Sićušna Plava Iskra

četvrtak, 29.11.2007.

Moje mišljenje o Manifestu i pobuni...

Nakon pune dvije godine blogiranja, po treći ili četvrti put susrećem se sa situacijom da je nekome od nas obrisan blog, a da ne govorimo o situacijama kad se izgube postovi ili komentari, koje su znatno češće. Ne znam što bih rekao za manifeste i virtualne pobune.

Hoće li od toga biti ikakve koristi?

Ne znam ni što bih rekao o bahatom ponašanju davatelja usluge ili općenito o uslugama vezanim uz internet ili telefoniju.

Moramo biti svjesni da smo svi zajedno, sitna riba, dragi prijatelji i sretni da se nama nije dogodilo to što je iskusio jedan od nas.

Može nam se ipak, dogoditi već za pet minuta ili sutra ili za par dana i što tada?

Mislim da svatko ima neki svoj odgovor.

Zakonski, koliko znam, nije ništa regulirano, a da i je, bilo bi nam mučno, mučnije nego sada, jer budimo na kraju svjesni i toga u kakvom svijetu i kakvoj državi živimo.

- 22:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

228. post, dvogodišnjica Sićušne Plave Iskre

Prije točno dvije godine ušao sam u svijet blogova. Do tog dana se nisam mogao odlučiti za započinjanje pisanja na blogu. Zapravo mi nije bilo jasno o čemu bih mogao pisati i koga bi uopće moglo zanimati to o čemu pišem. Bio sam tada član male svjetonazorske skupine koja se zvala Zajednica hrvatskih unitarijanaca i univerzalista, a čija je prethodnica i sljednica današnja Zajednica Humanitas. (Pogledajte, molim Vas, taj link i osjećate li potrebu pridružite se virtualnim aktivnostima Zajednice.)

Još mi nije jasno kako to da sam odlučio ostaviti blog. Nije mi potpuno jasno kako je ta svaštara uspjela preživjeti, jer više sam se puta tijekom trajanja bloga, pitao o smislu postojanja istog. Mislim da mogu zahvaliti svima Vama, dragim prijateljicama i prijateljima, bivšim i sadašnjim, koji ste mi davali potporu svojim pozitivnim komentarima; ali ponajviše zbog Vas mi je tako drago i milo da sam ostao, jer sam neke blogere čak pobliže upoznao i kao prijatelje zavolio.

Na dvogodišnjicu ove skromne svaštare želim Vas sve najsrdačnije pozdraviti i zahvaliti Vam za svu pozitivu koju ste mi donijeli.

Vaš,

Vedran

- 21:07 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.11.2007.

Sprema se...

...procvjetati ...iako je kasna jesen. Sprema se kad čak i malenom stabalcu od prošle subote, lišće ipak već žuti.
Na mom dlanu, obasjana svjetlošću živine svjetiljke, a kiša samo što nije počela.

Ljeska.

Hoće li pustiti zrnca polena zbog kojih ću sigurno često i jako kihati?
Poneka, ponegdje, kao da je već pustila, jer jutros me spopalo kihanje za koje sam se pitao što mu je uzrok.
Zbog nje, ambrozije i breze; tri puta u godini moram uzimati lokalno kortikosteroide kako bi mogao normalno živjeti.
Usprkos svemu tome, sve tri su mi biljke izuzetno drage i lijepe.
Nisu one krive što imunološki sustav moj i onih sličnih meni pogrešno reagira.
Kao da i one pogrešno reagiraju, zbunjene klimatskim nepravilnostima?
Život je uistinu čudan, dragi prijatelji...

- 22:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

Mojoj dragoj teti S.

Kolač od jabuka,
S uživanjem sam jeo,
A cimeta zrnca,
Draškala mi nepce.

Komadić oraha,
Na tanjurić mi pao...

Pobjegavši usnama,
Tanašno zazvonio.

U zvonu slabašnom tom,
Sakrila se misao jedna.

Moja uspomena.
Sjećanje na neka vremena.

Pekla je odlične kolače,
Moja draga teta
I dugo, o kako dugo,
Nje sjetio se nisam!

Teto moja mila,
Odavno te nema!

Ni kuće tvoje, pokraj pruge,
S vrtom punim ruža!

Više ne znam što je sada tamo.
Dugo nisam bio u tom dragom kraju.
Za urmašice one što prvi put ih kušah,
Zaslužila si Teto draga, mjesto ti u raju.





- 22:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

Malo čudo

Jutro, pola osam, budi me stariji sin, a u kuhinji već čeka indijski čaj s mlijekom i šećerom.

Umiven i počešljan, ali još u pidžami, pijuckam ukusni napitak. Pogled kroz prozor... Vidim pahuljice koje nošene vjetrom lete... lete, lete... Nad Zagrebom; gusti, sivi oblaci, a tanak sniježak prekriva krovove kuća u susjedstvu. Vjetar njiše krošnje na kojima se još može opaziti pokoji žuti ili smeđi list.

Jedno malo stabalce, posađeno prošlog ljeta u drvored ispred zgrade, također se njiše, amo - tamo na vjetru, ali za čudo, za divno čudo, ponosne su mu grane okićene još uvijek zelenim lišćem.

Fasciniran sam! S nevjericom i divljenjem, promatram. Zovem sina da pogleda. Obojica se čudimo. Kako to da nismo primijetili to ponosno stabalce sve do danas?

Obojica se slažemo; divno je subotnje sniježno jutro i život oko nas, prepun prekrasnih čuda.

- 21:03 - Komentari (36) - Isprintaj - #

utorak, 13.11.2007.

Tražim...

Tražim svoj šumski dom,
Gdje budit ću se i pjevati
Zajedno sa pticama.

Tamo pored potoka,
Osluškivat ću žubor njegov
I vjetra šum u krošnjama.

Susjedi moji bit će:
Medo, Jelen; Vepar, Zec;
Lija, Jež i Vuk.

Čovjek koji zaželi,
Neka slobodno dođe
I dalje mirno pođe.

Tražim kućicu u cvijeću!
Tražim, tražim...
Što nikad naći neću.

- 20:58 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2007.

Pandice!












Moje misli, same, prema tebi lete!
Putuju iznad nizina.
Prelijeću planine.

Dotičem te mislima!

Reci, zar ne osjećaš?

Možda slutiš isto što i ja?

Čudan ovaj je svijet,
Ali baš kao da je sve,
Moguće u mislima.

Tako je kad sa tobom općim.

I lijepo mi je, jer si samnom tu!

Sve, čega nema i što zaželim,
Lijepo ja zamislim.

I otvara mi se svijet,
Neki novi svijet!
Do sad, nepostojeći...

Oh, da te zaista,
Kojim slučajem nema,
Trebalo bi te izmisliti!

- 00:01 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)
Ožujak 2006 (2)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...
    Counters
    Counters

    Moja ptičica

    Photobucket

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!



    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se