Fran i Ivor u akciji
petak, 25.02.2011.
Kupanje bez kraja
Već dva bolesna vikenda  Prošli je Fran zakurio, četvrti dan smo ga odveli doktorici jer je stalno pod temperaturom, hrabrica je stoički uz pohvale podnio vađenje krvi, nalazi kažu viroza. I naravno, sada kad je Franu sve prošlo, eno Ivor spava s povišenom temperaturom, nadam se da će proći bez komplikacija kao i kod Frana.Na žalost, Fran je propustio natjecanje u klizanju, dobro je što je izgleda to teže meni palo nego njemu... Ali, sve to nema veze, važno da smo vikend od 11.02.-14.02. bili zdravi. Odredište: Terme Čatež, imali smo tri polupansiona u hotelu Toplice. Kad prolazimo kroz Zagreb, neizbježno je da klopamo u McD.
Ivoru smo stavili ortopedske uloške u nove patikice, i prošli puno jeftinije nego li je to teta najavila preko telefona, a ja mudro nisam tražila razloge tome bojeći se da se ne predomisli. Čim smo stigli na odredište, smjestili se u sobu (malo premalu, ali što je tu je), i pravac na bazene, zimsku termalnu rivijeru. Veličina svega toga nas je impresionirala, nismo očekivali da je sve to baš toliko veliko, super.... Prvi dan nismo fotkali, tek drugi. Dok mi još doručkujemo, klinci slobodno šeću po mostovima, i promatraju ribe i ribice u bazenu u sred restorana.
Imali smo plaćeno dva ulaza dnevno na bazene, pa smo jasno tamo bili već odmah poslije doručka, malo poziranja.
U bazenu ispod svakih sat vremena nastupaju valovi, zanimljivo u more im se baš ne mili kad su valovi, ali zato ovdje odmah juriš u taj bazen
Na tom puteljku iznad bazena smo pronašli i kućicu od trske
a ovaj kotlić nas je podsjetio da smo gladni
Tuširat se možete i u špiljama, ako baš želite
Prošetali smo sve do drugih bazena u kojima se inače skoro uopće nismo ni kupali, nisu baš toliko zanimljvi
A sada vam otkrivam gusarki brod, koji se sakrio u najudaljenije mjesto od ulaza, skoro da smo pomislili da su stavili neke lažne slike na net 
Koga ću sad poprskati, pitanje je pravo 
U to vrijeme sa druge strane broda evo kako roditelji uživaju pazeći na svoje potomke 
Stopama svoga starijeg brata, samo je pozicija druga, ali želja ista
Nakon toga brod treba odvesti u pravom smjeru
Ravno prema skrivenoj špilji i škrinji s blagom
Ali nije to bilo tako lako pronaći, morali smo i roniti do tamo
i na kraju pobjednički zagrljaj (uočite Franove crvene i natečene okice, on je uistinu stalno skakao, ronio...)
Ima toga još, ali druga puta. |
- 23:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #
srijeda, 16.02.2011.
Šetnja uz Dravu
|
Nedjelja, 06.02. (ne kasnim puno zar ne -), prekrasan, skoro proljetni dan. Jutro sam provela radno (guraju me rokovi za novi izbor na poslu) dok su moja tri mušketira odlgedala predstavu u dječjem kazalištu. Poslije toga ručak kod bake. A onda pravac šetalište.
Pogodite tko je jedva dočekao da obuje svoje role. I pravac preko pješačkog mosta prema zoo-vrtu (koji još uvijek ne radi-ipak je još zima)
I malo poziranja. Ivor je u fazi: tko će napraviti što luckastiju facu.
Pa kad se Ivor umorio (ipak on još uvijek ima popodnevno spavanje, koje smo taj dan preskočili), ajmo nazad, nama ostalima troma se još šetalo, ali nam je već prilično težak da ga nosamo. Da ga ne bi nosali morali smo probuditi malo maštu. Izmišljali smo vlakić, ja lokomotiva, a Ivor vagon, naravno da je ubrzo došla modernija i zabavnija lokomotiva koja vuće vagon (Fran, naravno). Zatim smo prohodali preko svih zidića od žardinjera za cvijeće, malo smo se i utrkivali, mazili svakog dobroćudnog psića. A na mostu smo proskakutali da osjetimo kako se trese.
U blizini stanuje i moja tetka (točnije sestrična moga tate) koja uvijek voli kad ju posjetimo. A voli se i slikati s nama
< >Navečer su, nakon tako aktivnog dana, kikići super lako i brzo zaspali. Čak toliko da se Ivor brzo našao na donjem krevetu u kojem je već Fran spavao, (i to zajedno sa svoji jorganom) ali njima nije smetalo.
Prošli vikend smo bili u Čateškim toplicama, ali su mi slike ostale zarobljene na kompu koji trenutno ne radi Čim ih se domognem stižu na blog. |
- 11:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 02.02.2011.
Noć muzeja
|
Kao što vjerojatno svi znaju u petak, 28.01. od 18.00 sati do 01.00 se održavala manifestacija pod nazivom Noć muzeja. Naravno da to nije moglo proći bez nas :-) Oko 18.30 smo stigli u muzej Slavonije u neopisivu gužvu. Čak toliku da sam se pitala i da li nam je ovo stvarno trebalo, mogli smo doći i neki drugi dan. Ali nema veze i ta neuobičajna gužva je zapravo pridonjela pozitivnoj atmosferi. Iz prvog dijela izdvajam samo jednu sliku jer smo dio te postave već vidjeli i prije Uz stare instrumente, harmoniku i citru.
Ono što nas je sve najviše oduševilo je bila izložba Ledenodobni sisavci. Uz slamnatog mamuta prirodne veličine
je bio izložen i dio kljove koji je pronađen u našim krajevima, a nadodali su mu ostatak kljove u stiroporu da se vidi kolika je zapravo kljova bila te koji je njezin dio pronađen
Neki gospodin je i pričao svašta nešto zanimljivo o mamutima, a Fran je sve pozorno i sa velikim zanimanjem slušao od A do Ž. Improvizirali su i stanište u kojem je mamut obitavao, čak su se potrudili napraviti i malo jezerce.
Nakon što smo proučili i sve pokazano o drugim sisavcima, čekalo nas je najbolje iznenađenje. Sami smo mogli iskapati kosti.
Naravno, da se nismo mrdnuli od tamo dokle god nisu otkopali sve kosti. Ali, čak ni tada jer su ih morali ponovo i zakopati za drugu djecu :-)
Tek tada smo došli do prostorije u kojoj je bilo također izuzetno zanimljivih eksponata koji su se na žalost mnogih brzo razgrabili, evo uslikala sam ono što je ostalo.
Ako treba pojašnjenje, prazne tacne sa slikom i receptom kolača koji je bio na njoj ;-) I na kraju kako i dolikuje, ostavili smo i svoj trag u knjizi dojmova
Planirala sam da posjetimo samo taj muzej i da oko 20.00 dođemo kući, ali... usput smo sreli kumove koji su prvo bili u Galeriji i toplo nam ju preporučili, što su nečije male uši čule. I čim smo izašli iz muzeja, uslijedilo je pitanje: "A gdje ćemo sada?" Na što smo se mužić i ja pogledali i odgovorili: "U pekaru". Nije nas puno trebalo nagovarati da odemo i u galeriju, samo smo prije ipak kupili kiflice za gladne stomačiće koji će kasniti na večeru. Usput smo se čuli s mojim bratom pa smo u galeriju stigli zajedno s njih četvero. I tamo gužva, ali prva lijevo prostorija je zapravo veliki pješčanik, pa klinci nisu daleko od toga niti otišli.
Evo kako se lako sklapaju prijateljstva i kad se male ruke slože naprave veliki tunel i dvorac i ....
U susjednoj prostoriji su bili izloženi radovi nekih učenika, a posjetitelji su birali najljepši
Evo koji je uradak Fran izabrao:
Došli smo kući puno poslije nego li smo to i planirali, ali nismo požalili. E da i još jedna "sitnica", fotografija na kojoj su i moja tri muška u galeriji pored pješčanika je izašla u dnevnom tisku. Baš su dobro ispali, prave medijske zvijezde  |
