Lilypie Kids Birthday tickers
Lilypie Kids Birthday tickers








Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.

05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."

Fran i Ivor u akciji

srijeda, 31.08.2011.

Šetnja Hvarom - od svega po malo 2.dio

U prošlom postu, ako ste primijetili, nije bilo fotki samoga Hvara, pa to moram danas nadoknaditi :-) Već ne znam koju godinu zaredom obavezno odemo i do Hvarske tvrđave-Španjole i uvijek me iznova oduševi pogled s nje. Još početkom ljeta sam razmišljala kako bi ove godine mogli napraviti pauzu, ali zbog dragog nam gosta jasno da tu destinaciju nismo mogli zaobići.
Kao i prošlih godina Fran se počeo verati po stijenama na ulazu, razlika je što se ove godine popeo višlje. Tko zna možda i osvoji tvrđavu za koju godinu sretan


Poglde na paklene otoke i prije ulaska u tvrđavu



Još malo o onom gore spominjanom pogledu



Naša vesela ekipa


Stepenice koje vode prema prilično jezivom zatvoru


I posljednja iz tvrđave


Drugom pak prilikom smo se prošetali Hvarskom rivom. Ispred katedrale


Odmah kod Carpe Diem-a svake godine kupim lavandu u vrećicama, super miriši i onda to dijelim prijateljima po povratku umjesto razglednica, a i tetica koja prodaje je super uvijek dobijem i nešto gratis sretan Pa već kad smo tamo zastali, evo i jedne fotkice s pogledom na more... ovo jedno djetešce više je moja nećakinja Matea.


Pa onda to isto samo uz malu rotaciju svih prisutnih statista, a sve radi jahtice u pozadini, vidjela sam ju neki dan u Dnevniku, od neke face je, ali nisam zapamtila ime


Između tih posjeta Hvaru u goste su nam jedno popodne stigli dragi nam sugrađani.Pao je i jedan roštilj, ma jasno za nas slavonce većinom mesina, ali ipak smo na moru pa smo se potrudili, po onoj staroj:"Kad si u Rimu ponašaj se kao rimljanin"


Evo i kućica na drvetu, Fran je gore dovukao čak i stolice...


Poljednju ovogodišnju morsku večer smo naravno proveli u Strogrojskim uličicama.


Klince smo počastili tetovažom po izboru, a mene mužić prekrasnom kožnom narukvicom sa Swarovski kristalićima, predivna je


Toliko morskih fotki za ovu godinu...

- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2011.

Šetamo Hvarom- od svega po malo 1. dio

Iako smo kod kuće već dva tjedna, jučer sam se vratila na posao nakon godišnjeg koji mi je kao i uvijek proletio, još uvijek je toliko vruće, ne sjećam se takvih vrućina krajem 8. mjeseca stoga je današnja tema i te kako prikladna.
Prvo jedna dječja ispred naše kuće


Šetnja od naše kuće do trajektne luke je prekrasna uz more, savršena kad vrijeme i nije baš za kupanje (da tako je i bilo krajem 7. mjeseca). Ako se ima vremena obavezno se zaustavimo na jednoj od plaža da bismo malo popunili količinu kamenja u moru, tj. smanjili količinu istog na obali.



U samoj luci je posebno zanimljivo, često dočekujemo ili ispraćamo neki trajekt, a i kad njih nema proučavanje mora ispod nas je sasvim zadovoljavajuće interesantno. Naravno nakon svega se uvijek nagradimo i jednim sladoledom.


A nakon tako dobre šetnje nije nikakav problem lako zaspati.


U nekoliko navrata smo se provozali do Jelse. Tamo volimo sjesti u slastičarnu na početku rive, ima izvrsne kolače i sladoled.


Zainteresirale su nas inače mnogobrojne jahte na Hvaru, imamo puuuno slika ispred raznih, često smo "zurili" u njih i zamišljali što sve ima unutra. Posebno interesantne su nam bile i ove krstareće brodice.


Naišli smo na rivi i na dvije djevojke koje su izvodile čudesa sa štapovima, pa smo i mi dobili priliku okušati se u toj neobičnoj vještini i tek onda smo shvatili kako to uopće nije nimalo jednostavno kako izgleda. Marina je par puta i uspjela thumbup .


Jedno jako oblačno jutro smo prošetali po uskim i zanimljivim uličicama Staroga Grada. Obišli smo crkvicu sv. Ivana koja je zaštićeni spomenik kulture, ali zanimljivo nema niti jednog jedinog slova ni na crkvi ni oko crkve, po meni vrlo sramotno. Poslije sam tek saznala kako su uopće zove crkva i tražila osnovne podatke o njoj. Na sljedećim fotkama malo detalja iz crkve, mozaik iz ranokršćanske crkve



Zvona ne propuštamo isprobati


Nastavili smo prema obližnjem trgu Sv. Stjepana gdje je smještana župna crkva sv. Stjepana sagrađena u 17. stoljeću. Sagrađena je na mjestu crkve iz 9. stoljeća koja je sve do 12. st. bila prva hvarska katedrala.


Često mi padne na pamet kako je dobro što živimo u ravnoj Slavoniji, a ne u nekim brdima jer moj sin se u trenu u pomanjkanju boljeg počne verati i po kućama, doslovno. nono


Zvonik crkve je odvojen od same crkve, a lane su ga renovirali.


Predivnim uličicama prema rivi, točnije autu jer je nebo sve crnje i crnje...


Na uglu sa nekadašnjom glavnom ulicom "Sridnjom kolom" je kuća u kojoj je moja Nona provela dio djetinjstva, odavno je prodana tako su se klinci morali zadovoljiti samo virkanjem kroz ključanicu i mom opisu unutrašnjosti kuće.


Nekoliko detalja na trgu "Škor"



Prije pljuska do auta ipak nismo stigli, ali nema veze, smjestili smo se ispred natkrivenog Keruma i uživali u kiši


Ne znam baš da li to isto popodne ili neko drugo je ponovo malo zahladilo i paaaadalo, pa smo nakon šaha, raznih knjigica i igrica i ovako provodili vrijeme


Evo još dokaza da u mom sinu čuči neki opasan planinar, svašta je on smislio, a ostatak društva mu je i pomogao pa čak i neko za koga mislim da ih je trebao i spriječiti u tome, ali kad su se već tako dobro zabavljali, ovaj put sam odlučila pregristi jezik i ne glumiti babu rogu, nego uzeti aparat u ruke po onoj staroj, kad ne možeš protiv njih, pridruži im se. cerek




Nastavljam za koji dan.

- 21:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2011.

Humac i Grapčeva špilja

Ivica i ja smo prije već posjetili navedene destinacije i jako su nam se svidjele, lijepi izlet. Ove godine smo se ohrabrili povesti i kikiće do špilje, pretpostavljali smo da će im se to jako svidjeti. Put do špilje nismo pamtili kao nešto jako naporno, samo se sjećamo, pošto se radi o južnoj strani otoka, da je bilo jako vruće. Uf, alaj smo se prevarili.... Iskreno da smo imali pravilna sjećanja sigurno bi posjet toj ljepoti pričeko bar godinu dana, a možda i više. Dakle, ako ste na Hvaru, volite i stignete još nešto pogledati osim plaža svakako se pridružite ovom izletu, ali pod uvjetom da su vam djeca starija od 5 godina!

Svaki ponedjeljak, srijedu i subotu sastanak zainteresiranih izletnika je kod konobe Humac u 9 sati ujutro, udaljeno od Jelse u smjeru prema Sućurju nekih 15-tak minuta vožnje.


Vodič je stigao na vrijeme, ali ne baš i vlasnik konobe u kojoj su bili zaključani ključevi od špilje, ulaznice, prospekti... Dakle, u startu smo krenuli s više od 15 minuta zakašnjenja. Prvo stajalište nenaseljeno i polurazrušeno selo Humac na 350 metara nadmorske visine.

Humac je služilo je kao privremeno stanište mještana Vrisnika koji su u blizini imali svoje vinograde te su ovdje boravili kada bi ih dolazili obrađivati, a posebno u vrijeme berbe. Jednu od tih starih kamenih kuća smo pogledali i izunutra koja je uređena kao svojevrsni muzej s originalnim napravama koje su služile u izradi vina.


Svoje mjesto u Humcu je našla i mala crkvica sv. Ivana i Pavla u kojoj se samo jednom godišnje (26.06) održavaju misna slavlja i fešta se cijeli dan. Nismo propustili priliku glumiti crkvene zvonare


Nakon crkve po kaldrmi pravac prema špilji, međutim.... vodič nam se jako zamjerio već u startu. Maltene smo tek izašli na tu cestitcu, a oni već svi zbrisali kao na maratonu. Vidio je da imamo malo dijete, naplatio mu je kartu, ali se ponašao kao da ga nema puknucu Ali, čak nije stvar ni u djetutu i bez njega bi bili zadnji, jedina je razlika što bi ga bez Ivora možda uspjeli trčeći stići. Naime, uz stazu su ogromne, predivne kupine, jasno da smo ih malo zastali porbati, pa odslikat koju fotku i dok smo se okrenuli nigdje nikoga...


Sjećam se da to ne mora biti tako jer prije koju godinu je očito bio drugi vodič, sjećam se da smo se baš dobro najeli kupina, puno fotkali usput, on je svaki čas zastajkivao i objašnjavao nam štošta o Hvarskom bilju.... a od ovoga ništa. Do špilje više niti jedne fotke, jer smo jurcali... A Ivor, njemu je to sve ipak bilo preteško, ona cesta se pretvorila u usku stazicu na kojoj ga nisam mogla nositi jer bi udarao u nisko granje, a toliko je bilo usko da nismo mogli ići jedno pored drugog, nego sam ga doslovno za rukicu vukla za sobom i zapričavala ga da što manje kuka. A putu nikad kraja, sto put sam pomislila kako nam to nije bila pametna odluka, ali ajde motivirala sam ga šećerom na kraju-špiljom.
I eto nas tik pred ulazom, strmina, Ivica i ja smo ga dodavali jedno drugome kao mali paketić jer se nismo mogli spuštati s njim (a i iz prethodong posta je poznato da ja nisam imala niti prikladu obuću, što nije nimalo olakšalo situaciju)


I konačno cilj našeg malog izleta sretan


Grabčeva špilja, na wikipediji piše da se nalazi na 239 metara nadmorske visine na teško pristupačnom terenu, e da sam to ranije pročitala rofl Špilja je proglašena spomenikom prirode zbog svog arheološkog značaja. U njoj su nađeni ostaci kultnih obreda iz mlađeg kamenog doba, 5000 - 4000 god. pr. Krista, i jedno je od najstarijih nalazišta na Jadranu i Mediteranu. Unutrašnjost mi je predivna, naravno obiluje stalaktitima i stalagnitima





Fran je naravno bio oduševljen, lampom na mobitelu je istraživao mračne kutke i tražio šišmiše, za to vrijeme očito premorenom Ivoru, špilja se na kraju uopće nije svidjela, čak se uplašio mraka, a vrhunac je bio kad mu je kapnulo na glavicu pa je tek što smo ušli htio van. Marina se javila kao dobrovoljka da ga pripazi blizu ulaza jer očito ni njoj baš nije pasao mrak, a čini mi se ni priča o postojanju šišmiša u špilji



Ivica je zamjenio ubrzo Marinu, pa smo nas troje zadnji razgledavali špilju, jer kako smo tek posljednji došli bio je red da posljednji i odemo belj, ajd vodič je bar pristojan pa nas nije požurivao.
Nema drugog puta pa od kuda smo došli moramo se i vratiti


U povratku se više nismo žurili, fotkali smo predivan pogled na otvoreno more prema Italiji,


U dijelu bez granja je Ivor malo došao na svoje (doslovno :-))


Nekoliko puta smo sjeli u hladu i odmorili, pojeli čak i koji keksić za oporavak energije



Čak smo i zrikavce tražili, probajte i vi


Na cesti prema Humcu, Ivica, Marina i Fran su još produžili i na uzvisinu nekog brdašca prema teleskopu, ali smo Ivor i ja taj dio ipak preskočili. Na zidiću blizu auta čekamo preostali dio ekipe.


Ali, nismo sami u društvu smo dva fina gospodina.



Iznenađujuće kratko smo ih čekali i brzo smo svi ponovo bili tamo odakle smo krenuli, konobe Humac i njezinom dvorištu



s pogledom na sjever, točnije Brač


Iako je post dugačak, ali još jedna krtka zgoda s istog izleta. Prije ulaska u auto smo morali još pomaziti onog finog gospodina magarca, okrenuli mu mi leđa bez riječi i odosmo, a on počeo ispuštati čudne zvukove kao da nas zove (pri tome ne mislim na glasno njištanje). Ajd, vratili se mi, opet smo ga pomazili i ponovo bez nekih velikih riječi prema autu i opet poziv za nama, čak bi rekla odlučniji. Mi i ovo nanovo, ne možemo ostaviti tužnu životinju za nama. Ali, ovaj put sam mu na kraju lijepo rekla: "Nemoj nas sad ponovo zvati jer stvarno moramo ići, bok.." I on se na to lijepo okrene i ode svatko na svoju stranu.....

- 23:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2011.

Križ na Glavici

Na Hvar, u Stari Grad smo stigli još u nedjelju, 17.07. Par dana je bilo lijepo vrijeme, pa zaredalo skoro 10-tak dana oblaka i kiše. Ali, nije nam to omelo uživanje i odmor, svejedno smo se kupali kad god smo uspjeli, naigrali smo se društvenih igara (neki su time bili više oduševljeni, neki manje :-)) i skitali smo gdje smo stigli.
Jedno popodne smo se popeli na vrh malog uzvišenja Glavicu, pored Stari Grada.
U akciju smo krenuli nas četvero, Dudo (moj tata) i 11-godišnja Marina (kćerka naših dragih prijatelja koja je došla s nama na more) svi u prikladnoj obući, patikama osim mene koja to ne nosim na more. rolleyes


Ivor taj dan nije odspavao popodne i bili smo spremni nositi ga, ali sve nas je jako ugodno iznenadio, naime istina Ivica ga je nešto nosio, ali stvarno vrlo malo, ostalo je ravnopravno s nama sam svladao.



Usput se pruža već super pogled na Stari Grad.


Na vrhu Glavica na visini od 111m se nalazi kapelica, mislili smo da je zaključana, ali ipak smo se prevarili, samo je zatvoreno uz pisanu zamolbu da ponovo svako za sobom zatvori.


Unutra smo sve pomno razgledali,kupili jednu knjigu o križu i upisali se u knjigu gostiju



Evo i križa koji je prvi puta tamo podignut 1900, pa srušen 1943 i današnji je podignut 1999.


S vrha se pruža fantastičan pogled na Stargi Grad, cijeli zaljev, Brač..pa sve do kopna, na Starogradsko polje koje je od 2008 pod zaštitom UNESCO-a.



Ovdje je i naša kućica




Jedna grupna, pogodite tko je slikao :-)


Pronašli smo i jednog zrikavca


dočekali smo na vrhu i prekrasan zalazak sunca


- 00:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Opis bloga
obitelj, zapravo klinci





Get your own Poll!










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se