Fran i Ivor u akciji
četvrtak, 25.11.2010.
Šetnja kroz šumu
|
Opet se zaredalo dosta dana bez ijednog posta, a vrijeme leti. Novosti od prošlog posta. Moji malci su prvi puta ostali s bakom jer smo mužić i ja službeno otputovali u Split. Baka je spavala kod nas, oni su išli u vrtić i na svoje uobičajne aktivnosti. Sve je prošlo super. Ja sam im rekla da se vraćam treći dan, pa su me taj utorak navečer jedva iščekali, nisu htjeli ni spavati dok ja nisam došla. Ivica je ostao još tri dana, pa Ivoru nakon prvotnog oduševljenja nikako nije bilo jasno gdje je tata, pa zajedno smo otišli, a samo sam se ja vratila. Ali, vratimo se na glavnu temu i evo nekoliko slika od početka 11 mjeseca. Naime, na preporuku Zvrka (hvala joj) na webu smo pronašli zanimljivu kapelicu Sv. Ane, pa smo se odlučili malo prošetati tuda u nedjeljno jutro, 7.11. Prekrasno, sunčano vrijeme, ručak smo pripremili ujutro i oko 10 krenuli u potragu za skrivenim blagom po uputama na ovoj stranici. Na putu prema tamo susreli smo i prepreke na cesti:
Naznačenu kapelicu smo lako pronašli:
Zatim smo istraživali što sve ima u blizini
Pronašli smo i bunar
U potragu za skrivenim predmetom smo se uputili u šumu.
Na danoj web stranici su napisane koordinate, mi smo pokušali doći do toga mjesta slijedeći GSM na Ivičinom mobitelu, ali.. nekako nam nije ulijevao povjerenje. Ali, nije nas to smetalo. Više je zasmetalo to što je Ivor jadničak pao u blatnu kaljužu, doslovno. Pa smo mu skinuli patike i nosali ga, u stvari ne mi nego Ivica  Fran je bio naš vodič, pa nas je preveo i preko nezgodnog terena po nekom balvanu
Uskoro smo došli i do Drave.
Uočite to plavo što Fran drži u ruci je dobio za rođendan nekakav telefon za uhođenje sa pojačivačem i slušalicama, ali i kompasom zbog kojeg mu je bio cijelo vrijeme u ruci! Tada smo zaključili da bi bilo pametno vratiti se nazad. Mobitel je pokazivao da je to puno dalje nego smo se nadali, Ivica je bio umoran od nošenja Ivora koji je bio još umorniji jer se bližilo njegovo vrijeme popodnevnog spavanja. Uz put smo svašta promatrali. Fotkali smo i jednog predivnog leptira. Fran ga malo dirnuo papirom da bi raširio krila.
Na moje opće čuđenje, komarci su pronašli nas, komarci u 11 mjesecu, Ivora su najviše ispikali. Uglavnom, kapelicu smo pronašli, skriveni predmet nismo, ali prošetali smo se oko 1 sat na svježem zraku u predivnom mirnom kraju, zapravo ne daleko od našeg grada, a za koji nismo ni znali da postoji. |
- 22:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 12.11.2010.
Dvostruko slavlje
|
Kako sam već u prošlom postu napisala razlika u rođendanima mojih malaca je tjedan dana. Odslavili smo 4 puta, pa krenimo redom. četvrtak, 28.10. Ivorov 3. rođendan u vrtiću, piri svjećicu na kartonskoj torti (tj. kutiji koju sam oblijepila slikama Tomice).
Navečer, malo obiteljsko slavlje, odmah se isprobala nova igrica
Ivor je izrazio želju za plavom tortom, napravila sam mu čokoladnu i ukrasila plavim šlagom
nedjelja, 31.10. "lažni rođendan" kako bi to Fran nazvao, proslava s našim prijateljima, bilo je super, jedanestero dječice je veselo jurcalo po stanu
Ivora je dočekala plava, morska torta s otokom i palmom, a Frana dvorac s kulama, mostom.... naravno da su klinci prvo "pobrstili" sve jestive dekorativne dodatke
Zauzimaju pozicije za zajedničku fotku
Kad su već skoro svi otišli, došla je i baka pogledati nove igračke
petak, 05.11. Franov 6. rođendan, ujutro ga je dočekao ananas čestitarko spreman za vrtićku voćnu gozbu
po povratku iz vrtića jedva dočekani poklon
Popodne ponovo obiteljsko okupljanje i zdravica slavljeniku
Strini objašnjavamo pokazujemo novu igračku
Bratić Domagoj je odlučio da je svjećice najbolje gasiti u poptunom mraku
Već pred kraj su doslovno sjedili stricu Darku na glavi
I zadnja, ali ne manje vrijedna proslava je bila u subotu, 06.11. u McDrive za vrtićarce. Miš moj nije pozvao ni jednu curicu, ali dečkima je bilo fenomalno. Dok smo pobrojavali tko će doći, ja naivno nisam računala stolicu za Ivora, koja greška. On je čim smo došli zauzeo mjesto (i to ne odmah do Frana) i nije se micao sve do kraja, a u svim aktivnostima je ravnopravno sudjelovao kao i ostali. Uz disco kuglu smo dočekali sve male prijatelje, za tren se prostorija napunila.
Osim crtanja, igrali su se i s krokodilom
Na kraju su ih roditelji jedva "odvukli" kućama, a tek su se razigrali
|
![](http://i569.photobucket.com/albums/ss134/jopa09/DSC02659.jpg")
- 21:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 05.11.2010.
Upalili smo svijeće
|
28.10. je moja mala mrvica napunila tri godine, a danas je velikoj mrvi 6. rođendan. Još imamo jedno slavlje, sutra u mcd-u za vrtićarce. Kad se slegnu svi dojmovi bit će i jedan veliki rođendanski post. U međuvremenu smo kao i mnogi drugi za Svisvete obišli grobove naših dragih pokojnika. Sjećam se kad sam bila mala, da bismo uvijek išli na groblje navečer. Ma, zapravo i preko dana, naravno, ali mi to nije ostalo u tako toplom sjećanju kao ovaj noćni obilazak groblja uz svu snagu gorućih svijeća (kad sam ja bila mala nije baš bilo lampiona). Uvijek bi prvo posjetili grob moga djede kojeg na žalost nikada nisam imala priliku upoznati jer je poginuo prije nego li sam se ja rodila, a tada bi prošetali grobljem. Tu tradiciju sam nastavila i ja provoditi sa svojom obitelji, ali na žalost sada obilazimo i grobove moje mame i svekra, znači grobove bake i djeda koje moji miševi nisu imali priliku upoznati  Evo nešto slika s tog noćnog obilska (dnevno, iako puno duže jer smo obišli bar 10-tak grobnica na 5 groblja, nismo slikali) i dijelić ugođaja:
Kod centralnog križa palimo svijeću za moju Nonu koja je umrla točno na Svisvete prije 10 godina, a sahranjena je u Stari Gradu na Hvaru.
I prije odlaska kući još jednom ispred groba moje mame
|
