Vomitorium Primum
31.05.2007., četvrtak
Pravi muškarac I
|
Pravi muškarac pije crnu kavu bez mlijeka, bez šlaga, bez čokoladice, bez šećera. Ako je već šećeri, šećeri je momački, ide do kraja i pije tako slatku kavu da žličica u njoj ostaje okomito zabodena. Prezire Nescafé ništa manje od bezalkoholne pive. Po pitanju Cedevite još ni sam nije načisto, pa se ne izjašnjava. Jede puno kruha. Fornette izbjegava, kao i ljude koji ih konzumiraju. Kad mu blagajnica u supermarketu uz kupljenu robu pruži i markicu s bodovima za nagradnu igru, s mržnjom je pogeda preko brkova i odlučnije nego Tito Staljinu hladno joj kaže “Ne!”. Pravom muškarcu se smuči kad vidi kako mali, sirotinjski, iskompleksirani narodi oponašaju velike i moćne. Bilo da je vjernik ili ateist, pravi muškarac prezire novouvedene mode poput Valentinova, Majčinog dana, Noći vještica (nastavak Majčinog dana), Dana kruha i ostalih komercijalnih kategorija. Pravi muškarac prezire one koji su sa zadovoljstvom prihvatili stranu jezičnu penetraciju pa govore «brand», «ultimativno», «event», «fuckin dobro», «jebeno zabavno» i slično. S druge strane, pravi muškarac nije ni pretjerani domoljub, on je solo igrač, vuk samotnjak čije su pobjede i porazi osobni, a ne kolektivni. Ne treba mu toplina i sigurnost stada, bilo da se radi o narodu ili navijačkoj skupini. Pravi muškarac se nikada ne žali na nogometno suđenje. Pravi muškarac ne voli poštapalice, duge uvode i prenemaganja. Kad netko započne rečenicu riječima «Ja mislim…», pravi muškarac odmah vidi da taj uopće ne misli. Pogrešno je uvjerenje da pravi muškarac nikada ne plače. Istina je da i on pusti suzu, ali iznimno rijetko, svega par puta u životu, u najemotivnijim situacijama poput završne scene filma «Hrabro srce» ili dočeka hrvatske nogometne reprezentacije. Pravi muškarac je veliki borac protiv turizma. Čvrsto je uvjeren da turizam polako ali sigurno kvari duh nacije razvijajući s jedne strane ponizni i ulizički duh nacije konobara, kurvi i turističkih animatora, a s druge strane gramzivost bešćutnih stanodavaca. Pravi muškarac nije izgubio lovački instinkt; u kritičnim trenucima hladnokrvno poput Prljavog Harrya tamani uljeze u stanu. Jednom se tako iz dnevnog boravka, u kojem se ljepši spol emancipirao gledajući paragvajsku sapunicu, prolomio četvorostruki krik – vjerovali ili ne, istovremeno su napala četiri jahača apokalipse: žohar, komarac, miš i muha. U tom strašnom trenutku topi se ženska autonomija i u pomoć se doziva pravi muškarac. On ulijeće spremno poput Schwarzeneggera u filmu Komandos, naoružan usisivačem, Sportskim novostima i papučom broj 46. Savršenim desnim backhandom, mekšim od Agassijevog, savijenim novinama pogađa komarca tako savršeno da ga ubija, a da na zidu ne ostaje fleka. Istovremeno, s osjećajem ravnim Schumacherovom mekom dodiru kočnice u zavoju, gazi papučom žohara tako da ga smrska, a da mu ne iscuri bijela sluz koja se našem junaku uvijek gadila jer ga podsjeća na punjene bombone. Nakon što je neutralizirao žohara, pravi muškarac munjevitim pokretom ruke kao Bruce Lee hvata muhu u letu. Miša usisava i potom nemilosrdnošću Van Nistelroya otvara usisivač, vadi vrećicu sa zarobljenim protivnikom i stavlja je u zamrzivač na duboko smrzavanje, računajući da će, ako bude imao sreće, njegov Miki Maus, kao i tata Walt Disney, dočekati neka bolja vremena kada će ih odlediti. Nakon tog spektakularnog obračuna s mišem, pravi muškarac se udaljava s bojišta u tišini, praćen zadivljenim pogledima žena, koje konačno mogu odahnuti i nastaviti s tv-sapunjanjem. Unatoč činjenici da sve ostale uljeze nemilosrdno kažnjava, pravi muškarac nikada ne bi zgazio mrava, niti mu na bilo koji način ugrozio tjelesni integritet, premda mu se, u onoj priči o cvrčku i mravu, mrav prilično zamjerio. Bez obzira na to je li bogat ili siromašan, pravi muškarac se kloni žena kojima su jako važni novac i materijalne stvari. Dakle, kloni se većine žena. On zna da je opsjednutost novcem obilježje sirotinje. Kad ženska počne govoriti o lovi i autima, kao podlogu već čuje kako joj krulji želudac. Ako već sama nije sirotica koju od rođenja treniraju za lov na bogatog ženika, površnom analizom najbližih joj predaka, pravi muškarac nepogrešivo ustanovljava da je tu netko bio crna bijeda i da je taj atavistički, sirotinjski strah da se jednog dana ne umre od gladi i snažan impuls za pukim preživljavanjem u pripadnicama narednih generacija pervertirao u vlaženje na zlatnu karticu i skupi automobil. Ako mu se i dogodi da ga njuh prevari i da izađe s takvom ženskom, čim je detektira odvest će je negdje da se dobro naždere, odmah je otpratiti kući, zahvaliti joj i smjesta je izbrisati iz mobitela i pamćenja. Zaključujete da je pravi muškarac na neki, feministicama i vegetarijancima odbojan način - idealist. Na vijest o smrti najstarije žene na svijetu, Kineskinje koja je umrla u 128. godini života, pravi muškarac joj je odao poštovanje minutom šutnje, pomislivši koliko je samo gaća oprala u tom dugom životu. PRAVA ŽENA Prava žena se prepoznaje po jednoj jedinoj osobini: sviđa joj se pravi muškarac P3R1 |
30.05.2007., srijeda
Za sve ono koji imaju mračnu stranu... malo je podugi tekstić pa ako imate živaca...big kiss od ježičave
|
Djevojka i smrt Ustala sam danas, a nisam htjela ustati. Jučer navečer sam poželjela zaspati i više se nikad ne probuditi. Poželjela sam nestati. Nitko ne razumije bol koju osjećam svakodnevno, bol koja je neizdrživa. Bol zbog koje ne mogu razmišljati, zbog koje ne mogu biti normalna. Bol zbog koje ludim. Bol zbog koje želim umrijeti. Bol. Bol. Bol. Što više izgovaram tu riječ, sve više postajem svjesna da više ne mogu živjeti bez nje. Postala mi je gotovo prijatelj, saveznik u preživljavanju. Ona je tu da me podsjeti da nisam mrtva. Da postojim. ( Pitam se ponekad postoji li ovaj svijet uopće, ili samo sanjam. Ljudi hodaju oko mene, a nemaju lica, nemaju duše, ni srca. Njihove hladne riječi, pune sažaljenja i besmisleni razgovori probijaju moj pomno sagrađen oklop i bacaju me u još veći ponor. Svi žele nešto. Žele znati, žele me upoznati. Ne primjećuju da otkidaju komadić po komadić moga bića, bezobzirno trgaju od moga srca najslabije dijelove i tako uništavaju i sebe i mene. Pitam se... nije li vrijeme da konačno poslušam sebe? I ako je moja želja umrijeti, nemam li je pravo ostvariti? Jer život bi trebao biti dar. Moj život je dar??? Što je onda pakao, pitam se, ako je ovo život? Po kojem je to pravilu Bog birao križ kad je meni dodijelio ovaj? Na koji način bih ga ja trebala preživjeti? Dosta mi je toga da mi stalno govore koliko sam jaka, i koliko mi se dive, jer mene to ubija, te snage nema. Ta snaga koju svi vide ne postoji, to je zid sagrađen s namjerom da drži ljude daleko od mene. Sama dalje ne mogu, ali oko sebe ne vidim potporu, sve što vidim su hladna lica i tupi pogledi. U nebo više ne mogu gledati jer ne želim vjerovati da je Bog toliko okrutan. Radije vjerujem da ne postoji. Da, Bog je mrtav. Umro je onog dana kad sam prvi put bila dotaknuta onako kako nisam smjela biti. ) Ušla sam u autobus, a nisam htjela. Htjela sam ostati u krevetu i čitati. Pobjeći pomoću knjige negdje daleko, postati Clarissa Dalloway i kupovati cvijeće za prijam. (Mrzim čitati u autobusu. Uvijek mi se povraća. A uvijek se žalim kako ljudi premalo čitaju, iako imaju vremena dok se autobus vuče kroz gužvu, na primjer. I svaki put s entuzijazmom uzmem knjigu u ruke, i sa gađenjem ju spuštam kad mi se sadržaj doručka popenje u usta. Onda zurim u ljude na ulici. Povraća mi se i kad izađem iz autobusa. Najradije bi stala sa strane i izbacila sve iz sebe, cijeli doručak i još ponešto s njim. Na primjer, tišinu. Mrzim tišinu. Mrzim kad nema riječi koje bruje mojom glavom. I povratila bih ja negdje uz cestu, ali me sram. Da je bar ovaj svijet malo drukčiji, pa da me ne mora biti sram što povraćam uz cestu. Ali nije. Ljudi bi vjerojatno mislili da sam noć provela u pijančevanju ili da sam trudna. Pa ne povratim, jer mi je važno što prolaznici misle o meni. Umjesto toga progutam želučanu kiselinu što mi se nakupila u ustima i krenem dalje. ) Ušla sam i u tramvaj, a nisam htjela. Htjela sam ostati sjediti na klupi na stajalištu i gledati ljude. Htjela sam na nečijem licu pročitati razlog zbog kojeg bih trebala živjeti. ( U tramvaju mogu čitati. Ravnoteža mi je jača strana pa čitam stojećki. U jednoj ruci držim knjigu, u drugoj multivitminski sok, kupljen zato da isperem okus mučnine iz usta, i balansiram. Da tramvaj naglo zakoči, prolila bi sok bakici sa dvadeset i jednom vrečicom ravno na glavu. Na njezin sijedi razdjeljak. Nikako ne želim da mi se to dogodi, pa spremam sok u torbu i čvrsto grabim rukohvat. Tramvaj se kotrlja. Kad čitam, ne osjećam kiseli smrad staraca koji su preplavili sredstva javnog prijevoza. To osjetim kad dignem pogled s knjige, da se uvjerim da idem u pravom smjeru. Važno mi je da idem u pravom smjeru. Onda se osjećam sigurno. Tramvaj staje, otvaraju se vrata uz onaj tako iritantan zvuk, cin cin. Guram se kroz more vrečica s Dolca, proklinjem sve umirovljenike svijeta i ulazim u kolotečinu ulice. ) Izašla sam iz tramvaja, a nisam htjela. Htjela sam ostati u tramvaju i voziti se ukrug, kao prljavi pijanci koji su zaspali savladani alkoholom ( i težinom života, valjda ) , sve dok ih vozač, isfrustriran dosadnim poslom ( i životom, valjda ) ne izbaci na kraju smjene. ( Vučem se iza mlade mame sa kolicima i stosedamdeset i pet torbi sa potrebštinama za njenu bebu. Gura djetetu smokiće u usta i priča na mobitel. Opet mi se povraća. Mrzim smokiće. Prolazim pokraj izloga, čini mi se kao da ih ima na tisuće. Ponekad uhvatim svoj pogled u njima, kao u ogledalu. Ponekad vidim cijeli svoj lik. Jesam li to stvarno ja, pitam se. Može li netko izgledati tko strašno? Vidim čudovište koje ni tona make up- a ne može spasiti. Čujem zvukove prastarih harmonika na kojima prosjaci, i to djeca prosjaci, pokušavaju odsvirati nekoliko tonova i na taj način zaraditi milost prolaznika. Ulazim u sve veću gužvu i osjećam tuđe poglede kako gmižu po meni. Kao da je cijeli svijet stao i sve oči su uprte u mene. Poželim biti manja od makovog zrna. Poželim da sam nevidljiva. Poželim da me nema. ) Uspela sam se tim stepenicama, a nisam htjela. Htjela sam ostati u gužvi, opijena zvukovima i mirisima grada, zatvoriti oči i biti slobodna. Zamisliti da me netko grli, da me ljubi i da plače. Jer odlazim. Jer odlazim. Jer odlazim. Jeka u mojoj glavi nije jenjavala. Izašla sam na krov, a nisam htjela. Pogled se prostirao u nedogled. Kuće, oblaci, drveće, sunce. ( Šteta što je danas tako lijep dan. ) Stala sam na rub, a nisam htjela. Htjela sam zaboraviti zašto sam tu gdje jesam, zašto stojim na rubu, zašto se bojim sama sebe. Htjela sam iza svojih leđa osjetiti prisutnost svog anđela čuvara koji će me lagano pogurnuti, koji će mi reći da smijem umrijeti. Htjela sam da mi, kad budem tik do zemlje, posudi svoja krila da se mogu veličanstveno uzdignuti i odletjeti. Daleko odavde. ( Stvarno šteta što je ovako sunčano. ) Nisam skočila, a htjela sam. Htjela sam vidjeti koliko mogu izdržati, koliko boli mogu podnjeti, a da si ne oduzmem život. Zapravo, još me nije napustila sva nada, još sam bila voljna patiti, jer negdje u budućnosti, nekako, možda, stvarno možda i postoji vrijeme kad neću imati potrebu skočiti sa najviše zgrade u centru grada. Spustila sam se na ulicu, jer sam to htjela. Ljudi su i dalje prolazili, dan je i dalje bio sunčan, grad je i dalje bio bučan, smrdljiv i meni tako drag. Sve je bilo isto, osim mene. Jedan dio mene je ostao gore, na vrhu najviše zgrade u centru grada, zauvijek. Sljedeći put neću odustati, u to sam bila sigurna. Sljedeći put će biti kraj. ( Čekam autobus koji će me vratiti kući, u moj hladan privatan pakao, kako pjevaju Prljavci. Čitam. U romanu se radi o nekoj ludoj ženi, odnosno o ženi koju su drugi likovi u knjizi proglasili ludom, a ja osobno mislim da nije luda, nego samo tužna i izgubljena. Mislim da se čak i malo poistovjećujem s njom. Krajičkom oka primjećujem kako mi se s lijeve strane približava neka bakica. - Gospodična, kaže mi, - Mogu vas nešto pitati? - Naravno, odgovaram, iako imam neodoljivu potrebu praviti se da sam gluha. - Znate li vi kako se pravilno moli očenaš? ) Nakon tog sam se pitanja isključila, jer sam to htjela. Htjela sam razmišljati o ludoj Catherine iz romana ( čak se i zove kao i ja, samo na engleskom ) , a u razmišljanja mi je upadalo, tu i tamo, nepovezano razmišljanje sijede, bradate bakice. Kraljevstvo Božje će doći ubrzo, ali će u njega ići samo oni koji pravilno mole očenaš, treba čitati Bibliju, neki sudac je rekao da se na sveučilištima treba čitati Biblija. Nisam se ni snašla, a u ruke mi je uvalila časopis na čijoj je naslovnici bila fotografija neke mlade žene koja se moli. Imala je ogromne zlatne naušnice. Ugurala sam časopis u vrečicu i primjetila kako me neki gospodin sažaljeva pogledom jer se jehovka uživila u svoju misiju kojoj je glavni cilj preobratiti me na pravu vjeru, valjda. Htjela sam joj reći da smrdi, i da ne želim slušati te njezine idiotarije, ali nisam. Samo sam se nasmješila. Pokušavala sam odgonetnuti je li ta Catherine stvarno luda, ili sam ja luda, ili je luda bakica jehovka, ili smo sve tri lude. Tri lude babe na autobusnoj stanici. |
Da li se prepoznajete u ovom tekstu??? Ja da...
|
malo sam kopala i našla na ovak testić i jakoooooooooo mi se dopao: I opet sam kasnila. Dva puta u istom danu, jednom prije podne, a jednom navečer. U oba slučaja čekao me dragi i stiskao zube u nemogućnosti da mi strese psovku u lice. "Nisam namjerno, dogodilo se." klasični pokušaj opravdavanja, ali ne pali više. Mislim, nikad nije ni upalio za ozbiljno, nego su me ljudi gledali misleći kako sam dosadna sa svim tim ispranim frazama. Još je samo falilo da "ostavljam zadaću na klaviru ili mi pas pojede istu". Nepopravljiva sam! Ja mislim da krenemo istraživati da bi na svijetu više bilo kasnioca nego onih točnih. Nije ni čudo što dolaženje na vrijeme stavljaju kao vrlinu za dobijanje posla i slično. Vjerujem da bi znanstvenom analizom utvrdili da je to u krvi, urođena stvar, a ne bezobrazluk. Jer, ja se spremam sat unaprijed, tajming je savršen, ali... nemam pojma na koju fintu u zadnjih pet minuta sve ode k vragu? I onda trčanje, manipuliranje, zivkanje, dozivanje i dopisivanje u cilju opravdavanja i smekšavanja čekaoca. Nemoguć osjećaj. Adrenalin se diže kao u ekstremnom sportu, želudac stiže u grlo, a sva osjetila i extremiteti s njima, rade duplo brže no inače. Smišljam priču u glavi vrtim filmove, ma kompletnu istragu dok znojno furam ka cilju. Gledam sat,l gužvam podstavu džepa od jakne i uvijeki stalno u krug ista stvar. Možda sam predodređena da ljudi uče na mom primjeru? Tko će ga znat! Vjerojatno ću zauvijek ostati neshvaćena. Ili pak mogu kao i Oprah i ostali "genijalci" uzeti papir i olovku u ruke i sažeti bit kašnjenja! Pa kad sve drugo može biti profesija, onda i ja uspješno kasnim od 0-24 u životu. |
pitanje post
|
kada su jebene konzultacije za fuzik? PRCJDNČE - za petak - jel to ujutro ili popodne ???!!??? a za matematiku jel to bilo samo ovaj tjedan u pon lil će još kad biti ??!!?? P3R1 |
29.05.2007., utorak
OBAVJEST OPET
|
Rvacki pripreme u petak poslje velkog odmora pa do unedogled! za dalje ćemo "se dogovorit". rekla je da ćemo proć sva pitanja. ja eto nemrem jer idemo u rijeku, al ONO... za vas INFORMATIKA je pak utorkom 3. sat prije podne 4. sat poslije podne i JOŠ, ko može u petak opće ić u školu, informatika je ovaj tjedan iznimno petak 6. sat prema rasporedu 4. gimnazije, dakle počinje u 12.15 i traje do 13.05 ak niste skužili onda ste glupi. prcjdnk |
27.05.2007., nedjelja
:::::OBAVIJEST:::::::
|
Konzultacije za maturu iz matematike u ponedeljak 5., 6. i 7. sat! Rekla raska da nas ima 11, a valjda sad znate sami koji ste :) I molim neke dobre ljude koji imaju broj od bilokojeg cekača da i njima javi za sad ova obavjest... PLUS! Zrinka, Grgo, Jere, Krešo i Vuk- JMBG što prije! Dam vam raskin broj pa joj javite! Rasta  SORR PRECJEDNICE KAJ OVO STAVLJAM PRVO, AL MAKNEM KAD I AKO SE LJUDI POJAVE! |
Besmisleni post
|
mislim da bi bilo vrijeme da napravim post sa svim zaostalim sranjima i glupostima s mog mobitela, kolko god dalkeko seže memorije na mobu. vi jednostavno NEMATE izbora, nego to MORATE sve pogledat! iemo počet! evo da ti ga editiram po tvojoj zelji.nemam bas inspiracije al sam se ljepo nasmijala pa cu sam dodat neke gluposti(rasta) mene nema u ovom postuaaaaaa nema me nigdje kako si moooogaooo :((( se sječa ko kak se igyboy ozlijedio siroče jedno? jadan.jos su ga i dosli snimat.sjecate se kako smo besramno iskoristili hitnu za odlazak u gim?  baš ste krmad  ja nisam. al da jadni jakić, ja i on smo poslije simultano gledali njegovo bolničko zbrinjavanje na telki al su mu zamaglili facu pa se nije vidjelo njegovo lišce nego samo poveći nožni mišići...kak se zovu oni na butinama? e pe evo tvog posta jaki, mislim da je tu negdje i filmič dok ga tražim, razbijmo napetost u zraku s jednom od erotičnijih fotografija s mog moba:  roar haha što si falus ovdje zamišlja? da radi? hm? eo ga! joj, kak smo se svi briiiiinuliiii... ako izuzmeš neprestano kikotanje i cerek od posvuda... al ajd još uvijek imaš sve potrebne funkcije ruke. (to je desanka, jeli...?  )kaj sad da stavim... a niš, još jedna eksplicitna fotografija!  hm?? i još seksa!  AHA! o tom je kurčić maštao  ali bezobrazluk ne prestaje!  i opet!  to su dosad neviđene slike spavanja na satu! e da, od svih spavanja to na vjericu mi je bilo jedno od najljepsih. ali najvaznije od sveg ja da sam se naspavala i na ZADNJEM klepcovom satu! ehhh kaj bi dala da mog jos jednom grgo, najbolja poza! aaaaaaa neee. spavanja na satu. kako sam to voljela.to će mi najviše faliti.  to i trčanje u školu.nikadd više. nee nikadaa  al danas idem na blok klepčev sat i hihihi baš se veselim tome. al nije isto veeselit se tome je nekaka perverzn... mrzit taj sat i morat ga izdržavat snalazeći se kako najboljeznać je jedan od najboljih trenutaka mog školovanja. ne samo engleskog nego općenito. i ono kad moraš školu. aaaaa kako je OGAVNO što to volim sad. neču više nikad moći mrzit furat se u tu jebenu ludnicu. mislim hoću zbog mature i to.ali neće toviše nikad bit isto.a onda nakon mature neće bit nikak aaaaaahhhh. ovaj dio posta je inače nastao pod utjecajem neke tužne pjesme hladnog piva. neznam koje... završava nešto s kolegicama s posla  no nismo samo mi učenici mamurni jelte    (uvjek sam se pitala kaj joj je tocno kad dode takva?!) da i ja.i uvijek mi ju je bilo žao i drago u isto vrijeme jer nas onda nije pitala il bi djelila ocjenel. ali volim ju jer mi je dala 5  napetost razbijamo ekskluzivnom dokumentacijom grginog pothvata!  to ću i ja napravit!!!!!! išli smo svojedobno i kod anušičke na vicksu, a ovo je zaostali video dnevnik... hehe volim vas sječate se kad ste pjevali one neznam kakve ustašluke na satu HRVATSKOG jezika i onda je škarica ušla... al bez obzira na bezobrazluk, bili smo aktivni hahahhaha, ovo je ili iscenirano ili slikano na filozofiji  meni se to ne vidi, ne radi filmić i ide mi najetru kad god promjenim boju ovo sranje skače na početak AAAAAAAAAARGGGGGHHHHH I nemogu više jel moram na terapiju za gležanj  , budem poslije bokac.JAopa! osječam fotosešn!     UAU! moram smiriti atmosferu jedinstvenom fotografijom pauka na mom zastoru!  brzo dalje! sječa li se iko đima? đim... ili bar njegove okolice, jeli? još jedan video dnevnik uljeće sa sata kemije! nezaboravni su i trenuci malo prije nego je profa iz fizike ušla u razred... aaahh... ta vremena. sve se obilježilo svečanom predajom maturalnih još nam preostaje sam večera, a evo kak čemo izgleat u odijelu  al nesmijete vidjet jer će se pokvarit iznenadženje... jel rozo, jel rozo naravno, kurac je sviro dok je bilo đima ovo je ulomak sa nezaboravne vožnice u autu od anušičkinih staraca, kad smo svi išli na kockicu vozit da si bar vožnju snimio, bar natinu krešo je grgi ukro ženu i odnjeo je na vrh mosta dok su dvokrilci pucali po njemu, a on se mlatio po prsima aaaa..najjebenija slika ZEMa koju sam ikad vidjela! a trazila sam ju! jebeno!  IVAN PEJAK je uvijek nosio oružje na satu  koje je koristilo kad se maja razbahatila  ostat će nezaboravne i bezbrojne idiotske humoreske      sam sam uočio žaka u importaneu i prosvjedočio njegovoj debljini i rajskom glasu... kurac se uvijek volio skidat...  još jedna slika iz đimića  ko se sjeća ovog je faca sjećam se, sjećam se...popili smo litru u valjda 10min, necu nikad zaboravit kak me želudac bolio...i gužvu u ženskom veceu, a i ljepotu spavanja na predstavi!  to smo bili u pivnici malo prije majstora i margarite, svako kilu pive, koja se mučkala u našim stomacima tijekom predstave slijedi jedna od važnijih slika...  ko se ovog sjeća?  viš da nisam lago kad sam reko "E daj da te slikam za blog hahaha daj ajde haha!" eto... tu si... jej, kad se tog sjetim haha, onak citam-ima hmmm...leptira?lasica?vukova? da, jako sam bila spremna! i onda mi dode goranka na kraju-bravo, bas je bilo super  sjećate se i starog djedice koji je razvaljivo bubnjeve na onom koncertu king... opet seksi slika!  i još jedna!  to je kad je korman zalio kurca rakijom! bili smo i u lici... al nismo smjeli pit  ko je pio bio je kriminalan... grgo je tam trčo za guskama i neznam šta baš je smješno. kak ide s nogama i sve. haha. neznam zašto sam ovo baš išo postat, al opet je grgo na filmiču, tak da svi grgini fanovi i fanofke, morate ga pogledat. ovaj filmič je več na blogu, ali sam drzak, tak da ga pogleajte još jednom opet u đimu... ĐIIIIIIIM!!!!!!! tu se i igrao nekakaf nogomet, ak ikom išta znači... Kaj je to bilo? koji ste uopce bili sve skupa? i svi smo se uvijek voljeli poseksat na kraju... eto. to bi bio kraj ovog stvarno besmislenog posta. e čuete, fakat mi se nije dalo komentirat svaki faking film i sliku, tak da JEBENO SVI IDITE EDITAT TO, mislim ko ima shifru, SVI EDITAJTE DRUGOM BOJOM, i potpišite se. ak fakat bude pun kurac šarenog teksta od više ljudi ovo bi mogo bit naj post ikad! svako svoje mišljenje, dojam, pičke materine.. nemojte samo u komentare... komentari su za curice... izjebite ovaj post do kraja the president nije mi se sve dalo, kad dobim inspiracije dodam jos nes, al bi bila veca fora kad bi SVI nesto dodali! NA POSAO!(i nemojte se izivcirat kaj ga svaki put baci na pocetak...nije tak strasno  |
SRIJEDA ILI KAKO JE LJEPO BITI PIJAN
|
u veceu: bacite zadnji pogled na neke drage nam profesore: geografija: hrvatski: povijest: to je sve do norijade od mene, ako iko ima neke slike ili filmice nek ih objavi! Pozdrav! BTW, gore je objavljen post stoljeca i svi dodajte nes! SVI! |
26.05.2007., subota
GOTOVO JEEEE
|
Nema jos slika s norijade, a do tad- UTORAK: jozina zdravica!  jebate, brijem da sam tu bila u najgorem stanju...  pa malo plesa: i nakraju- najbolji filmic kojeg cete ikad vidjet na ovom blogu! ULTIMATIVNO! KUL! JEBENO! HAHA (grž nemoj me ubit )mjesto radnje: zaprude  izgled mjesta na kraju:  SLIJEDI NASTAVAK- SRIJEDA! Pozdrav! |
20.05.2007., nedjelja
 |
16.05.2007., srijeda
Poćešćeni ste prvim ugledom u...
izgled majci 4.a faking razredaaaaaa........ ak vam se slika ne sviđa onda odjebite u jebeni kurac jer sam ju radio dva i pol sata bez ikakve pišpiriš pauze. svoje pohvale, komplimente i prijedloge za eventualne modifikacije naslovite sa "oh, Vi požrtvovni Gospodine" prcjdnk! ps pol četri ujutro, a sutra UČ'T! sve sam zato što je julijana lijena, pa onda ja moram radit njen vražji artistički posao. dajte se derite malo na nju, molim vas... |
NIKO NIJE SPOSOBAN OBJAVIT NOVI POST
|
A DA NE GOVORIM DA NIKO NIJE SPOSOBAN NI NOVI KOMENTAR NAPISAT, NI GLASAT U ANKETI AAAAA, LJUDI! OŽIVITE! VESELITE SE! JOŠ MALO PA GOTOVO! evo iz moje arhive: grž i falus su skupa neki dan pokazali svoje iznimno znanje iz kemije( ajde bar su slike smjesne :))   i ova je jedna od boljih(nemam pojma kad, nemam pojma di)  i da, naravno, ovu nikad nebi izostavila : no vidis, precjednice, ti si spominjo da isto imas neke ovakve zaostatke, meni je za ovo trebalo tocno 2 min, ukljucujuci i prebacivanje snimki i aploadanje, pa zato, pozivam vas sve: OŽIVIMO BLOG! Rasta |
15.05.2007., utorak
Sa Eurovizije
|
Ako vas zanima malo parodije na pobjedničku pjesmu naših susjeda "Molitva" Marije Šerifović. Kliknite na link i pogledajte parodiju od "naše gore list" Marija Šerifović - "Molitva" P3R1 |
10.05.2007., četvrtak
PITANJCE
|
Nemojte da vas ovaj post omete u pisanju prijedloga za ljeto! nadam se da shvacate da su rezultati jako hitni, sto vise glasova, to pravednije! Pozdrav! |
08.05.2007., utorak
KRATKI ALI SLATKI POST
|
Nemam kaj puno za pisat, naime-približava nam se-ljeto. Sjećate se svih onih naših planova? E, pa, moramo se dogovorit di cemo, sta cemo, kada cemo i kolko para nam treba. Molim vas sve da u komentare napisete neke prijedloge, otprilike kad bi se islo i kolko para za to treba. Ili dodajte tu u post. Ovak, moja wiksa stoji tjedan poslje upisa na faks, naravno, sve se moze pomaknut, pare samo za prijevoz(eventualno) i hranu. Kolko se sjecam, neki od dodatnih planova su bili: Kutarevo, Zavižan, Hercegovina, Kornati, Amsterdam, Makedonija, nes po Hrvatskoj(to mi malo smrdi) i konacno- Interrail. S obzirom da je svaki plan prakticki dala jedna osoba, a ostale su se slozile, bilo bi ok kad bi svatko napiso za svoj plan kad, kako, kolko para i kolko dugo. I molim vas da komentare ne zatrpate svojim dojmovima, nego da se samo napise ovo osnovno, al ne da vas molim nego cu brisat. Znaci samo ono osnovno, moze i dodatni planovi, a za dojmove cemo otvorit novi post pa cemo se tamo konacno dogovorit. Valjda se kuzi kaj sam htjela rec  .S postovanjem , Rasta |
06.05.2007., nedjelja
JOŠ MALO OD ROŠTILJA
znači ovo je otprilike ono što smo donjeli(tj od sveg tog ono što je stalo u kadar): ljudi oko stola:   haha, pa malo tekile s grill umakom:   mi musave slavljenice:  roštilj izbliza:  svi oko roštilja:    i nakraju...VATRAAAAA!!!  i raspašoj, sve se pali, svi viču aaaaaaaa   i konačno je nastalo sambuce s nove nažalost, ostale slike na mom fotiću izgledaju ovako:  pa sam uploadala samo ove neke najbolje... plus malo smijeha za kraj (naravno, sami zakljucite ko pjeva, iako nije tesko )Pozdrav, Rasta! |
01.05.2007., utorak
ROOOOOŠTIIIIIIILJAAAAADAAAA
U povodu Anušičkinog rođendana koji je bio prije par tjedana i Natalijinog koji je bio jučer, okupili smo se mi jučer kako bi uz brdo hrane i pića obilježili ulazak naših dviju dobrih dragih djevojaka u svijet odraslih MI smo se sastojali od mnoštva ljudi, cura i dečkiju.bla bla. da skratim i pređem na bitno hrana. ČEVAPI!!!!!!!!!!!LJUDI MOJI. JA NISAM JELA TAK DOBRE ČEVAPE VEĆ ...UH. PREPREPREPREJEBENO. pa pljeskavice(isto jako dobre) pa ražnjići(malo žblj), kobase(dobre,dobre) i piletina koju nisu ljudi baš jeli jel ima više nije stalo  dadda. a bilo nas je možda i dvajstkuhari: Grž i Nikola i Bićba koji je poljevo meso pivom   ovo je roštilj  aha ne vidi se. ma vjerujte mi na riječ, stojimo na roštilju. nevjernici  al ok vidi se tu Nikola na djelu.. i Bićba kao nešto tu  uglavnom bilo je fino  i ne nismo sam ja i nat na slikama aha bajdvej ove slikice je aparatom pohvatala tamara.  to je ova kovrčava luđakinjadesno BOK TAAAMMYYY tenks na fotkama, ovo lijevo je Sanjicabu anušićka napravila post sa svojim fotkama jelda buš ok ajmo dalje pilo se fency šampanjac suvo bilo vino  hehe ma bio je i hektolitar pive, i vina, i tekila i sambuca još od nove. eeeeee jel ko snimiop kak pljujemo sambucu na vatru . to je bilo foraDečki su tukli Jozu, zločesti dečki zločesti, bad, bad.. .kaj ja??ma nisam mu ja skočila za vrat. ja ga branila..kak ne vidite to EKIPICA  FINO  EKSPERIMENT ili ili ( lili kobase ili krastavci/ bijele kineske rotkve)  MALO MANJE FINO  uglavnom onda je počeo raspašoj,  bacanje tanjura u vatru, vrečica, šmrkljavih maramica(ipak ne gore zelenim dimom )tikvica sa sirom, bijelih kineskih rotkvica ITD...kada li je netko primjetio kako dražesno privlačno izgleda voda. u bundeku. i kako bi bilo baš dobro da se skinemo  i uronimo  te je par nas došlo na istu ideju  aahahah. bilo je zakon, pravili smo se da plivamo i gnjurili. Zagnjurila sam babića i grgu hahaha, samo su se ostali koprcat ko nemoćne ribice. dobro ajd i oni su mene al to je manje važno. sexy squad je izvodio svoj uobičajeni šou (FREEEEAAAAAAKKYYY!!!)  ima i guzica al umorna sam. i to smo uostalom već vidli puno putapuno puno puta dečki zamislite sehehe...eksibicionisti no ok...onda šta dalje, aha. onda je postalo hladno. i skužili smo da smo mokrih dupeta na povjetarcu..  i pohvattali šta se pOvataTi da  i ogrnuli se time.. NE NISAM GOLA ISPOD!  nije ni ona  i onda smo se išli sušit u auto ..heheh....i tak bilo je fora. ekipica je još ostala popevati na klupicama uz pratnju pivica...i baš je bilo zakon...AHA... SAZNALI SMO POTRESNU ISTINU O NAŠEM PRIJATELJU GRŽU. hahahaha. ko je za ojavu fotke nek se izjasni jul |
