Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
06.04.2009., ponedjeljak
Molitva da budem k'o magare
|
Jesi li bio zbunjen, Učitelju? Čudiš li se kakvi smo mi, ljudi, tvoja braća, Adamovi sinovi? Je li ti bilo čudno kada su ti na ulasku u Jeruzalem klicali, kada su grane palmi i maslina bacali preda te i iskazivali ti čast? Ili ti je bilo čudnije kada su ti isti ljudi, za samo nekoliko dana, vikali: „Raspni! Raspni ga!“ Je li ti bilo čudnije, Isuse, kada su ti se ljudi divili dok si činio čudesa, ili si više bio iznenađen kada su te ti isti ljudi bičevali i pljuvali? Da, Isuse, čudni smo ti mi! Takvi smo! Priznajemo te svojim Bogom, ali, neće proći dugo i mi ćemo te se odreći! Ispovijedamo ti svoje grijehe, kajemo se za njih, molimo ti se za različite potrebe, kličemo ti, pjevamo ti… Ali, jao nama Isuse, neće proći dugo i ova ista naša usta razapet će te i pljunuti na tebe psovkom. Da, učitelju i Spasitelju naš, ova ista usta… Molimo Te, nemoj nam se čuditi! I nemoj nas osuditi! Budi nam milostiv! Prosvijetli nam pamet da se mi sami sebi čudimo: kako smo prevrtljivi, kako nam riječi malo vrijede, kako smo površni, kako te samo usnama častimo… Pogledaj na nas Isuse i oprosti nam našu mlakost! I zato jer znamo, Isuse, da smo slabi i da smo prevrtljivi, molimo te za jednu milost! Ne želimo stati na stranu onih koji te vrijeđaju, koji te raspinju! Ali vidimo da nemamo snage niti da te iskreno ljubimo! U Jeruzalem si ušao na magaretu! On te je ponizno na sebi nosio. Šutio je, nije se bunio, ti si držao njegove uzde i upravljao njime… Evo, Isuse, molimo te za milost da budemo kao taj magarac; da ti se ponizno stavimo na raspolaganje, da upravljaš našim koracima, da po nama budeš prisutan u ovom svijetu… Pomozi nam, Isuse, da ti budemo vjerni kao onaj magarac. Da radije šutimo, nego da te razapinjemo. Da radije trpimo, nego da te se odričemo. |
