Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
28.09.2007., petak
Stihoklepcu
|
Rekoh ti: avantura počinje… I da ideš uvijek za Njim, ali da Mu ipak gledaš u oči; da Mu se potpuno predaš, jer ćeš Ga tako potpuno primiti – kako je Otac nekoć govorio sinovima i braći svojoj. Znaš da ne znaš što te čeka, ali sigurno slutiš puninu i tiho joj se raduješ. Odvažni su tvoji koraci, brate. Izabrao si dio koji se ne oduzima i koji ima svoju drugu stranu onkraj prolaznih sitnica. I ne slutiš što možeš biti! Rekoh ti: riječi znaju biti prazne i bezvrijedne, osim kad su govor srca… I da bi moje upravo takve htjele biti. Zato i progovorih. Ta, kako bi drugačije znali što je u nama! Riječ je bila nekoć skrivena, a ipak je u vremenu izrečena – da se očituje milost na nama. Nije se skrivala… U vremenu – koje danas jest, a sutra mu ni traga nije – mi jesmo. U vremenu ljubimo i proklinjemo, gradimo i rušimo svoje i svjetove tuđe. U vremenu, u životu… Neću reći da nismo zbunjeni. Jesmo: surovošću i podlošću zla. Toliko je toga što bi nam pogled htjelo zadržati u blatu, što nas lijepi za zemlju, za prolazno… Ipak, mi se držimo i stojimo. Pogled bacamo u beskraj – da nam se duša smiri u Onomu koji je nad svime i u svima. U Njemu, koji ljepotom privlači, koji nas drži na svom dlanu i koji nam otpočinut daje… Da, u Tebi živimo, u Tebi dišemo. Ti si sve naše. Gledamo kako prolazi obličje svijeta, kako su naše riječi nestalne, kako je zlo jadno i bijedno a zavodljivo i primamno; gledamo, trpimo, trajemo, trsimo se, čistimo se… Učimo se, jer još smo nejaki. Očvrsni nam koljena klecava. Odvaži nas, ohrabri nas. Bez Tebe smo samo ljudi. A i Ti si na sreću bio čovjek, pa poznaš slabost naše vrste. Zato, ne libi se usmjeriti korake naše. Zar ne brate?! Htjeli bismo biti veliki! Samo s Njim možemo rasti. U vremenu, dakako! Pa tako neka bude i u tvojim koracima, koje si upravio Putem koji vodi punini! Zato, sretan put! I samo odvažno! I rekoh ti: baci Mu se u zagrljaj i postidjet se nećeš. Da, tako uistinu mislim i vjerujem. Neće se postidjeti tko se Njemu utječe… |
