Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
22.02.2008., petak
?
|
Nisam tražio da se rodim, ali sam zahvalan da sam rođen i da živim. Ti si me darovao meni, Ti si me pozvao u život, Ti imaš plan sa mnom, Ti me trebaš. Često ne razumijem kuda vodiš moje korake, niti su mi jasni ljudi koje stavljaš u moj život; ne prepoznajem često riječi koje moja usta izgovore... Ponekad me, Gospodine, zbunjuje ovaj život kojeg si mi dao. Čini mi se da je sunce izišlo na zapadu. Znam, čini mi se. Ne poznam Tvoje naume sa mnom niti s drugim ljudima koje si mi darovao. Moja ljudskost često me guši strahom, a sutra je dalje od onoga jučer i nosi mi tko zna što. Znam, ništa se ne događa bez Tvoje providonosne volje. I znam, nećeš ostaviti samog onog kojeg si u život pozvao. Znam, i da je čitav svijet protiv mene, Ti si u meni jak. Sve mi mogu uzeti, ali Tebe iz mog života nikada. Ako i nestane mira oko mene, ako me krivnja izjede i savjest optuži, ipak mi nećeš okrenuti leđa niti me izbrisati iz svoga dlana. No - tko zna? - možda i hoćeš iz dlana, ali iz srca nikada. Siguran sam. Često s mladima, s kojima "radim", održavam biblijske meditacije. Veliko je bogatstvo slušati ih kako duboko poniru u otajstvo Božje riječi. Uvijek budem obogaćen njihovim doživljajem pojedinog biblijskog teksta. Budući da sam i ja u tim trenucima s istim "zadatkom" s njima, ponekad zapišem koju svoju riječ. Ovo gore je plod jendog susreta s Riječju... |
