Lilypie Kids Birthday tickers
Lilypie Kids Birthday tickers








Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.

05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."

Fran i Ivor u akciji

utorak, 31.05.2011.

Mala olimpijada!

U srijedu, 25.05. prekrasan sunčan dan. Na nogometnom igralištu pokraj Drave održala se mala olimpijada povodom dana sporta, sudjelovalu se ekpie 10 vrtića. Naši "Šareni" kao najstarija vrtićka grupa uputila se pješke u punom sastavu, neki su bili igrači, a ostali glasni navijači.
Mi smo se preobukli i spremni smo, neka trke počnu!


Klinci su se takmičili u četiri ekipne discipline. Moj veliki sinak je sudjelovao u dvije.
Druga po redu, a njegova prva je bila prilično teška, "Šarene loptice". Ekipa se sastojala od dva člana. Franov zadatak je bio da nosi loptice jednu po jednu od jedne korpice do druge i pri tome skače iz obruča u obruč, bilo ih je tri. Možda ne zvuči teško, ali utrka je trajala minut i po, i djeci je to prilično teško.
Prije starta:




Uspio je prenijeti 9 loptica što je bilo dovoljno za zlatnu medalju. Na probama je bilo uvijek 10, pa čak nekad i 11. Ovaj put mu je falila doslovno sekunda da stavi 10. lopticu pa su s još jednom ekipom dijelili 1. mjesto, koji nisu bili ni blizu ostavljanja 10. loptice. Ali, pošto se gledao isključivo broj loptica u košari, to je to.

Na postolju:


Zlatni par:


U sljedećoj disciplini se ekipa sastojala od 5 članova koji su pretrčavali zadanu dionicu s vrećama pjeska na glavi. Ovo je Fran odmarao i navijao za svoje prijatelje. A sljedeća fotka je iz vrtića, sa treninga. Tamo su marljivo svi sve vježbali, pa su najbrži izabrani u ekipe.


A u zadnjoj disciplini "Crvene vezice" evo opet i Frana u peteročlanoj ekipi. Cilj je bio zavezati što više vezica na štap, nakon što svaki član pretrči 20-tak metara, zaveže i vrati se nazad, tek onda trči sljedeći.


I zar sumnjate, naši su opet bili prvi sa svezanih 6 vezica u minut i po. Jupi, trk na postolje.


Priča slična kao i u prethodno opisanoj igri, još su dvije ekipe dijelile prvo mjesto, iako su naši ostavili obje ekipe daleko iza sebe, ali to nije bilo bitno nego samo broj svezanih vrpca. Ma mislim da je to i ok, ovako je više djeco bilo sretno i ponosno! sretan


Važno je sudjelovati, ali ako uz to još i medalje osvojite nitko sretniji. Naši "Šareni" su bili super, najbolji, od četiri discipline, tri zlatne medalje i jedna srebrna!!! Jedno veliko bravo posebno za tete koje su ih super uvježbale! wave

- 22:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 21.05.2011.

"Zlatovez"

Prvo nešto što nema veze sa samim naslovom. wink
Danas smo klinci i ja sami otišli na bazene, bez Ivice, prvi puta (on je bio na nogometu). Bili su savršeno dobri, Fran je već stvarno veliki dečko, pomagao je Ivoru sve, nisam mu morala ni reći.... Razlog odlaska je bio dogovor od prije par dana sa mamom njegovog vrtićkog prijatelja. Oni su došli u punom sastavu: mama, tata, Franov prijatelj i njegov mlađi brat. Super smo se proveli, klinci naigrali, naplivali, mame se napričale. Zaključak: morat ćemo to opet ponoviti.

Početkom 5. mjeseca se u izložbenoj dvorani Waldinger održavala izložba likovnih radova djece predškolske dobi. Zapravo se komisiji pošalje veliki broj dječjih radova iz svih vrtića na području grada, a oni izaberu one koje idu na izložbu.
I Franov rad je odabran sretan
Ja sam bila oduševljena (i ne samo njegovim uratkom), koliko samo detalja na njegovoj slici, koliko je to zahtjevalo strpljenja..., ali ja sam ipak ponosna mama, a vi procijenite sami.


Pa malo poziranja ispod slike


Još jednom, ali iz druge perspektive


Muški dio ekipe nije imao previše strpljenja baš za velika i detaljna razgledanja, pa su oni otišli, ali ja sam bila dosljedna.Kad sam ih na kraju otišla potražiti, oni me fotkali na prepad wink



P.S. stigla sam do okruglog 100-tog posta

- 21:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 13.05.2011.

Ivorova prva biciklijada i nogometni turnir

U vrtiću se i ove godine već tradicionalno u svibnju održala biciklijada kroz dva dana. Fran je do sada svaki puta sudjelovao, vidite prošlogodišnji izvještaj. I uvijek sam nekako uspjevala doći bodriti svoga miška. Ove godine, u ponedjeljak, 09.05. su oba malca imala nastup, ali na žalost nisam nikako uspjela reorganizirati posao pa sam propustila u živo popratiti Ivorovu prvu biciklijadu. no Ali evo što je Ivica zabilježio fotoaparatom.
Prva fotka je od par dana ranije, presvlačenje na dolasku u vrtić


Iz atrija sam pokupio svoj biciklić i spreman za utrku


Pa jedno poziranje s bakom na startnoj liniji


Evo i šarenih, najstarija grupa


I već iskusni vozač je spreman


I utrka neka počne


Sjećam se da je Fran svoju prvu utrku odvozio plačući, bilo mu je previše ljudi, strah svega toga. Kod Ivora nije bilo takvih problema, odmah je sav ponosan jurnuo. A tek je nedavno zapravo svladao vožnju. Naime, Franov bicikl je vozio tako da je okretao pedale samo do pola, pa je izgledalo kao da pumpa. Međutim, donijeli smo mu stari Matein bicikl, i ovaj je izgleda lakši jer njega odmah vozi kao pravi.


I Ivica je morao žuriti na sastanak, a zaboravio je baki ostaviti fotić te nemamo fotke ovogodišnje Franove vožnje.
U utorak, 10.05. popodne u 17 sati se održavao nogometni turnir u organizaciji vrtića očevi i sinovi. I mi smo imali jedan par: tata i Fran, istina i Ivor je htio igrati iako iz tih najmanjih grupa nije bilo prijavljenih. Ukupno se prijavilo 20-tak parova, tj. 4 velike ekipe. Mjesto radnje ledina pokraj vrtića. Vrijeme predivno, a djece kao u priči.


Mali nogometaši čekajući svoj red



Za to vrijeme Ivoru nije bilo dosadno, vijao se s Mateom iz Franove grupe.


Fran na djelu. Usput budi rečeno, očevi su većinom stajali u terenu mislim da bi bilo puno življe da su igrale mame ;-)


Ha, i ja sam se dočepao konačno lopte


U prvoj utakmici rezultat 0:0 odlučuju penali, priprema, pozor, goooool


Nebitno, ali da dodam da su u drugoj utakmici izgubili na penale.
Nakon lijepo provedenih sat vremena ostali smo se šetati po naselju. Fran vidno odrasta. Vozio se biciklima sa svojim prijateljem Mateom i to svuda okolo BEZ NAS, sam. Došao je samo zatražiti novce jer je ožednio, te je potpuno sam u dućanu kupio dvije boce vode, jednu za sebe drugu za svog prijatelja. Nakon toga je Mateo kupio šećernu vatu koju su zajedno podijelili uz riječi Fran je meni kupio vode, a ja sam njemu ovo.




- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.05.2011.

Medalja oko vrata

Prošli tjedan smo bili žestoki navijači.
Znala sam da Fran u vrtiću ide na košarkaše, čak je spominjao i neko natjecanje, iako smo mi to čuli dok je pričao Domagoju o tome. rolleyes Poslije Uskrsa je bio nešto malo bolešljiv pa nije išao u vrtić, ali odvevši Ivora čuli smo da je sutra međuvrtićko natjecanje u košarci. Ma, mislim... Fran je stvarno bio zdrav cijele godine, kuc, kuc, kuc... Jedina dva puta kad se on razboli je onda kad bi trebao ići na neko sportsko natjecanje kao predstavnik vrtića, kao zimus na klizanje. Ovo mi je čak bilo manje žao da propusti jer klizanje je bilo broj jedan... Međutim, klinci su, njegova ekipa, taj prvi izlučni dan rasturili, pobijedili s 20:0 i zove teta da nam kaže, ako ikako može samo neka ga dovedemo drugi dan natjecanja. I pošto je to ipak bila neka kratka viroza, eto nas.
Ekipa od 10 malaca ulazi u kombi koji ih vozi do dvorane, naravno da su i transparenti tu.


Zlatna rezerva,


U pauzi između dvije utakmice, prvu su pobijedili i čekaju polufinale:


Teta koja nas je zvala je inače sa tribina bodrila malce s ostalom djece iz grupe, ali i ona je u pauzi malo sišla dolje ohrabriti ih za dalje.


Nikako uhvatiti dobru fotku, da on ima loptu i s lica, nemoguća misija, ali nema veze ;-)


U polufinalu smo pobijedili, juupi. Ali, i dalje treba trenirati.


Klinci su bili fenomenalni, i zlato je tu!




Ne moram ni reći koliko je bio sretan i ponosan.

- 23:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Opis bloga
obitelj, zapravo klinci





Get your own Poll!










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se