Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 31.07.2011.
Krapinski muzej
|
U prethodnom postu sam započela s opisom četverodnevnog izleta po Zagorju i široj okolici. Nakon Trakošćana smo se uputili prema Krapini u muzej Krapinskih neandertalaca.
Muzej je izvrtsan, interaktivnosti o kojoj sam puno čitala ima, ni blizu zapadnjačkim muzejima, ali puuuno više nego u svim našim preostalim muzejima. Muzej zapravo nije velik, uz malu djecu koja nisu u stanju još podnijeti sva detaljna iščitavanja, muzej se relativno brzo prođe. Unaprijed sam bila poznata s tom činjenicom pa se nisam razočarala. Unutar muzeja nije dozvoljeno fotografiranje. Stoga jedna fotka uhvaćena na izlazu iz muzeja.
Na putu prema samom nalazištu Krapinskog pračovjeka.
U kontaktu s prošlošću
Večeru smo dogovorili u Staroj vodenici u Klanjcu, pun pogodak. Čekajući večeru klinci su uživali u velikom dvorištu hraneći životinje.
Očekivano, postoje i razne sprave za igru.
Klopa je bila izvrstna, u velikim količinama i vrlo prihvatljive cijene, svakako preporučam.
Žao nam je jedino što nismo mogli tamo prespavati jer su bili zauzeti. Mi smo rezervirali malu kućicu u Velikom Trgovišću.
Jako nam se svidjelo, mir, tišina, sve je zgodno uruđeno, čisto. Ujutro, prognoza baš nije bila najbolja, a nama se nije žurilo pa smo uživali u dvorištu. Igrala sam s Franom bangminton i već ga je stvarno dobro svladao, poslužili smo se i kruškama iz održavanog voćnjaka.
Put smo nastavili prema Kumrovcu. Sljedeći dan smo u proveli u Liki, samo na žalost slike s tog dijela izleta nećete još skoro vidjeti jer su mi na Hvaru nedostupne, znači sve do povrtka kući. Ali, nema veze, u sljedećem javljanju će biti fotke s Hvara gdje smo sada. :-) |
- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 21.07.2011.
U posjet rodbini + Trakošćan
Skoro prođe mjesec dana od predivnog četverodnevnog izleta, a slika evo tek sad, bolje ikad nego nikad.  U srijedu ujutro, 22.06. ne baš rano, naspavani smo krenuli na put prema Kotoribi. Teta Mara nas je čekala s gotovim ručkom i već postavljenim stolom. Nakon ručka Ivica je drijemnuo, a mi smo obilazili njezino imanje:
Franu se jako svidjelo skrivati se među kukuruzom, Ivor naravno nije ni pokušao.
Zatim smo se igrali s Buckom
Fran je učio igrati bangminton
To popodne smo posjetili rodbine u još dvije kuće. Spavali smo kod tete Mare, a u četvrtak ujutro nakon što smo ispratili tijelovsku procesiju smo se uputili prema dvorcu Trakošćan.
Ako vam se uobičajna staza učini napornom i preudagčkom probajte i ovako do dvorca:
Ovako to otprilike izgleda kad obojica imaju puno toga reći, naravno u isto vrijeme
Fran je kao i najčešće nezaustavljiv u svojim tumačenjima i ispitivanjima, a ovo je prvi pogled prema jezeru iz dvorca.
Ponovo ne možemo proći bez hvatanja guštera
Pogled s jedne od tasrasi dvorca na suprotnu stranu od jezera
U unutrašnjosti dvorca je zabranjeno slikanje, stoga samo još jedna fotka na izlasku
Dvorac je predivan, klincima je bilo super zanimljivo, i sav onaj silan uspon nikakv problem, mogli ste već vidjeti iz priloženog gore :-) čak ni Ivora nismo morali nosati. Dakako, tražio je on to, a uostalom kao i uvijek, ali popustiti moramo kad ocjenimo situaciju stvrano kritičnom i dijete preumornim što ovaj put nije bio slučaj. Ali sam dvorac je tek pola ove lijepe priče. Pravac prema jezeru,netko stazom, a netko i ne
Ručali smo u restorančiću na splavi na jezeru.
Izbor klope je vrlo sužen, samo roštilj, cijene ok, ali ukusom stvarno ništa naročito, međutim da idemo ponovo u Trakošćan ne bih propustila ponoviti tamo ručak prvenstveno radi nezamjenjivog ugođaja. Ivor je jedva dočekao ovako toplo vrijeme da smije jesti sladoled jer je cijelu zimu mišek ispitivao kad će moći jesti sladoled. Sad kad konačno smije nije mu nikakav problem da si ga sam i kupi.
Iznajmili smo pedalinu, vozači su bili, naravno, Fran i Ivica, a malom mišu smo stavili plivice na ruke, srećom smo ih imali u autu jer svuda kud putujemo nosimo i torbu spremnu za kupanje, nek se nađe za ono nikad se ne zna, mi smo spremni na sve :-) Bez njih ga se nikako ne bi usudila voziti na pedalini, iako sam vidjela roditelje s tako malo kikićima bez ikakve zaštite 
Evo nekoliko fotki same prirode koja nas je ostavila bez daha.
Bilo nam je predivno, ali imali smo još preodređenih destinacija za taj dan pa smo se oko 15 sati uputili dalje prema Krapini, ali o tome uskoro. Sada trenutno smo već na Hvaru pa svima koji nas čitaju šaljemo morske pozdrave  |
- 22:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 10.07.2011.
Tvrđava svetog Mihovila
|
Prije nego li se dotaknem teme naslova, moram prvo čestitati 2. rođendan jednoj maloj slatkici Lani kod koje smo se danas lijepo proveli :-) U prošlom postu sam pisala da smo početkom 6. mjeseca bili u Šibeniku i obećala sam još jedan post o toj temi... Posjetili smo tvrđavu sv. Mihovila koja se nalazi u samom Šibeniku, njegovom najstarijem dijelu, na brežuljku 70- tak metara iznad mora, i odakle je predivan pogledan. Arheolozi su utvrdili da se na tom potvrđuju živjelo i u pretpovijesno vrijeme te u antici. Ulaznica u tvrđavu se naplaćuje, a mi smo se našalili da su to mogli i dolje negdje napisati, a ne tek dok smo se popeli pa nam sad žao odustati Fotka na platou prije samog ulaska u Tvrđavu:
Naravno da ima još stepenica
S pogledom na grad i Šibensku katerdalu
Ivor u zagrljaju svoje tetke Andrijane (moje seke)
Pogled s jednog dijela tvrđave na onaj ispod i djelomično i na susjedno groblje.
Pa opet malo prema gradu:
Na zidinama, sestrinski zagrljaj
Malo se zezamo
More...
Ponovo još jedna fotka iz ptičje perspektive
Kroz vrata do izlaza
Ivoe je većinu vremena svaki čas zastajkivao i vadio kamenčiće iz sandale pa je obilazak trajao i trajao, baš smo uživali.
|
- 23:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 05.07.2011.
Ponovo igre u Šibeniku
|
Od 08.-12.06 smo se proveli u hotelu "Juri" u "Solarisu" u Šibeniku na 13. sindikalnim sportskim igrama . Mi to rijetko kada propuštamo (čini mi se samo kada sam pisala magistarski rad), a Fran ni Ivor nisu propustile niti jedne :-) U Šibeniku smo drugu godinu zaredom, i lane smo bili tamo. Ove godine smo bili vrijedniji u polasku jer je Ivica već u 11 sati imao nešto dogovoreno u Zagrebu. Ponovo nismo propustili ni McD u Zagrebu. Razmišljala sam, razmišljala... što ćemo i gdje dok čekamo Ivicu. Ne biste nikada pogodili koju smo odluku donijeli- željeznički kolodvor! Fran se prvo malo ljutio jer je on naravno htio odmah u McD, ali ipak je 10.30 malo prerano. Međutim, po dolasku na koldvor sva ljutnja je nestala. Nama je više od sat vremena proletjelo, šetali smo od perona do perona, dočekivali i ispraćali vlakove, promatrali kako se prestrojavaju, kako jedna lokomotiva stalno dovlači i odvlači vagone. Čak smo proučili i kako izgledaju spavaća kola, stara lokomotiva, uočili razlike u vrstama vlakova, iščuđavali se kako su vagoni međusobno spojeni.... Ivoru ni nakon sat vremena nije bilo dosta, jedva smo ga nagovorili da pozdravimo vlakove i idemo dalje, pogodite gdje? Sljedeća pauza je bila na stajalištu s restoranom Macola gdje smo zapravo i ručali, klopa je ukusna i cijene su povoljne. Tu smo počeli i fotkati. Da li je to pravi medvjed, a odakle im, kako su ga napravili takvog? ....pitanjima nikad kraja
Znatiželjno moje je sve isprobao, naravno uz pravu priču koje se sjećam iz Rima gdje je ovakav original.
A sljedeća fotka je samo šala, skrećem pozornost na papir na drvetu (šteša što su sjedili na klupčici za slikanje, a ne klečali jer ovako se ne vidi Ivor koji je bio zajedno s Franom)
Po dolasku smo nakon pronalaska sobe odmah odjurili na plažu koja je za razliku od prošle godine pješčana, super za klince. Fran se odmah i kupao, dosta je plivao, ali i stalno govorio kako mu je hladno. Čini se da mu je stvarno i bilo hladno more jer se sljedeće dane više nije htio kupati. Ja sam se ohrabrila zadnji dan, i da i meni smrzavici je također bilo hladno, ali kad mi je toliko dugo trebalo da uđem, nisam uopće brzo izašla.
Pijesak je bio nepresušni izvor zabave
Posljednji dan su čak iskopali bazene s morkom vodom :-)
Drugi dan poslije ručka su klinci odmarali uz crtić
Na žalost, preostale dane je Ivor preskako ručak jer je nakon plaže bio toliko umoran da bi ga već poluzaspalog na brzinu otuširala i on bi zaspao u minuti, ali zato je za večerom nadoknadio :-) Ni ove godine nismo propustili vožnju vlakićem, Ivor je pored moje seke koja je uživala s nama
Ove godine smo stigli čak dva puta se provozati do samog Šibenika, jednom na slodoled, a drugi put u obilazak tvrđave, ali o tome više u sljedećem postu. Ni ovog puta se nismo vratili bez medalje, Ivica je sa svojom ekipom osvojio srebro u košarci!!! |
