakon predzadnjeg snimanja za potrebe školske kazališne predstave, saznao sam kako je u međuvremenu uspjela proći audiciju za prijem u akademski zbor. Uskoro su trebali imati nastup s filharmonijom, a jedina točka programa bila je Deveta simfonija Ludwiga van Beethovena.

Pitala je Draška i mene jesmo li možda zainteresirani za koncert filharmonije koji se trebao održati krajem svibnja. Mogla je nabaviti ulaznice po povoljnijoj cijeni, a mi smo joj rekli da obavezno uzme za nas dvojicu, pa ćemo joj svakako nadoknaditi trošak.

Na zadnje snimanje materijala za njezinu dramsku grupu, došla je noseći zgodnu torbu napunjenu long play pločama. Mene je "zadužila" da joj na vrpce snimim glazbene brojeve redom, po urednom popisu koji je sastavila. Obećao sam to napraviti bez naplate, u znak starog prijateljstva, no u sebi sam pomislio da je to zbog jedne još uvijek tinjajuće, stare i zasigurno samo moje ljubavi. Zamolila me da joj dostavim torbu s pločama, popisom glazbenih brojeva i snimljenim magnetofonskim vrpcama u osnovnu školu gdje je radila. Napisala mi je na papiriću adresu i broj telefona u zbornici, a ja pažljivo pohranio taj komadić papira u poseban pretinac svoje lisnice. Pitao sam ju hoće li uspjeti nabaviti ulaznice za koncert filharmonije, a ona je rekla da će mi ih najvjerojatnije moći dati kad dođem kod nje u školu.

Odvojio sam nekoliko večeri za snimanje Lidijinih najdražih glazbenih brojeva. Bilo je tu svih žanrova, a izvođači, redom vrlo kvalitetni glazbenici. Saslušao sam svaki glazbeni broj prilikom snimanja i vidio sebe i Lidiju u mislima, negdje daleko, daleko izvan ovog svijeta, vremena i prostora. U meni su bujale nade i čežnje te sam se nekako uspio uvjeriti da sve to nije slučajno. Jako, zaista jako sam se tada zaljubio i bez obzira na sve što sam znao i za što nisam znao, vjerovao sam kako mogu ostvariti svoje snove, ostvariti više nego ikada prije.
thumbup

Sigurno ću nastaviti. Za dan, dva, možda tri, ne znam broj, ali znam da bit ću njen! smijeh

- 19:17 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (2)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...
    Counters
    Counters

    Moja ptičica

    Photobucket

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio





    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM