L*U*C*I*D*A I*N*T*E*R*V*A*L*L*A ili kako (ni)sam napokon pronasla svoje svijetlo u tami

četvrtak, 18.11.2004.

...fear...

Spomenuh taj jedan strah.
Strah od neceg novog. Nepoznatog.
Nothing to fear but the fear itself?
Ja ne mogu. Nisam takva.
Bojim se svega-osim samog straha. Valjda...

Strah me jutrom krociti ulicom.
Strah me prijeci cestu. Cak i preko zebre.
Strah me uci u istu prostoriju. Biti svaki dan s istim ljudima.
Strah me pogleda.
Ili misljenja? Cijeg?
Svacijeg...
Strah me i dodira.

Bojim se novih stvari. Pocetaka. Ili kraja?
Strah zivi duboko u mojim kostima. Bez ikakve namjere za iseljenjem.
Bojim se stvari. Nezivih. Ili zivih? Nisam jos odlucila.

Bojim se voljeti svoje strahove. Ili samo taj jedan.
Mozda ih vec volim previse. Previse da bih dopustila da nestanu.
Bas pred mojim ocima. Je li briga za to potrebna?

Jednom sam doprla u korjen problema.
Jednom sam dokucila cemu sve to.
Ali,jos i dandanas nisam svjesna. Jednostavno ne mogu shvatiti.

Koliko god se trudila,svojim postupkom,misljenjem,korakom,RIJECIMA-negdje u podsvijesti znam da cu tamo negdje,jednog dana nekog povrijediti-OPET...

Zna li netko naziv za pojavu kad se bojis da ne slomis staklo srca necijeg;svojim postupkom losim? Kako li se to lijeci?

Pjesma Dana: Fear

....morning smiles
like the face of a newborn child
innocent unknowing
winter's end
promises of a long lost friend
speaks to me of comfort

but i fear
i have nothing to give
i have so much to lose
here in this lonely place
tangled up in our embrace
there's nothing i'd like
better than to fall
but i fear i have nothing to give

wind in time
rapes the flower trembling on the vine
nothing yields to shelter it
from above
they say temptation will destroy our love
i'll never let that happen

but i fear
i have nothing to give
i have so much to lose
here in this lonely place
tangled up in our embrace
ther's nothing i'd like
better than to fall
but i fear
i have nothing to give
i have so much to lose
i have nothing to give
we have so much to lose...

Sarah Mclachlan

- 18:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2004.

...oci...

Danas je bio predivan dan.
Savrsen za pocetak neceg potpuno novog. Za moj prvi blog.:)

Na prozorima ostavljene otiske od nemarnog
brisanja stakla obasjavalo je sunce.
I nije me bilo sram...
Ta nisam ja kriva sto sam toga dana bila bezvoljna.
Danas vise nisam.
Uostalom,koga brigaju te sitne mrlje?
Prozori u moju dusu su kristalno cisti...
Oci su prozori duse? Ili ogledala?
U svakom slucaju,odlicno se osjecam...:)

Kisa je konstantno padala zadnjih dana. Konstantno. Neprekidno.
Po mojim prozorima. Prozorima duse i moje sobe.
Danas je bilo bolje...

Mozda se samo malo bojim.
Previse ocekujem. Ili premalo?
Mozda se samo bojim straha-samog...
Iskreno se nadam da me danasnje sunce prosvijetlilo... Trebalo bi mi to...

Ah, kako li je divan bio danasnji dan...
Zelim ga i vama... Odnosno, sad vec-ostatak dana...=))



Pjesma Dana: U2-It's a beautiful day


- 18:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se