Fran i Ivor u akciji
petak, 30.09.2011.
Kratko u Poljskoj
|
Nešto sam se ulijenila u zadnje vrijeme oko pisanja bloga, čak toliko da sam u polušali rekla mužu kako će ovaj post biti bez riječi teksta, samo fotke, on mi naravno nije povjerovao, ali ipak mi se čini da nisam daleko od istine. :-) Prošli vikend sam provela 4 dana na stručnom putovanju sa ostalim radnim kolegama. Posjetili smo Rzeszów i Krakow u Poljskoj. Tri noći smo proveli u hotelu Grande u Rzeszówu, hotel je uistinu izvrstan, vrlo neobično uređen, svaka soba je drugačija, hrana maštovito poslužena i vrlo raznolikog i izuzetno kvalitetnog izbora, nekoliko sličica unutrašnjosti hotela.
Neka od kupatila sadrže čak i saunu
Drugo jutro je polazak bio već u 7 prema Krakovu, tamo smo se susreli s vodičem koji nas je provodao kroz dvorac na uzvisini pored rijeke Visle.
Poslije brzinskog obilaska dvorca smo se uputili prema glavnom trgu, najvećem u Europi,
Ušli smo i u gotičku Baziliku sv. Marije, oltar i sama crkva je stvarno nešto za pamćenje, preeedivno
Vrlo su interesenatni načini na koji ljudi pokušavaju zaraditi pokoju zlotu
Zadivljujeće je strpljenje ljudi u prometu. Razna prometala se kreću oko te stare jezgre, ali i ne samo tu. Mi smo se npr. provozali malim vlakićem prema židovskoj četvrti, ali puno je i kočija i nitko nikome ne trubi, svi strpljivo voze za tim kočijama. Obišli smo i ostatke geta iz 2. svjetskog rata te Schiendlerovu tvornicu
Točnije, samu tvornicu nismo obišli jer za to nismo imali vremena, tura traje oko dva sata, mi se na toj lokaciji zadržali 15-20 minuta i vidjeli tek dijelić koji se može vidjeti bez kupljene ulaznice. I još jedna Krakovska, da vidite kako su frcale fotke na sve strane
Sljedeće jutro u Rzeszówu, malo ležernije, polazak je bio tek u 9  Nakon stručnog dijela koji mi se također svidio, a ipak mu nije mjesto ovdje, ostatak popodneva je bio slobodan. Mnogi su ga iskoristili za shoping. Pošto su cijene skoro jednake našima ja sam kupila samo poklone, sebi ništa i onda šetnja po ovom prekrasnom gradiću (zapravo bilo je obrnuto, prvo šetnja, a kad je pao mrak dućani). Evo nekih detalja bez suvišnog teksta.
Glavni trg danju
i noću
4. dana je već bio povratak kući. Putovanje kratko, ali slatko. Nikad nisam bila u Poljskoj i premašila je sva moja očekivanja. Od divno uređenih okućnica, prostranih dvorišta, a svako kao iz nekog časopisa, preko uistinu izvrsne hrane do ljubaznih, kulturnih i vrijednih ljudi. Ako mi se ikako ukaže prilika, vratit ću se svakako tamo, vrijedilo bi jer koliko god smo puno toga vidjeli još je ostalo puno i propuštenog, ono za čim najviše žalim je rudnik soli, ali.... Kod kuće, preživjeli su bez mene, nije bilo nikakvih problema, djeca rastu, eto ipak mogu bez mame nekoliko dana. Ali kad su me vidjeli, to se ne da riječima opisati, koji su to bili osmjesi oduševljenja i sreće (obostrani). Ivor je zaključio da je sve bilo dobro, ali neka ipak ne idem više na put. |
- 21:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 20.09.2011.
Buran vikend
|
Naslov i ono što slijedi nema veze sa vikendom koji je nedavno prošao, nego onim prije. Ovaj vikend bi mogli nazvati miran vikend. U nedjelju smo bili svi četvero kod kuće sve do 16.30 sati, ne znam kad nam se to zadnji puta desilo i baš smo uživali, stvarno nam je trebalo malo odmora od svega. Vikend za mnoge započinje već petkom popodne, pa u skladu s tom terminologijom i naša priča kreće s petkom 09.09. I ove godine klinci nastavljaju s treninzima gimnastike, svaki u svom terminu, ali ovaj put smo dogovorili soluciju da si "uništimo" dva dana (utorak i petak) umjesto 4. Pa smo tako navedeni petak popodne započeli vožnjom Frana na gimnastiku od 17-18. Ivora smo odvezli na njegov trening od 19-20, a Fran i ja pravac u Zoo vrt na obilježavanje noći šišmiša. Ivica i Ivor su nam se pridružili poslije. Prvi utisci, manifestacija je bila stvarno ok, zgodno zamišljeno i provedeno, ali.... veliki ali, sve je pripremljeno za 50 do 100 dječice, a bilo je oko 1200 posjetitelja  (čula jutros na tv-u). Prošetali smo cijelim zoo vrtom stazama osvjetljenim bakljama. Odslušali prezentciju o šišmišima i pridružili se bogatoj i izvrsno zamišljenoj radionici.
Fran je odabrao da će već izrezane šišmiše ukrasiti sjemenkama
Velika fora su bili vampirski zubi
U isto vrijeme ispred prostorije u kojoj su organizirane radionice su odrasle poslužili prigodnim vampirskim pićem 
Pošto smo mi doslovno ušli među prvima, uspjeli smo dobiti i dvije maskice šišmiša koje još uvijek čuvamo. Na kraju svega su izabrani i najbolji uradci te nagrađena djeca, međutim to nikako nismo uspjeli dočekati, jednostavno smo morali izaći van da i druga djeca dođu bar malo unutra. Za ideju i trud čista desetka, ali bila je tolika gužva..... Očito je da naš grad vapi za takvim i sličnim zabavno-edukacijskim događajima za djecu, ali to jedna sasvim druga tema. Subota ujutro, moj školarac odspavao do 10 sati, brzo se on ufurao u đačke dane da jedva dočeka vikend da može odspavati koliko god želi  Nakon doručka uputili smo se na srednjiku, tamo se obilježavao hrvatski olimpijski dan, demonstracija mnogih sportova, otišli smo bodriti Dudu dok igra šah, ali su nas sprave za vježbanje usporile na tom putu
Nakon sat vremena smo krenuli dalje prema Tvrđi gdje se održavao nekakav sajam eko proizvoda: "Tradicija za budućnost". Mi smo vrlo rado iskoristili mogućnost vožnje starim fijakerom
Fotka slikana iz fijakera, crkva sv. Mihaela
U nedjelju smo bili na dječjoj misi za prvašiće. Bila sam vrlo ponosna na svoja dva malca. Fran je sav važan odmah po ulasku u crkvu bez da sam mu išta i rekla otišao među svoje nove prijatelje u prve redove. Ivor je stalno šetao od mene prema njemu i obrnuto. Jednu pjesmu su posebno otpjevali prvašići, naučili su je na vjeronauku, Ivor je tada sav važan stajao pored Frana i pokazivao rukicama sve isto kao i oni, bio mi je okrenut leđima pa ne znam da li je i koliko i sam pjevao. Pred kraj mise su svi prvašići stali u red, svećeniku su u mikrofon izgovorili svoje ime i dobili sličicu i posvećeni medaljon, svi prvašići i naravno Ivor s njima, uf, što je bio sladak onako ozbiljan kao ovi "veliki". Poslije crkve ravno u kino. Tamo smo se našli sa Andrijanom, ona ih je vodila na premijeru Kralja lavova. Odmah poslije crtića kući na gotov ručak na kojem nam se i baka pridružila. Usput da pohvalim mužića koji je bio kuhar tu nedjelju i napravio izvrstan lungić u lisnatom tijestu, bilo je dosovno za prste oblizat.  Nakon ručka odmah dalje, nema odmora, pravac Mađarska-Šikloš termalni bazeni, trebalo je iskoristiti to predivno vrijeme uz još prave ljetne temperature. Izletić smo završili sa velikom porcijom palačinki za svakoga. Malci su zaspali u autu na putu prema kući i nisu se više budili do jutra.... I za kraj nešto što nema veze s prošlim vikendom, ali ne mogu ne pohvaliti moga sinka. Pisali su prvi test i to iz matematike, moja pametnica je imala 12 bodova od 12, izvrstan početak  |
- 13:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 10.09.2011.
Prvi tjedan škole je iza nas :-)
|
Moj prvoškolarac je u ponedjeljak, 05.09. zavirio u novo veliko poglavlje svoga života, nitko ponosniji od mene. Naravno sve je bilo spremno, torba kupljena još početkom 7. mjeseca i prije odlaska na more, knjige zamotane... Ipak njih smo prvi dan ostavili kod kuće, ponijeli smo samo pernicu, papuče i crtančicu iako nam ništa od toga nije trebalo, ali nema veze kako prvi dan krenuti u školu, a bez torbe. Stigli smo već pred školu u 7.45, a trebali smo u 8.15, uplašen, a neće priznat... a nije ni meni bilo svejedno.
U holu su nas dočekali ravnatelj, pedagogica, dvije učiteljice i kontakt policajac. Svi su nam se kratko i jasno obratili, puni dobrodošlice. Tada je svaka učiteljica prozivala svoj razred, oni su stajali po dvoje jedan iza drugoga pa za njima u učionice. Moj miško je u 1.B, ima ih 11 curica i 11 dečkića, savršeno. Problemčić je što on baš nikoga ne zna, jer smo ga upisali u školi blizu naše kuće koju gradimo, da jednog dana ne mora mijenjati školu. Uglavnom, dok je njegova učiteljica Maja prozivala sva sam načulila uši da ga pogurnem na vrijeme i kažem da je sada on na redu. Ma sutra malo, dok sam ja skužila naše prezime, on je već bio na pola puta do nje, veliko moje. Nakon dječice u razred smo stigli i mi roditelji. Učiteljica im je pripremila na stolovima raspored sati i bedževe s imenom, imali su zadatak pronaći svoj bedž i sjesti na pravo mjesto, naravno da je taj zadačić Fran bez problema svladao. Iako, iskreno par curičkica je bilo toliko uplašeno da nisu uspjele pronaći svoja mjesta bez pomoći.
Mi smo čuli još osnovne informacije, upoznali nastavnicu engleskog, časnu sestru koja će im predavati vjeronauk i učiteljicu iz produženog boravka, a klinci su dobili poklone od HAK-a
Tada smo mi roditelji otišli, i ostavili klince prvi dan u njihovim školskim klupama. Vratili smo se u 10.30 i željno iščekivali, zanimali su me prvi dojmovi. Moj veliki je bio odmah prvi pored učiteljice.
Uslikali smo se u holu i pored slike koju je nacrtao kad smo bili na upisima
Pa još jedna ispred škole, ali ovaj puta svelikim osmjehom. Prvi dan je prošao fenomenalno, Fran je rekao da mu je učiteljica jako fora, zabavljali su se, fotkali i igrali.
Jasno, morali smo proslaviti i počastiti se za ovako uspješan početak, a to sam napravili u obližnjem McDrive-u.
I ostatak tjedan je prošao jednako optimistično i poletno. Iako su od utorka zaredale zadaće, ali smo to sve s lakoćom svladali. Odmah od utorka je ostajao na produženom boravku, gdje dobiju kuhani ručak i teoretski riješe zadaću iako se to nije još nijedan dan desilo, ali vidjet ćemo kako će sve funkcionirati kad se uhoda. U četvrtak je čak bio ljut na mene jer sam poslala tatu prerano po njega. Ja mislila da ne bude dijete odmah prvi tjedan sve do 15, 15.30 dolazili smo po njega i prije 14.00, ali to je bilo vrijeme kad taman kreću crtiću  Ništa, u petak smo prvi otišli po Ivora u vrtić, a po Frana stigli tek u 15.20, to mu je bilo po volji... |
