Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...


28.09.2007., petak

Stihoklepcu

Rekoh ti: avantura počinje… I da ideš uvijek za Njim, ali da Mu ipak gledaš u oči; da Mu se potpuno predaš, jer ćeš Ga tako potpuno primiti – kako je Otac nekoć govorio sinovima i braći svojoj. Znaš da ne znaš što te čeka, ali sigurno slutiš puninu i tiho joj se raduješ. Odvažni su tvoji koraci, brate. Izabrao si dio koji se ne oduzima i koji ima svoju drugu stranu onkraj prolaznih sitnica. I ne slutiš što možeš biti!

Rekoh ti: riječi znaju biti prazne i bezvrijedne, osim kad su govor srca… I da bi moje upravo takve htjele biti. Zato i progovorih. Ta, kako bi drugačije znali što je u nama! Riječ je bila nekoć skrivena, a ipak je u vremenu izrečena – da se očituje milost na nama. Nije se skrivala…

U vremenu – koje danas jest, a sutra mu ni traga nije – mi jesmo. U vremenu ljubimo i proklinjemo, gradimo i rušimo svoje i svjetove tuđe. U vremenu, u životu… Neću reći da nismo zbunjeni. Jesmo: surovošću i podlošću zla. Toliko je toga što bi nam pogled htjelo zadržati u blatu, što nas lijepi za zemlju, za prolazno…

Ipak, mi se držimo i stojimo. Pogled bacamo u beskraj – da nam se duša smiri u Onomu koji je nad svime i u svima. U Njemu, koji ljepotom privlači, koji nas drži na svom dlanu i koji nam otpočinut daje…

Da, u Tebi živimo, u Tebi dišemo. Ti si sve naše. Gledamo kako prolazi obličje svijeta, kako su naše riječi nestalne, kako je zlo jadno i bijedno a zavodljivo i primamno; gledamo, trpimo, trajemo, trsimo se, čistimo se… Učimo se, jer još smo nejaki. Očvrsni nam koljena klecava. Odvaži nas, ohrabri nas. Bez Tebe smo samo ljudi. A i Ti si na sreću bio čovjek, pa poznaš slabost naše vrste. Zato, ne libi se usmjeriti korake naše.

Zar ne brate?! Htjeli bismo biti veliki! Samo s Njim možemo rasti. U vremenu, dakako! Pa tako neka bude i u tvojim koracima, koje si upravio Putem koji vodi punini! Zato, sretan put! I samo odvažno!

I rekoh ti: baci Mu se u zagrljaj i postidjet se nećeš. Da, tako uistinu mislim i vjerujem. Neće se postidjeti tko se Njemu utječe…

- 11:57 - Ti kažeš: (9) - Ponesi sa sobom - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

DA/NE?

Napisah:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se