L*U*C*I*D*A I*N*T*E*R*V*A*L*L*A ili kako (ni)sam napokon pronasla svoje svijetlo u tami

srijeda, 17.11.2004.

...oci...

Danas je bio predivan dan.
Savrsen za pocetak neceg potpuno novog. Za moj prvi blog.:)

Na prozorima ostavljene otiske od nemarnog
brisanja stakla obasjavalo je sunce.
I nije me bilo sram...
Ta nisam ja kriva sto sam toga dana bila bezvoljna.
Danas vise nisam.
Uostalom,koga brigaju te sitne mrlje?
Prozori u moju dusu su kristalno cisti...
Oci su prozori duse? Ili ogledala?
U svakom slucaju,odlicno se osjecam...:)

Kisa je konstantno padala zadnjih dana. Konstantno. Neprekidno.
Po mojim prozorima. Prozorima duse i moje sobe.
Danas je bilo bolje...

Mozda se samo malo bojim.
Previse ocekujem. Ili premalo?
Mozda se samo bojim straha-samog...
Iskreno se nadam da me danasnje sunce prosvijetlilo... Trebalo bi mi to...

Ah, kako li je divan bio danasnji dan...
Zelim ga i vama... Odnosno, sad vec-ostatak dana...=))



Pjesma Dana: U2-It's a beautiful day


- 18:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se