Lice tvoje, Gospodine, ja tražim...
05.03.2007., ponedjeljak
Otajstvo
|
Posve slučajno hodam svojim dubinama, bez traženog cilja. Do sad neviđeni putovi odvedoše moje korake njezinim prostranstvima. I nisam siguran bojim li se... Ili je to samo drhtaj nad otajstvenošću koja prožima moje biće?! Da, otajstvo sam! I sebi i drugima. Zbilja me jedine Tajne proniče i unosi mir u moje dane. Prožet Tajnom i sam bivam dio tajnovitosti koja odijeva svaku svečanost. I, što mogu?! Znam, i zato šutim. Kroz šutnju se propinjem novom jutru postojanja. I kao da se preobražava moj svijet, kojeg ipak grli odveć poznati zakon smrtnoga... Opet se usuđujem ne bojati i udisati svetost Tajne... Opet izmoren svojom čovječnošću prizivam nebo da me ne mimoiđe dažd milosti... Opet, po tko zna koji put, grlim svoju tajnu i odvažno koracam koracima smrtnim u susret Otajstvu kojeg i ne znajući dišem... Opet shvaćam da živim. I svejedno mi je hoću li to već sutra zaboraviti! U meni živi Otajstvo i onda kad mi je zemlja svojom surovošću dala okusiti svoju smrtnost. Dio mene živi u Njemu, a dio se još uvijek bori. Znam, bit ću pobjednik! Obećano mi je! |
