Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
20.10.2007., subota
Veličanstvenoj dvanaestorki...
|
Tvoju spontanost, Tvoju nasmiješenost, Tvoju pronicavost, Tvoju bojažljivost, Tvoju odriješitost, Tvoju plahost, Tvoju predanost, Tvoju samozatajnost, Tvoju otvorenost, Tvoju domišljatost, Tvoju jasnoću, Tvoju kreativnost primam kao dar Onoga koji je stvorio vas njih mene I što ću još dodati? Sve neka bude na izgradnju Njegova mističnog Tijela, a to smo mi, naše bratstvo. Vjerujem da nas je Gospodin stavio u živote jednih i drugih. Mnogo nam je povjereno, mnogo se od nas očekuje, mnogo će se od nas u onaj dan tražiti... Sami jedva da bismo mogli štogod učiniti. A ipak, to što je potrebno učiniti, moramo učiniti upravo mi. Neka On usmjerava naše misli, naše odluke... Gdje je vjera, nema straha. Gdje je ljubav, rodit će se i jasnoća. On neka raste! Sve što činimo neka nas približuje Njemu! Oruđe smo u Njegovim rukama. Svim srcem se predajmo. Zaveslajmo! Hrabro, prijatelji!  |
